Duga nadanja

أَمَلُهُ بَعِيدٌ وَ أَجَلُهُ قَرِيبٌ

“Nadanja su im duga, a smrt im je blizu.”

Ajeti

ذَرْهُمْ يَأْكُلُوا وَ يَتَمَتَّعُوا وَ يُلْهِهِمُ الْأَمَلُ فَسَوْفَ يَعْلَمُونَ

Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zaokupe nadanja – znat će oni![1]

وَ مَا كَانَ لِنَفْسٍ أَن تَمُوتَ إِلَّا بِإِذْنِ اللَّهِ كِتَابًا مُّؤَجَّلًا

Sve što je živo umire Allahovom voljom u času suđenom.[2]

هُوَ الَّذِي خَلَقَكُم مِّن طِينٍ ثُمَّ قَضَىٰ أَجَلًا وَ أَجَلٌ مُّسَمًّى عِندَهُ ثُمَّ أَنتُمْ تَمْتَرُونَ

On vas od zemlje stvara i čas smrti određuje, i samo On zna kada će doći određeni čas, a vi opet sumnjate.[3]

وَ لَن يُؤَخِّرَ اللَّهُ نَفْسًا إِذَا جَاءَ أَجَلُهَا وَ اللَّهُ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ

Allah, sigurno, neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah dobro zna ono što vi radite.[4] 

Predaje

Rekao je Božiji poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: “Čovjek propada[5] a ostaje mu dvoje: pohlepa i nada.”[6]

Rekao je Imam Ali, mir s njim: “Uistinu se za vas najviše bojim dviju odlika: slijeđenja strasti i dugih nadanja, jer slijeđenje strasti odvraća od Istine, a duga nadanja uzrokuju zaboravljanje Onoga svijeta.”[7] Sličan hadis prenosi se i od Božijeg poslanika, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim.

Ibn Ebu Ja‘fur prenosi da je Imam Sadik, mir s njim, rekao: “Čije srce bude privrženo Ovome svijetu, bit će mu privrženo preko triju odlika: neprolaznih briga, neispunjenih nadanja i neostvarenih očekivanja.”[8]

Imam Sadik prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Imam Ali, mir s njim, rekao: “Čija nadanja budu duga, djela će mu biti loša.”[9]

Abdullah ibn Hasan ibn Hasan prenosi od svoje majke Fatime bint Husejn da je njen otac, mir s njim, prenio riječi Božijeg poslanika, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: “Prvi pripadnici moga ummeta uspjeh će postići ustezanjem i čvrstom uvjerenošću, a potonji će propast doživjeti zbog lahkomosti i nadanja.”[10]

Imam Rida, mir s njima, prenosi od svojih predaka da je Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, rekao: “Da čovjek vidi smrt i kako mu se ona brzo primiče, zamrzio bi nadanja i prošao bi se traženja Prolaznog svijeta.”

Prenosi se da je Usame ibn Zejd za stotinu dinara kupio robinju koju će otplatiti u roku od mjesec dana. Kad je čuo za ovo, Božiji poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, reče: “Zar se ne čudite Usami koji kupuje uz rok od mjesec dana? Zaista su Usamina nadanja duga. Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, nisam trepnuo, a da nisam pomislio kako mi se trepavice više neće sresti prije nego mi Allah uzme dušu; i nisam podigao pogled, a da nisam pomislio kako ga neću spustiti prije nego umrem; i nisam uzeo zalogaj, a da nisam pomislio kako ga neću progutati prije nego se udavim njime.” Potom je rekao: “O sinovi Ademovi, ako pameti imate, ubrajajte sebe među one koji su umrli. Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša: Ono čime vam se prijeti zaista će doći i vi nećete moći umaći!”[11]

Imam Sadik od svojih predaka, mir s njima, prenosi da je Imam Ali, mir s njim, rekao: “Smrt nije postavio na njeno pravo mjesto onaj koji sutra ubraja u dane svog života.”[12]

Imam Ali, mir s njim, rekao je: “Čovjek nije produžio svoja nadanja, a da zbog toga nije pokvario svoja djela.” Također je rekao: “Da čovjek vidi smrt i kako mu se ona brzo primiče, zamrzio bi nadanja i traženje Prolaznog svijeta.”[13]

Imam Sadik od svojih predaka, mir s njima, prenosi da je Imam Ali, mir s njim, rekao: “Ko bude čvrsto uvjeren da će se rastati od prijatelja, da će se nastaniti pod zemljom, da će se suočiti s polaganjem računa, da neće imati potrebu za onim što je ostavio i da hoće imati potrebu za onim što je poslao, njemu priliči da se malo nada i da mnogo radi.”[14]

Objašnjenje

Čovjek živi s nadama i da mu one budu oduzete, ne bi se trudio i ne bi bio marljiv. Zapravo se može reći da čovjek jeste čovjek zbog nada koje ima, a bez njih bi bio životinja ili neživa tvar. Stoga treba obratiti pažnju na naredna pitanja:

1. Zašto su Kur'an i Sunnet zabranili duga nadanja?
2. U kojoj mjeri su zabranjena nadanja?
3. Da li su sva nadanja zabranjena i prezrena, ili postoje poželjna i nepoželjna nadanja?

Odgovor na ova tri pitanja postat će očit obratimo li pažnju na osnovnu svrhu stvaranja. Uzvišeni Allah je rekao:

Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi robuju.[15]

U vezi sa ovim ajetom od Ehli-bejta prenose se predaje koje robovanje tumače kao spoznavanje. Dakle, iz ovog časnog ajeta i predaja o njemu, kao i iz drugih ajeta i predaja, zaključujemo da nas je Allah stvorio da bismo mu istinski robovali, a istinsko robovanje ustvari je spoznaja Njega. Čovjek se treba, odnosno mora čuvati i kloniti svega što ga odvraća od stizanja do ove uzvišene svrhe i ovog krajnjeg odredišta, a sve ono što mu pomaže u stizanju do tog odredišta mora uraditi i mora se na tom putu zalagati te žuriti i natjecati. U skladu sa iznesenim, poželjna su ona čovjekova nadanja koja su u vezi sa spomenutim uzvišenim odredištem, kao i ona nadanja vezana za neke druge poslove i usmjerenja, koji čovjeka povezuju sa tim odredištem.

Iz prethodnog sažetog pojašnjenja postao je očigledan odgovor na sva tri postavljena pitanja, a jasne su i poruke ajeta i predaja izabranih uz dio predaje s Miradža kojim se trenutno bavimo. Prvi ajet poručuje da su zabranjena ona nadanja koja zaokupe i učine nemarnim onoga koji ih posjeduje, dok nas hadisi upozoravaju da su prezrena duga nadanja, nadanja koja uzrokuju da se zaboravi na Budući svijet, ona koja nemaju kraja, ona koja se ne mogu ispuniti, ona zbog kojih se odugovlači i ljenčari u djelovanju te ona nadanja usljed kojih se zaboravi na smrt. O ovome treba promisliti.

Izvor: Ali Se’adet Perver, Tajne s Miradža, sv. 2., Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2019., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Elmedin Karaman

[1] El-Hidžr, 3.

[2] Ālu ‘Imrān, 145.

[3] El-En‘ām, 2.

[4] El-Munāfikūn, 11.

[5] Prenosilac hadisa dodaje: “Ili je rekao: ‘stari’”.

[6] Bihāru-l-envār, sv. 70, str. 161, predaja 8.

[7] Isto, str. 163, predaja 16.

[8] Isto, str. 163, predaja 18.

[9] Isto, str. 163, predaja 19.

[10] Isto, str. 164, predaja 20.

[11] Bihāru-l-envār, sv. 70, str. 166, predaja 27; El-En‘ām, 134.

[12] Isto, str. 166, predaja 28.

[13] Bihāru-l-envār, sv. 70, str. 166, predaja 28.

[14] Isto, str. 167, predaja 31.

[15] Ez-Zārijāt, 56.