Razlike između dva svijeta

Da li Onim svijetom dominiraju prirodni zakoni koji dominiraju Ovim svijetom? Da li postoje neke razlike u životu Ovoga i Onoga svijeta? Da li je onosvjetska kreacija identična ovosvjetskoj, s jedinom razlikom da dolazi nakon ove?

Sasvim je jasno da između ova dva svijeta postoje neke razlike; ako postoje sličnosti, razlike su također neminovne.

Radi se o dvije kreacije, dva univerzuma i dva načina življenja s različitim zakonitostima. Ne žurite, neću da kažem da je Božija pravda dio ovosvjetskih zakona a ne onosvjetskih, kako bi se mogao nametnuti zaključak da je tamo nepravda moguća – ne, hoću da kažem nešto drugo, malo se strpite.

Da bismo pokazali razlike između ove dvije vrste života, ne možemo naći nijedan odgovarajući primjer, jer je svaki primjer koji navedemo sam dio Ovoga svijeta i njegovih zakonitosti. Pa ipak, radi pojašnjenja može se – s malo tolerancije – Ovaj i Onaj svijet usporediti sa svijetom maternice i svijetom prirode. Ranije smo također navodili ovaj primjer, ali govoreći u jednom drugom kontekstu.

Beba u majčinoj utrobi posjeduje neku vrstu života, a kada se rodi, ulazi u posve drugu. Ono što je zajedničko ovim životima jeste ishrana, a, s tim što se način ishrane fetusa razlikuje od one poslije rođenja. Dijete u utrobi majke živi poput biljke, hrani se majčinom krvlju putem pupčane vrpce, baš kao što se biljka hrani putem svog korjena; niti diše uz pomoć grudnog koša, niti mu radi aparat za varenje, ali čim se suoči sa ovim svijetom, nova pravila počinju mu uređivati život. Ovdje više ne može ni za tren živjeti kao u bivšem životu; ovdje treba da diše i da se hrani na usta. Da zrak uđe u pluća djeteta prije rođenja i hrana u stomak, dijete bi umrlo. Nakon rođenja vladaju sasvim drugačija pravila – za nekoliko trenutaka da se zaustavi dotok vazduha u pluća i da nekoliko sati ne jede, dijete bi umrlo. Nakon rođenja više nije moguće da se nastavi prijašnje stanje djetetova života, ono se sada mora uočiti s novim pravilima.

Odnos onoga svijeta prema ovome je upravo ovakav. Stanje života na onom svijetu razlikuje se od ovoga. U oba svijeta postoji život, ali ne istovjetan. Tamo životom dominiraju zakonitosti i sistemi koji se razlikuju od ovdašnjih. Drugim rječima, Ovaj i Onaj svijet jesu dvije vrste univerzuma i dvije kreacije. Da bismo razumjeli razlike koje postoje između njih, pažnju trebamo usmjeriti ka opisima koje u vjerskim tekstovima nalazimo o ovom pitanju.

Evo nekoliko razlika: 

1) Konstantnost i promjenjivost. U ovom svijetu postoje kretanja i promjene. Dijete postaje dječak, pa mladić, onda sazrijeva i dospijeva u doba starosti i konačno umire. U Ovom svijetu mladi stare a stari odlaze; međutim u Onom svijetu nema ni starosti niti smrti. Tamo je svijet opstanka a ovdje svijet odlaska; tamo je dom stalnog opstanka a ovdje dom nestanka i iščezavanja.

2) Potpunost i nepotpunost života. Druga odlika ovoga svijeta jeste da je u njemu smrt pomiješana sa životom, dok je na onom svijetu sve sami život. Na Ovom svijetu postoje neorganske i organske tvari i svaka od njih pretvara se u drugu. Tijelo koje mi imamo i koje sada živi, nekad je bilo mrtvo i spadalo u nežive stvari i opet će život biti odstranjen od njega i tako se ponovo vratiti u stanje neorganskih tvari. Na Onom svijetu, međutim, nema smrti; tamo je sve sami život; onosvjetska Zemlja, njeni biseri i kamenice, drveće i voće, sve to tamo ima život; vatra je tamo živa, osjeća i aktivna je. Kur'an Časni kaže: Uistinu je jedino onaj svijet čisti život.[1]

Onaj svijet je živo biće. Organi i dijelovi tijela su na onom svjetu svjesni i mogu da govore. Na Sudnjem danu će se usta zapečatiti i svaki organ će sam govoriti o djelima koja je počinio.

Tamo se jezik ne pita pa da laganjem skriva činjenice. Svaki organ tamo ima sposobnost da govori, zato će sam da opisuje djela koja je počinio.

Kur'an Časni kaže: Danas ćemo na usta njihova pečat staviti a govoriće nam ruke njihove i svjedočit će noge njihove o onom što su činile.[2]

Na jednom drugom mjestu navodi se prepirka ljudi s vlastitim organima: I svojim kožama će reći: zašto svjedočite protiv nas? One će odgovoritii: govorom nas je obdario Allah koji je svakoj stvari dao sposobnost da govori.[3]

Da, život je na onom svijetu sve sami i čisti život, bez imalo primjesa smrti; tamo nema faktora trenja, starenja i odumiranja; onim svijetom dominira vječnost.

3) Sjetva i ubiranje. Treća razlika između ovoga i onoga svijeta jeste činjenica da na ovome svijetu ništa ne možemo učiniti a da nas plodovi tog rada ne dočekaju na onome svijetu. Na onom svijetu nema zarađivanja. Sve što tamo postoji jeste produkt i posljedica, to je kao dan kada se objavljuju rezultati studentskih ispita. Ako neki student u vrijeme ispita zatraži da uči, na to će mu se reći da je vrijeme priprema prošlo te da je sada vrijeme ispita i ocjenjivanja. Ograničenost vremena osnovni je razlog zbog kojeg vjerovjesnici pozivaju ljude na dobra djela.

Imam Ali je aludirajući na Sudnji dan rekao sljedeće: “Danas je vrijeme rada a ne obračuna dok će sutra biti vrijeme obračuna a ne rada.”

Na jednom drugom mjestu kaže: “O robovi Božiji, trudite se sada dok su jezici slobodni i tijela zdrava, dok organi slušaju i dok je polje za rad na raspolaganju.” [4]

Ovim kazivanjem željelo se reći kako je ljudsko tijelo oruđe za rad, zato se savjetuje čovjeku da se koristi njim prije nego mu se oduzme i prije nego se raspadne. A pošto rok prođe i pošto, po Božijoj odredbi, duša počne da se odvaja od tijela, tada će sve biti gotovo; koliko god da bude dozivao: ”Vratite me da učinim koje dobro djelo!”, jedini odgovor koji će čuti biće: ”Sada to više nije moguće.” Ako bi bilo moguće da se nedozrelo voće koje je otpalo s drveta ponovo vrati na drvo i postane dio drveta, tada bi i povratak na ovaj svijet bio moguć, međutim zakon kreacije je nešto drugo.

Kako je samo divna rečenica koju je Božiji Poslanik o ovoj temi izgovorio: Ovaj svijet je njiva onoga svijeta.[5]

U ovom se hadisu cijeli period ljudskog postojanja uspoređuje s jednom godinom, gdje se Ovaj i Onaj svijet poredi s jednim od dva godišnja razdoblja; ovaj svijet je razdoblje sjetve dok je onaj svijet razdoblje žetve.

4) Društvena i lična sudbina. Četvrta razlika koju nalazimo između ovosvjetskog i onosvjetskog poretka jeste u činjenici da su sudbine ljudi na Ovome svijetu donekle zajedničke, dok na Onom svijetu svaki pojedinac ima svoju neovisnu sudbinu. Misli se na činjenicu da je život na Ovome svijetu socijalne prirode. U socijalnom životu dominira međusobna ovisnost i kompaktnost; dobra djela dobročinitelja imaju uticaja u sreći drugih, kao što i zla djela zločinaca imaju uticaja na društvo, te upravo iz tog razloga postoje društvene odgovornosti. Pojedinci u društvu, poput tjelesnih organa, manje više, moraju da podnose težinu jedni drugih; u slučaju da se neki od organa tijela poremeti i ostali organi trpe; npr. ako jetra dobro ne rad,i štetu moraju da trpe i ostali tjelesni organi.

Život u društvu nameće potrebu sprečavanja činjenja grijeha. Božiji Poslanik je uticaj grijeha na društvo kojeg počini pojedinac objasnio kroz jednu priču o skupini putnika koji su putovali brodom. Jedan od putnika je, na mjestu gdje je sjedio, počeo bušiti rupu. Misleći da je to njegova privatna stvar, ostali putnici nisu reagovali i tako se brod potopio. Da su ga međutim spriječili i zabranili mu da čini to što je činio i sami sebe bi spasili, a i samog prekršioca.[6]

Suho i sirovo drvo na Ovom svijetu zajedno sagorijevaju, ili se zajedno čuvaju od sagorijevanja. U zajedničkom društvenom životu ljudi postoje dobročinitelji i zločinci. Nekad zločinci koriste plod rada dobročinitelja, a nevini ljudi nekada trpe grijehe grešnika.

Onaj svijet, međutim, nije takav. Tamo nije moguće da neko učestvuje u plodovima rada drugoga, niti pak da trpi nečije tuđe grijehe. To je mjesto gdje se dobro i zlo razdvajaju. Onaj svijet razdvaja nečiste od čistih. Tamo će grešnici biti prozvani riječima:i odvojite se danas o grešnici.[7]

Tamo će otac biti odvojen od sina, a sin od oca, svako će dobiti nadoknadu za svoje djelo: Niko neće nositi tovar drugoga.[8]

Ova razlika se pojavila zato što je Onaj svijet čisti aktualitet, dok je Ovaj svjet mjesto promjene i kretanja, tj. svijet u kojem su pomiješane potencije i aktuelnosti. Čisti aktualiteti ne potpadaju pod uticaj jedni drugih, jedni s drugima se ne komponiraju, dok nepotpuni aktualiteti primaju uticaj i mogu se komponovati. Stoga, na Ovome svijetu nastaje “društvo” kao neka vrsta kompozicije i jedinstva ljudi, dok na Onom svijetu društvo nema smisla. Na Ovom svijetu postoji uzajamni postepeni uticaj, te akcija i reakcija, dok toga na Onom svijetu nema; ako se neko na Ovom svijetu druži s dobročiniteljima, od njih poprima dobrostivost a ako se druži s lošima, zaluta. Rumi u vezi s ovim kaže:

Stazom se tajnom od grudi do grudi,

stalno prenose dobre i loše ćudi

Firdusi, također, veli:

Pored amber prodavca kad prođeš,

sav se amberom uzmirišeš.

A kada prođeš pored ugljara,

od njega dobiješ samo crnila.

Međutim, blizina dobrih ili loših na Onome svijetu uopće ne utiče na čovjeka niti šta u njemu mijenja, pa makar i dovijeka da ostane s dobročiniteljima ili s zločincima, jer tamo blizina nema nikakve učinke. Tamo se dobrostivost i zloba ne prenosi iz jednih grudi u druge. Tamo se ne može poprimiti miomiris prolazeći pored prodavca ambera niti se može uprljati pored ugljara. Tamo ne postoji nikakva razmjena, ni prirodna niti ugovorena; razmjena i kupoprodaja jesu specifičnosti ovoga svijeta.

Ako kažemo da život na Onome svijetu nije socijalan, ne znači da tamo svako živi sam za sebe i da nikog sem sebe ne vidi, te da nema ništa ni s kim. Želimo reći da tamo ne postoje utjecaji, ovisnosti, pomaganja i protivljenja, davanja i uzimanja duhovnih i moralnih odlika koje postoje na Ovom svijetu i usljed kojih se uozbiljuje ovosvjetsko društvo, tj. ne postoji stvarna skupina pojedinaca usljed koje su sudbine povezane. Ali u rajskim vrtovima i u paklenim provalijama, postoji zajednica i zajednički život, s tom razlikom što zajedicom dobročinitelja dominira bliskost ili, kako ih se u Kur'anu časnom opisuju, da kao braća sjede na divanima okrenuti jedni prema drugima[9], dok zajednicom zločinaca i loših vlada odvratnost i međusobna odbojnost.[10]

Izvor: Murteza Mutahari, Božija pravda, Fondacija “Mulla Sadra, Sarajevo, 2006., sa prezijskog preveo: Mirsad Hadžajlić

[1] Al – Ankebut, 64

[2] Ja – Sin, 65

[3] Fussilet, 21

[4] Staza rječitosti, govor 187

[5] Kenuzul Hakaik, Nenavi, pod slovom dal.

[6] Usule Kafi

[7] Ja – Sin, 59

[8] Al – Anam 164, Al – Isra 15, Fatir 18, Zumer 7 i An – Nadžm 38

[9] Ikhvanan ala sururin muteqābilin, Hidžr, 47

[10] Kulle ma dakhalet ummetun le'anet ukhteha. – A'raf, 38.,

Inne zalike lehaqqun tekhāsumu ehlin-nār. – Sa'd, 64.