Susjedstvo

Međusobni ljudski odnosi nisu ograničeni na porodične, rodbinske, obrazovne, komšijske odnose. Čovjek sa drugim osobama gradi veze koje se ne uklapaju ni u jednu od spomenutih. To su odnosi koji ga ne povezuju sa društvenim institucijama i ulogama. Istovremeno, poboljšanje ovih veza, pomaže čovjeku u kretanju prema cilju i društveno ozračje čini primjerenijim za usavršavanje članova društva. U ove odnose ubrajamo i veze među komšijama.

Odnosi članova unutar porodice i škole zavise od njihovih uloga. Otac, majka, dijete, učitelj, učenik – svako od njih ima svoju posebnu ulogu, i svaka uloga iziskuje posebne moralne i šerijatske dužnosti. Članovi porodice i škole ostvaruju veliku emocionalnu bliskost. Izvan porodičnog i školskog okruženja emocionalne veze postaju bljeđe i obično se uređivanje odnosa stavlja u dužnost prava i zakona. Kretanje unutar zakonskog okvira, iako dovodi do društvenog reda, ipak ne predstavlja red koji je željeno savršenstvo. Poželjni red je onaj red koji, pored svega, osigurava i uzvišenije ciljeve. U islamskim moralnim pravilima postoje naredbe koje emocionalne veze šire izvan granica kuće i škole, na društveno područje. Širenjem emocionalnih veza društveni poredak postiže poželjniju razinu, osiguravajući veću mogućnost duhovnog napretka članovima društva.

Jedan od segmenata koji podupire širenje emocionalnih odnosa i veza, jeste susjedstvo. Članovi jedne četvrti, usljed svakodnevnih susreta i zajedničkih koristi, neminovno uspostavljaju međusobne veze, koje zahtijevaju pravila da bi bile uređene. Zakonske odredbe su propisane zarad očuvanja susjedskih prava. Čuvanje prava uvodi red u četvrt, stvarajući potrebnu sigurnost za život. Naravno, moguće je ostvariti i od toga poželjniji red i sigurnost, ako prava ne ograničimo na zakonska prava, već da vjerujemo i u moralna prava za susjede. Velik je broj predaja koje govore o dobročinstvu prema susjedima i uvažavanju njihovih prava. Prenosi se od časnog Poslanika, s.a.v.a.: “Poštovanje komšije je (obavezno) poput poštovanja majke.”[1]

Imam Sadik, a.s., rekao je: “Znajte, nije od nas onaj ko se ne odnosi lijepo prema susjedu.”[2] Važnost dobročinstva prema susjedu je tako velika, da od njega zavisi čovjekova vjera. Poslanik je rekao: “Lijepo se odnosi prema susjedu, bit ćeš vjernik.”[3] Također je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, pa neka poštuje susjeda.”[4]

Dobar odnos prema susjedima, na prvom mjestu podrazumijeva čuvanje od uznemiravanja. Časni Poslanik, s.a.v.a., rekao je: “Nema vjere onaj od čijeg zla njegov susjed nije siguran.”[5] Tragovi i učinci dobrog ophođenja sa susjedima su brojni. Najvažniji jeste stvaranje prisnog i iskrenog okruženja među njima. Ovakvo okruženje osigurava međusobnu saradnju, saosjećanje i međusobno potpomaganje u rješavanju teškoća, kao što učvršćuje i veze među njima. U okrilju ove povezanosti mnogo je lakše praktično ostvariti zajedničke dobrobiti. I u predajama se također govori o plodovima i učincima dobročinstva prema susjedima.

Imam Sadik, a.s., kaže: “Dobrosusjedski odnosi su povod dugom životu i uređenosti životnog okruženja.”[6] Također, od njega se prenosi: “Dobrosusjedski odnosi uvećavaju opskrbu.”[7] Dobročinstvo prema susjedu se postiže ispunjavanjem njegovog prava, pa je neophodno upoznati se sa pravima susjeda. Prije svakog drugog prava, prema susjedima treba biti dobronamjeran i na njihovu korist i štetu gledati kao na svoju korist i svoju štetu. Ukoliko u sebi i u svome srcu izgradimo ovakav duh, u tom slučaju će ispunjavanje njihovih prava i dobročinstvo prema njima postati lahki. Imam Sadik je rekao: “Volite ljudima ono što volite sebi. Zar se neko od vas ne bi stidio da mu susjed priznaje njegova prava, a da on ne priznaje susjedova.”[8]

Također je rekao: “Od mučnih nedaća koje ‘lome kičmu’ jeste loš susjed, koji kada vidi neko dobro to pokriva, a kada vidi nešto loše to širi.”[9] Imati uvid u stanje susjeda – onoliko koliko je dovoljno da se mogu zadovoljiti njihove osnovne potrebe, jeste moralna obaveza. Časni Poslanik je kazao: “Nije povjerovao u mene ko zanoći sit, a susjed mu gladan.”[10]

U vezi sa pravima susjeda prenosi se jedna predaja od časnog Poslanika, s.a.v.a., u kojoj se nabrajaju prava, koja je teško ispuniti i koja zahtijevaju jaku vjeru i traženje Božije pomoći. Poslanik je rekao: Da li znate šta su prava komšije? Ukoliko ti zatraži pomoć, da mu pomogneš, ako zatraži zajam da mu ga daš, ako osiromaši da ga pripomogneš, ako se razboli da ga obiđeš, ako umre da slijediš njegovu dženazu, ako ga sretne dobro da mu iskažeš radost, ako ga pogodi nesreća da ga utješiš, da ne gradiš visoko svoju kuću da mu ne bi zaklanjala vjetar, osim s njegovom dozvolom, kada kupiš voća, pa i njemu pokloni, a ako to ne učiniš unesi ga kriomice i ne puštaj vani svoju čeljad dok ga jedu kako ga ne bi zaželjelo njegovo dijete, i ne uznemiravaj ga mirisom iz lonca, osim da i njemu daš od toga.” Zatim reče: “Da li znate koja su prava komšije? Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, neće ispuniti prava komšije niko osim onoga kome se Allah smiluje.”[11]

Ukoliko zapovijedi ove predaje usporedimo sa uvjetima svoje svakodnevice te uzmemo u obzir i prethodne predaje, uočit ćemo da su mnoga pretjerivanja i raskoši u našim životima povod za izlazak iz skupine vjernika. Imam Sedžad, u Poslanici o pravima, o pravu susjeda kaže: “Pravo susjeda jest da ga štitiš kad je odsutan, poštuješ ga kad je prisutan i pomažeš kad mu je učinjena nepravda. Ne prati ništa njegovo što je sramotno; ako znaš ikakvo zlo od njega, sakrij ga. Ako znaš da će prihvatiti tvoj savjet, savjetuj ga u onom što je između tebe i njega. Ne ostavljaj ga u tegobi, pređi preko njegove pogreške, oprosti njegov grijeh i s njim se druži plemenito. A nema snage osim u Boga.”[12]

Ono što je zanimljivo kad je riječ o pravu susjeda jeste da je ovo pravo zasebno i odvojeno od prava brata vjernika i sličnih prava, a “bivanje susjedom” – samo po sebi – donosi ova prava i obaveze. Prenosi se od časnog Poslanika, s.a.v.a.: “Tri su vrste susjeda: onaj koji ima tri prava: pravo susjeda, pravo islama i pravo bližnjeg; onaj koji ima dva prava: pravo islama i pravo susjeda te onaj koji ima jedno pravo: nevjernik – on ima pravo susjeda.”[13]

Izvor: Mohammad Fathali Hani, Temelji islamske etike 2, Fondacija “Mulla Sara”, Sarajevo, 2017., s perzijskog preveo Ertan Basarik

[1] El-Mehadždžetu-l-bejda’, sv. 3, str. 426.

[2] Isto.

[3] Džami‘u-s-se‘adat, sv. 2, str. 276

[4] El-Mehadždžetu-l-bejda’, sv. 3, str. 426.

[5] Isto.

[6] Isto.

[7] Isto.

[8] Vesailu-š-šı‘a, sv. 12, str. 6.

[9] Usulu Kafı, dio El-‘Išre, glava Hakku-l-dživar, sv. 2, hadis 15.

[10] Isto, hadis 14.

[11] El-Mehadždžetu-l-bejda’, sv. 3, str. 424.

[12] El-Mehadždžetu-l-bejda’, sv. 3, str. 452.

[13] Džami‘u-s-se‘adat, sv. 2, str. 276.