Isprekidana slova u Kur'anu

Jedna od rasprava koje se vode u vezi s Kur'anom jeste i rasprava o isprekidanim slovima. Na početku 29 kur'anskih sura postoji jedno ili više slova arapskog alfabeta, čiji broj ukupno iznosi 78, a ako oduzmemo primjere koji se ponavljaju, taj broj iznosi 14 (znači polovinu arapskog alfabeta, koji ukupno ima 28 slova). Ova se slova nazivaju isprekidana slova i ona u sebi kriju mnoge tajne. Isprekidana slova pišu se zajedno i u obliku jedne riječi, ali prilikom čitanja izgovaraju se odvojeno, i to tako da se svako slovo izgovara svojim punim nazivom koji ima u arapskom jeziku. Naprimjer, المص izgovaramo: elif, lam, mim, sad.

Tih 14 slova su: elif (ا), ha (ح), ra (ر), sin (س), sad (ص), ta (ط), ‘ajn (ع), qaf (ق), kaf (ك), lam (ل), mim (م), nun (ن) i ha (هـ).

Bedruddin Zerkeši je od ovih slova sastavio rečenicu:

نَصٌّ حَکِیمٌ قَاطِعٌ لَهُ سِرٌّ

a Fejz Kašani:

صِرَاطُ عَلِيٍّ حَقٌّ نُمسِکُهُ.

Sure koje počinju ovim slovima su:

Različita mišljenja o isprekidanim slovima

Mnogo toga je rečeno u vezi sa isprekidanim slovima i ponuđena su mnogobrojna stajališta i mišljenja, tako da možemo reći da postoji više od dvadeset stavova o ovom pitanju.[1] Sva stajališta u osnovi možemo podijeliti u tri skupine:

1. Isprekidana slova pripadaju nejasnim ajetima Kur'ana koje nikada nije bilo moguće odgonetnuti te spadaju u potpune nepoznanice, a put ka njihovom razumijevanju je u potpunosti zatvoren za ljude. Teolozi su kritizirali ovo stajalište o potpunom neznanju u vezi s Kur'anom, po kojem čak ni Poslanik ni Božiji ugodnici nisu obaviješteni o njima (isprekidanim slovima). Nisu ga prihvatili u vezi s bilo kojim dijelom Kur'ana,  jer kako je moguće da u knjizi koja je opisana kao jasna (mubin) bude nešto što je u potpunosti skriveno i nepoznato?

2. Isprekidana slova su šifre između Boga i Poslanika u koje, osim Boga i Njemu bliskih robova, niko drugi nije upućen. Dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti (لَّا يَمَسُّهُ إِلَّا الْمُطَهَّرُونَ), dakle do njih ne može doprijeti niko drugi osim pročišćeni.

Ljudi koji posjeduju unutrašnje iskustvo kažu: Govor kroz šifre i aluzije je metoda prijatelja koju koriste u međusobnom obraćanju. Prijatelji su obaviješteni o njima, a drugi su neupućeni.

Sejjid Radijjuddin ibn Tavus (preselio 664.) prenosi predaju od Imama Sadika, a.s.,  (iz knjige Haqaiqu-t-tefsir Ebu ‘Abdurrahmana Husejna Sullemija) u kojoj se kaže: “Elif, lam, mim su šifre i aluzije između Boga i Njegovog voljenog Poslanika Muhammeda, s.a.v.a. Želio je da niko osim Poslanika ne bude obaviješten o njima. Pretvorio ih je u slova kako bi na taj način te šifre držao dalje od tuđih pogleda i kako bi ih učinio jasnim i objelodanjenim samo za prijatelja.”[2]

Ibn Babevejh Ebu Dža'fer Saduk (preselio 381.) kaže: “Drugi razlog postojanja isprekidanih slova u nekim kur'anskim surama jeste to da bi bezgrješni i čisti – koji su odlikovani njihovim razumijevanjem – posredstvom njih iznijeli dokaze, kako bi posredstvom njih bile izvedene mudžize. Kada bi njihova spoznaja bila omogućena svima, svakako bi to bilo suprotno mudrosti i smatralo bi se neredom u upravljanju.”[3]

Većina mislilaca se složila oko ovog stajališta i isprekidana slova smatraju šiframa i aluzijama koje ne može dokučiti niko, osim Bogu bliskih prijatelja. Među Arapima je, također, postojala ovakva metoda razgovora kroz šifre i aludiranja.[4]

3. Isprekidana slova nisu ništa drugo do specifičnost glasa: niti su šifre niti aluzije, a nemaju ni značenje. Mudrost donošenja ovih isprekidanih slova na početku nekih sura ne izlazi se izvan okvira riječi i zvukova.

Neki kažu: “Navođenje polovine alfabeta bilo je zato da se Arapima kaže: Ako je istina to što govorite da su ovo riječi čovjeka sastavljene od ovih slova, pa vi dodajte polovinu drugih slova i od njih sačinite govor sličan ovom.”

Drugi su rekli: “Za vrijeme učenja Kur'ana u onom vremenu glasovi ove skupine slova su privlačili pažnju prisutnih kako bi slušali Kur'an, jer su poricatelji nastojali stalnom vikom onemogućiti da zvuk Kur'ana dopre do ušiju Arapa prolaznika.”

U Kuranu se kaže:

وَقَالَ الَّذِينَ كَفَرُوا لَا تَسْمَعُوا لِهَذَا الْقُرْآنِ وَالْغَوْا فِيهِ لَعَلَّكُمْ تَغْلِبُونَ

Oni koji ne vjeruju govore: “Ne slušajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!”[5]

Pojedinci smatraju da ova slova predstavljaju zakletvu te su rekli: “Kao što se zaklinjao maslinom, smokvom, Mekkom i drugim, Uzvišeni Bog se zaklinjao i ovim slovima.” Svrha zaklinjanja slovima je to što osnovu jezika u svim jezicima predstavljaju slova.

Allame Tabatabai u tefsiru sure Šura u vezi sa ovim slovima kaže: “Razmišljanjem o kur'anskim surama koje počinju isprekidanim slovima shvatamo da su one sa gledišta sadržaja slične jedna drugoj, a njihov stil je jednoličan. Stoga, moguće je pretpostaviti da između slova i sadržaja sura o kojima se govori postoji veza. Primjera radi, sura A'raf, koja počinje sa Elif-Lam-Mim-Sad (المص), možda objedinjuje sadržaj sura koje počinju sa Elif-Lam-Mim (الم) i sure Sad (ص). Isto tako, sura Ra'd, koja počinje sa Elif-Lam-Mim-Ra (المر), možda objedinjuje sadržaje sura koje počinju sa Elif-Lam-Mim (الم) te sura koje počinju sa Elif-Lam-Ra (الر) itd. Iz toga se razumije da su ova slova šifre i aluzije između Boga i Poslanika, koje su skrivene od naših pogleda. O tome, osim ove veze, ne znamo ništa drugo. Moguće je da drugi bolje i više shvataju. Možda upravo na ovo značenje ukazuje Zapovjednik pravovjernih Imam Ali, a.s., kada kaže:

إِنَّ لِكُلِّ كِتَابٍ صَفْوَةٌ وَ صَفْوَةُ هَذَا الْكِتَابِ حُرُوفُ التَّهَجِّی

‘Svaka knjiga ima nešto odabrano, a ono što je odabrano u ovoj knjizi su slova alfabeta koja se nalaze na početku sura.’”[6]

Odabrano stajalište u vezi sa ovim slovima je upravo ono koje govori o šifriranom aludiranju. Dakle, ova slova sadrže tajne između Boga i Njegovog Poslanika i povjerenici objave su obaviješteni o tim tajnama, jer da postoji mogućnost da i drugi o njima budu obaviješteni, ona od početka ne bi bila objavljena u obliku šifri.

Naravno, postoji mogućnost da se ovim slovima pripišu neki učinci i koristi, kao što je to vidljivo u navedenom stajalištu Allame Tabatabaija. Možda su ovakva poimanja samo vanjština onoga što ova slova u sebi zaista kriju. Bilo šta da ona jesu, ubrajaju se u mudžize Kur'ana i uvijek će u sebi sadržavati velike tajne. Moguće je da ljudi u nadolazećim vremenima shvate o njima nešto što je od veće vrijednosti.

Izvor: Mohammed Hadi Ma'refet, Uvođenje u kur'anske znanosti, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2013., preveo sa perzijskog: Arman Berberac

[1] Fahr Razi u svome tefsiru je sakupio razna mišljenja o isprekidanim slovima.

[2] Sa'du su'ud, nedžefsko izdanje, str. 217.

[3] Kemalu-d-din, sv. 2, str. 640.

[4] Et-Temhid, sv. 5, str. 310-315; El-Mizan, sv. 18, str. 9.

[5] Fussilet, 26.

[6] El-Mizan, sv. 18, str. 6.Isp