Primjeri onoga zbog čega se Uzvišeni Allah čudi ljudima

Pospanost i nemar na namazu

“O Ahmede, čudim se trojici robova: robu koji je stupio na namaz, znajući Kome diže ruke i pred Kim stoji, a drijema.”

Ajeti

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَقْرَبُوا الصَّلَاةَ وَ أَنْتُمْ سُكَارَى حَتَّى تَعْلَمُوا مَا تَقُولُونَ

O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate.[1]

إِنَّ الْمُنَافِقِينَ يُخَادِعُونَ اللهَ وَ هُوَ خَادِعُهُمْ وَ إِذَا قَامُوا إِلَى الصَّلَاةِ قَامُوا كُسَالَى يُرَاءُونَ النَّاسَ وَ لَا يَذْكُرُونَ اللهَ إِلَّا قَلِيلًا

Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.[2]

وَ مَا مَنَعَهُمْ أَنْ تُقْبَلَ مِنْهُمْ نَفَقَاتُهُمْ إِلَّا أَنَّهُمْ كَفَرُوا بِاللهِ وَ بِرَسُولِهِ وَ لَا يَأْتُونَ الصَّلَاةَ إِلَّا وَ هُمْ كُسَالَى وَ لَا يُنْفِقُونَ إِلَّا وَ هُمْ كَارِهُونَ

A prilozi njihovi neće biti primljeni zato što u Allaha i u Njegova Poslanika ne vjeruju, što s predanošću molitve ne obavljaju i što samo preko volje udjeljuju.[3]

فَوَيْلٌ لِلْمُصَلِّينَ الَّذِينَ هُمْ عَنْ صَلَاتِهِمْ سَاهُونَ

A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju.[4]

وَ الَّذِينَ يُؤْمِنُونَ بِالْآخِرَةِ يُؤْمِنُونَ بِهِ وَ هُمْ عَلَى صَلَاتِهِمْ يُحَافِظُونَ

A oni koji u Onaj svijet vjeruju – vjeruju i u nju (Knjigu) i o molitvama svojim brigu brinu.[5]

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ قَدْ أَفْلَحَ الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ هُمْ فِى صَلَاتِهِمْ خَاشِعُونَ … وَ الَّذِينَ هُمْ عَنِ اللَّغْوِ مُعْرِضُونَ

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog. Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju (…) i koji molitve svoje navrijeme obavljaju.[6]

إِنَّ الْإِنْسَانَ خُلِقَ هَلُوعًا إِذَا مَسَّهُ الشَّرُّ جَزُوعًا وَ إِذَا مَسَّهُ الْخَيْرُ مَنُوعًا إِلَّا الْمُصَلِّينَ الَّذِينَ هُمْ عَلَى صَلَاتِهِمْ دَائِمُونَ … وَ الَّذِينَ هُمْ عَلَى صَلَاتِهِمْ يُحَافِظُونَ

Čovjek je uistinu stvoren malodušan, kada ga nevolja snađe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je, osim onih koji molitvu obavljaju, koji molitve svoje budu navrijeme obavljali… i oni koji molitve svoje budu revnosno obavljali.[7]

Predaje

Rekao je Imam Sadik, mir s njim: “Kada budeš na namazu, trebaš biti skrušen i trebaš mu se sav posvetiti, jer je Uzvišeni Allah rekao: Oni koji su u svojim molitvama skrušeni.”[8]

Ibrahim Kerhi prenosi sljedeće riječi Imama Sadika, mir s njim: “Zaista volim kad vjernik od vas stane da obavi neki obavezni namaz da se svim srcem Allahu Uzvišenom preda i da srce ne zaokupi ovosvjetskim poslovima, jer nema roba koji će se na namazu Allahu Uzvišenom svim srcem predati, a da mu se Allah neće okrenuti i da neće – nakon što ga zavoli – srca vjernika okrenuti prema njemu.”[9]

Junus ibn Zabjan prenosi da je Imam Sadik, mir s njim, rekao: “Znaj da je namaz Božija zaštita na Zemlji. Zato, ko bude želio saznati koje je koristi namaza uspio ostvariti, neka pogleda, pa ako ga je namaz spriječio od razvrata i loših djela, ostvario je onoliko koristi od namaza koliko ga je namaz zaštitio. A ko bude želio znati šta ima kod Boga za njega, neka prvo vidi šta kod njega ima za Boga…”[10]

Ebu Hamza Sumali prenosi: “Vidio sam Imama Zejnu-l-Abidina, mir s njim, kako je klanjao pa mu je ogrtač s ramena pao. Nije ga popravio sve dok nije namaz završio. Upitao sam ga za razlog, a on mi reče: ‘Teško tebi! Znaš li pred Kim sam bio? Uistinu se od namaza roba prima samo onoliko koliko je bio predan u njemu.’ Rekoh: ‘Žrtvovao bih se za tebe, onda smo propali’, a on odgovori: ‘Ne, zaista Allah to vjernicima upotpuni dobrovoljnim namazima.’”[11]

Objašnjenje

Ajeti i hadisi koje smo naveli u dovoljnoj mjeri pojašnjavaju ovaj dio predaje s Miradža. Ukratko, u njima se upozorava na to da čovjek u namazu ne smije biti nemaran prema Bogu i da zaokupljenost nečim drugim osim Bogom u namazu izaziva Božije čuđenje.

Svakako, jasno je da se Uzvišenom Bogu ne može pripisati čuđenje kakvo postoji kod ljudi. Čuđenje koje postoji kod ljudi nužno zahtijeva promjenu i padanje Svete Biti Uzvišenog Boga pod uticaj, a On je čist i uzvišen od toga. Pravo značenje riječi: “Čudim se trojici”, jeste upozoravanje na čudnovatost čina onoga koji u namazu zanemaruje i zaboravlja na Boga Uzvišenog, a obraća pažnju na nešto mimo Njega.

Zabrinutost za sutrašnjicu

“I čudim se robu koji ima koru hljeba ili nešto drugo od hrane za danas, a brine se za sutra.”

Ajeti

وَ مَنْ يَتَّقِ اللهَ يَجْعَلْ لَهُ مَخْرَجًا وَ يَرْزُقْهُ مِنْ حَيْثُ لَا يَحْتَسِبُ

A onome koji se Allaha boji, On će naći izlaza i opskrbit će ga odakle se i ne nada.[12]

وَ مَا مِنْ دَابَّةٍ فِى الْأَرْضِ إِلَّا عَلَى اللهِ رِزْقُهَا

Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne opskrbljuje.[13]

 وَ لَا تَقْتُلُوا أَوْلَادَكُمْ خَشْيَةَ إِمْلَاقٍ نَحْنُ نَرْزُقُهُمْ وَ إِيَّاكُمْ إِنَّ قَتْلَهُمْ كَانَ خِطْئًا كَبِيرًا

Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi opskrbljujemo, jer je ubijati njih zaista veliki grijeh.[14]

فَلْيَضْحَكُوا قَلِيلًا وَلْيَبْكُوا كَثِيرًا جَزَاءً بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ

Malo će se oni smijati, a dugo će plakati, bit će to kazna za ono što su zaslužili.[15]

Predaje

Ebu Hamza Sumali prenosi od Imama Bakira, mir s njim, da je Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, na oprosnom Hadžu rekao: “Uistinu mi je Ruhu-l-Emin objavio da niko neće umrijeti dok mu se opskrba njegova ne upotpuni, pa se bojte Allaha i na lijep način tražite opskrbu, a neka vas spori dolazak opskrbe na navede na to da je tražite na način da budete neposlušni Bogu, jer je On – uzvišen neka je – podijelio opskrbu među Svojim robovima tako da se ona dobiva na dozvoljen način, a nije je podijelio tako da se dobiva na nedozvoljen način. Zato, ko se bude Allaha bojao i ko bude strpljiv, Allah će mu dati njegovu opskrbu na dozvoljen način, a ko strgne veo čednosti, požuri i uzme nedozvoljeno, time mu se oduzima od dozvoljene opskrbe i za to će polagati račun na Sudnjem danu.”[16]

Imam Sadik prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim – govoreći o onome što je zabranjeno – rekao: “Ko ne bude zadovoljan opskrbom koju mu je Allah dao pa se stane žaliti, ne bude strpljiv i ne bude podnosio nedaće, nijedno njegovo dobro djelo neće biti primljeno, a kada se sretne sa Uzvišenim Bogom, On će na njega biti srdit, osim ako se ovaj pokaje.”[17]

Rekao je Imam Ali, mir s njim: “Opskrba traži onoga koji nju ne traži.”

“Zadovolji se opskrbom koja ti je dodijeljena – bit ćeš imućan.”

“Uzvišeni Allah ne želi da Svojim robovima vjernicima daje opskrbu, osim odakle se oni ne nadaju.”

“Svi ste vi Allahovi i ovisni ste o Njemu, a Allah vodi brigu o Svojima.”

“Ko se bude brinuo za sutrašnju opskrbu, nikada neće postići uspjeh.”

“Neka ti traženje onoga što ti je zajamčeno ne bude preče od činjenja onoga što ti je naređeno!”

“Nemoj voditi brigu o danu koji ti još nije došao!”

Imam Sadik, mir s njim, rekao je: “Opskrba se dijeli na dva načina: dio opskrbe stiže do onoga kome je određena čak i ako je ne traži, a drugi dio je povezan s traženjem. Tako će ono što je određeno u svakom slučaju doći robu i ako se ne bude zalagao, a ono što je određeno da stekne zalaganjem on treba na valjan način tražiti i to je ono što mu je Allah dozvolio. Ako tu opskrbu bude tražio na nedozvoljen način i dobije je, bit će mu uračunato u opskrbu i polagat će račun za nju.”[18]

U oporuci Muhammedu ibn Hanefijji Imam Ali, mir s njim, rekao je: “O sinčiću, dvije su vrste opskrbe, ona koju tražiš i ona koja tebe traži, pa ako ti ne odeš njoj, ona će doći tebi. Zato ne dodaj brigu o budućoj godini brizi o danu u kojem se nalaziš! Dosta ti je u svakom danu ono što imaš u njemu. Ako budeš živ u godini koja predstoji, uistinu će ti Uzvišeni Allah svaki dan dati novi dio onoga što ti je odredio, a ako ne budeš živ u godini koja predstoji, šta imaš od brige i tuge zbog nečega čega nema? Znaj da te u dobivanju opskrbe niko neće prestići, da te niko neće savladati i da ti neće umaći ono što ti je određeno. Koliko si samo vidio onih koji su se umorili od traganja za opskrbom, kojima je opskrba oskudna, i umjerenih u traženju opskrbe, kojima je pomogla sudbina. I jednog i drugog čeka nestajanje.”[19]

Asbag ibn Nubate prenosi da je Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, rekao svojim ashabima: “Znajte pouzdano da Uzvišeni Allah nijednom robu – makar on bio veoma snalažljiv i spretan, i makar se mnogo trudio – nije dao više od onoga što mu je određeno u Mudroj Knjizi. Onaj koji je ovo spoznao i shvatio najbezbrižniji je čovjek u pogledu sticanja onoga što mu koristi, a onaj koji nije svjestan ovoga najviše će se od svih ljudi truditi da izbjegne ono što je štetno po njega, i neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Koliko je samo onih kojima su date blagodati, a koji postepeno propadaju, i onih koji su po mišljenju ljudi izloženi teškoćama, ali koji napreduju. Zato se ti, o slušaoče, oslobodi ropstva svojim nastojanjima, umanji užurbanost i sjeti se svoga kabura i proživljenja, jer ćeš se Allahu vratiti, a kako budeš radio – tako ćeš biti i nagrađen.”[20]

Džemil ibn Derradž prenosi da je Imam Sadik, mir s njim, rekao: “Uzvišeni Allah nije vjerniku zatvorio vrata neke opskrbe, a da mu nije otvorio nešto što je bolje od toga.”[21]

Rekao je Imam Sadik, mir s njim: “Ko se bude brinuo o opskrbi, bit će mu upisan grijeh. (…) Uzvišeni Allah ne želi da onima koji se Njega boje daje opskrbu, osim odakle se oni ne nadaju i svjedočenje Njegovih prijatelja nije prihvatljivo u tlačiteljskoj državi (ili niko ne svjedoči u njihovu korist)..”[22]

Imam Sadik prenosi od svojih predaka da je Imamu Aliju, mir sa svima njima, Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, oporučio: “O Ali, uistinu je Ovaj svijet zatvor za vjernika, a džennet za nevjernika. (…) O Ali, svi ljudi, i prvi i posljednji, na Sudnjem danu poželjet će da im je na Prolaznom svijetu bilo dato samo malo hrane i ništa više.”[23]

Rekao je Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: “Ko osvane zdravog tijela, siguran među čeljadi svojom i ima hrane za taj dan, kao da mu je cijeli Ovaj svijet stavljen na raspolaganje. Sine Džu‘šumov, dovoljno ti je na Ovom svijetu toliko da glad utoliš i stidna mjesta prekriješ. Dobro je ako imaš kuću da se u njoj skloniš, a izvrsno je ako još imaš i životinju na kojoj ćeš jahati. A ako nemaš to, onda su dovoljni hljeb i vrč vode, a za sve preko toga polaže se račun ili zasluži patnja.”[24]

Zapisao je Šehid Sani, Bog mu se smilovao, u Munjetu-l-muridu o uvjetima sticanja znanja: “…I da se na Allaha osloni.” U nastavku bilježi hadis Božijeg Poslanika, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: “Iako je Uzvišeni Allah svima zajamčio opskrbu, onima koji traže znanje zajamčio je posebnu opskrbu.”[25]

Objašnjenje

Iz predaja i ajeta navedenih u ovom poglavlju razumije se da su nepoželjni i omraženi briga o opskrbi koja uzrokuje zanemarivanje Onoga Koji opskrbljuje i čovjekovo uzdanje u njegovo vlastito razmišljanje, planiranje te u izvanjske povode sticanja opskrbe. Sam trud uložen u sticanje dozvoljene opskrbe ne samo da nije zabranjen nego je poželjan, a ponekad i obavezan, na šta se ukazuje u navedenom hadisu od Božijeg Poslanika: “…Pa se bojte Allaha i na lijep način tražite opskrbu!”

Također je u objašnjenju dijela predaje s Miradža u kojem se kaže: “Nema djela koje je kod Mene vrjednije od oslanjanja na Mene”, rečeno da samo oslanjanje na sredstva sticanja opskrbe nije u sukobu sa oslanjanjem na Allaha i traženjem utočišta kod Njega. Prema tome, svako ko traga za halal opskrbom i pritom svoj rad, planiranje i izvanjske povode ne smatra onim koji daje opskrbu, nego vjeruje da je samo Allah Onaj Koji daje opskrbu i Svemoćan – nije učinio ništa što bi bilo u suprotnosti sa oslanjanjem na Boga.

Smijeh čovjeka koji ne zna da li je Allah zadovoljan njime ili je srdit na njega

“I čudim se robu koji se smije, a ne zna da li sam zadovoljan njime ili srdit na njega.”

Predaje u kojima se hvali zadovoljstvo a kudi srdžba

U djelu El-Gureru ve-d-durer bilježi se da je Imam Ali, mir s njim, rekao: “Teži Božijem zadovoljstvu, čuvaj se Njegove srdžbe i uzdrmaj srce strahom od Njega.”[26]

“Traži Božije zadovoljstvo zadovoljstvom Njegovom odredbom!”[27]

“Traži Božije zadovoljstvo i kloni se Njegove srdžbe, jer te to dvoje neće odvesti Njegovoj kazni.”[28]

“Božije zadovoljstvo je najbliži cilj koji se postiže.”[29]

“Božije zadovoljstvo je povezano s pokornošću Njemu.”[30]

“Božije zadovoljstvo je krajnji cilj.”[31]

“Najbolji završetak je ono što završava Božijim zadovoljstvom.”[32]

“Podari nam, o Bože, Tvoje zadovoljstvo nama i sačuvaj nas pružanja ruku bilo kome osim Tebi!”[33]

Objašnjenje

Ovdje smo se zadovoljili navođenjem predaja Imama Alija, mir s njim, u kojima se hvali zadovoljstvo i kudi srdžba. U tumačenju nekih drugih dijelova predaje s Miradža već smo navodili, a i u nastavku ćemo navesti ajete, predaje i dove koji pojašnjavaju zadovoljstvo i srdžbu.

Sveti tekstovi o smijanju

Ajeti

فَلْيَضْحَكُوا قَلِيلًا وَ لْيَبْكُوا كَثِيرًا جَزَاءً بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ

Malo će se oni smijati, a dugo će plakati, bit će to kazna za ono što su zaslužili.[34]     

Predaje

Imam Sadik, mir s njim, rekao je: “Allah prezire troje: spavanje cijelu noć bez ustajanja, smijeh bez razloga i jedenje unatoč sitosti.”[35]

Imam Rida prenosi od svoga oca, Imama Kazima, da je Imam Sadik, mir sa svima njima, rekao: “Koliko je samo onih koji su se mnogo bez razloga smijali, a na Sudnjem danu će mnogo plakati, i koliko je samo onih koji su mnogo zbog grijeha svojih strahujući plakali, a na Sudnjem danu u Džennetu će se smijati i radosni biti.”[36]

Rekao je Imam Sadik, mir s njim: “Mnoštvo smijeha umrtvljuje srce.” Također je rekao: “Mnoštvo smijeha istopi vjeru kao što voda istopi so.”[37]

Imam Sadik prenosi od svoga oca da je Davud rekao Sulejmanu, mir sa svima njima: “O sine moj, čuvaj se mnoštva smijeha, jer mnoštvo smijeha učini čovjeka siromašnim na Sudnjem danu.”[38]

Imam Kazim, mir s njim, je rekao: “Jahja sin Zekerijjaov, mir s njima, je plakao, a nije se smijao, dok se Isa sin Merjemin, mir s njim, i smijao i plakao. Ono što je činio Isa, mir s njim, bolje je od onoga što je činio Jahja, mir s njim.”[39]

Rekao je Zapovjednik pravovjernih, mir s njim: “Ko se bude previše smijao, srce će mu umrijeti.”[40]

“Dovoljno je čovjeku neznanja – da se smije bez razloga.”[41]

“Sačuvajte dostojanstvenost kad čujete šale, smiješne priče i bezvrijedne dosjetke!”[42]

“Osmijeh je najbolji smijeh.”[43]

“Nemoj se mnogo smijati, da ne bi izgubio ugled, i nemoj se mnogo šaliti, da te ne bi omalovažavali.”[44]

Objašnjenje

Iz časnog ajeta i govora bezgrješnih, mir s njima, zaključujemo da smijeh općenito nije nepoželjan, nego je pokuđen onaj smijeh koji proizlazi iz čovjekovog nemara prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, što se vidi i iz ovog dijela predaje koji tumačimo: “…A ne zna da li sam zadovoljan njime ili srdit na njega”, koji ukazuje na činjenicu da je pokuđen onaj smijeh koji se pojavljuje kod čovjeka koji je nemaran u pogledu Božijeg zadovoljstva i Njegove srdžbe. Isti je slučaj i s navedenim ajetom: Bit će to kazna za ono što su zaslužili,[45] iz kojeg je očito da se smijeh zabranjuje zbog grijeha koje su počinili.

U primjere pokuđenog smijeha spada smijanje bez razloga, na šta upućuje predaja od Imama Sadika, mir s njim: “Allah prezire troje: (…) smijeh bez razloga”, te riječi Imama Alija, mir s njim: “Dovoljno je čovjeku neznanja – da se smije bez razloga.”

Iz drugih navedenih predaja, poput dvije od Imama Sadika, mir s njim: “Mnoštvo smijeha istopi vjeru”, i: “…Mnoštvo smijeha učini čovjeka siromašnim na Sudnjem danu”, saznajemo da je pokuđeno mnoštvo smijanja, a ne smijanje općenito.

Iz nekih ajeta Kur'ana Časnog razumijemo da u pokuđeni smijeh spada i smijeh kojim se vjernici izvrgavaju ruglu i podsmijehu.[46]

Ono što se razumije iz ajeta i predaja koje smo naveli, na koje smo ukazali i iz drugih koje nismo naveli jeste da smijeh sam po sebi nije pokuđen. A ako se naiđe na neki dokaz čija vanjština ukazuje na zabranu smijeha u potpunosti, treba ga vratiti i ograničiti na jedan od slučajeva zabranjenog smijeha. U predaji koja se prenosi od Imama Kazima, mir s njim, jasno se ukazuje na poželjnost smijeha, jer je rekao: “Ono što je činio Isa, mir s njim, bolje je od onoga što je činio Jahja, mir s njim.”

 Izvor: Ali Se'adet Perver, Tajne s Miradža, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2012., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Akbaš

[1] En-Nisa, 43.

[2] En-Nisa, 142.

[3] Et-Tevbe, 54.

[4] El-Ma‘un, 4–5.

[5] El-En‘am, 92.

[6] El-Mu'minun, 1–2; 9.

[7] El-Me‘aridž, 19–23; 34.

[8] Vesailu-š-ši‘a, sv. 5, str. 473, predaja 7096; El-Mu'minun, 2.

[9] Vesailu-š-ši‘a, str. 475, predaja 7101.

[10] Isto, sv. 4, str. 686, predaja 8.

[11] Isto, str. 688, predaja 6.

[12] Et-Talak, 2–3.

[13] Hud, 6.

[14] El-Isra, 31.

[15] Et-Tevbe, 82.

[16] Vesailu-š-ši‘a, sv. 17, str. 44, predaja 21938.

[17] Men la jahduruhu-l-fekih, sv. 4, str. 13.

[18] Vesailu-š-ši‘a, sv. 17, str. 47, predaja 21946.

[19] Isto, str. 50, predaja 21952.

[20] Vesailu-š-ši‘a, sv. 17, str. 50, predaja 21953.

[21] Isto, str. 53, predaja 21960.

[22] Isto, str. 54, predaja 21947.

[23] Isto, sv. 16, str. 18, predaja 20846.

[24] Isto, str. 19, predaja 20849.

[25] Munjetu-l-murid, poglavlje u kojem se govori o uvjetima koje trebaju ispuniti učenjak i učenik.

[26] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje Er-Rida.

[27] Isto.

[28] Isto.

[29] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje Er-Rida.

[30] Isto.

[31] Isto.

[32] Isto.

[33] Isto.

[34] Et-Tevbe, 82.

[35] Vesailu-š-ši‘a, sv. 12, str. 115, predaja 15803.

[36] Isto, predaja 15802.

[37] Isto, predaja 15804.

[38] Isto, str. 119, predaja 15819.

[39] Isto, str. 112, predaja 15792.

[40] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje Ed-Dihk.          

[41] Isto.

[42] Isto.

[43] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje Ed-Dihk.

[44] Isto.

[45] Et-Tevbe, 82.

[46] El-Mu'minun, 110; El-Mutaffifin, 29.