Govor lidera islamske revolucije u Iranu na konferenciji “Islamsko buđenje”

Sva hvala i zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na našeg predvodnika Muhammeda, odabranika, i na njegovu čistu porodicu, odabrane prijatelje i sve one koji ih slijede do Sudnjeg dana!

Izražavam dobrodošlicu dragim gostima i molim dragog i milostivog Allaha da ovaj naš skupni trud obaspe svojim blagoslovom i učini ga korakom koji će ostaviti snažan učinak na poboljšanje stanja muslimana! Zaista On sve čuje i dove uslišava.

Tema “Islamsko buđenje” kojom ćete se baviti tokom ovog zasjedanja danas nalazi se na vrhu liste pitanja islamskog svijeta i islamskog ummeta. To je začudna pojava koja će – ako uz Božije dopuštenje ostane zdrava i ako se nastavi – u ne tako dalekoj perspektivi islamskom ummetu, a potom i cijelom svijetu, pisati stranice islamske civilizacije.

Ono što se danas događa pred našim očima, a što nijedan obaviješten i razuman čovjek ne može poreći, jeste činjenica da je islam istupio sa margina društvenih i političkih relacija, pojavio se i stekao istaknut položaj u središtu činilaca koji određuju događanja u svijetu, nudeći nove poglede na život, politiku, vlast i društvena kretanja. Ovo se u današnjem svijetu, koji je nakon poraza komunizma i liberalizma pao u duboku intelektualnu i teorijsku prazninu, smatra značajnom i znakovitom pojavom. To je prvi učinak svjetskih razmjera koji su politički i revolucionarni događaji na sjeveru Afrike i u arapskoj regiji ostvarili, a ujedno je i radostan nagovještaj nekih većih istina koje će se dogoditi u budućnosti.

Islamsko buđenje, koje glasnogovornici bahatog i nazadnog fronta izbjegavaju i plaše se čak i jezicima svojim izgovoriti, istina je čiji se znakovi danas mogu vidjeti gotovo u cijelom svijetu. Njegov najočitiji pokazatelj je snažan interes javnog mnijenja, a posebno mladih, za oživljavanje slave i veličine islama, kao i za spoznaju prirode međunarodnih hegemonističkih sistema i razotkrivanje ogavnih tlačiteljskih i oholih lica zemalja i centara koji više od dvjesto godina stežu islamski i neislamski Istok svojom krvavom pesnicom i koji pod krinkom civilizacije i kulture svojom nemilosrdnom i agresorskom hegemonijom pljačkaju imetak naroda. Dimenzije ovog blagoslovljenog buđenja izuzetno su široke i podržane su tajanstvenom potporom. Međutim, ono što se u nekoliko zemalja Sjeverne Afrike uočava kao očito postignuće u stanju je uvjeriti ljudska srca u buduće velike i sjajne rezultate. Uvijek je ispunjenje začudnih Božijih obećanja znak pun nade koji najavljuje ispunjenje još većih obećanja. Kur'anska pripovijest o dvama obećanjima koja je Allah dao Musaovoj majci primjer su ove božanske strategije.

U teškom trenutku, kada je bilo naređeno da se bešika u kojoj se nalazilo novorođenče stavi na vodu, stigle su Božije riječi: Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.[1] Ispunjenje prvog obećanja bilo je manje obećanje i izvor radosti za majku i postalo je znak ispunjenja obećanja poslanstva koje je mnogo veće i iziskivalo je podnošenje bola, teškoća i strpljenja jedno duže razdoblje: I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito.[2] Ovo istinito obećanje je upravo veliko poslanstvo koje se poslije nekoliko godina dogodilo i izmijenilo historiju.

Drugi primjer podsjeća nas na pobjedonosnu božansku snagu u slamanju napadača na Časnu kuću, kada je Allah posredstvom Velikog poslanika a radi poticanja sagovornika naredio: Neka se oni Gospodaru hrama ovoga klanjaju!,[3] i kazao: Zar lukavstvo njihovo nije omeo?[4] Slično ovome, da bi duhovno osnažio Svog voljenog Poslanika i uvjerio ga u obećanje: Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!, okorištava se prisjećanjem na čudnovatu blagodat: Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio?,[5] a ovakvih primjera ima mnogo u Kur'anu.

Onoga dana kad je islam pobijedio u Iranu i kad je uspio pobijediti Ameriku i cioniste u jednoj od najosjetljivijih zemalja ove osjetljive regije, oni koji izvlače pouke i mudrost znali su da ako svoj oslonac budu tražili u strpljenju i pronicljivosti – uslijedit će neke druge pobjede, koje su, naravno, i uslijedile.

Blistava realnost u Islamskoj republici, koju priznaju i naši neprijatelji, postignuta je oslanjanjem na Božija obećanja, strpljivost, otpor i traženje pomoći od Boga. Pred iskušenjima u kojima slabići uzvikuju: Samo što nas nisu stigli!,[6] naš narod je uvijek uzvikivao: Neće! Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.[7]

Danas je to vrijedno iskustvo dostupno nacijama koje su ustale protiv arogancije i tlačenja i uspjele svrgnuti ili uzdrmati korumpirane i ovisne vlasti poslušne Americi.

Otporom, strpljivošću, osloncem na obećanje: A Allah će sigurno pomoći one koji Njega pomažu, ta Allah je zaista moćan i silan,[8] ovaj časni pravac ovom islamskom ummetu popločat će put do vrha islamske civilizacije.

Danas, na ovom važnom zasjedanju na kojem prisustvuje određen broj alima ummeta iz različitih islamskih zemalja i mezheba, smatram uputnim da se upustim u pojašnjenje nekoliko neophodnih pitanja vezanih za islamsko buđenje.

Prva stvar jeste da su prvi valovi buđenja u zemljama regije, koji su započeli istovremeno sa dolaskom prvih protagonista izrabljivanja, uglavnom nastali djelovanjem vjerske uleme i reformatora. Imena predvodnika i istaknutih ličnosti poput sejjida Džemaludina, Muhammeda Abduhua, Mirze Širazija, Ahunda Horosanija, Mahmuda El-Hasana, Muhammeda Alija, šejha Fadlullaha, hadži Aga Nurullaha, Ebu-l-A‘laa Mevdudija i desetine drugih velikih, poznatih i uticajnih alima mudžahida iz Irana, Egipta, Indije i Iraka ostat će zauvijek zabilježena na stranicama historije.

U savremenom dobu, isto tako, ime velikog Imama Homeinija poput blistave zvijezde sija na vrhu Islamske revolucije u Iranu. Postoje na stotine poznatih i hiljade nepoznatih alima koji su danas i jučer igrali aktivnu ulogu u velikim i malim promjenama u različitim zemljama. Lista vjerskih reformatora koji nisu bili vjerska lica, poput Hasana El-Bennaa, Ikbala Lahorija i drugih, duga je i začuđujuća.

Alimi i teolozi manje-više u svim mjestima bili su intelektualni izvori i kamen strpljenja na koji su se ugledali ljudi. Oni su se uvijek u trenucima velikih promjena pojavljivali igrajući ulogu upućivača i predvodnika. Krećući se ispred zbijenih redova naroda, oni su se suočavali sa opasnostima. Misaona veza između njih i naroda je osnažila, a njihov kažiprst, kojim su pokazivali put narodu, postao je uticajniji. Kao što su za pokret islamskog buđenja korisni i blagoslovljeni, oni su u istoj mjeri neprijateljima ummeta, zluradim mrziteljima islama i protivnicima vladavine islamskih vrijednosti izvor briga i nepoželjni. Ti neprijatelji nastoje ovaj referentni misaoni izvor ukloniti iz vjerskih baza i stvoriti neke nove osovine u vezi s kojima su kroz iskustvo došli do spoznaje da se s njima može praviti dogovor u vezi s nacionalnim principima i vrijednostima, a to je nešto što se nikada ne može dogoditi kada je riječ o bogobojaznim alimima i religioznim ljudima.

Ova zadaća otežala je teret vjerskoj ulemi. Oni moraju pametno i uz veliku pažnju, poznavanjem metoda i prevarantskih trikova neprijatelja, u potpunosti zatvoriti put njihovom uticaju i onemogućiti uspjeh prevarama neprijatelja. Sjedenje za šarenom trpezom dunjalučke lagode i dobara jedna je od najvećih opasnosti i šteta. A onečišćenje prihvatanjem darova od onih koji posjeduju imetak i moć, kao i zarobljavanje samog sebe u okove dužništva robovima strasti i moći, najopasniji je činilac odvajanja od naroda i gubljenja njihova povjerenja i bliskosti. Jastvo i želja za vlašću, koja nepostojane i slabe poziva da se priklone osovinama sile, podloga je ukaljanosti u moralnu iskvarenost i zastranjenje. Uvijek se moramo prisjećati kur'anskog ajeta: Taj Drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj.[9]

Danas, u vrijeme ohrabrujućih pokreta islamskog buđenja, ponekad se vide neke scene koje jasno pokazuju praktično nastojanje Sjedinjenih Država i cionista da stvore nepouzdane misaone autoritete, s jedne strane, i pokušaji strastoljubivih karuna da privuku vjernike i bogobojazne svojoj otrovnoj i ukaljanoj trpezi, s druge strane. Vjerska ulema i vjernici moraju se jako čuvati i paziti.

Druga važna napomena je nužnost preciznog opisa dugoročnog cilja islamskog buđenja u muslimanskim zemljama. To je uzvišeno i veliko pitanje koje treba usmjeriti buđenje naroda i dovesti ih do te odredišne tačke. Shvatanjem ovog pitanja moguće je precizno opisati plan i definirati srednjoročne i kratkoročne ciljeve.

A taj krajnji cilj ne može biti ništa manje od “izgradnje blistave islamske civilizacije”. Svi dijelovi islamskog ummeta, u formi naroda i zemalja, moraju postići željeni civilizacijski položaj Kur'ana. Glavno i opće obilježje ove civilizacije je omogućavanje ljudima da koriste sve svoje materijalne i duhovne sposobnosti koje je Bog usadio u svijet prirode i u njihovo biće za sreću i njihovo uzdizanje. Izvanjski mir ove civilizacije može se i mora ogledati u narodnoj vlasti, u zakonima izvedenim iz Kur'ana, u idžtihadu i davanju odgovora na nove potrebe čovječanstva, u suzdržavanju od okamenjivanja i reakcionarskog pristupa, kao i novotarija i krivotvorenja, zatim u stvaranju općeg blagostanja i bogatstva, u uspostavi pravde, u oslobađanju od ekonomije zasnovane na posebnim povlasticama, kamati i gomilanju bogatstva, u širenju ljudskog morala, u odbrani potlačenih u svijetu, u trudu, radu i inovativnosti. Mudar pogled temeljen na idžtihadu na različita područja, od humanističkih nauka do zvaničnog sistema obrazovanja i odgoja, od ekonomije i bankarstva do tehničke i tehnološke produkcije, od modernih medija do umjetnosti i filma, te do međunarodnih odnosa i svega drugog, sve su to neophodna sredstva koja grade civilizaciju.

Iskustvo je pokazalo da su to ostvariva djela, djela koja su u okvirima sposobnosti naših društava. Ne treba ishitreno i pesimistično gledati na ovu perspektivu. Nepovjerenje u vlastite sposobnosti je nijekanje Božijih blagodati, a bezobzirnost i nehat prema Božijoj pomoći i pomoći zakona kreacije je padanje u ambis: …koji o Allahu zlo misle.[10] Mi smo kadri pokidati obruč znanstvenog, ekonomskog i političkog monopola hegemonističkih sila i učiniti islamski ummet predvodnikom u ostvarivanju prava većine zemalja svijeta koje su danas poražene od arogantne manjine.

Islamska civilizacija može svojstvima svoje vjere, znanja, ćudoređa, neumornog truda i zalaganja, naprednim mislima i uzvišenim moralom islamskom svijetu i cijelom čovječanstvu podariti uporišnu tačku oslobođenja od materijalističkog, tlačiteljskog svjetonazora i okaljane etike, koji čine stubove današnje zapadne civilizacije.

Treća stvar: u pokretima islamskog buđenja potrebno je neprestano voditi računa o gorkom i groznom iskustvu slijeđenja zapada u politici, etici, ponašanju i načinu življenja. Muslimanske zemlje u više od jednog stoljeća, koliko slijede kulturu i politiku arogantnih vlada, doživjele su razorne štete poput političke ovisnosti i poniženja, ekonomskih problema i siromaštva, pada vrijednosti i morala, sramne naučne zaostalosti. To sve se zbilo uprkos činjenici da islamski ummet posjeduje slavnu prošlost u svim tim oblastima.

Ove riječi ne treba shvatiti kao neprijateljstvo prema zapadu. Mi nemamo neprijateljstva prema bilo kojoj skupini zbog njene geografske različitosti. Mi smo naučili lekciju od Alija, a.s., koji je čovjeku rekao: “Ili je tvoj brat u vjeri, ili je tebi sličan u stvaranju.”[11] Naš prigovor se odnosi na teror i aroganciju, na dominaciju i agresiju, na nemoral i etičko i praktično nazadovanje, koji su nametnuti našim narodima od izrabljivačkih i arogantnih sila. I danas vidimo nadmoć, uplitanja i nasilje koje u regiji provode Amerika i neke njene pristalice u zemljama u kojima se povjetarac buđenja pretvorio u uragan ustanka i revolucije.

Njihova obećanja i prijetnje ne bi trebali uticati na odluke i korake političke elite i na veličanstvene narodne pokrete. I ovdje isto tako moramo učiti iz vlastitog iskustva. Oni koji su u proteklim godinama gajili nadu u obećanja Amerike i koji su naklon nepravednicima učinili osnovom svoga ponašanja i politike, nisu uspjeli razmrsiti ni jedan uzao ni problem svoga naroda ili udaljiti nepravdu od sebe ili drugih. Pokornošću prema Americi oni nisu bili u stanju spriječiti rušenje ni jedne palestinske kuće na zemlji koja pripada Palestincima. Političari i elita koje je obuzela pohlepa ili koji su se uplašili prijetnji fronta arogancije i koji su izgubili veliku priliku islamskog buđenja trebali bi se plašiti ove strašne Božije prijetnje: Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima – nezahvalnošću uzvratili i narod svoj u Kuću propasti doveli, u Džehennem, u kome će gorjeti, a užasno je on prebivalište![12]

Četvrta stvar je da danas pokretu islamskog buđenja prijeti nešto najopasnije, a to je podrivanje razmirica i pretvaranje ovih pokreta u krvavo polje sektaških, mezhebskih, rasnih i nacionalnih sukoba. Ova zavjera se trenutno ozbiljno i s velikim naporom provodi od strane špijunskih servisa Zapada i cionizma, uz pomoć petrodolara i političara od istoka Azije pa sve do sjevera Afrike, a posebno u arapskoj regiji, koji su prodali svoje duše. Novac koji je mogao biti upotrijebljen za bolji život Božijih stvorenja troši se na prijetnje, proglašavanje nevjernicima i ubijanje, postavljanje bombi, prolijevanje krvi muslimana i rasplamsavanje vatre mržnje koja neće zgasnuti dugi niz godina. Oni koji islamsko jedinstvo vide preprekom za ostvarenje svojih prljavih ciljeva smatraju podrivanje razilaženja unutar islamskog ummeta najlakšim putem za postizanje svog šejtanskog cilja. Oni teorijske razlike u islamskom pravu, spekulativnoj teologiji, historiji i hadisu – koje su prirodne i nezaobilazne – uzimaju kao izliku za proglašavanje drugih muslimana nevjernicima, prolijevanje krvi, stvaranje smutnje i nereda. Mudar pogled prema polju unutrašnjih sukobljavanja jasno će nam pokazati ruku neprijateljsku koja se krije iza ove katastrofe. Ova spletkaroška ruka, bez sumnje, koristi se neukošću, pristranošću i površnošću prisutnim u našim društvima i na vatru dolijeva ulje. Zadatak vjerskih i političkih reformatora i elite u ovom poduhvatu je izuzetno težak.

Danas su Libija, Egipat, Tunis, Pakistan, Irak i Liban na ovaj ili onaj način zahvaćeni ili izloženi uticaju ovog opasnog plamena. Potrebno je biti veoma oprezan i tragati za rješenjem. Površnost u promišljanju je ta koja sve ovo pripisuje vjerskim i nacionalnim činiocima i motivima. Zapadna propaganda i ovisni plaćenički regionalni mediji predstavljaju rušilački rat u Siriji kao sukob šiija i sunija te stvaraju sigurnosno područje za cioniste i neprijatelje otpora u Siriji i Libanu. To sve se događa u situaciji kada dvije sukobljene strane u Siriji nisu sunije i šiije, već pristalice anticionističkog otpora i njihovi protivnici. Niti je sirijska vlast šiijska, niti je njen sekularistički i antiislamski protivnik jedna sunijska skupina. Isključivo je umijeće onih koji su pokrenuli ovaj tragični scenarij bilo u stanju iskoristiti religijska osjećanja plitkoumnih ljudi u raspirivanju ove razarajuće vatre. Pogled na scenu i sve one koji su na različitim razinama upleteni u ova događanja svakom objektivnom i pravednom čovjeku može rasvijetliti ovo pitanje.

Ovaj val propagande lažima i obmanama na jedan drugi način bavi se Bahreinom. U Bahreinu potlačena većina – kojoj su niz godina uskraćeni pravo na glasanje i druga ljudska prava koja pripadaju jednom narodu – ustala je da traži svoja prava. Da li zbog toga što tu potlačenu većinu čine šiije, dok tiranska sekularistička vlast sebe predstavlja sunijskom, treba ovaj sukob smatrati šiijsko-sunijskim? Evropski i američki izrabljivači i njihovi saveznici u regiji naravno žele stvari ovakvim predstaviti, ali da li je to istina?

To je ono što mora vjersku ulemu i objektivne reformatore nagnati na dublje promišljanje, oprez i pobuditi u njima osjećaj odgovornosti, a na nama je prijeka obaveza (farz) da prepoznamo ciljeve neprijatelja u širenju mezhebskih, nacionalnih i stranačkih razmirica.

Peta napomena: potrebno je ispravnost puta pokreta islamskog buđenja između ostalog tražiti i u njihovom stavu prema palestinskom pitanju. Od prije 60 godina pa sve do danas nije nastala bolnija rana na srcu islamskog ummeta od okupacije Palestine. Palestinska tragedija od prvog dana pa do danas bila je spoj ubijanja, teroriziranja, rušenja, uzurpacije i napada na islamske svetosti. Nužnost pružanja otpora i borbe protiv ovog militantnog i uzurpatorskog neprijatelja predmet je slaganja svih islamskih pravaca i nešto oko čega se slažu svi ispravni i zdravi nacionalni tokovi. Svaki tok unutar islamskih zemalja koji je zbog obzira prema nasilničkim zahtjevima Amerike ili pod izlikom nelogičnih opravdanja zaboravio ovu vjersku i nacionalnu obavezu ne treba očekivati da se ima povjerenje u njegovu odanost islamu ili iskrenost u njegovim tvrdnjama o domoljublju. Ovo je jedno mjerilo. Osuđen je svako ko ne prihvati slogan o slobodi časnog Kudsa (Jerusalema), spasenju palestinskog naroda i palestinske zemlje ili ga pak stavi na marginu i okrene leđa frontu otpora.

Islamski ummet treba svuda i u svako vrijeme imati na umu ovo očito i temeljno mjerilo i pokazatelj.

Dragi gosti! Braćo i sestre! Spletke dušmana nikada nemojte smetati s uma. Naš nemar je velika prilika za naše neprijatelje. Pouka Alija o ovome glasi: “Ako neko spava, njegov neprijatelj ne spava.”[13]

Naše iskustvo u Islamskoj Republici na ovom planu je također poučno. Pobjedom Islamske revolucije u Iranu arogantne zapadne vlade i Amerika – koje su duže razdoblje prije ovog događaja držale u šaci iranske tagute i određivale političku, ekonomsku i kulturnu sudbinu naše zemlje i koje su veličanstvenu snagu islamske vjere u društvu potcijenile i ostale nesvjesne snage upute islama i Kur'ana – najedanput su shvatile svoj nemar, a režimski aparati, obavještajne agencije i zapovjedni centri svi skupa pokrenuli su se da nadomjeste nečuveni poraz koji doživiše.

Razne vrste zavjera i trikova vidjeli smo u ovih trideset i nekoliko godina. U osnovi, dva su činioca sve njihove podvale i planove bacila niz vodu: pružanje otpora kada je riječ o temeljnim načelima islama i prisustvo naroda na sceni. Ova dva činioca svugdje su bila ključ uspjeha i pobjede. Prvi činilac osiguran je iskrenom vjerom u Božije obećanje, a drugi blagoslovom iskrenog zalaganja i tumačenja. Narod koji bude vjerovao u iskrenost i istinoljubivost svojih predvodnika ispunit će pozornicu svojim blagoslovljenim prisustvom, a svugdje gdje narod jasnom odlučnošću ostane na pozornici događanja, nijedna ga sila neće moći pobijediti. Ovo je jedno uspješno iskustvo za sve narode koji svojim prisustvom određuju sudbinu islamskog buđenja.

Od Uzvišenog Allaha tražim uputu, podršku, pomoć i milost za sve vas i sve muslimanske narode.

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu

[1] El-Kasas, 7.

[2] El-Kasas, 13.

[3] El-Kurejš, 3.

[4] El-Fil, 2.

[5] Ed-Duha, 6-7.

[6] Eš-Šu‘ara, 61.

[7] Eš-Šu‘ara, 62.

[8] El-Hadždž, 40.

[9] El-Kasas, 83.

[10] El-Feth, 6.

[11] Nehdžu-l-belaga, pismo 53.

[12] Ibrahim, 28-29.

[13] Nehdžu-l-belaga, 62.