Onosvjetska patnja

Onosvjetske nadoknade imaju jednu jaču i genetičku vezu s grijesima. Odnos između djela i njegove nadoknade na Onome svijetu nije kao ona prva vrsta odnosa, tj. ugovorena, niti kao ona druga, tj. uzročno-posljedična, već je na još višem stupnju povezanosti. Tu dominira “odnos identičnosti” i “sjedinjenosti”; tj. ono što se na Onom svijetu daje dobročiniteljima kao nagrada, odnosno zločincima kao kazna, predstavlja utjelovljenje samoga njihovog djela. Kur'an Časni kaže:Onoga dana kada čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je počinio – poželjeće da se između njih i njega nalazi razdaljina velika.[1]

Na drugom mjestu kaže: I pred sobom će naći ono što su činili, a Gospodar tvoj nikome zlo ne čini.[2]

U jednom ajetu stoji: Tog Dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova; onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjeće ga.[3]

U ajetu koji je, prema mišljenju nekih komentatora posljednji ajet Objave, kazano je: I čuvajte se Dana kad ćete se svi Allahu vratiti kad će se svakome ono što je zaslužio vjerno isplatiti i nikome nepravda neće biti učinjena. [4]

O iskorištavanju sirotinjskog imetka, u Kur'anu Časnom kaže se: Oni koji bespravno jedu imovinu siročadi, oni, uistinu, u svoje utrobe unose vatru i ubrzo će dospjeti u oganj...[5]

Jesti sirotinjsku imovinu je, prema Kur'anu, isto što i jesti vatru, s tim što oni koji to čine ne osjećaju šta rade, jer se nalaze u svijetu koji im ograničava spoznaju, ali čim izađu iz okvira ovoga svijeta shvatit će da su zapravo u vatri.

Kur'an Časni ovako savjetuje vjernike: O vi koji vjerujete, Allaha se čuvajte, i neka svako gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se čuvajte...[6]

Zanimljiva je neposrednost ovog ajeta,u imperativnom obliku kaže se da svako treba gledati šta je za sutra pripremio. Radi se o pripremanju budućnosti, tj. iste one stvari koje danas šaljemo, sutra ćemo pred sobom naći, zato treba dobro da pazimo šta u svoju budućnost šaljemo.

U ovom časnom ajetu dva puta se spominje sintagma “čuvajte se Allaha”, a između se nalazi samo jedna kratka rečenica: “i neka svako gleda šta je za sutra pripremio”. U Časnom Kur'anu možda nema sličnog primjera u kojem se ovako, dva puta uzastopno, čovjeku naređuje da se čuva.

Kur'an Časni nadalje kaže: Kad Sunce sjaj izgubi, i kada zvijezde popadaju, i kada se planine pokrenu, i kada steone kamile bez pastira ostanu, i kada se divlje životinje saberu, i kada se mora zapale, i kada se duše s tijelima spare, i kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je umorena, i kada se listovi razdijele, i kada se nebo ukloni, i kada se Džehennem raspali, i kada se Džennet približi – svako će saznati ono što je pripremio.[7]

Sve ono što se s čovjekom zbiva na Onome svijetu, bilo da uđe u Džennet ili u Džehennem, jesu stvari koje je on sam pripremio, samo što te stvari na Ovome svijetu ne poznaje, već će ih na Onom svjetu spoznati. Ovo predstavlja rezime mnogih kur'anskih ajeta u kojima se govori da će nas Bog na Sudnjem danu izvijestiti o onome što smo činili. Drugim riječima, mi sada ne znamo šta su naši stvarni učinci, to ćemo saznati nakon ponovnog proživljenja.

Reci: Smrt od koje bježite, zaista će vas snaći, zatim ćete Onome koji poznaje i vidljivi i nevidljivi svijet, vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.[8]

Onosvjetske kazne su, ustvari, utjelovljena ljudskih djela. Tamošnje blagodati i patnje nisu ništa drugo doli ovdašnja dobra i zla djela koja će se naći utjelovljena, pošto se zastori sklone. Čitanje Kur'ana će se naći kao biće veoma lijepog izgleda s kojim će čovjek da živi; ogovaranje i mučenje naroda će se utjeloviti u lajanje paklenih pasa.

Drugim riječima, naša djela imaju jedan ovosvjetski izgled koji je prolazan i privremen, kao što je lik kojega mi proizvodimo u vidu govora ili nekog djela, a sa druge strane imaju i jedan nebeski izgled koji je neuništiv i koji je sigurna posljedica koja će nas dočekati. Naša djela koja imaju onaj nebeski i okultni izgled ostaju i jedog dana ćemo se naći zajedo s njima i suočiti se s istim onim izgledom koji imaju – ako su to lijepi i ugodni likovi onda će nam biti blagodat, a ako su ružni i odvratni onda će nam bitiDžehennem.

Jedan od prijatelja Božijeg Poslanika po imenu Qajs ibn Asim kaže da je jednog dana sa skupinom prijatelja iz plemena Benu Temim došao Poslaniku i rekao mu: “Živimo u pustinji i imamo malo prilike da se okoristimo vašim prisustvom, zato nas posavjetujte.” Božiji Poslanik mu je na to, između ostalih, rekao i ovaj koristan savjet: “Znaj da ćeš imati komšiju koji će ti biti nerazdvojan; s tobom će biti pohranjen i dok si ti mrtav on će biti živ. Ako tvoj komšija bude častan, počastit će te, a ako ne, bacit će te u nevolje. Na kraju će taj komšija, zajedno s tobom, biti izveden na pozornicu Onoga svijeta i ti ćeš biti odgovoran za nj’. Zato pazi koga uzimaš za prisna prijatelja, jer ako je dobar onda će biti kapital tvoga dobra, u protivnom će biti razlog tvoje strave i užasa. Taj komšija i taj prisni prijatelj je tvoje djelo i tvoje ponašanje.”

U jedom predanju stoji: Kazne koje će vas snalaziti nisu ništa drugo doli vaša djela koja vam se vraćaju.”

Govoreći o ovoj temi, Sādi je spjevao slijedeće stihove:

Svakog trena se od života po dah oduzme,

kad malo bolje pogledam, nesta mi vrijeme.

O ti koji si pedesetu prevalio, a još u snovima

paziš da ugrabiš bar ovih nekoliko dana.

Sramota za onoga koji je otputovao, a ništa nije uradio.

Trube se polaska oglasile a on svoj tovar nije pripremio.

Život je poput snijega spram sunca julskoga,

još malo ostalo, a hadžija zaokupljen nadama.

Ko god je došao ponešto novo bi sagradio,

potom bi otišao i svoju zgradu drugom prepustio.

Spisak namirnica u svoj grob još sada pošalji,

niko ti ih poslije neće slati, unaprijed ih šalji.

Svako onaj koji usjev svoj pojede u klasju,

u vrijeme žetve mu valja prebirat’ slamu.

O ti koji praznih ruku pođe do tržišta,

bojim se da se vratiš s praznim cekerima.

Odgovor na primjedbu koja se odnosi na pitanje “odgovarajuće kazne za počinjeni grijeh” može se ukratko izložiti tako da kažemo da je poštovanje “odgovarajuće mjere” pitanje koje se može postaviti na razinu društvenih i ugovorenih kaznenih mjera. U ovakvim vrstama kazni, zakonodavac treba da uzme u obzir odgovarajući odnos između prekršaja i kazne. Međutim, kada se radi o kaznama koje su u čvrstoj genetičkoj vezi s djelom, tj. kada su njegova stvarna i realna posljedica ili kada se radi o kaznama koje su u odnosu identičnosti i sjedinjenosti s grijehom, tj. kaznama koje su, ustvari, samo djelo, tu više ne ostaje mjesta da se raspravlja o adekvatnosti ili neadekvatnosti.

Kada Bertrand Rasel kaže: “Kako je moguće da ima takvog Boga koji nas spram veoma malih grijeha kažnjava veoma velikim kaznama.”, ne shvaća da odnos između Ovoga i Onoga svijeta nije poput društvenih i ugovorenih odnosa.

Osobe kao što je Rasel su vrlo daleko od islamskih učenja i činjenica, a ne znaju ni osnove teologije. Rasel i njemu slični poznaju samo kršćanski svijet i sasvim površno su upućeni u islamsku mudrost i gnozu. U očima onoga koji bar malo poznaje islamsku doktrinu, Rasel se u filozofiji – u njenom islamskom i orijentalnom smislu – ne može ubrojati ni među prvačiće. Islam je u svome okrilju odgajao tako velike ličnosti koje su se još na Ovome svijetu upoznavale sa onosvjetskim zbiljama i dotaknuli se istina koje su nepojmljive za Rasela i njemu slične. Učenici kur'anske škole dobro su upoznati s činjenicom da je onosvjetska kazna upravo isto što i ovosvjetsko djelo, a ne nešto drugo. Dželaluddin Rumi kazuje nekoliko stihova koji objašnjavaju ovu istinu pa je umjesno da ih ovdje navedemo. On kaže:

O ti koji razdireš kože Jusūfā,

vuk ćeš se dići iz tog teškog sna.

Zle naravi će tvoje u vukove da se pretvore,

u srdžbi ljutoj će da razdiru organe tvoje.

Svakog dana ima da oblačiš ono što pleteš,

a svake godine da se hraniš onim što siješ.

Ako te trn umorio, sam si ga posijao,

a i svilu ako si dobio sam si je istkao.

Ako ti od ruke na tijelu obespravljenog rana ostane,

ta rana se u drvo pretvori na kojem zekkūm nikne.

Te tvoje riječi će poput zmije i akrepa,

zmija i akrep postati i stezati te oko grla.

Lik niskog i pohlepnog lešinara

postaje svinja na Dan proživljenja.

Smrad organa će se širiti oko poročnika,

a pijanicama zaudarati smrad iz usta.

Skriveni se smrad koji je do srca dospijevao

na Dan proživljenja sasvim objelodanio.

Zeleni je voćnjak i ružičnjak biće čovjeka,

zato pazi na nj’ ako je u tebi priroda ljudska.

Ako su isti u čovjeka spoljašnjost i nutrina

nema sumnje da će stići do spasenja.

U biću našem na tisuće vukova i svinja,

ispravnog i krivog, dobra i zla ima.

Čovjek se mjeri po naravi koja nad njim dominira,

jer se tvar s više zlata od bakra, zlatom smatra.

Narav koja ti bićem cijelim prevladava,

tvoj će izgled činiti na Dan proživljenja.

Zahvaljujući Kur'anu i njegovom pomnom proučavanju mi danas imamo učenjake poput Rumija, Hafiza, Attara, Sādija i njima slične. Nadarenost iranskih učenjaka uspjela je da se rascvjeta s dolaskom islama, a dovoljan ponos za Iran jeste da je uspio islamska učenja shvatiti bolje od bilo kojeg drugog naroda. Naš govor ćemo završiti slijedećim Sādijevim savjetima:

Datule se ne ubiru s ovog trna što smo posijali,

niti svila plete od ove vune koju smo ispreli.

Ploča naših grijeha nije prekrižena crtom izvinjenja,

niti dobra djela napisana pored velikih grijeha.

Starost mladosti dođe kao noć danu,

noć pade i dan svanu, a mi jednako u snu.

Čudno bi bilo da nas u Drugom danu ko zaštiti i pomogne,

kad naša ruka danas nit’ koga štiti niti pomaže.

Ako se gospodin za nas ne zauzme na Dan suda

na frizera se nemamo šta ljutit’, jer nam je pojava ružna.

Izvor: Murteza Mutahari, Božija pravda, Fondacija “Mulla Sadra, Sarajevo, 2006., sa prezijskog preveo: Mirsad Hadžajlić

[1] Al -Imran, 30

[2] Al -Kehf, 49

[3] Az–Zilzāl, 6 – 8

[4] Al – Baqara, 281

[5] An – Nisa, 10

[6] Al -Hašr, 18

[7] At – Takvir, 1 – 14

[8] Al- Džuma’, 8