Ustezanje na Ovome svijetu

يا أَحْمَدُ! إِنْ أَحْبَبْتَ أَنْ تَكُونَ أَوْرَعَ النّاسِ، فَازْهَدْ فِي الدُّنْيا

“O Ahmede, ako želiš da budeš najbogobojazniji, usteži se na Ovome svijetu…” 

Ajeti

وَ مَا الْحَيَاةُ الدُّنْيَا إِلَّا لَعِبٌ وَ لَهْوٌ وَ لَلدَّارُ‌ الْآخِرَ‌ةُ خَيْرٌ‌ لِّلَّذِينَ يَتَّقُونَ أَفَلَا تَعْقِلُونَ

Život na Ovome svijetu je samo igra i zabava, a Onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zašto se ne opametite?[1]

أَرَ‌ضِيتُم بِالْحَيَاةِ الدُّنْيَا مِنَ الْآخِرَ‌ةِ فَمَا مَتَاعُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا فِى الْآخِرَ‌ةِ إِلَّا قَلِيلٌ

Zar vam je draži život na Ovome svijetu od Onoga svijeta? A uživanje na Ovome svijetu, prema onome na Budućem svijetu, veoma je malo.[2]

وَ فَرِ‌حُوا بِالْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَ مَا الْحَيَاةُ الدُّنْيَا فِى الْآخِرَ‌ةِ إِلَّا مَتَاعٌ

Oni se raduju životu na Ovome svijetu, a život na Ovome svijetu prema Onome svijetu samo je prolazno uživanje.[3]

فَأَمَّا مَن طَغَى وَ آثَرَ‌ الْحَيَاةَ الدُّنْيَا فَإِنَّ الْجَحِيمَ هِىَ الْمَأْوَى

Onda će onome koji je obijestan bio i prednost životu na Ovome svijetu dao zaista Džehennem prebivalište postati.[4]

Predaje

Ebu Tufejl prenosi: “Čuo sam da je Imam Ali, mir s njim, rekao: ‘Ustezanje na Ovom svijetu je skraćivanje nadanja, zahvaljivanje na svakoj blagodati i izbjegavanje onoga što ti je Allah zabranio.’”[5]

Ismail ibn Muslim prenosi da je rekao Imam Sadik, mir s njim: “Nije ustezanje na Ovome svijetu upropaštavanje imetka, niti zabranjivanje dozvoljenog, već je ustezanje na Ovome svijetu da se ne uzdaš u ono što posjeduješ više nego u ono što je kod Boga.”[6]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Ko se bude ustezao na Ovome svijetu, Allah će mu u srcu mudrost učvrstiti, učinit će da ona potekne s njegova jezika i upoznat će ga sa nedostacima Ovoga svijeta, bolestima i lijekovima za njih, te će ga zdravog sa Ovoga svijeta prevesti u Kuću mira.”[7]

Prenosi Sufjan ibn Ujejne: “Čuo sam Imama Sadika, mir s njim, da je rekao: ‘Svako srce u kojem ima sumnje ili mnogoboštva – propalo je. Uistinu se pod ustezanjem na Ovome svijetu misli na posvećenost srca samo Budućem svijetu.’”[8]

Rekao je Imam Sadik, mir s njim: “Kada Allah želi dobro Svome robu, učini da se on usteže na Ovom svijetu, poduči ga vjeri i pokaže mu nedostatke Ovoga svijeta. A kome ovo bude dato, dato mu je dobro i Ovoga i Budućeg svijeta. (…) Kada se vjernik prođe Ovog svijeta, uzdigne se i pronađe slast ljubavi prema Allahu. Ljudi posvećeni Ovom svijetu za njega smatraju da je skrenuo pameću, a zapravo takve pojedince obuzme slast ljubavi prema Allahu, pa ih ništa od Njega ne odvraća. (…) Zaista srcu, kada se očisti, zemlja bude tijesna sve dok se ne uzdigne.”[9]

Objašnjenje

Ako Bog da, uz riječi: “Drži se bogobojaznosti”,[10] iz predaje s Miradža navest ćemo predaje koje objašnjavaju značenje bogobojaznosti. Ovdje je važno objasniti razliku između “ustezanja radi Ovog svijeta”, “ustezanja od Ovog svijeta” i “ustezanja na Ovom svijetu”.

Ustezanjem radi Ovog svijeta pogođena je skupina ljudi, a ovo ustezanje znači da oni ne uživaju u blagodatima Ovog svijeta koje posjeduju, nego se zadovoljavaju njihovim pribavljanjem, pohranjivanjem i gledanjem u njih. Ovakvo ustezanje po Šerijatu nije poželjno.

Ustezanje od Ovog svijeta poželjno je ako je iz opreza da čovjek ne bude pogođen lošim posljedicama privrženosti Ovom svijetu, a nije povod da on bude nemaran prema Budućem svijetu niti ga odvraća od njega. Također je poželjno ako čovjek strahuje da bi – zbog prekomjernih blagodati i naslađivanja na Ovom svijetu – mogao dugo polagati račun i biti zadržan na Sudnjem danu. A ako ovo ustezanje nije iz ova dva razloga, onda nije poželjno.

Što se tiče ustezanja na Ovom svijetu, njega ne mogu postići svi ljudi. Da bi postigao ovaj stepen, čovjeku je potrebna duhovna snaga, velik trud i smirena duša. Takav čovjek ovlada Ovim svijetom, ali je suzdržan od njega, nije mu okrenut i on ga ne odvraća od Uzvišenog Allaha. Takve ljude Allah opisuje u sljedećim ajetima:

رِ‌جَالٌ لَّا تُلْهِيهِمْ تِجَارَ‌ةٌ وَ لَا بَيْعٌ عَن ذِكْرِ‌ اللهِ

…Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju u sjećanju na Allaha.[11]

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُلْهِكُمْ أَمْوَالُكُمْ وَ لَا أَوْلَادُكُمْ عَن ذِكْرِ‌ اللهِ

O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne odvrate od sjećanja na Allaha.[12]

Rečenica o kojoj trenutno raspravljamo ukazuje upravo na ovo ustezanje, a i navedeni ajeti i predaje, koji zabranjuju Ovaj svijet i naslađivanje na njemu, govore o istom, da ne bismo na Ovaj svijet gledali kao na nešto što je neovisno, te da se ne bismo u ono što posjedujemo uzdali više nego u ono što je kod Boga, a Allah najbolje zna.

Ovakvo ustezanje vodi ka učvršćivanju mudrosti u srcu, uočavanju nedostataka Ovog svijeta, sigurnom prelasku sa Ovoga svijeta u Kuću mira, posvećenosti Vječnom svijetu, pronalaženju slasti u ljubavi prema Bogu i drugim učincima. Na ovo značenje upućuju i ajeti i predaje koje ćemo navesti u nastavku, objašnjavajući riječi: “A žudi za Budućim svijetom.”

Izvor: Ali Se'adet Perver, Tajne s Miradža, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2012., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Akbaš Lutfi

[1] El-En‘am, 32.

[2] Et-Tevbe, 38.

[3] Er-Ra‘d, 26.

[4] En-Nazi‘at, 37–39.

[5] Biharu-l-envar, sv. 67, str. 310, predaja 3.

[6] Isto, predaja 4.

[7] El-Kafi, sv. 2, str. 128, predaja 1.

[8] Isto, str. 129, predaja 5.

[9] Isto, str. 130, predaja 10.

[10] Predaja s Miradža, poglavlje 20.

[11] En-Nur, 37.

[12] El-Munafikun, 9.

Pitanja i odgovori