Čovječija moralna provalija

Snažni nagoni izraženi u strasti, srdžbi i željama čovjeka za položajem i imetkom predstavljaju najopasniju moralnu provaliju za čovjeka. Čovjekova strastvena duša nastoji da ga što temeljitije navede da djeluje i postupa u skladu sa svojim duševnim porivima i da se ni od čega ne ustručava u dosezanju zacrtanog cilja. U nekim slučajevima stizanje do cilja podrazumjeva korištenje sredstava i postupaka koji u sebe uključuju grijeh i nasilje. Jedna od snaga koja može uravnotežiti čovjekove porive i sačuvati ga od mnoštva pogrešaka i posrtaja kao i od zagađenosti zločinom i nasljem – jeste moćna moralna savjest. Oni ljudi koji su ovaj Božiji dar usčuvali u svojoj nutrini, i koji nisu dozvolili da se ova svjetiljka sreće u njihovu batinu ugasi – oni se mogu okoristiti njenim naputcima i mogu se sačuvati od mnoštva moralnih nepodopština i izdaja.

Islam je u svom uzvišenom naučavanju potpunu pažnju posvetio ovom važnom načelu te je moralnu savjest uzeo kao krucijalni kriterij u reformi društvene zajednice.

Hazreti Sadik je kazao da je Uzvišeni Bog Musau, a.s., dao četiri zapovjedi, od kojih je jedna sljedeća:

“A što se tiče odnosa između tebe i svijeta, voli ljudima ono što voliš sebi i mrzi njima ono što mrziš sebi.“[1]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je uzjahao na svoju jahalicu s namjerom da se uputi na jedno ratište. Čovjek je krenuo sa Božijim Poslanikom te je iskoristio priliku da priupita Poslanika da ga poduči nekom korisnom djelu. Poslanik mu reče: “Kako želiš da ljudi postupaju s tobom postupaj i ti s njima, i kako mrziš da ljudi postupaju s tobom i ti mrzi da tako postupaš prema njima.”[2]

Hazreti Ali je svom sinu Hasanu kazao: “Učini sebe vagom u odnosima između tebe i nekog drugog. Želi drugom ono što želiš sebi i mrzi drugom ono što mrziš sebi. Ne čini drugom ono što ne želiš da se tebi učini. Učini drugom dobročinstvo kao što želiš da se tebi čini. Mrzi kod sebe ono što mrziš kod drugog.“[3]

Hazreti Sadik je kazao: “Želite ljudima ono što želite sebi. Zar se čovjek ne stidi da komšija poštuje njegovo pravo, a da on ne poštuje komšijino pravo.”[4]

Hazreti Bakir u tumačenju djela kur'anskog ajeta ”a ljudima lijepe riječi govorit”[5] veli: “O ljudima govorite ljepše od onoga što biste željeli da ljudi govore o vama.“[6]

Iz nekoliko navedenih hadisa razumjeva se da moralni fitret i čovječije nutarnje razumjevanje predstavljaju kriterij društvenog življenja. Nesumnjivo, ukoliko bi svi ljudi u državi međusobno postupali po moralnoj savjesti i ukoliko bi svoje fitretsko razlučivanje dobro i zla, u odnosu prema ljudima poštivali, ta država bi utonula u sreću i spokoj te nikada čovjekovi nagoni i prohtjevi ne bi imali ekstremnu snagu i ne bi kršili tuđa prava.

Samo su kadri slijediti zov svoje moralne savjesti oni koji uspiju ovladati i zagospodariti svojim nagonima i porivima. Oni pak koji se poput roba pokoravaju svojim niskim strastima i požudama, i koji za svaku stvar pitaju svoje strasti, nikada neće steći ovaj nivo vrline i ponosa.

Izvor: Muhammed Teqi Felsefi, Dijete, naslijeđe i odgoj 1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2011., preveo sa perzijskog: Ibrahim Avdić

[1] Muhdžetul bejdau, sv. 3, str. 371.

[2] Ibid.

[3] Tuheful ‘uqul, str. 74.

[4] Vesail, sv. 3, str. 202

[5] El-Bekare, 83.

[6] Amali Saduk, str. 153.