Rad i trud
Značaj rada i truda
U islamu je trud preporučen, uz naglasak da Gospodar opskrbljuje Svoje robove, te se u Kur’anu kaže: Čovjekovo je samo ono što sam uradi.[1]
U mnogim predajama se tumači da su rad i trud za halal opskrbu najbolji ibadet.
“Ibadet ima sedamdeset dijelova, a najbolji od njih je traženje halala.”[2]
Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, ih ne smatra manje vrijednim od ustajanja zorom na putu Božijem.
„Ustajanje zorom nekog od vas nije vrjednije od ustajanja zorom onoga ko traži za svoju djecu i porodicu opskrbu kojom će im poboljšati životne uslove.”[3]
I Imam Rida, mir neka je s njim, je nagradu za njih predstavio boljom od nagrade za borbu na Božijem putu.
„Onome ko iz obilja Uzvišenog Boga traži opskrbu kojom će zadovoljiti potrebe svoje porodice imat će veću nagradu od borca na Božijem putu.”[4]
A u kudsi hadisu je ovo predstavljeno kao devet desetina ibadeta.
„Uzvišeni Bog je u noći Miradža rekao: ‘O Ahmede, ibadet ima deset dijelova od kojih je devet u traganju za halalom; pa ako su ti čisti hrana i piće, ti si onda u Mojoj zaštiti i čuvanju Mome.”[5]
U nekim predajama je navedeno da je nedostatak visokih stremljenja prepreka napredovanju, lijenost uzrok osjećaju manje vrijednosti, a da je neumjesno biti na teretu drugima. U drugim predajama se zabranjuju i smatraju haramom pretjerani trud i danonoćni rad, koji uzrokuju zanemarivanje prava tijela, iako imovina stečena tim poslom nije haram.
„Ko budan provede noć radeći, a ne dadne svome oku njegovo pravo, zarada od toga mu je haram.”[6]
Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: „Ako čovjek na svojim leđima nosi drva pa ih proda i zadovolji svoje potrebe, a višak, koji mu ne treba, dadne u sadaku, bolje je nego da traži od drugoga, jer je ruka koja daje bolja od ruke koja uzima.”[7]
Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onome ko umoran od traženja halal oskrbe zaspi, bit će oprošteno.”[8]
Još je rekao: „Onaj ko krene na putovanje, radi opskrbe sebe i svoje porodice, na Budućem svijetu će biti u hladu Božijeg arša, kada ne bude drugog hlada osim Njegovog.”[9]
Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže: „Ako tražite spas, držite se truda i ozbiljnosti.”[10]
Primjena načina života poslanikā i imamā
Gospodar u Kur’anu o Davudu, a.s., kaže: I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi s neprijateljem – pa zašto niste zahvalni?[11]
Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Niko nije jeo bolje jelo od onoga koje je stekao vlastitim radom, i Božiji poslanik Davud, a.s., je jeo ono što je stekao vlastitim radom.”[12]
Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže: „Uzvišeni i Slavljeni Gospodar je objavio Davudu: ‘Ti bi bio divan rob kada ne bi jeo iz državne blagajne i kada bi vlastitim rukama nešto radio.’ Davud, a.s., je četrdeset dana plakao, pa je Uzvišeni Gospodar objavio željezu: ‘Smekšaj se za moga roba Davuda. Željezo se, prema Božijoj naredbi, smekšalo i on je svaki dan pravio po jedan oklop i prodavao ga za hiljadu dirhema. Napravio je tri stotine i šezdeset oklopa koje je prodao za tri stotine i šezdeset hiljada dirhema, te je postao neovisan o državnoj blagajni.”[13]
Jedan čovjek se obratio Imamu Sadiku, mir neka je s njim: “Ja nisam dobar u radu rukama i nisam dobar u trgovanju, pa sam uskraćen i u potrebi.” Imam, mir neka je s njim, je rekao:“Radi noseći na glavi robu, da postaneš neovisan o ljudima. I Božiji Poslanik, s.a.v.a., je nosio jedan kamen na svome ramenu, koji je iskoristio u gradnji jednog od zidova svoje bašče, i taj kamen je još uvijek tamo!”[14]
Imam Sadik, mir neka je s njim, je rekao: „Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, je obrađivao zemlju, te oslobodio hiljadu robova novcem od svog imetka i zarade.[15]
Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, je sakupljao drva, vadio vodu iz bunara i meo svoju kuću, a Fatima, mir neka je s njom, je svojim rukama mljela pšenicu, pravila tijesto i pekla hljeb.”[16]
Prenosilac kaže: „Kada bi Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, završio sa džihadom, posvetio bi se poučavanju ljudi i presuđivanju među njima. Kada bi završio i sa tim, bavio bi se poslovima u svojoj bašči, a i pored svega toga spominjao je Allaha Veličanstvenog i Slavljenog.”[17]
Hasan ibn Ali ibn Ebi Hamza prenosi od svoga oca: „Vidio sam Imama Musa Kazima, mir neka je s njim, da je obrađivao svoju zemlju i da su mu noge bile oblivene znojem. Upitao sam: ‘Žrtvujem se za te, gdje su ti radnici?’ Rekao je: ‘O Ali, oni koji su bili bolji od mene i moga oca su svojim rukama obrađivali svoju zemlju.’ Upitao sam: ‘Ko su oni?’ Odgovorio je: ‘Božiji Poslanik, s.a.v.a., Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, i svi moji očevi, mir neka je s njima, su radili svojim rukama i to je način života vjerovjesnika, poslanika, i dobrih.’”[18]
Ebu Amr Šejbani kaže: „Vidio sam Imama Sadika, mir neka je s njim, sa lopatom u ruci, i sa grubom odjećom na sebi, kako radi u svojoj bašči i znoj mu je lio niz leđa. Rekao sam: ‘Žrtvujem se za te, daj meni lopatu.’ Odgovorio je: ‘Ja zaista volim da se osoba trudi pod vrelim suncem za osiguravanje svojih životnih potreba.’”[19]
Čuvanje od lijenosti i nemanja visokih stremljenja
Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže: „Ako je rad težak i zamarajući, stalno besposličarstvo je štetno.”[20]
Imam Bakir, mir neka je s njim, također, kaže: „Lijenost je uzrok štete za vjeru i Ovaj svijet.”[21]
Imam Sadik, mir neka je s njim je, nekom od svoje djece, rekao: „Čuvaj se lijenosti i mrzovolje, jer će te odvojiti od tvog udjela na Ovom i na Onom svijetu.”[22]
Također je rekao: „Ne budi slab, da te ne bi omalovažavao onaj koji te poznaje.”[23]
Još je rekao: „Ne budite na teretu ljudima.”[24]
I kaže: „Kod Gospodara je najprezreniji čovjek koji noću spava i danju besposličari.”[25]
Imam Kazim, mir neka je s njim, kaže: „Zaista Allah prezire roba koji mnogo spava i besposličari.”[26]
Ibn Abas je rekao: „Kada god bi Božiji Poslanik, s.a.v.a., vidio nekoga ko bi mu se svidio, pitao bi ga: ‘Imaš li neko zanimanje?’ Ako bi mu negativno odgovorio, Božiji Poslanik, s.a.v.a., bi rekao: ‘Pao mi je u očima.’ Pitali su: ‘Zašto, Božiji Poslaniče?’ Odgovorio je: ‘Kad god vjernik nema zanimanje, prisiljen je da se koristi svojom vjerom radi stjecanja životne opskrbe (da prodaje svoju vjeru).’”[27]
Ustajanje pred zoru i rad
Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: „Ustajanje prije zore je blagoslov i uvećava sve blagodati, a posebno opskrbu.”[28]
Također je Poslanik, s.a.v.a., rekao: „Rano ujutro idite za svojim potrebama, jer se lahko ispunjavaju.”[29]
Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže: „Hoćete li da vas obavijestim o onome što uvećava opskrbu? Rano ustajanje u potrazi za opskrbom je ono što je uvećava.”[30]
Također kaže: „Onaj ko želi vječnost, a vječnost (na Ovom svijetu) ne postoji, neka ustaje prije zore.”[31]
Još je rekao: „Nijedan ranoranilac na Božijem putu nije bolji od ranoranioca koji ustaje zbog osiguravanja sredstava za život svoje djece i porodice.”[32]
Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže: „Budite ozbiljni i uporni! Kada god klanjate sabah-namaz i vratite se, poranite za opskrbom i tražite halal, jer će vam Veličanstveni i Slavljeni Gospodar dati opskrbu i pružiti vam pomoć u tome.”[33]
Također, Imam, mir neka je s njim, kaže: „Imam Sedžad, mir neka je s njim, bi ujutro izašao u potrazi za opskrbom. Pitali su: ‘O sine Božijeg Poslanika, gdje ideš?’ Odgovorio je: ‘Na primanje sadake za svoju porodicu.’ Pitali su: ‘Zar primaš sadaku za svoju porodicu?’ Rekao je: ‘Ko god traži halal, prima sadaku od Uzvišenog Gospodara.”[34]
Upravljanje poslom
Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže: „Tri stvari ispravljaju muslimana: poznavanje vjere, strpljivost u nevoljama i dobro planiranje u životu.”[35]
Također je rekao: “Velike poslove obavljaj sam, a male poslove povjeri drugima.”[36]
Još je rekao: „Tvoj trud za osiguravanje sredstava za život treba biti veći od truda onih koji gube vrijeme i manji od truda pohlepnog, koji je siguran i zadovoljan svojim dunjalukom. Nego, ti svoj trud usmjeri na put pravednosti i čednosti kako bi bio bolji od slabih i nejakih, i kako bi dobio ono što je nužno vjerniku (a istovremeno se nadaj i Božijoj milosti), jer oni kojima se da imetak, a ne budu zahvalni, (uistinu) nemaju imetka.”[37]
Izvor: Dževadi Amoli, Ključevi života sv.1, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2017, prijevod: Mohsen Zarean i Mirsad Hadžajlić
[1] En-Nedžm, 39.
[2] El-Kāfī, vol. 5, str. 78.
[3] De‘āimu-l-islām, vol. 2, str. 15.
[4] El-Kāfī, vol. 5, str. 88.
[5] Iršādu-l-kulūb, vol. 1, str. 203.
[6] El-Kāfī, vol. 5, str. 127.
[7] Tenbīhu-l-havātir, vol. 2, str. 229.
[8] El-Emālī li-š-šejhi-s-Sadūk, str. 289.
[9] De‘āimu-l-islām, vol. 2, str. 15.
[10] Gureru-l-hikem, str. 266.
[11] El-Enbijā’, 80.
[12] Kenzu-l-’ummāl, vol. 4, str. 8; Nehdžu-l-fesāha, str. 696.
[13] El-Kāfī, vol. 5, str. 74.
[14] Isto, str. 76-77.
[15] Isto, str. 74.
[16] Men la jahduruhu-l-fekīh, vol. 3, str. 169.
[17] ‘Uddetu-d-dā‘ī, str. 111.
[18] Men la jahduruhu-l-fekīh, vol. 3, str. 162.
[19] El-Kāfī, vol. 5, str. 76.
[20] El-Iršād, vol. 1, str. 298.
[21] Tuhafu-l-‘ukūl, str. 300.
[22] El-Kāfī, vol. 5, str. 85.
[23] Tuhafu-l-‘ukūl, str. 304.
[24] El-Kāfī, vol. 5, str. 72.
[25] Bihāru-l-envār, vol. 84, str. 158.
[26] El-Kāfī, vol. 5, str. 84.
[27] Džāmi’u-l-ahbār, str. 139; Mustedreku-l-vesāil, vol. 13, str. 11.
[28] Bihāru-l-envār, vol. 73, str. 318; Adābu-l-mute’alimin, str. 144.
[29] El-Hisāl, vol. 2, str. 394.
[30] Vesāilu-š-šī‘a, vol. 15, str. 348.
[31] ‘Ujūnu ahbāri-i-Ridā, vol. 2, str. 38.
[32] De‘āimu-l-islām, vol. 2, str. 15.
[33] El-Kāfī, vol. 5, str. 79.
[34] Isto, vol. 4, str. 12.
[35] Isto, vol. 5, str. 87.
[36] Men la jahduruhu-l-fekīh, vol. 3, str. 169.
[37] Tehzību-l-ahkām, vol. 6, str. 3