Čestiti ljudi i popravljanje društva – III dio

U islamskoj kulturi popravljanje ljudske zajednice ima jako široke dimenzije, a osim što popravlja ekonomsko stanje i osigurava materijalno blagostanje, islam pridaje veliku pažnju popravljanju ljudskog ponašanja i popravljanju ljudskih ciljeva. Prema tome, životno blagostanje, zdravo ponašanje i ispravnost cilja čine tri dimenzije popravljanja ljudske zajednice i olakšavaju ljudsko kretanje prema savršenstvu i Božijoj blizini.

Na temelju ovoga, čestiti ljudi odgojeni u islamu radi popravljanja svoga društva, pored toga što se bave upućivanjem i savjetovanjem drugih i što u popravljanju društva koriste metode naređivanja dobra i odvraćanja od zla, pročišćavanjem vlastite nutrine od zavisti i zlobe u društvu šire mir i čednost. Oni svojim pristojnim ponašanjem šire ispravnost i iskrenost u zajednici, suzbijanjem neprijatelja i uklanjanjem neprijateljstava pripremaju uvjete za jedinstvo, razvoj i napredak u društvu, dok poštivanjem Božijih propisa stvaraju odgovarajuće uvjete za razvoj, uzdizanje i postizanje bliskosti Bogu.

Prema tome, uzdržavanje od zavisti i zlobe, suzbijanje i uklanjanje neprijateljstva i poštivanje Božijih propisa predstavlja druga tri načela koja čestiti ljudi koriste u popravljanju društva.

1.Poštivanje Božijih obilježja, najvažniji činilac popravljanja ljudske zajednice 

Božija obilježja (شعائر الهی)predstavljaju znakove koje je Bog postavio, a koji ljude upućuju prema pokornosti Gospodaru i postizanju Božije blizine[1] i koji pokazuju ispravan cilj za popravljanje ljudske zajednice.

Korijen velikog broja zlodjela i nereda u društvu leži u materijalizmu i pohlepi ljudi, dok poštivanjem Božijih obilježja čovjek postiže duhovni razvoj i kratki ovosvjetski život u njegovim očima se čini bezvrijednim i beznačajnim.

Također, korijen velikog broja seksualnih grijeha i gaženja svetosti drugih ljudi nalazi se u kratkovidnosti čovjeka i njegovom uživanju u prolaznim nasladama. Međutim, poštivanjem Božijih propisa čovjek se posvećuje učvršćivanju odnosa sa Bogom i sa dalekovidnošću kroz život traga za trajnim i ispravnim užicima.

Isto tako, mnogobrojni prekršaji i nasrtaji na tuđa prava proizlaze iz neupućenosti i grubosti čovjekovog srca, ali poštivanjem Božijih obilježja čovjek pokazuje sva svoja osjećanja i bogobojaznost svog srca, kao što možemo pročitati u Kur'anu:

ذَلِكَ وَمَن يُعَظِّمْ شَعَائِرَ اللَّهِ فَإِنَّهَا مِن تَقْوَى الْقُلُوبِ

Eto toliko! Pa ko veliča Allahova obilježja – to je znak čestitosti srca.[2] 

Poštivanje Božijih obilježja vrši se obavljanjem obreda veličanja Boga i pokoravanjem Božijim zapovijedima. Poštivanje Božijih obilježja i pridržavanje Božijih zakona doprinosi društvenom redu i disciplini, a također sprječava činjenje zla i kršenje zakona. Upravo zbog toga Bog kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ لاَ تُحِلُّواْ شَعَآئِرَ اللّهِ وَلاَ الشَّهْرَ الْحَرَامَ وَلاَ الْهَدْىَ وَلاَ الْقَلآئِدَ وَلا آمِّينَ الْبَيْتَ الْحَرَامَ يَبْتَغُونَ فَضْلاً مِّن رَّبِّهِمْ وَرِضْوَانًا

O vjernici, ne omalovažavajte Allahova obilježja, ni sveti mjesec, ni kurbane, naročito one ogrlicama obilježene, ni one ljude koji su krenuli ka Časnom hramu želeći nagradu i naklonost Gospodara svoga.[3] 

Prema ovom časnom ajetu, najjasniji primjer Božijih obilježja jesu obredi hadždža,[4] koji pokazuju veličinu i dostojanstvo muslimana, a oni imaju najveći uticaj na opraštanje grijeha, kao i na to da čovjek popravi svoj cilj i svoje ponašanje, kako je ukazano u ajetu:

إِنَّ الصَّفَا وَالْمَرْوَةَ مِن شَعَآئِرِ اللّهِ

Safa i Merva spadaju u Allahova obilježja.[5] 

Također, životinja koja se uzima kao kurban radi hadžskih obreda predstavlja jasan primjer Božijeg obilježja i znak je nepostojanja čovjekove ovisnosti o Dunjaluku i prekidanja vezanosti za imetak, što ima veoma značajnu ulogu u čovjekovom popravljanju i jačanju njegove veze sa Bogom.

وَالْبُدْنَ جَعَلْنَاهَا لَكُم مِّن شَعَائِرِ اللَّهِ لَكُمْ فِيهَا خَيْرٌ

A kamile smo vam učinili jednim od Allahovih obilježja, i vi od njih imate koristi.[6]

2. Suzbijanje neprijatelja i uklanjanje neprijateljstava

Ubijanjem muslimana i uznemiravanjem i mučenjem boraca neprijatelji oduzimaju blagostanje i sigurnost islamskom društvu, a uz pomoć raznih zavjera i sijanja smutnje posvećuju se stvaranju sukoba među islamskim skupinama. Nasrtanjem na džamije i mjesta gdje se vrše ibadeti uništavaju središta solidarnosti i duhovnog razvoja muslimana i uništavaju pretpostavke za popravljanje ljudske zajednice. Muslimani trebaju snažno i postojano braniti svoje granice i svojim jedinstvom i opreznošću osujetiti neprijateljske zavjere. Također, muslimani trebaju zajedničkim učešćem svih muškaraca, žena, mladih i djece na polju borbe privući pažnju svjetske javnosti, kako bi neprijateljima pokazali svoju moć i veličinu. Čestiti ljudi istrajavajući u borbi čiste svoju zemlju od stranih neprijatelja, a poniženje i nemir, koji im je nametnuo neprijatelj, pretvaraju u dostojanstvo i sigurnost. Time stvaraju uvjete za robovanje i popravljanje članova zajednice i sprječavaju uništavanje džamija i drugih bogomolja.

وَلَوْلَا دَفْعُ اللَّهِ النَّاسَ بَعْضَهُم بِبَعْضٍ لَّهُدِّمَتْ صَوَامِعُ وَبِيَعٌ وَصَلَوَاتٌ وَمَسَاجِدُ يُذْكَرُ فِيهَا اسْمُ اللَّهِ كَثِيرًا

A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime.[7] 

Da nije odbrane čestitih ljudi i njihove postojanosti pred neprijatelje, nered i pokvarenost bi obuzeli cijelo društvo i time bi bio zatvoren put za popravljanje i napredak budućih naraštaja:

وَلَوْلاَ دَفْعُ اللّهِ النَّاسَ بَعْضَهُمْ بِبَعْضٍ لَّفَسَدَتِ الأَرْضُ

A da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, zaista, nered nastao.[8]

Važne napomene 

Treba znati da je uklanjanje neprijateljstava važnije od suzbijanja neprijatelja, tako da čestiti ljudi veći dio svog nastojanja trebaju usmjeriti ka iskorjenjivanju smutnje i neslaganja između muslimana. Napad stranih neprijatelja je kratkotrajan i zahvaljujući jedinstvu i slozi muslimana veoma brzo biva odbijen, ali se često dešava stvaranje neprijateljstava i nesuglasica među samim muslimanima. Dobri i dobrohotni ljudi trebaju na temelju promišljanja i zalaganja “neprijateljstvo” pretvoriti u mir i prijateljstvo, kao što kaže Uzvišeni Allah:

وَإِن طَائِفَتَانِ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ اقْتَتَلُوا فَأَصْلِحُوا بَيْنَهُمَا

Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih![9] 

Mir, iskrenost i bliskost između članova društva stvara preduvjete za razvoj, napredak i izgradnju unutar zajednice. Jedna od odlika islamskih zakona kada je riječ o društvenim odnosima jeste da su ljudskoj zajednici dati potpuno humani i logični zakoni[10] i ukoliko je za suzbijanje neprijatelja i uspostavljanje pravde i sigurnosti određen zakon o odmazdi, za uklanjanje neprijateljstva i širenje mira i prijateljstva preporučen je put praštanja i prelaženja preko tuđih grešaka. Tako je rečeno:

فَمَنْ عُفِىَ لَهُ مِنْ أَخِيهِ شَىْءٌ فَاتِّبَاعٌ بِالْمَعْرُوفِ وَأَدَاءٌ إِلَيْهِ بِإِحْسَانٍ ذَلِكَ تَخْفِيفٌ مِّن رَّبِّكُمْ وَرَحْمَةٌ

A onaj kome brat njegov nešto oprosti, neka dobročinstvom uzvrati i lijepo dug svoj isplati. To je olakšanje od Gospodara vašeg, i milost.[11]  

3. Izbjegavanje zavisti i zlobe

Lijepo ponašanje čestitih ljudi i njihovo veliko zalaganje s ciljem popravljanja društva proizlazi iz njihove čiste nutrine, a jedna od njihovih jasnih odlika jeste izbjegavanje svake vrste zavisti i zlobe.

Zavist i zloba predstavljaju korijen velikog broja društvenih problema i njihova posljedica može biti samo činjenje zla i zločin, a to predstavlja i jedan od činilaca suprotstavljanja poslanicima i dobrim članovima društva. S tim u vezi Uzvišeni Bog je o nevaljalim Izraelćanima rekao

أَمْ يَحْسُدُونَ النَّاسَ عَلَى مَا آتَاهُمُ اللهُ مِن فَضْلِهِ

Ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli.[12] 

Zavist i zloba predstavljaju glavne činioce zaostajanja jednog društva, jer se time zatvaraju putevi razvoja i napretka za članove društva. Na taj način veliki broj mogućnosti i potencijala društva biva ugušen, što čovjeku uskraćuje sreću na Ovom i na Onom svijetu.

Upravo zbog toga čestiti ljudi nastoje da ovo veliko zlo izbace iz sebe i svoga društva i da svoje međusobne odnose izgrade da budu poput odnosa dženetlija o kojima je Uzvišeni Allah rekao:

وَنَزَعْنَا مَا فِى صُدُورِهِم مِّنْ غِلٍّ إِخْوَانًاعَلَى سُرُرٍ مُّتَقَابِلِينَ

I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti.[13] 

Oslobođenost čestitih ljudi od zavisti i zlobe i njihova strpljivost pri popravljanju drugih, kod zavidljivaca i zlobnika izaziva stid i pokajanje i podstiče ih da razmišljaju o nadoknađivanju počinjenih grijeha. Uzvišeni Bog je o Kabilu, nakon što je ovaj zavidio bratu i potom ga ubio, rekao sljedeće:

قَالَ يَا وَيْلَتَا أَعَجَزْتُ أَنْ أَكُونَ مِثْلَ هَذَا الْغُرَابِ فَأُوَارِىَ سَوْءَةَ أَخِى فَأَصْبَحَ مِنَ النَّادِمِينَ

“Teško meni!” – povika on – “zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!” I pokaja se.[14] 

Prema tome, ponašanje čestitih ljudi, njihova čistota i strpljivost sami po sebi predstavljaju najbolju metodu popravljanja zločinaca, a sjećanje na dobre ljude i njihovo spominjanje kroz historiju je predstavljalo pouku za odgajanje pokoljenja ljudskog roda.  

Sažetak 

– Poštivanje, veličanje i čuvanje Božijih obilježja predstavlja najvažniji činilac za popravljanje društva.

– Nastojanje da se suzbiju neprijatelji i uklone neprijateljstva i zlobe ima za ishod zdravlje i popravljanje društva.

– Izbjegavanje zavisti i zlobe, kao jedna moralna odlika, povlači za sobom smanjenje lošeg mišljenja i zla i tako značajno pomaže zdravlju i popravljanju društva.

Izvor: Grupa autora, Vrline čestitih u Kur'anu, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012, preveo sa perzijskog: Sedad Dizdarević