Carlo A. Nallino

Ime mu je Karlo Alfonso Nalino (Carlo A. Nallino). Rođen je 1872. godine u Torinu, Italija. Na talijanskom univerzitetu naučio je arapski jezik, a nakon toga je poslan u Egipat na šestomjesečni boravak da ga usavrši, što je zaista i učinio, naučivši i kolokvijalni jezik egipatske sredine. Dobijao je i prihvatao pozive sa egipatskih univerziteta da drži predavanja iz astronomije, arapske književnosti i povijesti juga Arabijskog poluotoka prije islama. Bio je članom većeg broja akademija nauka i instituta za proučavanje jezika, među njima i Arapske akademije nauka. Napisao je velik broj različitih priloga o islamu, kao npr.: Izabrani dijelovi iz Kur'ana, Odnos islamskog svijeta sa Evropom te Islamsko učenje i Muhammedov život, koja je objavljena u Rimu nakon njegove smrti.
U djelu Izabrani dijelovi iz Kur'ana Nalino kaže:
“Nisam imao nikakvih poteškoće u razumijevanju Kur'ana, budući da sam znao arapski jezik i njegovo pismo, te shvatanje onoga što kriju njegovi reci. Treba kazati i da je čovjek stvoren takvim da su mu srce i razum pripravni za islam kada im na ispravan način bude otkriven.
Moja kćerka Marija čudila se mojoj ljubavi prema islamu i njegovom Poslaniku, a ta moja ljubav prema Kur'anu, islamu i Poslaniku islama učinila je da su me i moji prijatelji opisivali kao upola muslimana.
Nigdje nisam našao takvu jezičku izražajnost, takvu dotjeranost jezika i takav način korištenja jezika, kao što sam našao u Kur'anu.
Poslanik islama, Muhammed, nije znao ni čitati, ni pisati, ali njemu je spuštena nebeska Objava sa sadržajima od Boga – tako je nastao čudesni Kur'an, što nije ništa neobično, jer ljudski stvor nije u stanju donijeti nešto slično.
Virtuozi arapskoga jezika i najveći arapski pjesnici pokušavali su sačiniti nešto slično, makar nešto poput jedne skupine ajeta, ali su se pokazivali potpuno nemoćnim. Kur'an znači islam, a islam je neophodnost koju će svijet jednoga dana staviti u dužnost da izdvoji za svoju djecu.
Nisam vidio da ijedna druga vjera priprema svoga pripadnika za borbu na Božijem putu u svim njegovim oblicima, osim islama. Vjera sa takvim vjerovanjem pretvara svoga sljedbenika u snagu koja staje na put svima koji napadaju na umove i srca ljudi, jer je i Muhammedov moral bio Kur'an, tako da pred njim nije mogla ostati nikakva prepreka u širenju islama, osim od onih koji su smatrali da mu je vjerovjesništvo prevelik zalog.
Muhammed je izlazio kao pobjednik zahvaljujući dubokom vjerovanju i neupitnoj istinitosti, tako da su se oko njega okupljali i oni iz dalekih, i oni iz bliskih mjesta.
Oni koji su bili uz Muhammeda ulagali su krajnje napore da u svome ponašanju budu onakvi kakav je bio Poslanik: bili su divni bližnji i divni učenici pa su stoga mogli i biti najbolji primjeri za islam i njegovo širenje.
Njegova kćerka Marija kaže:
“Ne mislim da je moj otac bio upola musliman, kako su ga imenovali njegovi prijatelji, već mislim da je on bio istinski musliman! Islam je poznavao do najsitnijih pojedinosti i obavljao je islamske obrede; učestvovao je s muslimanima u njihovom postu i njihovoj molitvi, te zajedno s njima proslavljao njihove odabrane dane. Po tome prosuđujem da je bio potpuni musliman, a ne upola musliman!“