Poljoprivreda

S obzirom na njen temeljni utjecaj na život ljudi i ekonomski standard društva, u kur’anskim ajetima i hadisima Ehli-bejta, mir neka je s njima, poljoprivreda se naglašava kao Bogu najomiljenija ljudska djelatnost, predstavljena je kao najbolji posao, posao Božijih poslanika, te se navode propisi koji se tiču bavljenja poljoprivredom, njenih plodova i koristi.

Vrijednost poljoprivrede i poljoprivrednika

Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Bavite se zemljoradnjom, jer u zemljoradnji je blagoslov, te kopajte što više bunara u tu svrhu.”[1]

Zapovjednik vjernika, mir neka je s njim, kaže: “Jedan od načina osiguranja opskrbe jeste obrađivanje zemlje, jer Bog Svevišnji kaže: On vas od zemlje stvara i daje vam da se izdržavate njome![2] Kako biste pomoću žitarica i plodova koje zemlja daje sticali opskrbu.”[3]

Dakle, obrađivanje zemlje jeste ishodište napretka i olakšanog življenja. Neki čovjek upita Imama Sadika, mir neka je s njim: “Žrtvovao bih se za te, neki kažu da je zemljoradnja pokuđena.” Imam, mir neka je s njim, reče: “Bavite se zemljoradnjom i vrtlarstvom. Tako mi Boga, nema čišćeg i halalnijeg posla od toga!”[4]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Kad musliman zasadi stablo ili posije sjemenku, pa se time nahrane čovjek, ptica ili životinja, to mu se računa kao sadaka.”[5]

Imam Bakir, mir neka je s njim, kaže: “Najbolji posao jeste poljoprivreda, čijim plodovima se hrane i dobar i loš. Kada dobri pojedu nešto od njenih plodova, zaištu oprosta za zemljoradnika.”[6]

Pitali su Zapovjednika vjernika, mir neka je s njim, o ajetu: …a oni koje se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju,[7] pa je kazao: “To su zemljoradnici.”[8]

Prenosilac priča:

 “Pitao sam Imama Sadika, mir neka je s njim, o zemljoradnicima, pa je rekao: “Oni su riznice Božije na zemlji. Nijedno djelo nije omiljenije Bogu od poljoprivrede, i Bog je sve Svoje poslanike poslao od zemljoradnika, osim Idrisa, a.s., koji je bio krojač.”[9]

Pribavljanje i zaštita resursa za poljoprivredu

Imam Sadik, mir neka je s njim, rekao je svome slugi Musadifu: “Pribavi sebi vrt ili njivu, jer kad se spusti kakva nevolja i teškoća, a čovjek zna da ima oslonac kojim će izdržavati porodicu, lahko će mu biti podnijeti nevolje i muke.”[10]

Imam Bakir, mir neka je s njim, kaže: “U Tevratu je napisano da će propasti imetak onome ko proda zemlju ili vodu, pa taj novac ne uloži u kupovinu zemlje ili vode.”[11]

Zapovjednik vjernika, mir neka je s njim, kaže: “Ko imadne vodu i zemlju, a i dalje bude siromašan, neka ga Allah udalji od milosti.”[12]

Neki od propisa o zemljoradnji

Ne saditi na slanom zemljištu

Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao je Aliju: “Propast je u četvero: jedenju nakon sitosti, paljenju svjetiljke u noći kad ima mjesečine, sadnji na slanom zemljištu i dobročinstvu prema onome ko ga nije dostojan.”[13]

Kloniti se sadnje i branja noću

Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže: “Noću ne berite plodove i ne kosite i ne žanjite”, a potom je rekao: “U vrijeme ubiranja plodova, obilato dijelite urod, i ne sijte sjeme noću. Jer, u vrijeme sijanja sjemena ne smiješ zaboraviti na darežljivost.”[14]

Također, kaže: “Noću ne beri voće, ne žanji, ne kolji kurban i ne sij sjeme. Jer, budeš li činio tako, tebi neće svraćati kani’ i mu’ter.” Prenositelj kaže: “Upitah: ko su kani’i mu’ter?, pa on reče: Kani’ je onaj ko je zadovoljan onim što mu daruješ, a mu’ter je prolaznik koji traži pomoć od tebe.”[15]

Ispunjavanje prava

Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže: “U poljoprivredi postoje dva prava: pravo koje uzimaju od tebe i pravo koje sam daješ.” Prenositelj upita: “Koje pravo biva uzeto, a koje pravo trebam dati?”, pa mu Imam, mir neka je s njim, odgovori: “Pravo koje biva uzeto jeste upravo desetina i dvadesetina (zekat), a pravo koje trebaš dati jeste ono na što se odnose riječi Božije: …i podajte na dan žetve ono što je Njegovo pravo….[16]”[17]

Način zemljoradnje i dova za nju

Način sadnje mladica

Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao je: “Moj brat Isa prolazio je kraj nekog grada u kojem voće u vrtovima bijaše propalo. Ljudi mu se na to požališe, a on im reče: ‘Rješenje za ovo je u vašim rukama, a da i ne znate. Kad sadite voćke, prvo podnožje pokrijete zemljom, a trebali biste prvo korijenje mladica zaliti vodom, pa ga onda zatrpati zemljom, kako ga ne bi napali crvi.’ Onda su počeli saditi mladice tako i više nisu stradavale.”[18]

Imam Sadik, mir neka je s njim, rekao je: “Kad nekome stablo hurme ne rađa dobro, neka istuca osušene ribice, pa neka s malo toga opraši cvjetove hurme, a neka ostatak stavi u vrećicu (čistu krpu), pa to stavi na središnji dio palme. S dopuštenjem Božijim, to će joj koristiti.”[19]

Salih ibn Ukba priča: “Imam Sadik, mir neka je s njim, rekao mi je: ‘Vidio sam tvoj vrt. Jesi li zasadio u njemu kakvu mladicu?’ Odgovorih: ‘Htio bih uzeti neku mladicu iz vašeg vrta.’ Imam, mir neka je s njim, reče: ‘Zar nećeš da te uputim na nešto što je bolje za tebe i prije će dati ploda?’ ‘Da’, odgovorih, pa on kaza: ‘Zasadi je kada plodovi dozrijevaju i idu ka sočnosti. Tad će biti poput mladica koje sam ja zasadio i dat će ti ploda.’ Postupih tako i pokaza se napredak.”[20]

Treba napomenuti da je merhum Sejjid Muhammed Kazim Jazdi ovu predaju donio u knjizi El-‘Urvatu-l-vuska.[21]

Dova u vrijeme zemljoradnje

Imam Bakir, mir neka je s njim, kaže: “Kad se hoćeš baviti zemljoradnjom, uzmi jednu šaku sjemena, pa tri put kaži: Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo?[22] i onda tri puta reci: ‘Bog je Onaj koji čini da raste!’, pa zatim kaži: ‘Bože moj, učini ovu sjetvu blagoslovljenom i učini njen urod i završetak našom opskrbom. Učini ovo sjeme plodnim i blagodarnim i ne uskrati nam dobro koje ištem. Ne iskušaj me uskraćivanjem, tako Ti prava Muhammeda i njegovog potomstva čistog!’ Potom, oslanjajući se na Božije htijenje i volju, posij sjeme koje imaš u ruci.”[23]

Šuajb Akrekufi prenosi od Imama Sadika, mir neka je s njim: “Kad želiš početi sa sjetvom, uči ovu dovu: ‘Bože moj, ja sijem sjeme, a Ti si Onaj koji daje da niče i donosi plod. Učini onda ovo sjeme plodnim!’”[24]

Prenosilac priča:

“Imam Sadik, mir neka je s njim, rekao je: ‘Kad želiš zasaditi kakvu mladicu ili biljku, onda na tu mladicu ili sjeme prouči ovaj zikr: Subhane-l-ba’isi-l-varis! Doista, takva sadnja neće izaći na loše.’”[25]

Prenosilac priča:

“Imam Bakir ili Imam Sadik, mir neka je s njim, rekao je: “Pri sadnji drveta ili sjetvi, kaži: Lijepa riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu, ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi…”[26] [27]

Izvor: Dževad Amoli, Ključevi života 3, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2018, prijevod: Muamer Kodrić

[1] Es-sunenu-l-kebīr, vol. 6, str. 138.

[2] Hūd, 61

[3] Vesāilu-š-šī’a, vol. 19, str. 35.

[4] El-Kāfi, vol. 5, str. 260.

[5] Mustedreku-l-vesāil, vol. 13, str. 460; Musnad, Ahmed ibn Hanbel, vol. 3, str. 243; Sahīhu-l-Buhāri, vol. 3, str. 66.

[6] Bihāru-l-envār, vol. 100, str. 69; El-Kāfi, vol. 5, str. 260.

[7] Ibrāhīm, 12.

[8] El-Fekīh, vol. 3, str. 253.

[9] Tehzību-l-ahkām, vol. 6, str. 384.

[10] El-Kāfi, vol. 5, str. 92.

[11] El-Fekīh, vol. 3, str. 170.

[12] Kurbu-l-isnād, str. 55.

[13] El-Fekīh, vol. 4, str. 373.

[14] ‘Ilelu-š-šerā’i, str. 377.

[15] El-Kāfi, vol. 3, str. 565.

[16] El-En’ām, 141.

[17] El-Kāfi, vol. 3, str. 564.

[18] Vesāilu-š-šī’a, vol. 19, str. 32.

[19] El-Kāfi, vol. 5, str. 263; Vesāilu-š-šī’a, vol. 19, str. 32.

[20] El-Kāfi, vol. 5, str. 263.

[21] El-‘Urvetu-l-vuskā, vol. 5, str. 390.

[22] El-Vāki’a, 64.

[23] Mekārimu-l-ahlāk, str. 353.

[24] El-Kafi, vol. 5, str. 263

[25] Isto.

[26] Ibrāhīm, 24.

[27] El-Kāfi, vol. 5, str. 262.