Razum čestitih ljudi

Uzvišeni Bog je u Kur'anu više puta ukazao na razmišljanje i poimanje, između ostalog u ajetu:

إِنَّ فِى ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَعْقِلُونَ

U ovome su doista znakovi za ljude koji razmišljaju.[1]

Razum koji shvata je ljudsko blago pomoću kojeg čovjek raspoznaje istinu od neistine i uputu od zablude. Razum ga upućuje prema traženju znanja, pronalaženju mudrosti i uzimanju pouke. Pobožnost, ljubav prema Ahiretu i veza s Bogom također predstavljaju znakove promišljanja i razboritosti.

Razum i ljudska razboritost su jedina čovjekova unutrašnja snaga koja nikada ne može biti upotrijebljena kao sredstvo za razvrat i sklonost prema ružnim djelima, za razliku od srca, koje ponekad zbog svoje okorjelosti postaje središte poročnosti i zlodjela, i nasuprot silama strasti i srdžbe, koje ponekad usljed neumjerenosti postaju izvorište zlodjela i prestupa. Ono što uzrokuje zastranjivanje i greške jeste nerazumnost i maloumnost duše, kao i prevladavanje moći imaginacije, jer čovjek prije promišljanja, a nekada i poslije promišljanja, biva zahvaćen navedenim stanjem, kako je u Kur'anu rečeno o Izraelćanima:

يَسْمَعُونَ كَلاَمَ اللّهِ ثُمَّ يُحَرِّفُونَهُ مِن بَعْدِ مَا عَقَلُوهُ وَهُمْ يَعْلَمُونَ

A neki među njima su Allahove riječi slušali pa su ih, pošto su ih shvatili, svjesno izvrnuli.[2]

Jedna od odlika čestitih ljudi jeste okorištavanje razumom i pameću, kao što je jasan znak nevaljalih ljudi njihova nerazboritost i lišenost mudrosti.

Tokom ovog predavanja, oslanjajući se na kur'anske ajete, bit će pojašnjeni pojmovi razum i nerazumnost, kao i obilježja razumnih i nerazumnih ljudi. 

Značenje riječi razum

U kur'anskoj terminologiji razum (عقل) se upotrebljava u značenju shvatanja i razumijevanja[3], i to u značenju dubokog razumijevanja, kojim se obuhvataju sve dimenzije neke teme i kojim se raspoznaje istina od neistine. Tako o sposobnosti razumijevanja i poimanja učenih ljudi Kur'an kaže:

وَتِلْكَ الْأَمْثَالُ نَضْرِبُهَا لِلنَّاسِ وَمَا يَعْقِلُهَا إِلَّا الْعَالِمُونَ

To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvataju.[4]

U Kur'anu je ovaj termin upotrijebljen 49 puta.

Sinonimi riječi razum u Kur'anu

Lubb (لب) u značenju mozak i uli-l-elbab (اولی الالباب) u značenju oni koji posjeduju razum i čistu pamet[5] u Kur'anu se spominju 16 puta.

Uli-n-nuha ( (اولی النهیu značenju posjednik razuma koji odvraća od ružnih djela[6] u Kur'anu se spominje dva puta. 

Značenje pojma nerazumnost (سفاهت)

Pojam sefahat (سفاهت) nalazi se naspram pojma ‘akl (عقل) i dolazi u značenju glupost i neznanje te predstavlja znak lahkomislenosti i krnjavosti uma,[7] kao što je Bog rekao o mušricima:

قَدْ خَسِرَ الَّذِينَ قَتَلُواْ أَوْلاَدَهُمْ سَفَهًا بِغَيْرِ عِلْمٍ

Oni koji iz lahkoumnosti i neznanja djecu svoju ubijaju, sigurno će nastradati.[8]

O ovoj temi se govori na 11 mjesta u Kur'anu.

Obilježja razumnih ljudi

1. Uzimanje pouke

Jedno od obilježja razumnih i pametnih ljudi jeste uzimanje pouke iz života ljudi koji su u prošlosti živjeli, odnosno o tome kako ih je zbog silništva, tvrdoglavosti i nepokornosti Bog kaznio. Bog poziva na promišljanje o skončavanju Lutovog naroda i kaže:

ثُمَّ دَمَّرْنَا الْآخَرِين ۝ وَإِنَّكُمْ لَتَمُرُّونَ عَلَيْهِم مُّصْبِحِينَ ۝ وَبِاللَّيْلِ أَفَلَا تَعْقِلُونَ 

A ostale smo uništili, i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju i noću, pa zašto se ne urazumite?[9] 

2. Traženje mudrosti

Razumni ljudi tragaju za dubokim poimanjem kako bi razumjeli istine i ispravno djelovali, tako da ih nikada ne obuzme sumnja i nedoumica u vjerovanju niti slabost i manjkavost u vršenju dobrih djela. Ova vrlina se naziva mudrost. Posjedovanje ove bogomdane blagodati plod je promišljanja i shvatanja osoba koje imaju čistu pamet. U Kur'anu čitamo sljedeće: 

يُؤتِى الْحِكْمَةَ مَن يَشَاءُ وَمَن يُؤْتَ الْحِكْمَةَ فَقَدْ أُوتِىَ خَيْرًا كَثِيرًا وَمَا يَذَّكَّرُ إِلاَّ أُوْلُواْ الأَلْبَابِ

On daruje mudrost onome kome On hoće, a onaj kome je mudrost darovana – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.[10] 

3. Traganje za istinom

Razumni ljudi tragaju za istinom i vole ono što je lijepo. Upravo zbog toga između ružnog i lijepog, između istine i neistine, oni biraju lijepo i istinu, a između dobrih i lijepih stvari biraju ono što je najbolje i najljepše. Tamo gdje je moguće između više govora naći i prikladan i istinit govor oni – iako slušaju različite govore – iz njih slijede samo ono što je najbolje, a to je govor Boga i nebeskih predvodnika. Ovakva pohvalna metoda pokazatelj je da se koriste Božijom uputom i razboritošću. Uzvišeni Bog u Kur'anu ovu odliku predstavlja na sljedeći način: 

فَبَشِّرْ عِبَادِ ۝ الَّذِينَ يَسْتَمِعُونَ الْقَوْلَ فَيَتَّبِعُونَ أَحْسَنَهُ أُوْلَئِكَ الَّذِينَ هَدَاهُمُ اللَّهُ وَأُوْلَئِكَ هُمْ أُوْلُوا الْأَلْبَابِ

Zato obraduj robove Moje, koji govor slušaju i slijede ono najljepše u njemu; njima je Allah na Pravi put ukazao i oni su razumom obdareni.[11] 

4. Okretanje Bogu

Veličanstvenost svijeta stvaranja, uzdizanje Nebesa, prostranost Zemlje, čvrstoća planina i rast i razvoj različitih vrsta životinja i biljaka jasno pokazuju da ih nije načinio čovjek i jasno je da druga stvorenja nisu u stanju stvoriti i urediti ovaj sistem egzistencije. Plod ovog promišljanja jeste stizanje do Boga i vjerovanje u Njegovu božanstvenost, kao što možemo pročitati u Kur'anu časnom:

إِنَّ فِى ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَعْقِلُونَ 

U tome su zaista dokazi ljudima koji pameti imaju.[12] 

5. Okretanje prema Ahiretu

Ako čovjek razmisli, shvatit će da ovosvjetske zabave nisu trajne i da su užici na Ovom svijetu kratkotrajni te povezani sa patnjama i neuspjesima, a život na Budućem svijetu je za bogobojazne popraćen vječnim užicima i daleko od svake vrste teškoća i neuspjeha. Učinak takvog promišljanja je želja za Ahiretom i djelima koja vode u Džennet, kao i okretanje leđa Dunjaluku i zabavama koje odvode u nemar. Ova činjenica je u Kur'anu na sljedeći način predstavljena:

وَمَا الْحَيَاةُ الدُّنْيَا إِلاَّ لَعِبٌ وَلَهْوٌ وَلَلدَّارُ الآخِرَةُ خَيْرٌ لِّلَّذِينَ يَتَّقُونَ أَفَلاَ تَعْقِلُونَ

Život na Ovom svijetu je samo igra i zabava, a Onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zar pameti nemate?[13] 

Učinci razumnosti

Prema učenjima časnog Kur'ana, pored okorištavanja govorima poslanika i bogougodnika okorištavanje promišljanjem predstavlja najbolje sredstvo za postizanje sreće i slijeđenje istine te, kao posljedica toga, spašavanje od Džehennema i stizanje do Dženneta. Kur'an časni prenoseći riječi stanovnika Džehennema ovako kaže:

وَقَالُوا لَوْ كُنَّا نَسْمَعُ أَوْ نَعْقِلُ مَا كُنَّا فِى أَصْحَابِ السَّعِيرِ

I reći će: “Da smo slušali ili promišljali, ne bismo među stanovnicima Džehennema bili!”[14]

Znakovi nerazboritih i nerazumnih ljudi

1. Razdor i razdvajanje

Kur'an časni navodi da su razdor i razdvajanje posljedica nerazumnosti i izostanka promišljanja te o nekim Jevrejima ovako kaže:

تَحْسَبُهُمْ جَمِيعًا وَقُلُوبُهُمْ شَتَّى ذَلِكَ بِأَنَّهُمْ قَوْمٌ لَّا يَعْقِلُون

Ti misliš da su oni složni, međutim srca su njihova razjedinjena, zato što su oni ljudi koji nemaju pameti.[15] 

2. Izrugivanje ezanu i namazu

Učenje ezana, tj. poziv na namaz predstavlja islamski propis, znak vjerovanja u Boga i muslimansko držanje za Božije uže. Osobe koje ovu Božiju zapovijed uzimaju za podsmijeh i zabavu tako postupaju zbog svoje nerazumnosti i to je znak nerazmišljanja o uticajima i blagodatima obožavanja Boga i koristima ibadeta. O ovoj pojavi govore kur'anski ajeti o nekim sljedbenicima Knjige i munaficima: 

وَإِذَا نَادَيْتُمْ إِلَى الصَّلاَةِ اتَّخَذُوهَا هُزُوًا وَلَعِبًا ذَلِكَ بِأَنَّهُمْ قَوْمٌ لاَّ يَعْقِلُونَ

I kad pozivate na molitvu, i to za podsmijeh i zabavu uzimaju, zato što su oni ljudi koji pameti nemaju.[16] 

3. Govor bez djelovanja

Djelovanje nerazumnih nije u skladu sa njihovim govorom. Druge pozivaju na dobročinstvo i prema Ahiretu, ali sami se toga ne pridržavaju i odani su svojim materijalnim koristima i željama, kao što je rečeno o Izraelćanima: 

أَتَأْمُرُونَ النَّاسَ بِالْبِرِّ وَتَنسَوْنَ أَنفُسَكُمْ وَأَنتُمْ تَتْلُونَ الْكِتَابَ أَفَلاَ تَعْقِلُونَ

Zar od drugih tražite da dobra djela čine, a pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar pameti nemate?[17] 

4. Okretanje od Boga i nebeskih predvodnika

Jedan od jasnih znakova nerazboritosti i nerazumnosti jeste okretanje od vjerovanja u Boga i nerazumijevanje Božije istinitosti, kao što je okretanje leđa vjeri poslanika znak nerazboritosti duše i neraspoznavanja razlike između sreće i nesreće. Uzvišeni Bog jasno ukazuje na ovu zbilju:

وَمَن يَرْغَبُ عَن مِّلَّةِ إِبْرَاهِيمَ إِلاَّ مَن سَفِهَ نَفْسَهُ وَلَقَدِ اصْطَفَيْنَاهُ فِى الدُّنْيَا وَإِنَّهُ فِى الآخِرَةِ لَمِنَ الصَّالِحِينَ

Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj ko nije pri sebi. A Mi smo njega na Ovom svijetu odabrali, i na Onom će biti među dobrima.[18] 

Učinci nerazboritosti i nerazumnosti 

Čestiti ljudi, zahvaljujući zdravom srcu i umu koji poima, spadaju u one osobe koje imaju sposobnost vjerovanja u Boga, a nevaljali ljudi, zbog uronjenosti u nerazboritost i nerazumnost, neće imati drugačiji svršetak osim zablude i nečistote. To je Božiji zakon koji se odnosi na njih, kao što stoji u Kur'anu:

وَمَا كَانَ لِنَفْسٍ أَن تُؤْمِنَ إِلاَّ بِإِذْنِ اللّهِ وَيَجْعَلُ الرِّجْسَ عَلَى الَّذِينَ لاَ يَعْقِلُونَ

Nijedan čovjek nije vjernik bez Allahove volje; a On nečistotu određuje za one koji se razumom ne koriste.[19] 

Urođena i izborom stečena nerazboritost 

Na kraju ove rasprave neophodno je ukazati na sljedeću činjenicu: naime, sve što je loše, a što se pripisuje nerazboritim osobama, odnosi se na one koji su zbog pogrešnog izbora i pod uticajem nasilja i griješenja zahvaćeni nerazumnošću, a ne na osobe koje zbog mentalne zaostalosti i duševnih bolesti nemaju sposobnost razmišljanja i promišljanja. O njima Bog kaže: 

وَلاَ تُؤْتُواْ السُّفَهَاءَ أَمْوَالَكُمُ الَّتِى جَعَلَ اللهُ لَكُمْ قِيَاماً وَارْزُقُوهُمْ فِيهَا وَاكْسُوهُمْ وَقُولُواْ لَهُمْ قَوْلاً مَّعْرُوفًا

I nerazumnima imetke, koje vam je Allah povjerio na upravljanje, ne uručujte, a njihov imetak za ishranu i odijevanje trošite; i lijepo im se obraćajte.[20]

Izvor: Grupa autora, Vrline čestitih u Kur'anu, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012, preveo sa perzijskog: Sedad Dizdarević 

[1] Er-Ra‘d, 4.

[2] El-Bekare, 72.

[3] Vidi: Kureši, Kamuse Kur'an, sv. 5, str. 28. Nakon dubljeg razmatranja ajeta može se zaključiti da se ta‘akkol (poimanje) koristi samo u značenju sposobnosti percipiranja i razumijevanja, a značenja kao što je “vezanje duše i sprječavanje ružnih riječi i djela” su izvedena iz istog. Prema tome, ono što su autori rječnika poput Mekajis, El-Ajn i Misbahu-l-munir rekli o vezi između ‘akla (razuma) i sintagme “vezanje kamile” nije moguće naći u kur'anskoj terminologiji, osim u smislu “vezanja neznanja”, kao što je to rekao autor djela Ištikak na 238. stranici.

[4] El-‘Ankebut, 43.

[5] Vidi: Kureši, Kamuse Kur'an, sv. 6, str. 176.

[6] Vidi: Isto, sv. 7, str. 117.

[7] Vidi: Isto, sv. 2, str. 277. Preneseno iz Kamusa i Mufredata od Ragiba Isfahanija.

[8] El-En‘am, 140.

[9] Es-Saffat, 136-138.

[10] El-Bekare, 269. Vidi: Mizan, sv. 2, str. 399-400.

[11] Ez-Zumer, 17-18.Vidi: Mizan, sv. 17, str. 250-252.

[12] Er-Ra‘d, 4.

[13] El-En‘am, 32. Također pogledaj: El-Kasas, 60.

[14] El-Mulk, 10.

[15] El-Hašr, 14. Vidi: Mizan, sv. 19, str. 221.

[16] El-Ma'ide, 58. Mizan, sv. 6, str. 28; sv. 4, str. 436.

[17] El-Bekare, 44. Nemune, sv. 1, str. 214-215.

[18] El-Bekare, 130. Mizan, sv. 1, str. 294-295. U ovom smislu može se koristiti i 13. ajet sure El-Bekare.

[19] Junus, 100. Mizan, sv. 10, str. 121; Nemune, sv. 8, str. 390-391.

[20] En-Nisa’, 5. Mizan, sv. 4, str. 175-176.