Šume i pošumljavanje

Muslimanu priliči da ne zakaže kad je riječ o sadnji i zaštiti drveća.

Naime, drveće ima veliku ulogu u činjenu zraka zdravim i čistim. Kroz vjerske tekstove se može jasno osvjedočiti u značaj koji islam pridaje sadnji drveća, proizvodnji sadnica ili sadnji plodne voćke, što ide dotle da se katkad sadnja drveta svrstava među najbolja i najsvetija dobra djela. Tako Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., u jednoj predaji postavlja sadnju drveta uporedo sa sticanjem znanja, gradnjom džamije, ostavljanjem Kur’ana ili kakve korisne knjige u naslijeđe i sličnog, što ukazuje na značaj koji je pridavao sadnji drveća.

“Od sedam stvari čovjeku teče nagrada i kada je u kaburu: ko poduči kakvom znanju, provede rijeku, iskopa bunar, zasadi palmu, izgradi džamiju, ostavi iza sebe mushaf ili dijete koje će tražiti za njega oprost nakon njegove smrti.”[1]

U islamu nalazimo i naredbe koje se tiču čuvanja i navodnjavanja drveća te zabranu sječe. Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., rekao je: “Ko zalije suho i žedno drvo, kao da je napojio žednoga vjernika.”[2]

Što se sječe drveća tiče, od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., prenosi se: “Ko bez razloga posiječe sirovo stablo, Bog će mu gurnuti glavu u Vatru.”[3]

A od Imama Sadika, mir neka je s njim, prenosi se: “Ne posijecite plodno drvo, jer Bog će vas strogo kazniti.”[4]

Također, od Zapovjednika vjernika, mir neka je s njim, prenosi se: “Među stvarima koje produžavaju život su: neuznemiravanje drugih, poštovanje prema starcima, održavanje rodbinskih veza i izbjegavanje sječe zelenog drveta osim u slučaju nužde…”[5]

Od Imama Sadika, mir neka je s njim, se prenosi: “Nije dozvoljeno posijecanje stabla hurme.”[6]

Zaštita drveća u krševitim i pustinjskim krajevima predstavljane je kao još korisnija, pa se kaže: “Sječa drveća u pustinjskim područjima nije dozvoljena, jer je drveća u takvim krajevima malo.”[7]

Od Imama Ride, mir neka je s njim, prenosi se da nema smetnje u tome da se posiječe stablo ako će na njegovo mjesto biti zasađeno novo, pa je rekao: “Imam Kazim, mir neka je s njim, posjekao je živo stablo, a na njegovo mjesto zasadio je vinovu lozu.”[8]

ZNAČAJ SADNJE DRVEĆA

Značaj sadnje drveća je toliki da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., o tome kazao: “Ukoliko je nekome od vas u ruci sadnica, a do Smaka svijeta je ostalo taman koliko mu treba da je zasadi, neka to učini.”[9]

Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže: “Zapovjednik vjernika, mir neka je s njim, često je nosio sa sobom košpice hurme, pa su ga upitali: ‘O Ebul-Hasane, šta to imaš sa sobom?’, a on je odgovorio: ‘Stablo hurme, ako Bog bude tako htio.’ A onda ih je sve zasadio, sve do zadnje.”[10]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Najblagodatnija stvar jeste stablo hurme. Ko ga proda, kao da je prosuo novac u vjetar poput pepela, osim ukoliko je ne zamijeni nečim.”[11]

Napomena: Stablo hurme u odgovarajućoj sredini spada među dobra koja ostaju iza čovjeka, no to se ne odnosi isključivo na hurmu, nego u svakoj sredini voćka koja je korisna i odgovarajuća tom podneblju može biti trajno dobro djelo.

OSOBITOSTI I PLODOVI SADNJE DRVEĆA

Ostvarivanje halal zarade

Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže: “Bavite se zemljoradnjom i sadnjom voćki. Tako mi Boga, nema posla koji je halalniji i čistiji od toga.”[12]

Plodovi kao sadaka

Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Ako musliman zasadi voćku, pa sa nje budu jeli ptica, čovjek ili životinja, to mu se računa kao sadaka.”[13]

U drugoj predaji Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Ko zasadi voćku, pa s nje bude jela ptica, računa mu se kao sadaka.”[14]

Nagrada u mjeri plodova

Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Onom ko zasadi stablo Bog će upisati nagrade koliko bude plodova s tog stabla.”[15]

Nastavak koristi i nakon smrti

Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Petero je onih kojima i u kaburu pristižu sevabi u knjigu njihovih dobra djela: …i onaj ko je zasadio hurmu.”[16]

Napomena: Kao što je već rečeno, navedeni primjeri su relativni i metaforično ograničeni, a ne apsolutno i suštinski, prema tome za svako dobro djelo koje ostaje iza čovjeka, u knjigu djela pišu se sevabi sve dok postoje učinci tog djela.

Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže: “Šest je stvari od kojih vjernik ima koristi i nakon svoje smrti: …i voćka koju je zasadio.”[17]

Napomena: Vrline i nagrade iz ovih predaja nisu vezane za pojedinačne stvari zbog kojih bi samo pojedinac imao koristi, nego predstavljaju i poticaj na društveno djelovanje, kako bi se plodovima tih djela okoristili i drugi, a od toga svakako koristi ima i dotični pojedinac.

Nezagađivanje podnožja drveta

“Božiji Poslanik, s.a.v.a., zabranio je muslimanima obavljanje nužde ispod rodne voćke ili hurmonosne palme, jer meleci zaduženi za to drvo prisutni su ondje.”[18]

U druge dvije predaje zabranjeno je obavljanje nužde na prostoru gdje voće opada i općenito ispod plodnih stabala.[19]

“Božiji Poslanik, s.a.v.a., zabranio je svima mokrenje ispod voćki.”[20]

Izvor: Dževadi Amoli, Ključevi života 3, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2018, prijevod: Muamer Kodrić

[1] Kenzu-l-‘ummāl, vol. 15, str.953-954.

[2] Tefsīru-l-‘Ajjāši, vol. 2, str. 86.

[3] Bihāru-l-envār, vol. 63, str. 113.

[4] Vesāilu-š-šī’a, vol. 19, str. 39; El-Kāfi, vol. 5, str. 264.

[5] Bihāru-l-envār, vol. 73, str. 319.

[6] El-Kāfi, vol. 5, str. 264.

[7] Isto, str. 254; pogledati: Islām va mohit-e zist, str. 273.

[8] El-Kāfi, vol. 5, str. 263-364.

[9] Mustedreku-l-vesāil, vol. 13, str. 460.

[10] El-Kāfi, vol. 5, str. 75.

[11] Isto, str. 261.

[12] El-Kāfi, vol. 5, str. 261.

[13] Mustedreku-l-vesāil, vol. 13. str. 26.

[14] Kenzu-l-‘ummāl, vol. 3, str. 892.

[15] Džāmi’u-s-sagīr, vol. 2, str. 514.

[16] Džāmi’u-l-ahbār, str. 105; Bihāru-l-envār, vol. 101, str. 97.

[17] El-Emālī li-š-šejhi-s-Sadūk, str. 169; Bihāru-l-envār, vol. 6, str. 293-294.

[18] El-Fekīh,vol. 1, str. 32.

[19] El-Hisāl, str. 97, Tuhafu-l-‘ukūl, str. 411.

[20] El-Fekīh, vol. 4, str. 4.