Nevjerovanje je gorki plod pristajanja uz sljedbenike Knjige – II dio

1. Koja je uloga čitanja Božijih ajeta u očuvanju vjerovanja kod vjernika?

Božiji ajeti su svjetlo koje osvjetljava smjer kretanja. Zapanjujuće i vrijedno svake vrste prijekora je to da osoba koja posjeduje svjetlo ide prema tami i da uranja u mrak. Kada jedan narod zadobije takvu sreću i uspjeh da mu se čitaju Božiji ajeti i da mu izvorne istine i znanja budu na raspolaganju, a on nakon toga padne pod uticaj sljedbenika Knjige, onda je to znak tvrdoglavosti, slaboumnosti i slijeđenja strasti i prohtjeva.

Šta to imaju sljedbenici Knjige što Kur'an nije na bolji način prikazao? Koju životvornu i blaženstvenu poruku imaju sljedbenici Knjige da im se muslimani pokore i da ih slijede? Svako slijeđenje i pokoravanje iziskuje logičko i razumno opravdanje. Pored svih Božijih ajeta, koji su dokazi što u sebi nose najbolje poruke sreće, ne ostaje nikakvo razumno opravdanje za slijeđenje sljedbenika Knjige. Neizbježno treba reći da slijeđenje strasti i prohtjeva uzrokuje ovu vrstu slijeđenja i pokoravanja. Takvo opravdavanje znači poništavanje ljudskih vrijednosti i okretanje leđa časti koju je Bog dao samo ljudskom rodu.

Svi ajeti predstavljaju jasne dokaze koji su objavljeni Poslaniku, s.a.v.a., kako bi izveo ljude iz tmine na božansko svjetlo:

هُوَ الَّذِى يُنَزِّلُ عَلَى عَبْدِهِ آيَاتٍ بَيِّنَاتٍ لِّيُخْرِ‌جَكُم مِّنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ‌ وَإِنَّ اللَّـهَ بِكُمْ لَرَ‌ءُوفٌ رَّ‌حِيمٌ

On je Taj Koji robu Svome objavljuje jasne ajete da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – a Allah je, uistinu, prema vama dobar i milostiv.[1]

Ukoliko neko nakon ovolike Božije milosti ponovo krene za priviđenjima i ukoliko potraži utočište kod onih koji nemaju nimalo ljubavi i naklonosti prema muslimanima, to se ne može nikako drukčije nazvati nego nepravdom.

2. Zbog čega prisustvo Božijeg Poslanika među vjernicima ne dopušta nevjerništvo?

Božiji Poslanik je bistri izvor upute i na njegovo svijetlo lice nije pala ni najmanja čestica prašine. U njegovom cjelokupnom životu ispunjenom trudom i zalaganjem nije bilo niti jedne tamne mrlje. Njegovi najljući neprijatelji su mu priznavali iskrenost, čestitost i dobrodušnost, a njegovi najveći prijatelji su priznali nesposobnost da opišu njegovu lijepu ćud i plemenito ponašanje.

Potpuno je nerazumno pored velike i čvrste lađe u vrijeme oluje tražiti utočište na komadu daske koju nose valovi. Naime, to ima veoma opasne posljedice. Božiji Poslanik je lađa spasenja ummeta, a nasuprot ovoj spasonosnoj lađi, svaka osoba ili svaki drugi put predstavljaju komade drveta koje će prevrnuti najmanji vjetar. A šta će se tek desiti kad naiđu velike i razarajuće oluje!?

Onaj koji ne poznaje razliku između bistrog izvora i ustajalih lokvi, onaj koji ne vidi razliku između svjetla i tame i onaj koji ne razlikuje vodu od privida još uvijek nije dosegao ljudsko punoljetstvo. Možda je toliko uronjen u strasti i požude da je izgubio moć raspoznavanja i poimanja. On se svrstava u kategoriju onih koji su kao stoka, čak i gori (كَالْأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلُّ),[2] a sudbina obiju skupina je poznata.

Jasno je da pristupanjem bistrom izvoru upute biva uništena svaka mogućnost priklanjanja nevjerništvu te da time rastu i razvijaju se mladice vjere.

Božiji Poslanik je blještava svjetiljka,[3] Zikr (sjećanje)[4] i on se brine za svoj ummet[5]. Vjernici zahvaljujući ovakvoj blagodati, Božijem daru te okorištavanju njegovom svjetlošću hode stazama sreće, sigurni od pada u vrtlog nevjerstva i stranputice.

3. Šta je preduzimano u nastojanju da se očuva vjerovanje ljudi nakon preseljenja Božijeg Poslanika i činjenice da on više nije bio prisutan među vjernicima?

Nakon smrti Božijeg Poslanika kur'anski ajeti se i dalje čitaju, a to je sasvim dovoljno za očuvanje imana ljudi. Ukoliko se Božiji ajeti budu čitali na ispravan način, to će biti dovoljan dokaz za sve i osvijetlit će put kretanju.

Kur'an nije spušten za jedno doba ili za jednu određenu skupinu ljudi, već za sve naraštaje ljudi i sve narode do kraja svijeta. On predstavlja potpun Božiji dokaz. Njegove poruke ne zastarijevaju, odnosno, Kur'an nije knjiga koja ima rok trajanja. Stoga, nakon preseljenja Božijeg Poslanika, Kur'an i dalje osvjetljava i upućuje ljude, tako da nema opravdanja za biranje puta nevjerovanja.

Svi islamski pravci se slažu da je Božiji Poslanik za razdoblje poslije svoje smrti ljudima preporučio Kur'an i svoj Ehli-bejt kao dva dragocjena emaneta. Jasno je istakao da će ta dva emaneta ostati među ljudima do Sudnjega dana te da će se tog velikog dana pridružiti Božijem Poslaniku:

إِنِّيتَارِكٌفِیکُمُالثَّقَلَیْنِکِتَابَاللهِوَعِتْرَتِيأَهْلَبَیْتِيوَلَنْیَفْتَرِقَاحَتَّییَرِدَاعَلَيَالْحَوْضَ

“Ja vam ostavljam dvije dragocjenosti: Božiju knjigu i moju porodicu, moj Ehli-bejt. Oni se neće međusobno razdvajati sve dok se meni ne pridruže na Zdencu (Havdu).”

U skladu sa ovom preporukom Božijeg Poslanika, njegova porodica će imati istu onu ulogu u islamskom ummetu koju je on imao za života, tako da više neće biti opravdanja da slijeđenje puta nevjerstva.

4. Šta znači i’tisam (إعتصام) odnosno “čvrsto držanje uz Allaha”?

Riječ a-sa-me (عصم) javlja se u značenju čuvati i zaštiti:

وَاللهُيَعْصِمُكَ

A Allah te štiti.[6]

Nuhov sin je rekao:

سَآوِىإِلَىجَبَلٍيَعْصِمُنِى

Sklonit ću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštiti.[7]

Riječ i’tisam (إعتصام) prevodimo kao “čvrsto se držati” zbog toga što je čovjeku potrebno uže ili nešto drugo za što bi se čvrsto držao, kako bi se sačuvao od opasnosti padanja.

Vjernici se na svome duhovnom putu suočavaju sa mnogobrojnim opasnostima, a iznutra i izvana im prijete opasnosti. Zbog toga, kada ne bi bilo Božije pomoći i naklonosti, oni ne bi bili u stanju nastaviti put i neizbježno bi se survali. Prema tome, jedini izlaz je da potraže utočište kod Boga, da od Njega zatraže pomoć i da se čvrsto drže Njegovih posebnih blagodati, što nazivamo “čvrsto držanje uz Allaha” (إعتصام بالله).

5. Koja je veza između čvrstog držanja uz Allaha (إعتصام بالله), Kur'ana i Poslanika, s.a.v.a.?

Čvrsto držanje uz Allaha se ostvaruje okorištavanjem Božijim ajetima i slijeđenjem Poslanika, s.a.v.a. Drugim riječima, Bog u ovim ajetima Poslanika i kur'anske ajete predstavlja kao sredstvo preko kojeg se drži uz Allaha, a put za okorištavanje Božijom zaštitom je čitanje kur'anskih ajeta i slijeđenje Božijeg Poslanika.

Božiji ajeti i teorijske i praktične upute Božijeg Poslanika predstavljaju uvod za čvrsto držanje uz Allaha, a ishod toga je stizanje na Pravi put.

Bilo je onih kojima su bezbroj puta čitani kur'anski ajeti i koji su bili kod Poslanika, čime su imali priliku da Božije ajete slušaju s njegovih plemenitih usana, ali nisu stigli na Pravi put, jer nisu bili čvrsto uz Allaha.

Za kretanje na put nužno je posjedovanje svjetla i sredstava za kretanje, ali ni to nije dovoljno da bi se pošlo na put. Čovjek je slobodno biće koje treba izabrati svoj put na temelju svoje volje i moći izbora koje mu je darovao Bog. Istovremeno, on je biće koje je slabo i nejako pred strastima i prohtjevima duše. Bez čvrstog držanja uz Allaha neće biti u stanju da ide putem koji je suprotstavljen tjelesnim prohtjevima. Upravo zbog toga, nisu sve osobe koje su danonoćno bile pored Poslanika i koje su izravno od njega slušale kur'anske ajete izašle na Pravi put. Neki su čak išli potpuno suprotnim putem nego što je put Božijeg Poslanika.

Bez čvrstog držanja uz Allaha nije moguće riješiti teškoće koje se nalaze na putu. U protivnom, ne bi bilo moguće nastaviti putovanje.

Ukoliko čitanje kur'anskih ajeta i slijeđenje Božijeg Poslanika dovodi do čvrstog držanja uz Allaha, otvorit će se vrata Pravog puta i dobit će se dozvola za ulazak u skupinu onih koji se čvrsto drže uz Allaha.

NAPOMENE

Danas je potpadanje pod uticaj sljedbenika Knjige mnogo prisutnije i opasnije nego u vrijeme pojave islama i više nego tada iman vjernika je u opasnosti. Također su se izmijenili kalufi i pod plaštom nove civilizacije, a u sjeni intelektualizma i novih ideja, predstavljaju se određene teme koje razaraju korijen imana i ubrizgavaju nevjerovanje u njegovu srž.

Bez sumnje, u ajetu se sljedbenici Knjige navode kao jasan primjer, a ne kako bi se dalo do znanja da je propis ograničen na njih. Zabranjeno je slijeđenje bilo koje skupine koja upropaštava iman i koja uzrokuje vraćanje nevjerstvu. S obzirom na to da su sljedbenici Knjige jedan od primjera te opasnosti, ova problematika je i pojašnjena na primjeru njih. Danas se umjesto sljedbenika Knjige govori o Zapadu, međutim, zanimljivo je podudaranje da su zapadnjaci i sljedbenici Knjige.

Veoma je važno znati da postoje oni koji žele vjernicima oduzeti vjerovanje, a to pokazuje da vjerovanje posjeduje nešto što nije drago određenim skupinama i što ugrožava njihove interese. Prema tome, ukoliko jednoga dana iman vjernika ne bude predstavljao smetnju materijalistima i tlačiteljima, onda treba posumnjati u ispravnost i savršenost njegova imana. Bez sumnje će vjerovanje, čiji je prvi uvjet poricanje taguta[8], pod koje potpada i neprihvatanje tuđinske vlasti, ili vjerovanje koje se suprotstavlja iskrivljenim načinima mišljenja, primoravajući ih jakom logikom na povlačenje, izazvati ljuta neprijateljstva.

Da li sve što kažu sljedbenici Knjige, ili svi oni čije slijeđenje izvodi iz okvira vjerovanja i uvodi u prostor nevjerovanja, predstavlja laž? Da li je sve ono o čemu govore prazno i ništavno i da li se kod njih može naći neka istina ili ispravan govor?

Teško da je tako, a kada bi to bilo tačno, onda bi vjernicima bilo mnogo teže slijediti sljedbenike Knjige. Prirodno je da kod njih ima dobrih, istinitih, pa čak i zanimljivih stvari koje su privlačne vjernicima. U najmanju ruku oni biraju prikladna pakovanja i oblike, a mamac koji se stavlja u zamku mora imati miris istine kako bi privlačio ljude. Obraćanje pažnje na ove činjenice pojačava oštroumnost vjernika tako da, kada vide istinu u riječima ili ponašanju sljedbenika Knjige, ne bivaju obmanuti i ono što imaju ne ispuštaju lahko iz ruku.

Pokoravanje nije uvijek jasno i otvoreno, već se uglavnom odvija prikriveno i pod plaštom prosvjetiteljstva i slobodoumlja. Korisno je poslušati predaju Imama Bakira, koji kaže:

مَنْ أَصْغَی إِلَی نَاطِقٍ فَقَدْ عَبَدَهُ فَإِنْ کَانَ النَّاطِقَ یُؤَدِّي عَنِ اللهِ عَزَّ وَجَلَّ فَقَدْ عَبَدَ اللهَ وَإِنْ کَانَ النَّاطِقُ یُؤَدِّي عَنِ الشَّیْطَانِ فَقَدْ عَبَدَ الشَّیْطَانَ

“Kad neko sluša nekog govornika, on mu se zapravo klanja, pa ako taj bude govorio o Bogu Uzvišenom, on će se onda klanjati Bogu, a ako bude govorio o šejtanu, on će se onda klanjati šejtanu.”[9]

Moguće je preko slogana slobode u potpunosti predati nadzor nad svojim mislima drugima, ali i preko slogana obnove i modernizma doživjeti najgoru vrstu zaostalosti. To je tužna priča miliona ljudi u današnjem svijetu.