Između vrline i poroka

S obzirom na to da su vrline ograničene na četiri roda, na prvi pogled i njihove suprotnosti mogu biti svedene na četiri roda. Nasuprot mudrosti je neznanje, nasuprot hrabrosti kukavičluk, nasuprot čednosti požudnost i nasuprot pravednosti nepravda. Međutim, na osnovu detaljnog razmatranja i potpunijeg analiziranja može se zaključiti da svaka vrlina ima granice i ako se pretjera pa se te granice pređu ili pak zanemare, onda nastaje porok.

Zapravo, ako bilo koji graničnik kojim se omeđuje vrlina bude zanemaren i ako se bilo koji graničnik kojim se vrlina ne omeđuje u njoj bude uzet u obzir, time će ta vrlina postati porok. Prema tome, svaka vrlina je poput centra, a poroci koji se nalaze nasuprot nje su poput tačaka koje se nalaze oko centra, dakle vrlina i porok su poput centra i kruga. Na površini kruga centralna tačka predstavlja tačku najudaljeniju od kružnice, a sve druge tačke, čiji broj je velik, a koje se nalaze oko centra, bilo unutar kruga bilo na njegovom obodu / kružnici, bliže su obodu nego je to središte kruga. Također, vrline imaju granice koje su krajnje udaljene od poroka i skretanje od ovih granica – bez obzira na koju stranu – rezultira približavanjem porocima.

Upravo na to misle mudraci kad kažu da je vrlina u sredini, a poroci se nalaze po stranama. U skladu s tim, naspram svake vrline nalazi se beskonačan broj poroka, jer je sredina ograničena, a vanjski dijelovi su neograničeni. Slijeđenje vrlina je poput kretanja po pravoj liniji, a slijeđenje poroka je kao skretanje s te prave linije. Jasno je da između dvije granice (tačke) postoji samo jedna prava linija, a da krivih linija ima bezgranično mnogo. Također, slijeđenje puta vrlina je moguće samo na jedan način, a za skretanje s tog puta postoji neograničen broj načina. Upravo ovo je razlog teškoća koja se javljaju na putu slijeđenja vrline. Ono što stoji u nekim vjerskim spisima ‒ da je Božiji put tanji od dlake, a oštriji od mača ‒ podrazumijeva upravo ovo, jer je veoma teško između neograničenog broja strana pronaći pravu sredinu, a dostići je još teže.

Riječi filozofa: “Teže je pogoditi sredinu cilja nego ga promašiti, a nakon toga ostati na cilju i ne zastraniti je još teže” upravo na ovo ukazuju. Treba znati da se sredina uzima u dva značenja. Prvo, ono što je samo po sebi sredina u odnosu na dvije stvari, kao što broj četiri predstavlja sredinu između broja dva i šest i nemoguće je da napusti taj položaj aritmetičke sredine, i drugo, ono što je relativna sredina poput ravnoteže tjelesnih tekućina kod pojedinca ili kod ljudske vrste prema liječnicima. U ovoj nauci je sredina upravo relativna kategorija. Upravo zbog toga su uvjeti svake vrline za svaku osobu različiti. Također, uvjeti se razlikuju i prema različitosti djela, stanja, razdoblja i drugih stvari. Kako smo rekli, nasuprot svake određene pojedinačne vrline postoji neograničen broj poroka. Prema tome, pojedinačne poroke nije moguće ograničiti i pobrojati. Zbog toga je veoma velik broj motiva zla, a mali broj motiva dobra. Međutim, prebrojavanje pojedinačnih poroka nije obaveza stručnjaka. Njihov posao je određivanje principa i zakonitosti, a ne prebrojavanje pojedinosti, to jest, onako kako se stolar i zlatar, naprimjer ‒ prilikom osmišljavanja vrata i prstena koriste zakonitostima na osnovu kojih mogu bezbrojne primjerke od ovog dvoga izraditi u svakoj prilici koja to iziskuje ‒ ispunjavaju zahtjeve glede određenih materijala, količine i potrebnih dimenzija. Za njih nije važno da zamisle broj vrata i prstenova koje je moguće izraditi niti broj šteta koje mogu nastati tokom primjene njihovih zanata. S obzirom na to, zastranjivanja se vraćaju na dvije vrste stvari: ono što proizlazi iz prelaženja granica u pravcu pretjerivanja i ono što proizlazi iz prelaženja granica u pravcu zanemarivanja; dakle naspram svake vrline nalaze se dva roda poroka gdje je vrlina u sredini između njih, a one dvije mahane su njezine strane.

Rekli smo da postoje četiri roda vrlina, pa, sukladno tome, postoji osam rodova poroka. Dva su nasuprot mudrosti, a to su vragolanstvo i tupost, dva su nasuprot hrabrosti, a to su luda hrabrost i kukavičluk, dva su naspram čednosti i to požudnost i prigušivanje strasti, dva su naspram pravde i to činjenje nepravde i trpljenje nepravde. Vragolanstvo se nalazi na strani pretjerivanja, a označava korištenje moći razuma za ono što nije nužno ili je više od onoga što je potrebno. Neki to nazivaju lukavštinom. Tupost se nalazi na strani zanemarivanja, i to je nekorištenje moći razuma svojom voljom, a ne zbog postojanja psihičke manjka vosti. Luda hrabrost se nalazi na strani pretjerivanja i to je činjenje onoga što nije lijepo. Kukavičluk se nalazi na strani zanemarivanja i to je uzdržavanje od onoga što nije hvaljeno. Požudnost se nalazi na strani pretjerivanja, a to je pretjerivanje u užicima izvan nužne granice. Prigušivanje strasti se nalazi na strani zanemarivanja i predstavlja izostanak kretanja na putu traganja za nužnim užicima koje šerijat i razum dozvoljavaju i to svojevoljno, a ne zbog tjelesnih nedostataka. Činjenje nepravde se nalazi na strani pretjerivanja, a to je pribavljanje sredstava za život na nedozvoljen način. Trpljenje nepravde je pružanje prilike onome koji traži sredstva za život putem uzurpiranja i otimanja, pokornost njegovom nezaslužnom stjecanju sredstava za život i to samoponižavanjem.

S obzirom na to da postoji mnogo načina za stjecanje imetka, hrane i drugih stvari, tlačitelj i izdajnik uvijek imaju mnogo imetka, onaj koji trpi nepravdu ima malo imetka, dok pravednik ima osrednji imetak. Na isti način treba tretirati sve vrste koje su svrstane pod rodove vrlina, tako da se kod svake od tih vrlina objelodane dvije: mahane i poroci, jedna na strani pretjerivanja, a druga na strani zanemarivanja. Moguće je da u svakom jeziku za svaku od tih vrsta i klasa nisu skovali određenu riječ, međutim, kad se predoči značenje, onda nema potrebe za riječima, jer se riječ koristi da bismo stigli do značenja.

Ovdje ćemo kao primjere navesti neke (poroke) koji se nalaze naspram vrsta (vrlina) kako bi drugi mogli slično činiti. Spomenuli smo sedam vrsta koje se svrstavaju pod (rod) mudrosti i to su: oštroumnost, brzina razumijevanja, bistrina uma, lahkoća učenja, ispravno promišljanje, memoriranje i prisjećanje. Oštroumnost je sredina između pokvarenosti i tupoglavosti. Pokvarenost je na strani pretjerivanja, a tupoglavost na strani zanemarivanja. Tupoglavost podrazumijevamo kao svojevoljni čin, a ne nešto što proizlazi iz mentalne manjkavosti. Brzina razumijevanja se nalazi u sredini između užurbanog zamišljanja, koje nastaje kao posljedica užurbanosti bez poštivanja zakonitosti razumijevanja, te usporenog shvatanja. Bistrina uma je sredina između tame koja se pojavljuje u duši zbog koje se usporava donošenje zaključka i zapaljenja koje nastaje kao posljedica prekoračivanja prikladne mjere. Lahkoća učenja je sredina između žurbe koja ne dozvoljava činjenje formi stabilnim i teškoće koja vodi blokadi. Lijepo promišljanje je sredina između korištenja razuma za percipiranje stvari koje su suvišne pri ispravnom promišljanju i nedostatnost razmišljanja u pogledu promišljanja cilja u cijelosti. Pamćenje je sredina između povećane pažnje prema memoriranju onoga čije je pamćenje beskorisno i nemara prema činjenju formi stabilnim, što vodi ka zanemarivanju onoga što je važno za pamćenje. Prisjećanje je sredina između pretjeranog iznošenja na uvid, što iziskuje traćenje vremena, slabljenje organa te zaborava, koje dolazi od zapostavljanja onoga o čemu obavezno treba voditi računa. Na isti način je moguće govoriti i o drugim rodovima.

Moguće je da neki poroci imaju poznate nazive, kakvi su bestidnost i pretjerani stid koji predstavljaju dvije strane stida. Rasipništvo i škrtost pred stavljaju dvije strane darežljivosti, oholost i poniženost predstavljaju dvije strane poniznosti i skromnosti. Griješenje i nezainteresiranost predstavljaju dvije strane vrline robovanja Bogu. Moguće je da neka vrlina u odnosu na sredinu bude pozitivna (egzistencijalna), poput darežljivosti i hrabrosti, i da njezina suprotnost na strani pretjerivanja za neke ljude nepotpunog razmišljanja bude slična (vrlini) te da ne mogu napraviti razliku između same vrline i tog poroka tako da misle da koliko je rasipništvo i luda hrabrost veća, to je vrlina potpunija, ali kad je riječ o suprotnosti na strani zanemarivanja, ova greška se ne dešava, kakav je slučaj sa škrtošću i kukavičlukom, jer ova strana predstavlja nepostojanje, a veoma je jasna razlika između postojanja i nepostojanja.

Sud kod vrline koja je u relaciji s nepostojanjem suprotan je prethodno navedenom. Naprimjer, kod skromnosti i blagosti suprotna strana pretjerivanja je slična (vrlini), ali suprotna strana zanemarivanja koja je pozitivna (egzistencijalna) nije slična (vrlini). A kod vrline u kojoj se nijednoj suprotnoj strani ne daje prednost, kakav je slučaj s pravednošću, obje strane su jasne. Bio je ovo opći prikaz mahana i poroka. Neke od ovih vrsta prouzrokuju različita duševna oboljenja.

Izvor: Nasiruddin Tusi, Nasirova Etika, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2020, s perzijskog preveo: Sedad Dizdarević