Duhovna svojstva Poslanika

Odgoj od strane Gospodara

Obrazovanje i odgoj poslanika – kao posebnih učenika Uzvišenog Boga – jeste stvarno, ali poslanstvo je nešto mimo tog odgajanja i podučavanja. U poslanstvu postoje poučavanje, pročišćavanje i ukrašavanje, postoji dodjela Knjige i mudrosti, ali nije samo to. Postoji još nešto mimo toga, a to je upravo slanje.

Uzvišeni Bog je duhovnu i moralnu ličnost Poslanika odgojio i stvorio u formi koja će biti u stanju da podnese onaj veliki teret Amaneta. Sve dok ne bude posjedovao najljepše moralne vrline, Uzvišeni Bog mu neće dati ovu veliku i opasnu misiju. Zato na početku poslanstva Uzvišeni Bog u obraćanju Poslaniku kaže: Jer ti si, zaista, najljepše ćudi.[1]

Izgradnja i oblikovanje Poslanika, kako bi poprimio takvu formu koju će Bog Uzvišeni smatrati pogodnom za svoju Objavu, odnosi se na period prije poslanstva. Jer je navedeno da je plemeniti Poslanik, koji se u mladosti bavio trgovinom i koji je ostvario veliko bogatstvo kroz trgovinu, sve darovao na Božijem putu onima koji su bili u potrebi. U ovom periodu, koji je kraj perioda sazrijevanja Poslanika i prije spuštanja Objave – u kojem on još nije postao Poslanik – on je odlazio na brdo Hira i tamo posmatrao i gledao Božije znakove: nebo, zvijezde, zemlju i stvorenja koja su na zemlji živjela sa različitim osjećanjima i na mnogobrojne načine. On je u svima njima vidio Božije znakove i iz dana u dan se povećavala njegova poniznost pred Istinom i skrušenost njegovog srca spram Božijih naredbi i zabrana i Njegove volje i u njemu se svakodnevno sve više razvijala mladica lijepog morala. U predaji se navodi: “Poslanik je bio najrazumniji i najplemenitiji među ljudima.”[2]

Poslanik je prije poslanstva, posmatrajući božanske ajete iz dana u dan sazrijevao, dok nije stigao do četrdesete godine. “Kada je napunio četrdeset godina, Allah uzvišeni je pogledao u njegovo srce, pa ga je našao najboljim, najsvjetlijim, najposlušnijim, najpokornijim i najponiznijim srcem.” Poslanik je sa četrdeset godina bio najsvjetlije, najponiznije i najspremnije srce za primanje božanske poruke. “Dozvoljeno je nebeskim kapijama, pa su se otvorile i Muhammed je gledao u njih.” Kada je stigao do ove faze duhovnosti, prosvijetljenosti i vrhunca savršenstva, Uzvišeni Bog je pred njim otvorio vrata nebesa i vrata nevidljivih svjetova; otvorio je njegove oči za duhovne i nevidljive svjetove. “Dopušteno je melecima, pa su se spustili i Muhammed je gledao u njih.” On je vidio meleke i oni su razgovarali sa njim, čuo je njihove riječi, dok mu se nije spustio Džebrail pouzdani i rekao: “Čitaj!”[3] I to je bio početak poslanstva.

Nepogrješivost

Nepogrješivost podrazumijeva stanje sačuvanosti. Nepogrješiv je riječ koja označava onoga ko je sačuvan i za koga više ne postoji opasnost. A to što mu ne prijeti opasnost je zbog toga što stiže do jedne tačke gdje suštinski ne postoji opasnost? Ne, to nije takvo značenje. To znači da stiže do jedne tačke u kojoj su opreznost, intenzitet pažnje i uzdržanost na takvom nivou da se više ništa ne može pokvariti. Da plemeniti Poslanik, s.a.v.a., nije bio u takvom stanju svjesnosti i bogobojaznosti, koja je bila na najvišem nivou zamislivom za čovjeka i on bi bio ranjiv. U svakom slučaju, priroda i bit čovjeka je ranjiva, međutim, kada čovjek stigne do tog nivoa pažnje i bogobojaznosti na kojem su se oni nalazili, onda se ostvaruje nepogrješivost. Šta to znači? Znači, jasno je, da mu sa tolikom pažnjom više ne prijeti opasnost. Ko god ima manje pažnje od toga, stalno je izložen opasnosti.

Poslanik je posjedovao ličnu skromnosti i čistoću i u njegovom biću nije postojala nikakva slaba tačka. On je bio nepogrješiv i čist i to je najznačajniji činilac njegovog utjecaja.

Poslanička misija

Sadržina misije koja podrazumijeva Božiju vjeru u suštini je oblikovanje, formiranje i usmjeravanje svih ljudskih nastojanja. Vjera označava put života. Ako pogledate na jednu ljudsku zajednicu i jednu zemlju, vidite da ljudi u tom društvu imaju različite i raznovrsne aktivnosti vezane za njihova lična, emotivna, ekonomska i opća pitanja. Vjera usmjerava sve te aktivnosti, upućuje ih i pruža pomoć ljudskom razumu, kako bi čovjek bio u stanju da te aktivnosti uredi i ustroji tako da se osigura njegova sreća na Ovom i na Drugom svijetu.

Mu’džize (Kur’an)

Kur’an je izuzetno velik i posjeduje izuzetno visoke odlike. On je jedna ograničena zbirka – uzmite da sadrži tri-četiri stotine stranica, ali Božijom voljom u ovoj Knjizi je na veoma dubok način uključena sva spoznaja koja je potrebna jednom dinamičnom i aktivnom umu u spoznaji svijeta. I to ne za određeni nivo, nego na bilo koji intelektualni nivo čovjek da stigne, još uvijek u ovom dubokom okeanu postoji mjesta za zadubljivanje, uranjanje i učenje. I to samo jeste jedna velika mu’džiza. Na primjer, uzmite u obzir jednu duboku naučnu knjigu. Jedan običan čovjek je ne razumije i u mjeri u kojoj stekne saznanja, iz te knjige će nešto shvatiti. I kada se njegova saznanja povećaju, maksimalno će je iskoristiti. Kada ode iznad toga, ponekad će tu knjigu koristiti za podsjećanje, napomene i kao referencu i ona je korisna za njega. Ali, kada ode još dalje od toga, dolazi do mjesta gdje ta knjiga više nema ništa da ponudi za njega.

Znači, jedan čovjek koji je postao vješt i ovladao određenom naukom i koji je jednu knjigu visokog ranga u toj oblasti predavao stotinu pute, proučavao, naučio ili odbacio mnogo toga – sada ta knjiga nema ništa novo za njega. Kur’an je, međutim, i za sveto biće časnog Poslanika na čije je srce i sluh spuštena ova spoznaja, do posljednjeg momenta života imao nešto novo za reći. I što se čovjek više zadubljuje u Kur’an, to pronalazi više saznanja.

Kakvoća objave

Jasno je da kakvoća spuštanja ajeta na plemenito srce Poslanika nije ista kao kakvoća spuštanja na njegov plemeniti sluh koji je slušao ajete. Spuštanje ove spoznaje sa uzvišenog položaja – iz Božije blizine – u mjeri da je može primiti, shvatiti i razumjeti jedan čovjek i prihvatiti jedno srce jeste upravo taj “silazak”. To se dogodilo u vezi s Poslanikom, njegovo plemenito srce je nadahnuto. Znači, ta spoznaja je postala jasna za to svijetlo srce, a zatim je u formi riječi spuštena u sluh časnog Poslanika, on ju je čuo i prenio ljudima.

Razine spuštanja

Pojmovi plemenitog Kur’ana su izuzetno uzvišeni. Uzvišeni Bog ih spušta i objavljuje u mjeri Poslanikovog srca. A zatim, Poslanikovo srce – koje je ljudsko tijelo, to razumijeva. Ili da kažemo, razumijeva ga u mjeri razumijevanja ljudi. Ono što se nalazi u uzvišenim svjetovima božanske moći i veličanstva drugačije je od onoga što dolazi u naš materijalni svijet i što se ubacuje u um jednog čovjeka, dakle dolazi do spuštanja. Uistinu! Mi smo ga spustili u noći Kadr.[4] U noći Kadr cijeli Kur’an je spušten Poslaniku. Nije loše da znate i ovo, spustili smo (enzelna) ne znači samo spuštanje, nego znači spuštanje odjednom i u cijelosti. “Mi smo ti Kur’an spustili u noći Kadra” znači “spustili smo cijeli Kur’an odjednom”. Suprotno riječi enzelna, riječ nezzelna znači postepeno smo spustili. “I spustili smo ga (postepenim) objavljivanjem.”[5]

Prema tome, Poslaniku je spušten cijeli Kur’an i Poslanik je tokom vremena po potrebi ljudima prenosio te ajete. Naravno, ova potreba je također određivana putem Objave i definisano je u kojoj prilici šta treba da se prenese. I to su upravo one Objave koje su spuštene tokom vremena.

Sačuvanost od iskrivljenosti

Ovo je velika privilegija svete vjere islama, da su u njemu do danas i zauvijek ona božanska Objava, i ista ona slova i riječi objavljene na sveto srce časnog Poslanika, dostupni svakome ko želi da se upozna sa njima i da bude upućen. I to je ispunjenje Božijeg obećanja u kojem se kaže: Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti![6]

Mi’radž

U suri En-Nedžm je izložena jedna veoma precizna, suptilna i prijatna tema… U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Tako mi zvijezde kad zalazi.[7] Vaš drug nije s Pravog puta skrenuo i nije zalutao![8] Ovo se odnosi na događaj Mi’radža, upravo kao što je navedeno u mnogim tefsirima. Iako ova sura ukazuje na unutarnju transformaciju Poslanika i stanje prilikom primanja Objave, povod objave sure En-Nedžm je to što ljudi nisu slušali ono što je Poslanik govorio o iskustvima noćnog, mi’radžskog putovanja. U ajetu se objašnjava: On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje. Uči ga jedan ogromne snage… I objavio robu Njegovu ono što je objavio, srce nije poreklo ono što je vidio, pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio?[9]

Izvor: Sejjid Ali Hamenei, Poslanik milosti, Izdavaštvo „Mulla Sadra“ d.o.o. Sarajevo, 2023, sa perzijskog preveo Sabahudin Šarić.

[1] El-Kalem, 4.

[2] Biharu-l-envar, sv. 17, str. 307. Uz brojna istraživanja u izvorima, pa i u navedenom izvoru, nisu pronađene identične riječi koje je izrekao Vođa islamske revolucije. Naravno, jasna je činjenica da je Božiji poslanik najodbaranije stvorenje, predvodnik vjerovjesnika, a.s., i najbolji čovjek i to potvrđuju mnoge predaje, kao na primjer, Božiji poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog uzvišeni ima sto dvadeset i četiri hiljade poslanika, a ja sam kod Boga Uzvišenog najodabraniji i najvrjedniji. I svaki od poslanika ima svog opunomoćenika, koji je za to odabran od strane Boga, a Ali ibn Ebi Talib je moj opunomoćenik i on je najodabraniji i najvrjedniji među opunomoćenicima poslanika kod Boga Uzvišenog.” (Men la jahduruhu-l-fakih, sv. 4, str. 180.)

[3] El-‘Alak, 1.

[4] El-Kadr, 1.

[5] El-Isra’, 106.

[6] El-Hidžr, 9.

[7] En-Nedžm, 1.

[8] En-Nedžm, 2.

[9] En-Nedžm, 3, 4 ,5  i 10 -12.