Poslanikov moral u odnosu prema Bogu

Robovanje Bogu

Uz svu veličinu, položaj i ugled, Poslanik nije zanemarivao svoj ibadet. Polovinu noći je provodio u dovi, istigfaru i plaču. Umu Seleme[1] je jedne noći vidjela da nema Poslanika. Ustala je i vidjela ga kako čini dovu, lije suze i čini istigfar govoreći: „Bože moj, ni za jedna treptaj oka me ne prepuštaj samom sebi.“[2] Umu Seleme je zaplakala. Poslanik se okrenuo na njen plač i rekao: „Šta radiš ovdje Ona je rekla: „ Božiji poslaniče! Zašto plačeš, Poslaniče, ti koga Bog toliko voli i kome je Bog Uzvišeni oprostio grijehe: Da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio.[3]

Zašto plačeš i govoriš: ‘Bože, ne prepusti me samome sebi.’“ ? On je rekao: „ Šta će me zaštiti?“[4] Šta će me zaštiti, ako zaboravim na Boga?… Na dan počasti, na dan poniženja, u danu tegobe, u danu komfora, u danu kada neprijatelj okruži čovjeka, u danu kada neprijatelj u svojoj veličini sebe nametne čovjekovom pogledu i cijelom biću, sjećati se Boga u svim stanjima, ne zaboraviti na Boga, oslanjati se na Boga, tražiti od Boga, ovo je velika Poslanikova lekcija nama.

Ibadet i traženje oprosta (istigfar)

Njegov ibadet je bio takav da su mu noge otjecale od dužine stajanja u mihrabu. Većinu noći je provodio budan, u ibadetu, poniznosti, plaču, traženju oprosta i dovi. Tražio je oprost od Boga i sa Njim tiho razgovarao. Osim mjeseca ramazana, u mjesecu ša’banu, redžebu, kao i u drugim dijelovima godine, po onom vrelom vremenu, postio je svaki drugi dan. Njegovi ashabi su mu govorili: „O Božiji poslaniče! Ti nemaš grijeha. Zašto onda toliko ibadetiš, tražiš oprost i učiš dove?“ Odgovorio je: „ Zar da ne budem rob zahvalni?“[5]

Stalno spominjanje Boga

Plemeniti Poslanik, s.a.v.a, uz svu onu nebesku naklonost, stalno je bio u stanju razgovora sa Bogom, povezan sa Njim i usmjeren na Njega. Od časnog Poslanika se prenosi da je rekao: „ Hoćete li da vam pokažem oružje koje će vas spasiti od vaših neprijatelja? Upućujte dovu Bogu, danju i noću, jer je dova oružje vjernika.“[6]

U suočavanju sa događajima usmjeravanje pažnje na Boga Uzvišenog je poput oštrog oružja u rukama čovjeka vjernika. Zato je na ratnom poprištu časni Poslanik obavljao sve što je potrebno: pripremao je vojsku, postrojavao vojnike, osiguravao im potrebna sredstva, davao im je potrebne savjete, sam je imao potpunu kontrolu nad zapovjedništvom, ali i u to vrijeme bi na sredini bojišta kleknuo na koljena, dignuo ruke u dovi i ponizno bi razgovarao sa svojim Gospodarom i tražio pomoć od Njega.

Oslanjanje na Boga

Naš časni Poslanik u teškim vremenima nije obraćao pažnju na to da njegova poniznost pred Bogom i njegovo traženje pomoći od Boga može kod sagovornika, svjedoka i posmatrača, stvoriti utisak da je on sam nemoćan i otvoreno je kazivao: „Ja sam sam po sebi nemoćan i bez Božije pomoći ja ne mogu ništa učiniti.“ U Bici na Hendeku, kada su neprijatelji sa svih strana opkolili Medinu, Poslanika i grupu vjernika sa namjerom da islam, Kur’an i novu poruku u potpunosti zbrišu sa lica zemlje, časni Poslanik je pored vojne pripreme, pored mudrih planova koje je upotrijebio, pored poticanja ljudi na otpor, pred očima ljudi kleknuo na zemlju i mnogo puta je to ponovio, što je navedeno u knjigama o njegovom životu. Poslanik je podigao ruke, pokazao skrušenost, lio je suze i govorio: „ Gospodaru! Pomozi nam i pošalji nam pomoć i pomozi nas.“

Ne plašiti se nikoga mimo Boga

Uzvišeni Bog je u svim prilikama bio uz Poslanika i časni Poslanik je u svim prilikama tražio pomoć od Boga. Tražio je od Boga i nije se bojao nikog mimo Njega. Glavna tajna Poslanikovog robovanja Bogu je to da nikakvu silu nije uzimao u obzir naspram Boga, nije se bojao i nije prekidao Božiji put zbog straha od drugih.

Izvor: Sejjid Ali Hamenei, Poslanik milosti, Izdavaštvo „Mulla Sadra“ d.o.o. Sarajevo, 2023, sa perzijskog preveo Sabahudin Šarić.

[1] Jedna od Poslanikovih supruga.

[2] Biharu-l-envar, sv. 16, poglavlje 9: Moralne vrline, njegov životopis i sunet; Imam Dža’fer Sadik, a.s., je rekao: „Božiji poslanik, s.a.v.a., je bio u kući Umu Seleme. U noći, Umu Selema je primijetila da Poslanik nije u postelji. Pomislila je ono što žene obično pomišljaju. Ustala je da ga traži u kući, dok ga nije našla. Vidjela je da Poslanik stoji u jednom uglu kuće, podigao je ruke, plače i govori: ‘Bože, nikada mi ne oduzmi lijepe blagodati koje si mi poklonio, Bože, sačuvaj me od pokude neprijatelja i zavidnika, Bože, nikada me ne vraćaj u teškoće iz kojih si me izbavio, Bože moj, ni za jedna treptaj oka me ne prepuštaj samom sebi.’ U tom trenutku Umu Seleme se vratila uplakanih očiju. Čuvši je kako plače, Poslanik se okrenuo prema Umu Selemi i rekao: ‘Zašto plačeš, Umu Seleme?!’ Ona je rekla: ‘Poslaniče Božiji, žrtvujem svoga oca i majku za tebe. Kako da ne plačem. Ti, koji kod Boga uživaš takav položaj tako da ti je oprostio i prošle i buduće grijehe, ti opet moliš da te sačuva od pokude neprijatelja i da te nikada ne vrati u teškoće iz kojih te je izbavio i da te ni za treptaj oka ne prepusti samom sebi?!’ Božiji poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘O Umu Seleme! Šta me to čuva u sigurnosti? Bog je koliko jedan treptaj oka hazreti Junusa bin Metta prepustio samom sebi i desila mu se onakva stvar.’ „ (Tefsir Kommi, sv. 2, str. 75; I navedeno u: Biharu-l-envar, sv. 16, str. 218.)

[3] El-Fath, 2. Da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na Pravi put uputio.

[4] Biharu-l-envar, sv. 16, poglavlje 9: Moralne vrline, njegov životopis i sunnet; Tefsir Kommi , sv. 2, str. 75; I preneseno iz Biharu-l-envar, sv. 16, str. 218.

[5] Šejh Hurr Amulı, Vesa’ilu-š-š ‘e, sv. 4, str. 191; Ovaj sadržaj je prenesen u različitim formama. Između ostalog u: El-Kafi , sv. 2, Str. 95; Ove riječi Poslanik je izrekao u obraćanju Aiši. I u El-Emaliju od Tusija, str. 404; ove riječi Poslanika su navedene kao obraćanje Omeru i na strani 637. u odgovoru nepoznatom sagovorniku Imam Sedžad, a.s., navodi ove riječi Poslanika, s.a.v.a.

[6] Šejh Kulejnı, El-Kafi, sv. 2, str. 465; Ovaj sadržaj je naveden i u: Sevabu-l-‘amal, str. 26.