Monoteizam i teorija evolucije

Tajna evolucije 

Sve se na kraju svodi na to da je evolucija posvema misteriozna stvar. Kroz ovaj proces stvorenja su od najprostijih oblika postali ovako veličanstveni organizmi kakve možemo vidjeti u prirodi. Kad govorimo o tajni evolucije, treba imati na umu da je priroda od početka išla ka svom cilju, savršenosti svakog stvorenja, odnosno svakog njenog pojedinačnog dijela, pa, ako je ponekad, čak, i zastala s procesom razvoja na određeni period, činila je to s određenim razlogom koji se tiče savršenstva nekih budućih generacija.

Darvin na jednom mjestu primjećuje:  “Činjenica je da se mnoge slične promjene dešavaju u različitim sredinama, dok se u istoj sredini zna dešavati niz potpuno različitih promjena.” Darvin, vidimo, opaža činjenicu koja se kosi s Lamarkovom teorijom. I sam je u početku vjerovao da je životna sredina odlučujući faktor promjena, ali kasnije je uvidio da se u sasvim različitim životnim sredinama javljaju istovjetne promjene, dok se u istom okružju katkada dešavaju različita evoluiranja, što znači da faktor utjecaja životne sredine ponekad ne mora ništa značiti. Onda Darvin zaključuje riječima koje su potpuno sukladne teističkom stavu:  “Bitan faktor evolucije zasigurno mora biti volja ili želja ka promjenama, koja je posljedica nekog tajanstvenog uzroka.
Kako bismo čitaocima pružili uvida i u savremenu kršćansku kritiku teorije evolucije, donosimo kraći izvadak iz knjige dr. Jovana Ilijeva “Ateizam ili hrišćanstvo”, iz koga se jasno može vidjeti kakav je odnos kršćanskih vjernika prema Darvinovoj teoriji. Naravno, utemeljenost svake pojedine teze ostavljamo na prosudbu čitaocima.

Moderno doba

Dolaskom Čarlsa Darvina, ljudi su dobili naučnu osnovu za svoje nevjerovanje u Boga. Darvin i njegovi nasljednici stvorili su ideju da ne postoji kategorija koju ljudi nazivaju grijeh ili da je grijeh samo ostatak životinjskog instinkta u čovjeku. Evolucija kao filozofska doktrina može se vratiti nazad do Aristotela, ali Darvin je bio prvi koji joj daje ono što je on smatrao naučnom osnovom.

Darvin je neko vrijeme proveo studirajući medicinu i teologiju, prije nego što se opredijelio za prirodnjačke studije. Putovanje oko svijeta na brodu Bigl između 1831. i 1836. uvjerilo ga je da se razlike koje postoje između živih životinja i fosila na kopnu i na ostrvima koje je posjetio, mogu objasniti jedino biološkom evolucijom. Rezultate svog istraživanja objavio je 1859. u knjizi Porijeklo vrsta, nakon što je Alfred Valas (Alfred Wallace) sam i nezavisno od Darvina došao do sličnih zaključaka. [2] U svojoj knjizi Darvin je tvrdio da je sve u prirodi u stalnoj borbi za opstanak. Životinje su se množile mnogo brže nego što je za njih bilo hrane u prirodi. Sasvim prirodno, hrana je ostajala jačima i onima koji su se mogli prilagoditi okolini, dok su slabiji izumirali. Jači organizmi živjeli su dovoljno dugo da prenesu genetičke crte ili osobine sljedećoj generaciji. Tokom vremena, genetske razlike su se sakupljale tako da su se pojavili novi organizmi koji nisu pripadali istoj vrsti. [3]
Iako Darvin nije izričito tvrdio da Bog nije bio uključen u proces evolucije, evolucija je bila prihvaćena kao koncept koji se odigrao bez učešća Boga, sasvim slučajno, prirodnim procesom. Mjesta za Boga nije bilo.

Nedugo nakon štampanja Darvinove knjige Porijeklo vrsta, evolucionističke ideje napustile su područje biologije, botanike i paleontologije i prešle na društvenu strukturu. Kao i svaka druga ideja, i teorija evolucije ostavila je posljedice za sobom. U sljedećim primjerima pokušaćemo da iznesemo nekoliko činjenica na osnovu kojih se može zaključiti da je teorija evolucije postala osnova za mnoge nedaće današnjeg vremena, ali i za destruktivne političke režime.
Šta se dešava sa individualnom i društvenom etikom je pitanje koje se nameće svijetu koji je u stalnoj borbi za opstanak i koji je ostao bez krajnjeg smisla i svrhe? Zašto bi jači i inteligentniji među nama manipulisali slabijim i manje inteligentnim iz bilo kojeg razloga i za bilo koju svrhu koju oni smatraju dobrom i vrijednom?

Kad se govori o posljedicama koje su nastale nakon primjene ove teorije, postoji jaka reakcija evolucionista. Obično ističu da je teorija evolucije samo teorija o postanku života i kao takva ona ne može snositi nikakvu odgovornost zbog zloupotrebe. To je potpuno tačno.

Nesumnjivo je sa se svaka ideja, teorija ili doktrina može zloupotrijebiti, pogrešno protumačiti i pogrešno primijeniti od nestručnih ili nesavjesnih ljudi. Ali problem koji stvara teorija evolucije nalazi se u činjenici da ono što ćemo iznijeti ne podrazumijeva pogrešno tumačenje ili pogrešnu primjenu već logično izvođenje i primjenu teorije. [4]

Ne tvrdim, i to želim da podvučem, da je teorija evolucije isključivo odgovorna za užasne događaje koje ćemo spomenuti, ali ona im je sigurno dala logičan podstrek i ohrabrenje.
Ubrzo poslije izlaska Darvinove knjige Porijeklo vrsta, Darvinovu ideju popularisao je Tomas Haksli (Thomas Huxley, 1825-1895), koji je zbog strastvenog propagiranja teorije evolucije često nazivan Darvinov buldog. Herbert Spenser (1820-1903), koji je uveo frazu opstanak najjačeg, proširio je teoriju biološke evolucije na sve vidove života, uključujući i etiku. [5]

Ova ideja, nazvana socijalni darvinizam, stvorila je ideološku pozadinu za nastanak struje nacionalizma u Evropi. Ona je iskorištena kao opravdanje za monopolistički odnos, eksplotaciju radne snage i kapitalizam uopće. Izrazi borba za opstanak, prirodna selekcija i opstanak najjačeg, koji su se primjenjivali na organsku evoluciju, postali su krilatice koje su široko korištene u industrijskoj ekonomiji, političkom i svakodnevnom životu. [6]
Mnogi bogataši, poput Depeva (Depew), Rokfelera (Rockfeller) i Karnegija (Carnegie), prihvatili su stav da zakone teorije evolucije treba primjenjivati i u poslovanju. Danas veoma popularan i poštovan kao filantrop, ali bezobziran i okrutan prema svojim radnicima, Karnegi je izjavio:
Sjećam se da je svjetlost iznenada došla… i sve je bilo jasno. Ne samo da sam se oslobodio teologije i natprirodnog već sam našao istinu u evoluciji. [7]
Na drugom mjestu je napisao:
Zakon konkurencije je prisutan; mi ga ne možemo izbjeći; nijedna zamjena za nj nije pronađena; i dok zakon ponekad može biti težak za pojedince, on je najbolji za rasu, jer osigurava opstanak najjačeg na svakom polju. [8]

Očuvanje favorizirane rase . Iako je rasizam postojao mnogo prije Darvina, naučnik Henri Moris (Henry Morris) pokušao je da dokumentuje da je darvinizam dao rasizmu naučno opravdanje.
Mnogi vide dobar primjer za to u samoj Darvinovoj knjizi Porijeklo vrsta – u podnaslovu Prirodnim odabiranjem (Preservation of Favored Races in the Strugle for Life). Većina evolucionista u želji da odbrani Darvina kaže da je on isključivo govorio o životinjskim rasama ili podrasama, ali Moris tvrdi da nema razloga da sumnjamo da je Darvin tim mišljenjem želio da obuhvati i ljudsku rasu. [9] U njegovoj drugoj knjizi Čovjekovo porijeklo i spolno odabiranje, Darvin je napisao:
Negdje u budućnosti, ne veoma dalekoj, mjereno vijekovima, civilizovane ljudske rase gotovo pouzdano iskorijeniće i zamijeniti divljačke rase u cijelom svijetu. U isto vrijeme i čovjekoliki majmuni biće bez sumnje istrijebljeni… Tada će prekid između čovjeka i njegovih najbližih srodnika biti još veći, jer će, kao što se može očekivati, to biti prekid između čovjeka na još višem stupnju civilizacije, kao što se možemo nadati, nego što je i sama današnja kavkaska rasa, i nekih drugih majmuna tako niskih po savršenstvu, kao što je neki pavijan, umjesto, kao što je sad, između crnaca i Australijanaca i gorile. [10]

Ideja da su različite rase bile na različitoj evolucionoj distanci od primata, sa crncima na dnu i bijelcima na vrhu, bila je prisutna skoro među svim naučnicima devetnaestog vijeka. Tomas Haksli (Thomas Huxley) je izjavio:
Nijedan racionalan čovjek koji poznaje činjenice neće tvrditi da je prosječan crnac jednak ili čak superiorniji od bijelca. [11]
Historičar Džon Haler (John Haller) tvrdi da su Afro-Amerikanci bili posmatrani kao da su na određen način bili bespomoćni, nepromjenljivi, neprimjereni, inferiorni. Džejms Ferguson (James Ferguson) je dokazao da su svojim rasističkim stavom naučnici devetnaestog vijeka pomogli da se razvije koncept arijevske nadmoći, koji se kasnije pretvorio u institucionalni rasizam Njemačke tridesetih, i danas u Južnoj Africi. [12]

Osnova za rasizam postoji u evolucionističkom konceptu poznatom kao biogenetski zakon ili teorija rekapitulacije koju je propagirao njemački naučnik Ernst Hekel (Ernst Heackel). Ukratko, to je učenje da je ontogenija rekapitulacija filogenije, to jest da tokom razvoja embriona (ontogenija), embrion ponavlja (rekapitulira) evolucionu historiju vrste (filogenija). Tako na različitim stupnjevima embrionalnog razvoja čovjek pokazuje osobine ribe, žabe i konačno fetusa. [13]

Iako su Hekelove obmane i prevare bile razotkrivene prije više od jednog stoljeća, savremena izučavanja u molekularnoj genetici još više su pokazala krajnju apsurdnost teorije rekapitulacije. DNK ljudskog fetusa nije isti kao DNK žabe, a DNK žabe nije isti kao DNK ribe. Neosporno je da je DNK ljudskog fetusa, DNK žabe ili orla programiran za rasplođivanje po svojim vrstama. [14]

Osim što je teorija rekapitulacije poslužila kao naučna osnova za rasizam, Stefan Džej Guld (Stephen Jay Gould), profesor paleontologije na Harvardu, ističe da je teorija evolucije također poslužila kao osnova da Daunov sindrom bude okarakterisan kao mongoloidni idiotizam, jer se smatralo da je to vraćanje mongolskom stepenu u evoluciji čovjeka. [15]

Guld dalje tvrdi da je izraz mongoloid bio prvi put primijenjen na mentalno slaboumne, jer je postojalo opće vjerovanje da mongolska rasa još nije evoluirala do nivoa bijele rase. Vrhunac ove rasističke ideje nalazi se u činjenici da su mnogi koristili ovu teoriju da opravdaju mit arijevske super rase, koja je imala za cilj da pokori ili uništi ostale rase. Prema njihovom učenju, dijete bijelca je moralo da se razvija kroz stupnjeve koji odgovaraju nižoj ljudskoj rasi (odakle i potječe termin mongoloidnost) prije nego što je postalo pripadnik više rase. [16]

Otprilike u isto vrijeme, dok je Darvin propagirao ideju evolucije, još jedna ideja počela je da se širi Evropom. Karl Marks, rođen u Njemačkoj (1818-1883), bio je intelektualni osnivač komunizma i veliki neprijatelj religije. Marks je, u svojoj doktorskoj tezi iz oblasti filozofije, naglasio mržnju prema svim bogovima, i smatrao da religija djeluje kao opijum. Marks je također prihvatio Fojerbahovu osnovnu tezu: Prekretnica u historiji je trenutak kad čovjek shvati da je jedini čovjekov bog sam čovjek. [17]

Marks je vjerovao da je komunizam jedina prava solucija čovjekovom problemu u svijetu. Šta je ono što sprječava čovjeka da živi u slozi zajedno sa drugima? Privatna svojina. Kad se ona ukloni, onda će samootuđenje nestati. On je u Komunističkom manifestu tvrdio da, kada proleterijat jednom dobije moć da kontroliše državu, uspostaviće društveni sistem u kome neće biti klasa, i neće biti potrebe za političkom moći. [18]

Marksizam je, istina, proizveo jednog novog čovjeka, ali i čovjeka koji je mogao da izvrši najveća barbarska zlodjela u historiji, bez ikakvog osjećaja grižnje savjesti. Kada malo razumijemo ono što se dešavalo u strašnim logorima sa prinudnim radom ili gulage, možemo tek malo da razumijemo prirodu ovog čovjeka koji je nadahnuo Josifa Visarionoviča Staljina, vjerovatno najokrutnijeg čovjeka kojeg je naš svijet vidio.
Marks nije krio da je podršku za svoju ideju dobio od Darvina. Štaviše, smatrao je da je njegovo djelo tačna paralela Darvinovom, i toliko mu je bio zahvalan da je želio da mu posveti dio knjige Kapital, ali Darvin je odbio tu čast. [19]

Marks je također napisao Engelsu da Darvinova knjiga Porijeklo vrsta sadrži osnove u prirodnoj historiji za klasnu borbu u historiji… [20] Dr. Barou (Burrow) primjećuje da su Marks i Engels prihvatili darvinizam kao klasnu borbu. Maršal i Hol (Marchal i Holl) kažu sljedeće:
Marksistička filozofija pokazuje brutalnost Darvinove teorije. On spominje razoružavanje buržoazije… revolucionarni teror… stvaranje revolucionarne vojske… slobodu je odbacio kao čist buržujski ideal… Revolucionarna država ne može imati ni vremena ni prilike za sažaljenje i kajanje. Neprijatelj se mora primorati na predaju. Ona mora da uguši antagonizam egzekucijom, zatvaranjem, prinudnim radom, kontrolisanjem medija… [21]

Dr Moris zaključuje da su: Marks i Engels zasnovali svoju komunističku filozofiju u skladu sa osnovama evolucije… Marks i Engels bili su indoktrinirani evolucionisti, kao što su i svi komunisti od tada… Lenjin, Trocki i Staljin su bili ateistički evolucionisti, i više je nego očigledno da evolucija mora biti načelo broj jedan u komunizmu. [22]

Skoro četvrt vijeka poslije rođenja ovog velikog ateiste, rodio se, po mnogim mišljenjima, najveći ateista svih vremena, Fridrih Niče.
Niče je prihvatio osnove Darvinove teze da je čovječanstvo evoluiralo od nižih oblika životinja na čisto naturalistički način, kroz splet srećnih okolnosti. Osim reda i sklada koji postoje na našoj planeti, svuda u svijetu vlada haos. Napisao je: Čitav karakter svemira je u vječnom haosu… Budimo pažljivi kada govorimo da postoji zakon u prirodi. Ne postoji neko ko zapovijeda, neko koga treba slušati, neko ko pravi prekršaje. [23]

U ovom generalnom kontekstu, pojavljuje se po prvi put poznati epigram: Bog je mrtav, ali zbog čovječanstva, njegova sjenka ostaće na zidovima pećina hiljadama godina. A mi još uvijek treba da pobijedimo njegovu sjenku. [24]

Za Ničea logična posljedica Darvinove teorije bila je revolucionarna. Bog je samo ideja u glavama ljudi. Iako je smatrao Isusa jedinim pravim kršćaninom, on ga je otpustio zato što je poremetio evolucionistički proces u kome slabiji treba da izumru i naprave mjesto jačima, pametni da zauzmu mjesto neinteligentnih i sposobni da eliminišu nesposobne. Kako je samo Isus mogao da kaže: Blago siromašnima, blago krotkima, i blago onima koji mir grade?. Sam proces u kojem se čovjek uzvisio nad životinjama i pomoću koga su civilizacije nastale, Isus je okrenuo u suprotnom smjeru. Takvu vrstu moralnosti Niče je nazvao ropska moralnost. [25]

Međutim, sada se stvorio i problem. Dok smo vjerovali u Boga, mi smo izvršavali pravila koja je On zahtijevao, slijedili moralnost koju je On propisao. Sad, shvativši da je Bog bio samo ideja u našoj glavi, koju smo na kraju sahranili, čiji moral, koje vrijednosti ćemo onda slijediti?
Ničeova cjelokupna filozofija može se sagledati kao pokušaj da se odgovori na samo jedno pitanje: Kako da živimo u svijetu bez Boga koji garantuje da život ima smisla. Pošto je proglasio da je Bog mrtav, otpočeo je svoje dugo filozofsko traganje za nereligioznim odgovorom na pitanje o smislu života. [26]

Ničeov odgovor je da, pošto Boga više nema, moral, etika i vrijednosti moraju biti ljudska tvorevina. Kad shvatimo da su ljudska bića tvorci svojih vrijednosti, shvatićemo da smo slobodni da biramo vrijednosti koje nam donose najveće koristi. Slobodoumni, smjeli, kreativni, hrabri, znatiželjni ljudi razlikovaće se od prosječnih, postaće vođe i biće oslobođeni sputanosti ropske moralnosti, slobodni da žive život do potpunosti. Niče naziva ovaj nagon za takvim nečim volja za moć. [27]

Osoba koja razvije svoj maksimalni potencijal biće neka vrsta super-čovjeka. Taj superčovjek postavljaće pravila, propisivati etiku, a drugi će ga slušati. Proglasivši da je Bog mrtav, Niče je predvidio da superčovjek mora da zauzme Božije mjesto, a to će pokrenuti ratove kakvih nikada ranije nije bilo. Socijalni darvinizam, rasizam, militarizam i imperijalizam dostigli su svoj zenit u nacističkoj Njemačkoj pod vođstvom Adolfa Hitlera. Historičari tvrde da je Hitler uvijek sa sobom nosio dvije knjige: Antihrist Ničea i Porijeko vrsta Darvina. [28]

Mnogi ustaju u odbranu Ničea i tvrde da Hitlerova ideja o superiornoj rasi nije došla od Ničea. Valter Kaufman (Walter Kaufman), vodeći autoritet na ovom području, tvrdi da Niče nije bio ni rasista ni njemački nacionalista, i da on ne može biti odgovoran zbog zloupotrebe njegovih djela. [29] Međutim, sve je više filozofa koji vide da je eksplicitna upotreba termina viša rasa, iako možda nenamjerna, pomogla pripremu ideološke osnove za nacizam. Čak je i Kaufman morao da prizna da je Ničeova doktrina bila toliko snažan dinamit, pa je insistirao na tome da je ponor između nekih ljudi i ostalih, značajniji nego ponor između čovjeka i životinja. [30] U svakom slučaju, niko ne može osporiti činjenicu da je Ničeova ideja o Božijoj smrti i o posebnom čovjeku, superiornijem od ostalih, koji će vladati nad ostalima, našla pogodno tlo kod Hitlera i dala podstrek za nacističku ideologiju.
Također, teško je negirati Darvinov utjecaj na Hitlera. Sir Artur Kit kaže: Njemački firer je, kao što sam stalno tvrdio, evolucionista, i svjesno je tražio da se Njemačka prilagodi teoriji evolucije. [31]

Erih From, vodeći egzistencijalistički psiholog, tvrdi: Religija socijalnog darvinizma pripada najopasnijim elementima unutar misli prošloga vijeka. Ona podržava propagandu bezobzirnog nacionalnog i rasističkog egoizma time što ju je uspostavio kao moralnu normu. Ako je Hitler u išta vjerovao, onda je to bilo u zakone evolucije koji su opravdali i posvetili njegova djela. [32]

Ideje Darvinove teorije mogu se jasno vidjeti u Hitlerovoj knjizi Majn Kampf (Mein Kampf). Razmišljajući o evolucionističkim vrijednostima, napisao je:
Onaj ko ne želi da se bori u ovom svijetu, gdje je konstantna borba pravilo života, nema pravo da postoji… Ja ne vidim zašto čovjek ne bi bio okrutan kao priroda. Sve što nije od čiste rase u ovome svijetu je smeće . [33]

Na drugom mjestu Hitler kaže: Ako ne poštujemo zakon prirode, namećući svoju volju pravom jačeg, doći će dan kada će nas divlje životinje progutati, onda će insekti jesti divlje životinje, i konačno ništa neće postojati na svijetu osim mikroba… Pomoću borbe, elite će nastaviti da se obnavljaju. Zakon odabiranja opravdava ovu neprestanu borbu tako što dozvoljava opstanak najjačeg. [34]

U očima nacista Slaveni i Jevreji nalazili su se na samome vrhu liste podljudi. Rezultat ovakvog mišljenja ogledao se u masovnim ubistvima čim je rat otpočeo. Nacisti su izdali brošuru sa naslovom Podljudi, u kojoj je stajalo: Potčovjek je uplašeno biće, karikatura čovjeka, čije su osobine slične čovjekovim, ali intelektualno i moralno niže je nego ijedna druga životinja. [35]

Ubijajući Slavene, Jevreje i Rome, Hitler je priznao da on samo pomaže prirodnoj selekciji i želi da poboljša ljudsku biologiju. Kao što je časopis Tajm Magazin ( Time Magazine ) primijetio: Prema darvinizmu, zlo leži u samom korijenu prirode, usađeno od strane njegovog stvoritelja, prirodne selekcije. Uostalom, prirodna selekcija je stalna borba koja se sputava moralnim pravilima. [36]

Prema Hitlerovom rezonovanju, pošto je cijela historija samo borba za opstanak najjačih, svako ponašanje je opravdano da bi pobijedila viša i čistija rasa. Za Hitlera, brutalnost prema drugim nacijama postala je dio vrline u težnji da pročisti rasu.
Filozof historije Džon Koster (John Koster) kazao je sljedeće: Hitler i Staljin ubili su više nevinih žrtava nego što je umrlo u svim religioznim ratovima u ljudskoj historiji. Oni su ubijali te žrtve ne zato što su imali pogrešne namjere da bi spasili njihove duše, ili kaznili ih zbog njihovih grijeha, već zato što su bili konkurencija za hranu i predstavljali prepreku evolucionističkom procesu. [37]

[2] Cairns , Christianity Trough the Century, 423

[3] Ibid.

[4] Dobri primjeri za tu tvrdnju se mogu naći u: John Ankerberg and John Weldon, Darwin ‘‘s Leap of Faith: Exposing The False Religion of Evolution (Eugene: Harvest House Publishing, 1998), 29.

[5] Citirano u Heney M. Morris, The Long War Against God: The History & Impact of the Creation/Evolution Conflict (Michigan: Baker House 1989), 54.

[6] Ibid, 55.

[7] Ibid, 56.

[8] Ibid.

[9] Morris, The Long War Against God, 60.

[10] Charls Darvin, Čovjekovo porijeklo i polno odabiranje (Subotica: Minerva, 1977), 149-150

[11] Thomas H. Huxley, Lay Sermons, Addresses and Reviews (New York: Appleton, 1871), 20. Haksli je tvrdio da se crni ne mogu takmičiti sa bijelima čak ni pod istim uvjetima.

[12] John Haller, Jr., Outcasts From Evolution: Scientific Attitude of Rational Inferiority, 1895-1900 (Urbana: University of Illinois Press, 1971), 228.

[13] Hank Hanegraaff, The Face that Demonstrates the Farce of Evolution (Nashville: Word Publishing, 1988), 95. Hanegraff kaže:

Hekel je izjavio da su zametak i embrion kod različitih životinja kičmenjaka i čovjeka u određenom periodu razvoja potpuno isti, što ukazuje na “njihovo zajedničko porijeklo”. Hekel je dao dobro poznatu ilustraciju pokazujući embrione u nekoliko stupnjeva njihovog razvoja. Nedosljedno je upotrijebio činjenicu, prepravljajući nekoliko crteža da bi ih učinio sličnim i tako potvrdio teoriju. U časopisu HIS (1874) izložena je lista grešaka koja pokazuje da je Hekel koristio dva crteža embriona, jedan uzet od Biskofa (Bischoff), a drugi od Ekera (Ecker, 1851-59). Tom prilkom dodao je 3-5 mm glavi Biskofogovog psa, oduzeo 2mm sa glave Ekerovog ljudskog embriona, skratio je veličinu za oko 5mm i duplirao dužinu zadnjeg dijela. (Vidi crtež na strain 55).

[14] Ibid. Više o ovome vidi Henry M. Morris, Scientific Creationism, public school edition. (San Diego: C. L. P. Publishers, 1981), 75-78.

[15] Stephen Gould, “Dr. Down’‘s Syndrome”, Natural History, (April 1980): 144

[16] Ibid.

[17] David A. Noebel, Understanding the Times: The Religions Worldviews of Our Day and the Search for Truth (Oregon: Harvest House Publishers, 1994), 35.

[18] Kennedy and Newcompe, 32.33.

[19] John Ankerberg and John Weldon, Darwin ‘‘s Leap of Faith: Exposing the False Religion of Evolution (Eugene, Oregon: Harvest House Publishing, 1998), 35.

[20] Gertrude Himmelfarb, Darwin and The Darwinian Revolution (London: Chalto & Windos, 1959), 348.

[21] J.W. Burrow, Uvod U J. W. Burrow, ed., Charles Darwin, The Origin of Species by Means of Natural Selection (Baltimore: Penguin, 1974), 45.

[22] Morris, The Long War Against God, 84-85.

[23] Kaufman Walter, ed., “The Gay Science”, u The portable Nietzche (New York: Viking, 1954), 109.

[24] Ibid 125.

[25] Anthony Campolo, We Have Met Enemy and They Are Partly Right, 73-74.

[26] TurnBull, Get a Grip of Philosophy, 140-144

[27] Magee, The Story of Philosophy, 172-174.

[28] Sa predavanja “Atheism and the Meaning of Life”, Ravi Zacharias. Los Angeles , September, 1994.

[29] Vidi Zeitlin, Nietzsche: A Re-examination, 14.

[30] Walter Kaufman, Nietzsche: Philospher, Psychologist, Antichrist 4th. ed. (Princeton University Press, Princeton, 1974), 285.

[31] Keith, Evolution and the Ethics, 28.

[32] Citirano u: A. E: Wilder-Smith, The Natural Science Knows Nothing of Evolution (San Diego: Master Books, 1981), 148.

[33] Adolph Hitler, Mein Kampf (New York: Reynall and Hitchcock, 1964), 397, 604.

[34] Citat uzet iz: H.R. Trevor-Roper, ed. Hitler’‘s Table Talk (London: Weidenfiels & Nicolson, 1953), 39, 51. Uporedi A. Bullock, Hitler: A Study in Tyrany (Harmondsworth, England: Penguine Books, 1962), 36, 889, 398, 677, i 693.

[35] Christoper Ailslhy and John Pimlott, Hell on the Eastern Front: The Waffen-Ss War in Russia 1941-1945 (New York: Motorbooks, 1998), 720.

[36] Time Magazine, 28 October, 1996 . Citirano u: Ankerberg and Weldon, Darwin ‘‘s Leap of Faith, 33.

[37] John P. Koster, The Ateist Syndrome (Brentwood: Wolge Muth & Hyatt, 1989), 187-189.