Mudrost

Mudrost

يا أَحْمَدُ! لَوْ ذُقْتَ حَلاوَةَ الجُوعِ وَ الصَّمْتِ وَ الخَلْوَةِ وَ ما وَرِثُوا مِنْها! قالَ: يا رَبِّ! ما ميراثُ الجُوعِ؟ قالَ: اَلْحِكْمَةُ

“‘O Ahmede, da si samo okusio slast gladovanja, šutnje i osamljivanja, te korist koja iz njih nastaje…’ Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, upita: ‘Gospodaru, koja je korist od gladovanja?’ Uzvišeni reče: ‘Mudrost.’”

Ajeti

يُؤْتِى الْحِكْمَةَ مَن يَشَاءُ وَ مَن يُؤْتَ الْحِكْمَةَ فَقَدْ أُوتِىَ خَيْرً‌ا كَثِيرً‌ا وَ مَا يَذَّكَّرُ‌ إِلَّا أُولُو الْأَلْبَابِ

On daruje mudrost onome kome On hoće, a onome kome je mudrost darovana – veliko mu je dobro darovano. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.[1]

ادْعُ إِلَى سَبِيلِ رَ‌بِّكَ بِالْحِكْمَةِ وَ الْمَوْعِظَةِ الْحَسَنَةِ

Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj![2]

هُوَ الَّذِى بَعَثَ فِى الْأُمِّيِّينَ رَ‌سُولًا مِّنْهُمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِهِ وَ يُزَكِّيهِمْ وَ يُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَ الْحِكْمَةَ وَ إِن كَانُوا مِن قَبْلُ لَفِى ضَلَالٍ مُّبِينٍ

On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.[3]

Predaje

U predaji s Miradža kaže se: “…Donosi mudrost, mudrost donosi spoznaju, a spoznaja čvrsto uvjerenje. Kada rob stekne čvrsto uvjerenje, ne obazire se kako će osvanuti – u oskudici ili u blagostanju.”[4]

“O Ahmede, kada čovjek gladuje i kada čuva svoj jezik, zaista ga Ja podučim mudrosti, pa ako je nevjernik, njegova mudrost bit će mu dokaz protiv njega i zlo po njega, a ako je vjernik, njegova mudrost bit će mu svjetlost, dokaz, lijek i milost, te će saznati ono što nije znao i vidjeti ono što nije vidio. Prvo ću mu dati da vidi svoje nedostatke, da se pozabavi njima, a ne nedostacima drugih. Zatim ću mu dati podrobno znanje, pa mu šejtan niotkuda neće moći prići, a upoznat ću ga i sa šejtanskim varkama i varkama njegove duše, pa duša njegova neće imati vlast nad njim.”[5]

U Ebu Zerrovoj predaji kaže se: “O Ebu Zerre, nema roba da se na Ovom svijetu ustezao, a da mu Allah nije u srce usadio mudrost, učinio da ona potekne s njegova jezika i upoznao ga s nedostacima Ovoga svijeta, bolestima i lijekovima za njih, te ga s Ovog svijeta zdravog preveo u Kuću mira.”[6]

Imam Sadik, mir s njim, prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Zaista je Isa sin Merjemin ustao među sinovima Israilovim i rekao: ‘O sinovi Israilovi, nemojte iznositi mudrost pred neznalicama – da joj time ne učinite nepravdu, ne uskraćujte mudrost onima koji su je dostojni – da ni njima time nepravdu ne učinite, ne pomažite nepravedniku u njegovoj nepravdi – da time ne biste uništili svoju vrijednost…’”[7]

Imam Musa Kazim, mir s njim, rekao je: “Allah je srca vjernika stvorio takvim da sadrže i u sebi skrivaju vjerovanje, pa kada htjedne da osvijetli ono što je u njima, natopi ih mudrošću i zasije u njih znanje, a Onaj Koji sije i nadzire srca je Gospodar svjetova.”[8]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Mudrost je izgubljeno blago vjernika, pa gdje god da neko od vas nađe svoje izgubljeno blago, neka ga uzme.”[9]

Imam Ali, mir s njim, je rekao: “Uzmi mudrost ma gdje ona bila, jer se mudrost uistinu nekad nađe u grudima licemjera, pa se ne smiruje sve dok ne izađe i ne nastani se s drugama svojim u prsima vjernika.”[10]

Imam Ali, mir s njim, je rekao: “Mudrost je izgubljeno dobro vjernika, zato je uzmi čak i od licemjera.”[11]

Imam Ali, mir s njim, također je rekao: “Zaista ova srca osjećaju odbojnost baš kao što i tijela iskazuju odbojnost, pa im tražite nove mudrosti.”[12]

Objašnjenje

U objašnjenju dijela predaje s Miradža u kojem se kaže: “Nema tog roba koji će Mi se obavezati na sljedeće četiri odlike…”,[13] naveli smo niz rečenica iz iste predaje koji govore o onome na šta smo i ovdje željeli ukazati, a još neke druge navest ćemo objašnjavajući rečenicu: “O Ahmede, kada čovjek gladuje i kada čuva svoj jezik, zaista ga Ja podučim mudrosti.”[14]

 

 

Izvor: Ali Se'adet Perver, Tajne s Miradža, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2012., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Akbaš

[1] El-Bekare, 269.

[2] En-Nahl, 125.

[3] El-Džumu‘a, 2.

[4] Predaja s Miradža, poglavlje 25.

[5] Predaja s Miradža, poglavlje 34.

[6] Biharu-l-envar, sv. 74, str. 82.

[7] Isto, sv. 2, str. 66, predaja 7.

[8] El-Kafi, sv. 2, str. 421, predaja 3.

[9] Revdatu Kafi, str. 167, predaja 186.

[10] Nehdžu-l-belaga, izreka 79.

[11] Nehdžu-l-belaga, izreka 80.

[12] Isto, izreka 91.

[13] Predaja s Miradža, poglavlje 5.

[14] Isto, poglavlje 34.

Pitanja i odgovori