Razvoj u različitim životnim dobima

Prirodni razvoj različitih dijelova tijela djeteta razlikuje se u prvim godinama njegova života od onoga u godinama prije i poslije puberteta. Isto tako se broj otkucaja srca i brzina disanja jedne osobe uveliko razlikuju u dobu djetinjstva i ostalim životnim dobima.

Dijete na početku vrlo brzo raste te već u petoj godini dostiže dvostruku visinu u odnosu na onu pri rođenju. Od tada njegov rast bilježi opadanje te rast u desetoj godini života dostiže svoju najnižu razinu, a poslije ovog razdoblja rast ponovo počinje. Dječaci obično počinju s novim razvojem u dvanaestoj godini, a djevojčice godinu dana ranije. U doba puberteta visina osobe se uveća za 20-25 cm i ovaj porast u odnosu na cijeli rast čovjeka nije značajan, ali s obzirom na okolnost da se ova promjena događa brzo, pa čak i iznenadno, to uzrokuje veliko iznenađenje.

Unutrašnji organi tijela također se upravo u ovom srazmjeru razvijaju i rastu, a većina njih u vrijeme puberteta postiže svoju najveću težinu. Najveći rast ostvaruje srce, tako da se između 12. i 16. godine života njegova veličina udvostručuje, a ovo povećanje njegove zapremine događa se uz neophodno progresivno povećanje kapaciteta vena.

Mnogo se drugih za tijelo važnih životnih ritmova mijenja, ali su te promjene sporijeg karaktera. Naprimjer, broj otkucaja srca je u ranom djetinjstvu 135 u minuti, da bi početkom puberteta bio 90 otkucaja u minuti. Kod dječaka dolazi do smanjenja na 75, a kod djevojčica na 80 otkucaja u minuti. Na isti način, omladina u pubertetu sporije diše od djece. No, kapacitet pluća, koji se mjeri spirometrom, i koji je značajan pokazatelj snage života čovjeka, pokazuje značajan porast u dobi između 14 i 16 godina.

Unutrašnje žlijezde i hormoni

Jedna od važnijih tema za istraživanje današnjih naučnika na području biologije jeste istraživanje unutrašnjih žlijezda i hormona koji se luče u krv. S naučnog stanovišta, djelovanje hormona je od izuzetne važnosti i odvija se na vrlo složen način. Hormoni imaju izuzetnu važnost i uticaj na tjelesni rasta djeteta i postizanje njegove zrelosti.

Nova biološka istraživanja su potvrdila da žlijezde sa unutrašnjim lučenjem luče hormone i tako ostvaruju izuzetan uticaj na rast i napredak tjelesnih organa. Njihov uticaj je toliko jak da je na temelju endokrinologije Pand klasificirao osobe koje su u razdoblju puberteta. Najvažnije žlijezde su hipofiza, tiroidna žlijezda, spolne i nadbubrežne žlijezde. Neki hormoni utiču na rast i razvoj tijela, a neki drugi djeluju na spolni razvoj. Ako bismo hemijske supstance, koje se proizvode u malim količinama u tijelu, mogli imenovati valovima, onda treba naglasiti da ovi hormoni djeluju poput dva različita vala koji se međusobno sučeljavaju.

Između ostalog, povećanje visine tijela potiču tiroidna žlijezda i hipofiza. Potom se tjelesni rast postepeno usporava te u dobu puberteta i spolne zrelosti dolazi do proizvodnje novih hormona. Njih izlučuje hipofiza, a spolne hormone, poput testosterona, izlučuju muški testisi, dok hormon folikulin izlučuju ženski jajnici.[1]

Hormoni spolnog sazrijevanja uzrokuju velike promjene u organima djeteta, kada se tijelo razvija velikom brzinom i u kratkom vremenu te ono iz djeteta prerasta u odraslu osobu. Ovdje vrijedi napomenuti da tijelo djeteta prethodno mora postići odgovarajuću razinu razvoja, da pod uticajem hormona sazrijevanja ne bi došlo do pojave neuravnoteženosti i nepravilnosti.

Koliko god djelovanje hormona bilo značajno, njime se ne mogu objasniti sve dimenzije tjelesnih promjena. Kada hormoni nestaju ili se počnu prekomjerno lučiti, tada dolazi do poremećaja razvoja. Prema tome, njihovo postojanje je nužno, ali za njihovo pokretačko djelovanje potrebni su odgovarajući uvjeti i pogodan teren. Dakle, tkiva i organi trebaju biti razvijeni u dovoljnoj mjeri, a ne da se razvoj dijelova tijela odvija kontinuirano. Drugim riječima, za uobičajeni rast i razvoj tijela između djelovanja hormona i polja djelovanja dijelova tijela koji koriste pokretačku snagu hormona treba postojati odgovarajuća usklađenost.[2]

Prerana zrelost podrazumijeva da kod djeteta – prije nego njegovo tijelo prođe etape prirodnog rasta, i prije nego što bude spremno za zrelost – spolne žlijezde počinju lučiti hormone te dijete spolno sazrije prije nego što prirodno stigne u doba puberteta.

Prerana zrelost obično se događa prije razdoblja uobičajenog sazrijevanja, a to je između 12. i 17. godine. Tada spolna žlijezda prije navršetka 10 godina života počne lučiti spolne hormone te time dijete uskače u zrelije razdoblje života. Ovi bolesnici su nakratko po pitanju sazrijevanja ispred svojih vršnjaka. Međutim, kako hrskavica propada, ubrzo nakon vremenskog skoka u sazrijevanju, trajanje napretka kod ovih bolesnika je kratko i nakon nekoliko godina oni zaostaju za svojim vršnjacima.[3]

Uticaj okruženja

Potomci čovjeka, poput svih živih bića na svijetu, pod uticajem su svoje prirodne okoline. S obzirom na klimatske i geografske razlike, na temperaturne razlike kao i ostale prirodne činioce u različitim regionima zemaljske kugle, razvoj i napredak djece je također različit. Upravo zato su vrijeme pojave prvih znakova seksualnog sazrijevanja i sposobnosti rađanja i širenja vrste kod djevojaka i muškaraca različiti u skladu sa razlikama u području. 

Starosno doba u kojem se pojavljuju prvi znakovi spolne zrelosti mijenjaju se promjenom uvjeta. Mjesečnica u toplijim područjima počinje da se javlja ranije nego u hladnim područjima. U Laponiji počinje u 18. godini, a u Etiopiji od 9. do 10. godine. Nova istraživanja su pokazala da što je klima podsticajnija, znači da nije ni stalno topla, a ni stalno hladna – utoliko se brže javlja mjesečnica.[4]

U dobi kada je mlada Etiopljanka bila u stanju da rodi jedno ili dvoje djece, Laponka još uvijek nema mjesečnicu. Ova razlika od nekoliko godina označava prirodnu raznolikost i tiče se razlike u uvjetima okruženja u kojima se živi. Ovako posmatrajući, niti je mjesečnica Etiopljanki prerana, a niti je mjesečnica Laponki prekasna. Preuranjena zrelost je kada dječak ili djevojčica sazriju prije svog prirodnog vremena i kada se njihovi spolni hormoni počnu lučiti prije nego što je to prirodno, što predstavlja jednu vrstu bolesti.

Budući da je prerana zrelost posljedica jakog hormonalnog poremećaja, temeljitim liječenjem može se pomoći većini osoba zahvaćenih ovom nevoljom. Posebno što premala visina nije jedina posljedica prerane zrelosti i što su poremećaji koji imaju za posljedicu preranu zrelost uglavnom opasni.[5]

Moguće je da se u nekim primjerima ranije od uobičajenog pojavi spolni nagon, a da njegov izvor ne bude bolest nego neumjesni stimulansi i podražaji, koji na psihu djeteta ostavljaju značajne uticaje te su razlog prijevremenog puberteta.

Maurice Debesse kaže:

Psihički uzroci kao što su čitanje ili posmatranje strastvenih prizora ubrzavaju prve znakove mjesečnice.[6]

Mnogo je činilaca koji mogu kod nezrelih osoba podstaći i uzrokovati duševna uzbuđenja te ubrzati pojavu spolnih nagona. Između ostalog, to su: čitanje priča sa strastvenim sadržajem, gledanje prizora koji pobuđuju strasti, grljenje i ljubljenje drugih osoba, tjelesni kontakti u postelji i slične okolnosti koje pobuđuju duh. Sve ovo doprinosi prebrzom sazrijevanju i naglom ulasku u pubertet.

Roditelji koji žele da im se djeca razvijaju u skladu s prirodnim planom i koji žele da djeca svoje djetinjstvo provedu u mentalnom zdravlju, te da na prirodan način sazriju, trebaju slijediti islamska učenja koja im nalažu da spolne nagone djece drže prikrivenim, da ih ničim ne pobuđuju i da svoju djecu prije puberteta čuvaju od neumjesnih podražaja. Jedna od nepoželjnih ljudskih odlika, koja je suprotstavljena ljudskoj prirodi i moralnoj čednosti, jeste spolno zastranjenje. Ispravan način zadovoljavanja prohtjeva strasti u prirodnom zakonu i šerijatu jeste taj da muškarci budu zadovoljeni ženama i žene muškarcima i da svako svoje spolne nagone zadovoljava pomoću drugog. Neke su osobe, međutim, u težnji za zadovoljenjem prohtjeva svojih strasti skrenule sa pravog puta iskonske prirode te prohtjeve upražnjavaju na neprirodan način. Kur'an Časni ovakve osobe naziva prestupnicima.

وَالَّذِينَ هُمْ لِفُرُوجِهِمْ حَافِظُونَ إِلَّا عَلَى أَزْوَاجِهِمْ أَوْ مَا مَلَكَتْ أَيْمَانُهُمْ فَإِنَّهُمْ غَيْرُ مَلُومِينَ فَمَنِ ابْتَغَى وَرَاءَ ذَلِكَ فَأُوْلَئِكَ هُمُ الْعَادُونَ

I koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, zaista, prijekor ne zaslužuju; a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.[7]

Jedan od činilaca koji može spolne nagone skrenuti sa pravog puta iskonske prirode i uzrokovati seksualne izopačenosti, jesu nepoželjne uspomene iz vremena prije puberteta i posmatranje prizora suprotstavljenih čednosti. Spolni nagon kod nezrele omladine je prirodno ugašen i prekriven. Ako odgojni uvjeti u porodici budu usklađeni sa načelom o prikrivanju spolnih nagona te ako dijete ne bude u prilici da vidi strastvene prizore i ne bude trpjelo duševna uzbuđenja, ono će rasti prirodno i neopterećeno seksualnim nagonom. U vrijeme kada mlada osoba normalno sazrije i uđe u pubertet, kada se u njoj očituje seksualna težnja, ona ide svojim prirodnim putem. A to znači da djevojka postaje svjesna mladića, a mladić djevojke i nema prostora za spolno zastranjenje.

Kada se u pubertetu probudi ranije uspavani nagon za užitkom i kada se okrene vanjskom svijetu, on očekuje da se na nešto usmjeri i potroši svoju unutrašnju snagu. U ovom važnom i odlučnom trenutku prirodna biološka volja pokazuje put za svoje dobrovoljno predavanje, a to je upravo put rađanja i reprodukcije. Usmjeravajući znakovi prirode su to da se kod zrelog muškarca i žene javljaju osjetljive promjene na njihovim spolnim organima. Priroda ovim znakovima i odrednicama želi da im stavi do znanja da prirodan put koji oni trebaju proći jeste upravo put reprodukcije.

Ukoliko je osoba shvatila i poslušala ovu prirodnu smjernicu, tj. ako je muškarac prišao ženi i ona njemu radi stupanja u vezu i ispunjenja prirodnog zahtjeva za reprodukcijom, tada možemo reći da se upražnjavanje strasti odvija uredno i na pravom putu te da su spolni nagoni iskorišteni na prirodan i normalan način. Milioni osoba su prošli ovaj pravac, koji je Freud nazvao međusobna koordinacija.[8]

Sklonosti i težnje ka nečemu, kao i mržnje koje se javljaju u djetetovoj psihi, dobar i loš govor koji sluša, ružni i lijepi prizori koje vidi – sve to u nutrini djeteta ostavlja tragove, a kada ono odraste, očituje se i pokazuje kroz njegova djela i govor.

Porodice koje ne poštuju spolnu čednost u praksi i koje u vidokrugu svoje maloljetne djece rade nečasna i nemoralna djela, roditelji koji ne poštuju prirodne propise o čuvanju djetetovih spolnih nagona te koji, štaviše, svojim nemoralnim ponašanjem prigušene dječije nagone pobuđuju, aktiviraju i bodre ih na istraživanje seksualnih radnji, dakle osobe koje svjesno ili nesvjesno različitim sredstvima uzrokuju psihičke podražaje strastvenih nagona kod svoje djece i kod njih stvaraju poželjne i odvratne uspomene – vrlo je moguće da kod te djece, kada ona odrastu, prouzrokuju spolno zastranjenje i skretanje sa puta ispravnog spolnog zadovoljavanja.

Po mišljenju psihologa, izvor spolnog zastranjenja djelimično leži u osjećaju niže vrijednosti koji postoji u nutrini, iako ga čovjek u vanjštini ne priznaje.

Zastranjenje i, kao posljedica njega, neuspješnost u prirodnom braku ima za rezultat svojevrsni osjećaj niže vrijednosti. Koliko god u vanjštini ovakve osobe pokazivale da su inteligentne, snažnog duha i moćnih ideja, one u svojim nutrinama imaju osjećaj niže vrijednosti. Da je drugačije, one bi poput drugih ljudi svoje prirodne potrebe ostvarile, te bi s hrabrošću i bez ustezanja stupile u vezu koja dovodi do produženja i opstanka vrste.[9]

Prigušeni nagoni

Još jedna vrsta poremećaja, koja nastaje usljed neprirodnog podsticanja spolnih nagona djece prije puberteta, jesu kompleksi koji se javljaju u starijem dobu zbog vraćanja želja i poriva iz djetinjstva.

Dijete je, prije nago što dođe u pubertet, slobodno u ponašanju i govoru. Zakon i društvo do tada ga ne kažnjavaju za njegove nestašluke i nepromišljene postupke. Ako su roditelji čedni i ako su ozračje i okruženje u kojim se dijete odgaja čisti, dijete će se odgojiti kao čestito i ući će u pubertet čistog i zdravog tijela i duha te neće imati ni najmanjih teškoća niti zastranjenja u pubertetu. Ali ako okolnosti i okruženje u kojem se dijete odgaja budu nezdravi, nemoralni i zagađeni i ako mu roditelji budu pokvareni – dijete će se naći u raznolikim opasnostima.

S jedne strane, posmatrajući nevaljale postupke i djela svojih roditelja koja su u suprotnosti sa moralom i čednošću, dijete će biti odgajano u krivom smjeru, smjeru zastranjenja. Za dijete koje se od početka krivo usmjeri i počne odgajati bez krjeposti, ispravljanje i preodgoj u starijim godinama bit će vrlo težak proces i takvo dijete će uvijek biti izloženo opasnostima i moralnom razvratu.

Od onog što bit mu od početka stoji na lošem,

od takvog nikad dobru se ne nadaj.

S druge strane, provokativna djela roditelja i, također, pokvareni uvjeti životnog okruženja djeteta uzrokuju aktiviranje spolnih nagona nezrelog djeteta, kao i pogrešno buđenje njegovih skrivenih nagona. Moguće je da dijete upravo tada doživi moralni pad te da bude zagađeno postupcima i osobinama suprotstavljenim krjeposti i moralu. Kada takvo dijete uđe u zrelije razdoblje, postane punoljetno i stekne društvenu odgovornost, ono će se suočiti sa nekoliko duševnih teškoća i psihičkih kompleksa i uvijek će patiti zbog uznemirujućeg sukoba koji ćuti u sebi.

Prva teškoća je što čovjek zbog pogrešnog odgoja u djetinjstvu želi da svoje spolne nagone u svakom pogledu zadovoljava na slobodan i neograničen način. I svako poželjno sjećanje iz djetinjstva, koje se utisnulo u njegovu psihu, želi da ostvari. Ali, racionalna društvena pravila ga ograničavaju i prisiljavaju da ukroti svoje neodmjerene nagone iz djetinjstva i potisne svoje nastrane prohtjeve iz doba prije puberteta. Ovaj ljubavni poraz uzrokuje duhovni neuspjeh i pojavu seksualnog kompleksa u čovjekovoj psihi.

Društveni pritisak uzrokuje potiskivanje raznih oblika spolnih nagona u djetinjstvu. Sa stanovišta odgoja, društvo sprečavanje spolnih nagona kada se očituju u vidu potrebe za reprodukcijom, kao i njihovo ograničavanje i potčinjavanje u obliku individualne volje koja slijedi društvene uvjete tretira kao jedno od temeljnih načela. Isto tako, društvo želi da potpuni razvoj seksualnosti odgodi dok osoba ne stigne do određene razine društvene zrelosti. Jer čim dođe do razvoja seksualnog nagona, odgoj više nema ni najmanjeg uticaja na dijete.[10]

Drugo, ovakav čovjek će se uvijek stidjeti pokvarenih djela suprotnih čednosti koja je eventualno počinio u razdoblju prije zrelosti i uvijek će patiti od kompleksa niže vrijednosti. Takva osoba, sjećajući se onoga što je prošlo, osjeća niskost i zaprljanost. Da bi se oslobodila unutrašnjih tegoba, ona nastoji da pokvarena i bolna sjećanja protjera iz svoje svjesne psihe, da ih pohrani u svojoj nutrini i da ih zauvijek zaboravi.

Recidivist stvara trajni pritisak na svijest, a svijest je povratnim i jednakim pritiskom prinuđena čuvati svoju ravnotežu.

Prema tome, čuvanje recidiva zahtijeva neprestano trošenje energije.

Koja su to stanja recidiviste? To su stanja kada obraćanje svojoj svijesti izaziva bol i patnju. U pitanju je sjećanje na odviše bolna, sramna i užasna djela. Zaboravljanje razdoblja djetinjstva dolazi otud što čovjek nakon moralnog pročišćenja, kao posljedica odgoja, nastoji da izbriše iz sjećanja onaj dio života u kojem se bez prepreke odavao svojim požudama.[11]

Zaključak rasprave je da su spolni nagoni djece u godinama prije puberteta prirodno skriveni i prigušeni. Potrebno je da roditelji u svom odgojnom programu slijede zakon iskonske prirode te da svoje odgojne uvjete prilagode i usklade s dječijim skrivenim spolnim nagonom.

Djeca koja rastu u pokvarenoj sredini i uvjetima u kojima se podstiču strasti, nakon što odrastu, suočavaju se sa različitim duševnim i moralnim poremećajima i psihološkim kompleksima.