Razlozi kontinuiteta određene škole mišljenja

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je blagoslov na našeg predvodnika Muhammeda, njegovu čistu porodicu i odabrane drugove.

Jedno filozofsko pravilo

Filozofi na osnovu razumskih demonstracija izvode jedno pravilo koje definišu ovako: “Najbolji dokaz da je nešto moguće jeste njegovo ostvarenje.” Dakle, najsnažniji i najjasniji dokaz da je nešto ostvarivo jeste konkretna njegova realizacija. Na temelju upravo ovog razumskog pravila svjedoci smo da je jedna objavljena doktrina, koja je nastala u najtamnijim vremenima neznanja i neznaboštva i koja je svijetu predstavljena preko jednog Božijeg vjerovjesnika, više od sedam stotina godina bila svjetionik znanja, spoznaje, jedinstva, duhovnosti, pravednosti, umjetnosti i kulture, ukratko, ljudske civilizacije. I danas, nakon četrnaest stoljeća, na svjetskom nivou, ne samo da se pozicionira kao jedna umjerena doktrina već ima više od milijardu sljedbenika. I ne samo to, iz dana u dan pojavljuju se novi horizonti njenog širenja i cvjetanja u naučnim i civilizacijskim centrima te joj se priklanja sve više srca iskrenih ljudi i zdravih ljudskih priroda. Smatra se da su faktori ovog kontinuiranog procvata i razvoja koncentrisani oko nekoliko okosnica, koje nijedan pošten i razuman čovjek ne može opovrgnuti. 

Sadržaj poruke ove škole mišljenja

Jedan od faktora kontinuiteta, cvjetanja i njenog svakodnevnog širenja jeste upravo njen sadržaj. Sadržaj i poruke koje ona posjeduje sastoje se u sljedećem:

1. Intelektualnost – to znači da svaki propis i odredba koju predstavi ima potporu u logici i razumskoj demonstraciji pa stoga je u stanju da u svakom naučnom i istraživačkom centru dokaže nužnost, koristi i dobrobiti toga cjelokupnom čovječanstvu.
2. Usklađenost s ljudskom prirodom i stvarnim ljudskim zahtjevima i potrebama – to znači da u njenim sadržajima – bilo dogmatskim, etičkim ili društvenim – postoje zakoni, odredbe i propisi koji na svom mjestu treba da se proučavaju i koji su, naravno, bili predmet izučavanja.

Ličnost posjednika tog sadržaja

Jedan od najvažnijih razloga kontinuiteta islama i njegovog svakodnevnog rasta i razvoja jesu duhovne, Božanske i humane karakteristike velikog Vjerovjesnika islama, s. a. v. a. On sam je u vezi s vjerovanjem u svoje ciljeve, djelovanjem u skladu sa svojim propisima i bivanjem uzorom i obrascem na polju morala bio, jeste i uvijek će biti na čelu svih ljudi svijeta.

Način i stil pozivanja

Kur'an Časni posjeduje posebnu metodu u dostavljanju poruke i kvaliteti pozivanja.

1. Potpuno je u skladu sa zakonitostima ljudske prirode.
2. Usklađen je sa sistemom prirode.

Budući da je to tako, neizostavna posljedica bit će uspjeh.

Vrste metoda i stilova pozivanja

Ova posebna vrsta pozivanja ima nekoliko aspekata.

1. Postepenost u izboru ljudi kojima se obraća

Prva etapa: Islam je ovu temu postupnosti ispoštovao time što su u prvoj etapi ljudi kojima je bio upućen poziv bili iz užeg kruga bliskih i rodbine samog Poslanika islama, s. a. v. a., iako su njegov poziv i misija bili globalni.

وَ أَنْذِرْ عَشِيرَتَكَ الْأَقْرَبِينَ[1]

I opominji i pozivaj rodbinu svoju najbližu!

Druga etapa jeste da svoj poziv otpočne u svom gradu, a onda postepeno da to širi na susjedne gradove.

وَ كَذلِكَ أَوْحَيْنا إِلَيْكَ قُرْآناً عَرَبِيًّا لِتُنْذِرَ أُمَّ الْقُرى‌ وَ مَنْ حَوْلَها وَ تُنْذِرَ يَوْمَ الْجَمْعِ لا رَيْبَ فِيهِ فَرِيقٌ فِي الْجَنَّةِ وَ فَرِيقٌ فِي السَّعِيرِ[2]

Eto tako Mi tebi objavljujemo Kur'an, na arapskom jeziku, da bi opominjao Mekku i one oko nje i upozorio na Dan kada će se sakupiti – u koji nema nikakve sumnje. Jedni će u Džennet, a drugi u Džehennem.

Prema tome, u ovoj etapi otpočeo je od sugrađana Arapa koji su se nalazili u središtu i u okolini mjesta Objave, te ih upoznao sa svojim pozivom u islam i s vjerskim propisima, a ovaj korak izgradio je jedan važan temelj u daljem širenju.

Treća etapa bio je sveopći poziv. Kada je oko sebe okupio ljude koji su mu vjerovali među rodbinom, sugrađanima i stanovnicima susjednih gradova, Božijom odredbom obznanio je svoj glavni zadatak.

قُلْ أَيُّ شَيْ‌ءٍ أَكْبَرُ شَهادَةً قُلِ اللَّهُ شَهِيدٌ بَيْنِي وَ بَيْنَكُمْ وَ أُوحِيَ إِلَيَّ هذَا الْقُرْآنُ لِأُنْذِرَكُمْ بِهِ وَ مَنْ بَلَغَ أَ إِنَّكُمْ لَتَشْهَدُونَ أَنَّ مَعَ اللَّهِ آلِهَةً أُخْرى‌ قُلْ لا أَشْهَدُ قُلْ إِنَّما هُوَ إِلهٌ واحِدٌ وَ إِنَّنِي بَرِي‌ءٌ مِمَّا تُشْرِكُونَ[3]

Reci: ‘Ko je svjedok najpouzdaniji?’ – i odgovori: ‘Allah, On će između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?’ Reci: ‘Ja ne tvrdim.’ Reci: ‘Samo je On – Bog, i ja nemam ništa s tim što vi smatrate druge Njemu ravnim.’

Dakle, Poslanikov poziv od samog početka imao je globalni karakter, ali su mudrosti i dobrobit iziskivale da se poštuje postepenost i etapni razvoj, odnosno, da svaki korak bude čvrst i odmjeren.

2. Poštovanje postepenosti i redoslijeda u metodi upućivanja

Časni Poslanik, s. a. v. a., poštovao je princip postupnosti i u pogledu kakvoće izvršenja, odnosno, realizacije poziva. U prvoj fazi pozivao je verbalno. Kada se ispostavilo da verbalan poziv i dijalog na neke ne utječe, udaljavanjem od njih odredio je granicu između sebe i drugih i time razjasnio ko su njegovi sljedbenici, a ko protivnici. A kada je uočio da neki od nevjernika, prkosnih protivnika i inadžija ne prestaju uznemiravati i maltretirati muslimane, već se ozbiljno bore protiv njegovog poziva, objavio je rat i punom snagom stao na put ljutim neprijateljima. Ovo je zapravo jedna logična i prirodna metoda, prihvatljiva svakom čovjeku.

Kakvoća verbalnog pozivanja

Ovo verbalno pozivanje bilo je tako istančano, razumski odmjereno i znalački izvršeno da nije ostavljalo ni najmanji prostor za sumnju i poricanje. Naprimjer, sebe je predstavljao kao jednog od njih.

قُلْ إِنَّما أَنَا بَشَرٌ مِثْلُكُمْ يُوحى‌ إِلَيَّ أَنَّما إِلهُكُمْ إِلهٌ واحِدٌ فَمَنْ كانَ يَرْجُوا لِقاءَ رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صالِحاً وَ لا يُشْرِكْ بِعِبادَةِ رَبِّهِ أَحَداً[4]

Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!’

Dakle, ja sam običan čovjek kao i vi, samo što meni dolazi Božija Objava.

Ljubaznost, milosrdnost i poniznost

Časni Poslanik, s. a. v. a., prenosio je Božije riječi veoma ponizno, s puno vjere u srcu i krajnje ljubazno.

لا تَمُدَّنَّ عَيْنَيْكَ إِلى‌ ما مَتَّعْنا بِهِ أَزْواجاً مِنْهُمْ وَ لا تَحْزَنْ عَلَيْهِمْ وَ اخْفِضْ جَناحَكَ لِلْمُؤْمِنِينَ [5]

Ne pružaj poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje nekim od njih i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi.

Dakle, od Boga dobija naredbu da cijelim svojim bićem, duhom, životom, riječju, ponašanjem i ljubavlju izađe ususret vjernicima i prihvati ih u svoje okrilje.

Posjedovanje prirodnih ljudskih kvaliteta

Časni Vjerovjesnik, s. a. v. a., objelodanjivao je stvari koje se tiču urođene ljudske prirode – a koje je svako prihvatao – tačnije rečeno, ljude je upoznavao i činio svjesnim vlastitih unutarnjih kvaliteta.

وَلَا تَسْتَوِي الْحَسَنَةُ وَلَا السَّيِّئَةُ[6]

Dobro i zlo nisu isto!

Dakle, ono što je lijepo i dobro nikad nije isto kao ono što je ružno i zlo, a to je nešto što svi znaju i prihvataju. Zatim je kazao, s obzirom na to da ovo prihvatate:

وَلَا تَسْتَوِي الْحَسَنَةُ وَلَا السَّيِّئَةُ ادْفَعْ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ فَإِذَا الَّذِي بَيْنَكَ وَبَيْنَهُ عَدَاوَةٌ كَأَنَّهُ وَلِيٌّ حَمِيمٌ[7]

Prema tome, da biste se oslobodili neprijateljstva i konflikta i to pretvorili u prijateljstvo i bliskost, kada vidite nešto što je loše, na to odgovorite i to zamijenite nečim što je lijepo i dobro. Tako učinite da društvom zavlada sigurnost.

Neprigovaranje

Časni Poslanik, s. a. v. a., ljude je odvraćao od te urođene ljudske osobine da se prigovara na nekom učinjenom dobru i da se svako svoje djelo vidi velikim. Ako ste učinili neko pohvalno djelo i narodu napravili neku uslugu, kao prvo, ne smatrajte to nečim izvanredno vrijednim i hvaljenja dostojnim i, kao drugo, ne uništavajte prigovaranjem učinke tog djela.

Odbojnost prema  prigovaranju za nečiju učinjenu uslugu dio je ljudske prirode. Poslanik islama, s. a. v. a., iskoristio je ovaj jezik ljudske prirode i povezao ga s ljudskim prirodnim  karakteristikama, te ih probudio njihovom moralnom savješću, odnosno, pripremio da prihvate Istinu. U Kur'anu Časnom, osim navedenog, na stotine je sličnih primjera ovakvog pozivanja od strane Vjerovjesnika islama, s. a. v. a.

Posjedovanje tehnikā izražavanja

Hazreti Poslanik, s. a. v. a., radi  pozivanja u vjeru, maksimalno se koristio tehnikama izražavanja koje su prirodno bile privlačne, te je svoju poruku i odredbu Boga Uzvišenog prenosio jezikom umjetnosti, ljudske prirode i kulture. U svakoj prilici razgovarao je u skladu s razumijevanjem, talentima i nivoom spoznaje svoga sagovornika. Upravo zbog ovoga – uzimanja u obzir razumijevanje i shvatanje sagovornika – Kur'an je načine poziva i prenošenja vjerskih učenja općenito rasporedio u tri nivoa:

1. Mudar i razuman govor

Prema osobama i sagovornicima koji su imali razvijenu sposobnost razumskog  saznavanja i promišljanja koristio se logičkim argumentima i demonstracijama kako bi dokazao, odnosno opovrgao i doveo u sumnju sagovornikova uvjerenja.

2. Riječi proistekle iz duhovne spoznaje i iz srca i unutarnjeg svijeta

U društvu postoje skupine ljudi koje svoju ljudsku i Bogom danu ljudsku prirodu nisu uprljale nelogičnim hirovima i duševnim porivima. Oni su u sebi sačuvali ona nadahnuća koja je Bog Uzvišeni usadio i ustanovio unutar urođene ljudske prirode. Zato je naredba Božija bila to da Poslanik, s. a. v. a., uđe kroz tu, već otvorenu kapiju prema nebeskom svijetu i izvornoj ljudskoj prirodi i tako razgovara s osobom.

3. Istinoljubiv odgovor protivničkim taborima

Postoje i ljudi koji imaju negativan i pesimistički mentalitet, tako da susretanjem s novim pojavama bez oklijevanja zauzimaju stav poricanja, negiranja i sumnje. Kur'an propisuje da se ovoj vrsti ljudi treba obratiti na osnovu onoga u što sami vjeruju i da se na njihova pitanja, prigovore i paradokse koje iznose da odgovor koji će dovesti do toga da se njihova tvrdnja u osnovi pobije i da ostanu bez argumenta.

 O ovim trima skupinama ljudi, 125. ajet časne sure An-Nahl / Pčela kaže:

ادْعُ إِلى‌ سَبِيلِ رَبِّكَ بِالْحِكْمَةِ وَ الْمَوْعِظَةِ الْحَسَنَةِ وَ جادِلْهُمْ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ إِنَّ رَبَّكَ هُوَ أَعْلَمُ بِمَنْ ضَلَّ عَنْ سَبِيلِهِ وَ هُوَ أَعْلَمُ بِالْمُهْتَدِينَ

Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravome putu.

• Razgovor u oblasti intelekta iziskuje posebnu metodu i koristan je sa specifičnim osobama.
• Razgovor u oblasti srca i unutarnjeg svijeta također ima posebnu metodu i stil i specifičan je za posebne sagovornike.
• Razgovor u oblasti poricanja i inata također ima svoje polje i jedinstven put.

Budući da cijelo čovječanstvo i cijeli svijet ima Božanski cilj, prirodno je da će svaka osoba, ili sve osobe, imati različite naravi.

Prvo: To je zato što se nalaze na različitim stepenima znanja, spoznaje, duhovne čistote, odnosno nečistote.

Drugo: Poziv tim ljudima usklađen je s njima samima, a s druge strane, neki su skloni skepticizmu pa moraju pronaći odgovore. Uzvišeni Bog nije ih osudio zbog toga, već ih je, putem najljepše moguće rasprave i davanjem odgovora na osnovu istine, pozvao na put Istine da, kao prvo, u ljudskom društvu ne budu prepreka Uputi, i kao drugo, da, u slučaju da imaju kapacitet za to, dobiju Božansku uputu i učenja iz Objave te postignu savršenstvo i napredak za koji su kompetentni.

Sažetak predavanja

Postoji filozofsko pravilo koje kaže: “Najbolji dokaz da je nešto moguće jeste njegovo ostvarenje.”

Objavljena islamska doktrina i učenja iz Kur'ana kontinuirano žive u svijetu već četrnaest stoljeća, i što više ljudska misao i društvene promjene napreduju prema nauci i spoznaji, ova vjerska doktrina pokazuje istinitost i nužnost svojih zakona i sve više sebi privlači ljudsku misao i iskrena srca.

Razloge ovog kontinuiranog procvata moguće je pronaći u sljedećim stvarima:     

1. Sadržaj poruke

Dakle, posjedovanje intelektualnosti i duhovnosti zajedno s urođenom ljudskom prirodom.

2. Istaknutost ličnosti prenosioca poruke

U svijetu se pojavio Vjerovjesnik, s. a. v. a., koji je i nakon četrnaest stoljeća jedan od najomiljenijih bića u sistemu stvaranja Boga Uzvišenog.

3. Metoda i način prenošenja ove poruke

Islam je odabrao pravila i zakone prenošenja ove poruke, koji u sebi nose sve zahtjeve misaonosti, razumnosti, moralnosti, duhovnosti, ljubavi i saradnje u svim oblastima koje su potreba jednog zdravog društva.

4. Poštovanje postupnosti u pogledu poziva i onih kojima je poziv upućen

Poziv započinje od bližih, rodbine i sugrađana, i širi se prema susjednim gradovima, a zatim, učvršćenjem i očuvanjem temelja, prenosi se na cijeli ljudski rod, odnosno, globalni nivo.

5. Postepenost u propisivanju zakona i psihičkom i duhovnom pripremanju društva

Ova postupnost potrebna je zbog toga što je za odvajanje od pogrešnih mišljenja, moralnih navika i pogrešnih djela potrebno vrijeme i vježba, a islam je ovaj naučni i psihološki princip ispoštovao na najvišem mogućem nivou.

6. Poštovanje postupnosti i redoslijeda u prenošenju poruke

U početnoj fazi poziv je bio blagom riječju i profinjenim izrazom, zajedno s ljubaznim postupanjem. U drugoj fazi poziv je praćen odvajanjem vjernika od inadžija, protivnika i licemjera. U trećoj fazi poziv je bio praćen primjenom sile te sprečavanjem neprijateljskog utjecaja i njegovim suzbijanjem.

7. Poštovanje intelektualnog i psihičkog nivoa sagovornika

Časni Poslanik, s. a. v. a., svoj je poziv proširio u tri oblasti i to intelektom, zatim mudrim pozivom i pozivom putem unutarnjih osjećanja i ljudske prirode te odgovaranjem na pitanja i prigovore. Na ovaj način ni jednoj osobi, skupini ili društvu nije uskratio objavljena učenja, već je Božiju milost promovisao cijelom čovječanstvu.

prof. Akbar Eydi

[1] Aš-Šu'ara / Pjesnici, 214.

[2] Aš-Šura / Dogovaranje, 7.

[3] Al-An’am / Stoka, 19.

[4] Al-Kahf / Pećina, 110.

[5] Al-Hidžr / Kamenjar, 88.

[6] Al-Fussilet / Objašnjenje, 34.

[7] Ibid.