Od smrti do Sudnjeg dana

Svojim ograničenim znanjem ne možemo pojmiti srž i suštinu Onoga svijeta, niti Skriveni svijet u potpunosti, već se moramo zadovoljiti nizom općih spoznaja do kojih dolazimo racionalnim dokazima i opisima datim posredstvom Objave. U prethodnom poglavlju ukazali smo na neke opće odlike Onog svijeta do kojih smo došli putem racionalnih dokaza. Sada ćemo govoriti o svojstvima Ahireta koje nalazimo u časnom Kur'anu.

Svakako, moguće je da neki izrazi kojima se opisuje Budući svijet budu nejasni i da zbog toga predodžba koju stvaramo u umovima kada ih čujemo ne bude u saglasnosti sa stvarnošću, a to nikako nije zbog nedostatnosti objašnjenja već zbog nedostatnosti našeg shvatanja. U suprotnom, uzevši u obzir naš mentalni sklop, nema sumnje u činjenicu da su u Kur'anu upotrijebljene najbolje riječi koje nam mogu predstaviti onostrane zbilje.

S obzirom da kur'anska objašnjenja obuhvataju i uvod u Budući svijet, počinjemo od čovjekove smrti.

Svi ljudi će umrijeti 

Časni Kur'an potvrđuje da će svi ljudi (štaviše, sva živa bića) umrijeti i da na Ovom svijetu niko neće vječno živjeti:

كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ

Svi koji su na Zemlji prolazni su.[1]

كُلُّ نَفْسٍ ذَائِقَةُ الْمَوْتِ

Svako živo biće smrt će okusiti![2]

إِنَّكَ مَيِّتٌ وَ إِنَّهُم مَّيِّتُونَ

Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni, također, pomrijet će.[3]

وَ مَا جَعَلْنَا لِبَشَرٍ مِّن قَبْلِكَ الْخُلْدَ أَفَإِن مِّتَّ فَهُمُ الْخَالِدُونَ

Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?[4]

U skladu s ovim ajetima, umiranje možemo smatrati općim zakonom svijeta za koji nema izuzetka među živim bićima.

Uzimanje duša

Časni Kur'an uzimanje duša, s jedne strane, dovodi u vezu sa Uzvišenim Bogom, pa između ostalog kaže:

اللهُ يَتَوَفَّى الْأَنفُسَ حِينَ مَوْتِهَا

Allah uzima duše u času njihove smrti.[5]

S druge strane, meleka smrti predstavlja zaduženim za uzimanje duša:

قُلْ يَتَوَفَّاكُم مَّلَكُ الْمَوْتِ الَّذِى وُكِّلَ بِكُمْ

Reci: “Preuzet će vas melek smrti, koji je zadužen za vas.”[6]

A na drugom mjestu uzimanje duša pripisuje melecima i izaslanicima Božijim:

حَتَّى إِذَا جَاءَ أَحَدَكُمُ الْمَوْتُ تَوَفَّتْهُ رُسُلُنَا

Kada nekome od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu.[7]

Očito je da kada izvršilac svoje djelo čini posredstvom drugog izvršioca u tom je slučaju pripisivanje djela i jednom i drugom ispravno, a ukoliko i drugi izvršilac bude imao posrednika u izvršenju djela, u tom slučaju djelo se može dovesti u vezu i sa trećim izvršiocem. Kako Uzvišeni uzimanje duša obavlja preko meleka smrti, a on preko meleka koji su pod njegovim nadzorom, sva tri odnosa su ispravna.

Blago i grubo uzimanje duša 

Iz Kur'ana časnog može se shvatiti da meleci koji su zaduženi da uzimaju duše ne uzimaju svim ljudima dušu na isti način. Nekima to čine lahko i uz poštovanje, drugima grubo i s vrijeđanjem. Između ostalog, u vezi s vjernicima kaže se:

الَّذِينَ تَتَوَفَّاهُمُ الْمَلآئِكَةُ طَيِّبِينَ يَقُولُونَ سَلاَمٌ عَلَيْكُمُ

One kojima će meleci duše uzeti – a oni čisti, i kojima će govoriti: “Mir vama!”[8]

U vezi s nevjernicima kaže se:

وَ لَوْ تَرَى إِذْ يَتَوَفَّى الَّذِينَ كَفَرُواْ الْمَلآئِكَةُ يَضْرِبُونَ وُجُوهَهُمْ وَ أَدْبَارَهُمْ

A da si samo vidio kad su meleci nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali.[9]

Možda bi se moglo kazati da i među vjernicima i među nevjernicima, u zavisnosti od stepena vjerovanja i nevjerstva, postoje razlike u lahkoći i težini uzimanja duše.

Neprihvatanje vjerovanja i pokajanja na samrti 

Nevjernici i grješnici u trenutku kada nastupi smrt i kada izgube nadu u ovosvjetski život pokaju se zbog načina svoga života i pokazuju znakove vjerovanja i kajanja zbog grijeha, ali takvo vjerovanje i pokajanje nikada ne bivaju prihvaćeni. U vezi s ovim časni Kur'an kaže:

يَوْمَ يَأْتِى بَعْضُ آيَاتِ رَبِّكَ لاَ يَنفَعُ نَفْسًا إِيمَانُهَا لَمْ تَكُنْ آمَنَتْ مِن قَبْلُ أَوْ كَسَبَتْ فِى إِيمَانِهَا خَيْرًا

Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio.[10]

وَ لَيْسَتِ التَّوْبَةُ لِلَّذِينَ يَعْمَلُونَ السَّيِّئَاتِ حَتَّى إِذَا حَضَرَ أَحَدَهُمُ الْمَوْتُ قَالَ إِنِّى تُبْتُ الْآنَ

Nemaju ništa od tevbe oni koji čine hrđava djela, sve dok se nekom od njih smrt ne približi, a tada govore: “Sad se zaista kajem!”[11]

U Kur'anu se prenosi da je Faraon u trenutku kada se počeo utapati rekao:

آمَنتُ أَنَّهُ لَا إِلَهَ إِلاَّ الَّذِى آمَنَتْ بِهِ بَنُو إِسْرَائِيلَ وَ أَنَاْ مِنَ الْمُسْلِمِينَ

“Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!”

آلْآنَ وَقَدْ عَصَيْتَ قَبْلُ وَكُنتَ مِنَ الْمُفْسِدِينَ

“Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?!”[12]

Želja da se vrati na Ovaj svijet 

Časni Kur'an također prenosi riječi nevjernika i zalutalih koji će kada budu umirali ili kada im se spusti kazna poželjeti: “Kamo sreće da možemo da se vratimo na Dunjaluk pa da budemo vjernici i dobročinitelji.” Isto tako, tražit će od Boga da ih vrati na Zemlju kako bi nadoknadili prošlost. Međutim, ovakve želje i molbe nisu prihvaćene.[13] U nekim ajetima dodaje se da ukoliko bi i bili vraćeni, nastavili bi svojim starim putem.[14] I na sudnjem danu će biti sličnih zahtjeva, koji, sasvim je jasno, neće biti uslišani:

حَتَّى إِذَا جَاءَ أَحَدَهُمُ الْمَوْتُ قَالَ رَبِّ ارْجِعُونِ ۝ لَعَلِّى أَعْمَلُ صَالِحًا فِيمَا تَرَكْتُ كَلَّا إِنَّهَا كَلِمَةٌ هُوَ قَائِلُهَا

Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!” – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti...[15]

أَوْ تَقُولَ حِينَ تَرَى الْعَذَابَ لَوْ أَنَّ لِى كَرَّةً فَأَكُونَ مِنَ الْمُحْسِنِينَ

Da bi rekao kada ugleda patnju: “Da mi se samo vratiti – dobra djela bih činio!”[16]

إِذْ وُقِفُواْ عَلَى النَّارِ فَقَالُواْ يَا لَيْتَنَا نُرَدُّ وَ لاَ نُكَذِّبَ بِآيَاتِ رَبِّنَا وَ نَكُونَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ

…Kad pred vatrom budu zadržani, reći će: “Da nam je da vraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo!”[17]

إِذِ الْمُجْرِمُونَ نَاكِسُو رُؤُوسِهِمْ عِندَ رَبِّهِمْ رَبَّنَا أَبْصَرْنَا وَسَمِعْنَا فَارْجِعْنَا نَعْمَلْ صَالِحًا إِنَّا مُوقِنُونَ

…Grješnike kako će, oborenih glava pred Gospodarom svojim, reći: “Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi, zaista, čvrsto vjerujemo!”[18]

Iz ovih ajeta veoma je lahko shvatiti da Budući svijet nije mjesto gdje se mogu birati put i obavljati djela u skladu s obavezama, čak i sigurna uvjerenost koja se stiče na samrti ili na Ahiretu ne utiče na čovjekovo usavršavanje i samim tim ne biva povodom nikakvih nagrada. Zbog toga, nevjernici i grješnici izražavaju želju da se vrate na Dunjaluk kako bi svojom voljom odabrali vjerovanje i dobročinstvo.

Međusvijet 

Iz kur'anskih ajeta saznajemo da će čovjek nakon smrti, a prije nastupanja Sudnjeg dana, određeno vrijeme provesti u kaburu i Međusvijetu (Berzahu), i osjećat će veselje i užitak ili tugu i patnju. U velikom broju predaja navodi se da će vjernici koji su bili grješnici u tom razdoblju pod uticajem kazni, u skladu sa grijesima, biti pročišćavani kako bi na Sudnjem danu bili lahkog tereta.

Kako ajeti koji govore o ovoj temi zahtijevaju i objašnjenja, nećemo je ni započinjati. Zadovoljit ćemo se navođenjem samo jednog ajeta:

وَ مِن وَرَائِهِم بَرْزَخٌ إِلَى يَوْمِ يُبْعَثُونَ

Pred njima će biti Berzah sve do dana kada će oživljeni biti.[19]

Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Osnove vjerovanja Poslanikove porodice, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, preveli sa perzijskog: Ertan Basarik i Akbaš Lutfi