Srce čestitih

Uzvišeni Bog u Kur’anu ljudima ukazuje na važnu i sudbonosnu činjenicu da na Dan polaganja računa ništa neće koristiti, niti će biti spasonosno osim zdravog srca:

يَوْمَ لَا يَنفَعُ مَالٌ وَلَا بَنُونَ  إِلَّا مَنْ أَتَى اللَّـهَ بِقَلْبٍ سَلِيمٍ  وَأُزْلِفَتِ الْجَنَّةُ لِلْمُتَّقِينَ

Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, osim onom ko Allahu srca zdravog dođe. A Džennet će se čestitima približiti.[1]

Prema tome, za dostizanje sreće neophodno je imati zdravo srce, a u čestitih ljudi srca su takva.

Ljudsko srce je stepen ljudskog duha i duše koji se nalazi iznad stepena razuma i ono ima mnogo sposobnosti i mogućnosti, a između ostalih sposobnost percipiranja istina, kao što možemo vidjeti u kur’anskom ajetu.

أَفَلَمْ يَسِيرُوا فِي الْأَرْضِ فَتَكُونَ لَهُمْ قُلُوبٌ يَعْقِلُونَ بِهَا 

Zar oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate?[2]

Ljudsko srce, također, ima sposobnost prihvatanja vjerovanja i sklonosti ka istinama, kao što stoji u vezi s vjernicima u ajetu:

أُولَـٰئِكَ كَتَبَ فِي قُلُوبِهِمُ الْإِيمَانَ 

Njima je On u srca vjerovanje usadio.[3]

Pored toga, srce ima sposobnost poticanja na vršenje određenih djela i obreda:

ذَٰلِكَ وَمَن يُعَظِّمْ شَعَائِرَ اللَّـهِ فَإِنَّهَا مِن تَقْوَى الْقُلُوبِ

Eto toliko! Pa ko veliča Allahova obilježja – to je znak čestitosti srca.[4]

Prema tome, čovjekovo srce je simbol njegovog istinskog lica i njegovog dobra i zla, a Bog će s ljudima svoditi račune na temelju njihovih srca:

وَلَـٰكِن يُؤَاخِذُكُم بِمَا كَسَبَتْ قُلُوبُكُمْ

Ali će vas kazniti za ono što su srca vaša učinila.[5]

Iz izrečenog je jasno da je ljudska čestitost plod zdravlja i ispravnosti srca, a nevaljalost plod odsustva zdravlja i ispravnosti srca, što se u Kur’anu naziva bolest srca ili grubost srca.

Zdravlje srca nasuprot bolesti i grubosti srca

Zdravlje srca podrazumijeva da duša bude čista od zastranjenja u vjerovanju, moralne zaprljanosti i unutrašnjih oštećenja, [6] a u Kur’anu se na dva mjesta jasno govori o tome.

Bolest srca podrazumijeva unutrašnje bolesti i moralne zaprljanosti [7] i u Kur’anu se spominje više od deset puta. Grubost srca dolazi u značenju okrutnosti i bezosjećajnosti,[8] a u Kur’anu se spominje oko sedam puta.

Znakovi zdravlja srca

Najvažniji znakovi zdravlja srca su:

1. Vjerovanje u Boga

U znakove zdravlja srca spada istinoljubivost i prihvatanje istine, a Uzvišeni Bog je najjasnija Istina i izvor svih istina. Kao posljedica, osobe koje okrenu leđa iluzijama sujevjerja i praznovjerju mnogoboštva i idolatrije te koje vjeruju u Uzvišenog Boga, nose znak zdravlja i čistote srca. Kao što je Uzvišeni rekao o Ibrahimu a.s.:

 إِذْ جَاءَ رَبَّهُ بِقَلْبٍ سَلِيمٍ

Kad je Gospodaru svome čista srca došao.[9]

2. Poštivanje Poslanika, s.a.v.a.

Osobe koje u prisustvu Božijeg poslanika govore polahko i koje iskazuju poštovanje Božijim evlijama i nebeskim predvodnicima jesu osobe čije je srce Bog iskušao bogobojaznošću i koje su zdravlje i čistotu srca potvrdile, kao što stoji u Kur’anu:

إِنَّ الَّذِينَ يَغُضُّونَ أَصْوَاتَهُمْ عِندَ رَسُولِ اللَّـهِ أُولَـٰئِكَ الَّذِينَ امْتَحَنَ اللَّـهُ قُلُوبَهُمْ لِلتَّقْوَىٰ

One koji utišaju glasove svoje pred Allahovim poslanikom – a to su oni čija je srca Allah prekalio u čestitosti.[10]

3. Prijemčivost za savjete

Jedan od znakova zdravlja srca jeste prijemčivost za savjete i uzimanje pouke, kako je Bog rekao nakon uništavanja moćnih naroda:

إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَذِكْرَىٰ لِمَن كَانَ لَهُ قَلْبٌ أَوْ أَلْقَى السَّمْعَ وَهُوَ شَهِيدٌ

U tome je, zaista, pouka za onoga ko srce (razum) ima.[11]

4. Poštivanje Božijih propisa

Među znakove zdravlja i ispravnosti srca spada i kretanje u smjeru izvršavanja pohvalnih djela i poštivanje Božijih propisa, kao što stoji u Kur’anu:

ذَٰلِكَ وَمَن يُعَظِّمْ شَعَائِرَ اللَّـهِ فَإِنَّهَا مِن تَقْوَى الْقُلُوبِ

Eto toliko! Pa ko veliča Allahova obilježja – to je znak čestitosti srca.[12]

Učinci posjedovanja zdravog srca

Kao što je istaknuto, zdravo srce je dragocjena posuda za prihvatanje svih istina i središte puno svjetlosti koje vodi prema svim dobrima i – kao što smo na početku predavanja ukazali – “zdravlje srca” je jedina vrijednost potrebna za ulazak u vječiti Džennet, jer na Sudnjem danu neće biti koristi ni od kakvih materijalnih dobara i znakova dunjalučke moći.

يَوْمَ لَا يَنفَعُ مَالٌ وَلَا بَنُونَ  إِلَّا مَنْ أَتَى اللَّـهَ بِقَلْبٍ سَلِيمٍ  وَأُزْلِفَتِ الْجَنَّةُ لِلْمُتَّقِينَ

Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, osim onom ko Allahu srca čista dođe. A Džennet će se čestitima približiti.[13]

Nasuprot tome, Džehennem je stvoren za osobe koje se ne koriste svojim srcem i koje provode život u nemaru i zabludi:

وَلَقَدْ ذَرَأْنَا لِجَهَنَّمَ كَثِيرًا مِّنَ الْجِنِّ وَالْإِنسِ ۖ لَهُمْ قُلُوبٌ لَّا يَفْقَهُونَ بِهَا وَلَهُمْ أَعْيُنٌ لَّا يُبْصِرُونَ بِهَا وَلَهُمْ آذَانٌ لَّا يَسْمَعُونَ بِهَا ۚ أُولَـٰئِكَ كَالْأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلُّ ۚ أُولَـٰئِكَ هُمُ الْغَافِلُونَ

Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca (pameti) imaju – a njima ne shvataju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.[14]

Da bismo se spasili ovako nesretnog završetka, ukratko ćemo se posvetiti tumačenju “grubosti srca” i njegovim znakovima.

Nastanak grubosti srca

Za nastanak grubosti ljudskog srca postoji jako mnogo činilaca, a ovdje ćemo se zadovoljiti pojašnjavanjem njih četiriju, služeći se kur’anskim ajetima:

1. Odsustvo korištenja srca

Uzvišeni Bog je na početku u nutrinu svih ljudi stavio zdravo i čisto srce, ali neki ljudi ovu bogomdanu blagodat ne upotrebljavaju na ispravan način, kao što se ističe u Kur’anu:

 أَفَلَمْ يَسِيرُوا فِي الْأَرْضِ فَتَكُونَ لَهُمْ قُلُوبٌ يَعْقِلُونَ بِهَا أَوْ آذَانٌ يَسْمَعُونَ بِهَا

Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju.[15]

Posljedica činjenice da se srce i svijest ne koriste jeste unutrašnje sljepilo, kao što možemo pročitati u ajetu:

فَإِنَّهَا لَا تَعْمَى الْأَبْصَارُ وَلَـٰكِن تَعْمَى الْقُلُوبُ الَّتِي فِي الصُّدُورِ

Ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.[16]

2. Uprljanost grijesima

Činjenje grijeha i zaprljanost različitim greškama pojačava unutrašnje sljepilo i uklanja svjetlo srca, kao što kaže Uzvišeni:

كَلَّا ۖ بَلْ ۜ رَانَ عَلَىٰ قُلُوبِهِم مَّا كَانُوا يَكْسِبُونَ 

A nije tako! Već je ono što su radili srca njihova pomutilo.[17]

Prema tome, osobe koje istrajavaju u činjenju grijeha i koje izbjegavaju prihvatanje istine bit će zahvaćene grubošću srca, kao što možemo u Kur’anu pročitati o Izraelćanima:

ثُمَّ قَسَتْ قُلُوبُكُم مِّن بَعْدِ ذَٰلِكَ فَهِيَ كَالْحِجَارَةِ أَوْ أَشَدُّ قَسْوَةً

Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa.[18]

3. Kršenje zavjeta Bogu

Među činioce nastanka grubosti srca spada i kršenje zavjeta Bogu i okretanje leđa Božijim zapovijedima kao što su namaz, davanje zekata itd, kao što u Kur’anu o tome možemo pročitati u vezi sa Izraelćanima:

فَبِمَا نَقْضِهِم مِّيثَاقَهُمْ لَعَنَّاهُمْ وَجَعَلْنَا قُلُوبَهُمْ قَاسِيَةً

Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili.[19]

4. Licemjerje i dvoličnost

Licemjerje i dvoličnost, također, spadaju u bolesti srca i činioce koji povećavaju ovu bolest. Upravo zbog toga, Bog o dvoličnjacima kaže:

فِي قُلُوبِهِم مَّرَضٌ فَزَادَهُمُ اللَّـهُ مَرَضًا

Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava.[20]

Znakovi grubosti srca

1. Tvrdoglavost u pogledu istine

Ljudi koji imaju zdravo srce uzimaju pouku i iz najmanjih nesretnih događaja, dok oni koji su zahvaćeni grubošću srca čak i u vrijeme spuštanja Božije kazne istrajavaju u svom nevjerovanju, kao što možemo vidjeti u Kur’anu:

فَلَوْلَا إِذْ جَاءَهُم بَأْسُنَا تَضَرَّعُوا وَلَـٰكِن قَسَتْ قُلُوبُهُمْ وَزَيَّنَ لَهُمُ الشَّيْطَانُ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ 

Trebalo je da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova su postala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazao ono što su radili.[21]

2. Nemar prema sjećanju na Boga

Kada pojedinci koji imaju zdravo i čisto srce vide Božije ajete i tragove Njegovog veličanstva, još više Ga spominju i bivaju upućeni, a oni koji su zahvaćeni grubošću srca nemarni su prema spominjanju Boga i nalaze se u otvorenoj zabludi, kao što možemo pročitati u Kur’anu:

فَوَيْلٌ لِّلْقَاسِيَةِ قُلُوبُهُم مِّن ذِكْرِ اللَّـهِ ۚ أُولَـٰئِكَ فِي ضَلَالٍ مُّبِينٍ

Teško onima čija su srca otvrdnula, pa se Boga ne sjećaju, oni su u pravoj zabludi![22]

3. Slijeđenje šejtana

Sljedeći znak grubosti srca jeste slijeđenje šejtana.[23] Kao što je znak grješnosti srca odbijanje svjedočenja,[24] znak pečaćenja srca je nepromišljanje o Kur’anu.[25]

Pokajanje radi povratka zdravlja i čistote srca

Kao što je rečeno, grubost srca je posljedica okaljanosti grijesima i okretanja leđa Bogu i nebeskim predvodnicima. Najmanji grijeh i prva zavjera protiv Poslanika, s.a.v.a., predstavljaju početak zastranjenja srca, a put popravljanja i ozdravljenja srca jeste pokajanje, kao što u Kur’anu možemo pročitati u vezi s dvjema Poslanikovim suprugama:[26]

إِن تَتُوبَا إِلَى اللَّـهِ فَقَدْ صَغَتْ قُلُوبُكُمَا

Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, ta – vaša su srca zastranila.[27]

Sažetak predavanja

– Zdravlje srca podrazumijeva da duša bude čista od zastranjenja u vjerovanju, moralne zaprljanosti i unutrašnjih oštećenja, što predstavlja još jednu od odlika čestitih ljudi.

– Najvažniji znakovi zdravlja i ispravnosti srca su vjera u Boga, iskazivanje poštovanja Poslaniku, s.a.v.a., prihvatanje savjeta i poštivanje Božijih propisa.

– Bolest i grubost srca, kao suprotnost zdravlju i ispravnosti srca, jesu posljedica izostanka ispravnog korištenja srca, zaprljanosti grijesima te kršenja zavjeta s Bogom.

– Najvažniji znakovi grubosti srca su tvrdoglavost pred istinom i nemar prema sjećanju na Boga.

– Najbolji način liječenja grubosti srca jeste pokajanje Bogu.

 

 
 

Izvor: Grupa autora, Vrline čestitih u Kur'anu, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., s perzijskog preveo: Sedad Dizdarević


[1] Eš-Šu ara, 88-90.

[2] El-Hadždž, 46.

[3] El-Mudžadele, 22.

[4] El-Hadždž, 32.

[5] El-Bekare, 225.

[6] Vidi: El-Mufredat; Kamuse Kur’an, sv. 3, str. 296; Mizan, sv. 17, str. 148.

[7] Vidi: Kamuse Kur’an, sv. 2, str. 250.

[8] Vidi: El-Mufredat; Kamuse Kur’an, sv. 6, str. 8.

[9] Es-Saffat, 84. Vidi: Mizan, Bejrut, sv. 17, str. 148. Ovi ajeti govore o kakvoći izražavanja vjerovanja Ibrahima, a.s., i nipošto ne ukazuju na nepostojanje vjerovanja kod njega prije ovog događaja, već ukazuju na čistotu i zdravlje njegovog srca i urođeni monoteizam.

[10] El-Hudžurat, 3.

[11] Kaf, 37.

[12] El-Hadždž, 32

[13] Eš-Šu ara, 88-90.

[14] El-A raf, 179.

[15] El-Hadždž, 46.

[16] El-Hadždž, 46.

[17] El-Mutaffifin, 14. Mizan, sv. 20, str. 259.

[18] El-Bekare, 74. Mizan, sv. 1, str. 202.

[19] El-Ma’ide, 13.

[20] El-Bekare, 10.

[21] El-Enam, 43

[22] Ez-Zumer, 22.

[23] El-Hadždž, 53.

[24] El-Bekare, 283.

[25] Muhammed, 24.

[26] Misli se na Aišu i Hafsu. Vidi: Mizan, Bejrut, sv. 19, str. 346.

[27] Et-Tahrim, 4.

Pitanja i odgovori