Moljenje za druge
Poticanje na moljenje za druge
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Često traži od ljudi da mole dobro za tebe jer čovjek ne zna čijim jezikom će njemu biti uslišano ili ukazana milost.”[1]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Iskoristite moljenje nemoćnih u zajednici mojoj jer će njima biti uslišano za vas.”[2]
Oni za koje treba moliti
رَبَّنَا اغْفِرْ لِي وَلِوَالِدَيَّ وَلِلْمُؤْمِنِينَ يَوْمَ يَقُومُ الْحِسَابُ
“Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kada se bude polagao račun!”[3]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Moljenje djeteta za roditelja je kao uzimanje rukom.”[4]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Čovjek umre, a bude neposlušan svojim roditeljima, a nakon njihove smrti moli za njih pa ga Bog upiše među dobročinioce.”[5]
قَالَ رَبِّ اغْفِرْ لِي وَلِأَخِي وَأَدْخِلْنَا فِي رَحْمَتِكَ وَأَنتَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ
“Gospodaru moj” – zamoli Musa – “oprosti meni i bratu mome i učini da budem u okrilju Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!” [6]
وَالَّذِينَ يَقُولُونَ رَبَّنَا هَبْ لَنَا مِنْ أَزْوَاجِنَا وَذُرِّيَّاتِنَا قُرَّةَ أَعْيُنٍ وَاجْعَلْنَا لِلْمُتَّقِينَ إِمَامً
“Gospodaru naš, podari nam u suprugama našim i djeci našoj radost i učini nas predvodnicima bogobojaznima!”[7]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Moljenje roditelja za svoje dijete je kao Vjerovjesnikovo, s.a.v.a., moljenje za njegovu zajednicu.”[8]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog će se smilovati onome ko pomogne svome djetetu u dobročinstvu prema njemu samom, tako što će mu oprostiti njegov ružan postupak i moliti za njega za ono što je između njega i Boga.”[9]
Bratu vjerniku u odsustvu
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ništa ne biva brže udovoljeno od moljenja odsutnoga za odsutnoga.”[10]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Vjernikovo moljenje u tajnosti za njegovog brata biće uslišano.”[11]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Svakom čovjeku koji ustane noću i klanja dva rekata pa zamoli na svojoj sedždi za četrdeset svojih drugova, navodeći imena njihova i imena njihovih očeva, Bog će dati sve što u Njega zatraži.”[12]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Moli za zdravlje drugoga, steći ćeš ga za sebe!”[13]
Onaj za koga se ne smije moliti
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onaj ko moli za opstanak nasilnika iskazuje ljubav za griješenje prema Bogu na Zemlji Njegovoj.”[14]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kad molite za nekog od jevreja i kršćana recite: ‘Bog ti umnožio imetak i porod!’”[15]
Obrazlaganje zabrane moljenja za mnogobošce (mušrike), nevjernike (kafire) i nasilnike (zalime)
Mnogobošci (mušrici), nevjernici (kafiri) i nasilnici (zalimi) su među onima za koje se ne smije moliti. Pitanje koje se postavlja u vezi s predočenim glasi: Ako je moljenje zapravo traženje od Boga dobra za druge, zašto onda musliman ne može tražiti to dobro čak i za onog s kojim se ne slaže u vjerovanju, pa i za nasilnike i tlačitelje, također? Odgovor na postavljeno pitanje glasi da se oni koji se nalaze u iskušenju vjerskog i djelatnog zastranjenja u svom životu općenito mogu svrstati u dvije skupine: Prva skupina su slabi, a to su oni koji su zastranili usljed vlastitog neznanja i neposjedovanja neophodnih pretpostavki za spoznaju Istine i njeno slijeđenje. Druga skupina su tvrdoglavi, a to su oni koji znaju Istinu, ali unatoč tom znanju, uporno joj se – usljed njihovog slijeđenja strasti i njihove oholosti – suprotstavljaju, ili su im dostupni sredstvo i moć da upoznaju Istinu, ali joj oni ne pridaju nikakvu važnost, nego se tvrdoglavo drže neistine. U vezi s prvom skupinom, moljenje za njihovu uputu ne samo da je pohvalno, nego su svako nastojanje i napor uloženi u njihovo osvješćivanje, urazumljivanje, odgajanje i obrazovanje nužno potrebni. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je molio za upućivanje svoga naroda, iako je od njih trpio brojna uznemiravanja. Molio je: “Bože moj, uputi narod moj, jer oni ne znaju!” U vezi s tvrdoglavim, moljenje za njih ne samo da nije pohvalno, nego je čak pokudno i zabranjeno. Zapravo, moljenje protiv njih je potrebno i neophodno, jer moljenje za one koji uporno odbijaju Istinu i pravdu, ako se odnosi na njihov Ovaj svijet, njihovo izbavljenje i njihov dug život – onda je to u suštini moljenje za širenje kruga nevjerovanja, mnogoboštva, nepravde i remećenja reda na Zemlji. A ako se to moljenje odnosi na njihovo upućivanje i popravljanje, od toga nema koristi jer se od njih ne očekuje spremnost na prihvatanje upute i popravljanje. Štaviše, takvo moljenje može imati nepoželjne i vrlo štetne društveno-političke posljedice i učinke. Na toj osnovi, Božiji prijatelji (evlija’ullahi) nisu molili za pobornike zablude i neprijatelje Istine i pravde, već su molili protiv njih.
Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama, sv. 3, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković
[1] Kenzu-l-‘ummal, sv. 2, str. 73, predaja 3188.
[2] El-Firdevs, sv. 1, str. 89, predaja 286.
[3] Ibrahim, 41.
[4] El-Firdevs, sv. 2, str. 213, predaja 3038.
[5] Ed-Durru-l-mensur, sv. 5, str. 267.
[6] El-A‘raf, 151.
[7] El-Furkan, 74.
[8] Tarihu Isbihan, sv. 1, str. 226, predaja 344.
[9] Biharu-l-envar, sv. 104, str. 98, predaja 70.
[10] El-Kafi, sv. 2 str. 510, predaja 7.
[11] El-Dža‘ferijjat, str. 195.
[12] Misbahu-l-mutehedždžid, str. 133, predaja 217.
[13] Kenzu-l-‘ummal, sv. 2, str. 75, predaja 3198.
[14] Ihjau ‘ulumi-d-din, sv. 2, str. 208.
[15] Tarihu Dimešk, sv. 55, str. 208, predaja 11679.