Saopćenje Fondacije “Mulla Sadra” u vezi s nemilim incidentom spaljivanja Kur'ana Časnog

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!

Sloboda govora ili moderna neukost

Osvrt na ekstremizam u vezi s nemilim incidentom spaljivanja Kur'ana, koji podržavaju neka zapadna društva

Svijet je u proteklim danima, na osnovu onoga što je emitovano u vijestima, svjedočio izdavanju dozvole švedske policije za spaljivanje Kur'ana Časnog osobi koja je pristupila tom odvratnom činu. Nemamo namjeru da u reakciji na taj događaj objavimo neki dugi članak i čitaoce zamaramo obimnim sadržajima, želimo samo da ukažemo na nekoliko važnih tačaka.

Ljudski se život  zasniva na tri značajna i temeljna principa, to jest na razumnosti, duhovnosti i sigurnosti. Potrebno je da se ukratko osvrnemo na ova tri principa.

Razumnost

Kada govorimo o ljudskoj sposobnosti razumijevanja, ne mislimo na onu snagu i sposobnost pomoću koje obavljamo svakodnevne poslove, jer takva sposobnost postoji i u životinjskom svijetu. I jedan leopard tokom lova razumije koja je životinja slabija ili koja mu je bliža, zbog čega je bira za ulov i napada je. Ne, to nije razumijevanje. Razumijevanje je ona sposobnost ili snaga u čovjeku pomoću koje shvata jasan logički dokaz i argument te čovjeka podstiče da slijedi taj pravac. Prema tome, čovjek koji ne popušta pred jasnim dokazom razuma i logičkog argumenta, odbacujući ga i povodeći se za svakojakim govorima i tvrdnjama bez ikakve logike i argumenta, ustvari je čovjek bez razuma i lišen je one sposobnosti koja se prepoznaje kao “granica između čovjeka i životinje”. Veliki filozof Ibn Sina kaže: “Osoba koja prihvata (ili odbacuje) tvrdnje bez dokaza, nesumnjivo je izašla iz domena ljudskog.”

Duhovnost

Tokom cijele povijesti čovječanstva okrutnici su istrajavali u nastojanju da ljudima oduzmu dimenziju duhovnosti i da ih tako pretvore u pokretne i bezdušne mrtvace da bi ih lakše mogli staviti pod svoju kontrolu i učiniti slugama svojih prohtjeva i obespravljujućih ciljeva. Međutim, svijetla dimenzija duhovnosti čovječanstva bila je suviše jaka da bi je silnici mogli ugasiti. Stoga su nastojali da tok duhovnosti skrenu s prave putanje i da onda, koristeći se tom prevarom, stanu na put čovjekovog postignuća istinske duhovnosti, koja predstavlja energiju stvaralačke humanosti u ljudskom biću. Ovaj sotonski plan sastoji se od dva važna dijela. Jedan je guranje ljudi u smjeru  lažnih duhovnosti i patvorenih misticizama (koji se u ovom našem vremenu šire po cijelom svijetu poput gljiva otrovnica pa se iz dana u dan pojavljuju neke nove duhovnost i neke nove škole misticizma), a drugi dio jeste prevencija čovjekove sklonosti ka izvorima istinske duhovnosti. “Kur'anofobija” predstavlja očigledan primjer ovog drugog dijela tog istog plana, jer je Kur'an, ustvari, posljednja Bogom Uzvišenim dana uputa za uređenje čovjekova života i neiscrpan izvor istinske duhovnosti.

Sigurnost

Možda sigurnost nije nešto što brine ljude koji su zaokupljeni svakodnevnim životom i možda čak na nju i ne pomišljaju, ali činjenica je da sigurnost društva predstavlja jedan od primarnih temelja čovjekova života tako da njen nedostatak dovodi ne samo do poremećaja već i do destrukcije ljudskog života. Stoga je važno obratiti pažnju na to da sigurnost, odnosno nesigurnost nije pitanje jedne osobe ili zasebne skupine već je to društveno i “zarazno” pitanje. Dakle, nikad nijedna vlast u svijetu nije uspjela, niti će uspjeti da u jednom dijelu svoga društva uspostavi sigurnost, a drugi dio da prepusti stanju nesigurnosti. To je zato što se nesigurnost, poput neke bolesti, prenosi s jednog mjesta na drugo tako da na kraju nastaje društvo koje je u stanju potpune nesigurnosti. Rumi ima jedan zanimljiv stih koji kaže: “Ovaj svijet je planina, a naše djelo dozivanja jek, k nama se vrati dozivanja odjek.” Prema tome, ako dozvolimo da jedan dio društva živi u nesigurnosti, treba da znamo da će se ta nesigurnost vratiti nama samima. Ovo je, prihvatili mi to ili ne, realnost na koju ukazuju riječi mudrih ljudi i historijsko iskustvo čovječanstva.

Šta kaže ljudski um o dokazivanju postojanja bilo čega?

Svaki razuman čovjek, ako dobro razmisli, dolazi do zaključka da je dokazivanje postojanja bilo čega moguće samo na jedan od ova tri načina:

1. Da se neposredno osjeti postojeći predmet; naprimjer, čovjek vidi zgradu ispred sebe i shvati da na tom mjestu postoji zgrada.

2. Da na osnovu tragova određene stvari čovjek shvati da ta stvar postoji; naprimjer, čovjek u daljini vidi dim koji se diže prema nebu i shvati da tamo gori neka vatra, čak i ako ne vidi samu vatru.

3. Da jasan dokaz, odnosno logički argument, našem umu dokaže da nešto postoji; naprimjer, kada vidimo dobar i snažan motocikl, naš razum donosi sud da je taj motocikl sigurno djelo veoma stručnih projektanata i iskusnih konstruktora. Dakle, postojanje znanja i vještine u projektovanju i konstrukciji tog motocikla stvar je koju naš razum shvata, baš kao što na osnovu izvanredne kreacije u sistemu stvaranja, na osnovu građe tijela jednog mrava ili kosmičkih galaksija, shvatamo opseg znanja i moći Boga Uzvišenog.

Sada jedno pitanje sljedbenicima jevrejske i kršćanske vjeroispovijesti

Kako mogu jevreji dokazati čuda koja je činio hazreti Musa, a. s., i kršćani čuda koja je činio hazreti Isa, a. s., u koja vjeruju i koja prenose, sljedbenicima islama!? Kako mogu muslimanima, kojih danas ima oko dvije milijarde, reći da povjeruju u to da se Musaov, a. s., štap stvarno pretvorio u zmiju ili da se Crveno more zaista rastavio te da su Izraelićani prošli kroz taj otvoreni prolaz!? Kako mogu dokazati rađanje Isaa, a. s., bez oca ili njegovo iscjeljivanje bolesnih ili oživljavanje umrlih!?

Jesu li oni sami, ili jesmo li mi sami vidjeli da su se ta čuda dogodila!? Da li je ostalo ikakvoga traga od tih čuda na osnovu kojih bismo zaključili da su se stvarno dogodila!? Jesu li u stanju pružiti jasan razumski dokaz ili logički argument da postoje ta čuda!?

Bez sumnje, neće imati nikakav odgovor. Ali unatoč tome, muslimani i u svojoj doktrini i svojim srcima vjeruju da su se ta čuda dogodila! Zašto!? Zato što realnost tih čuda ima veoma čvrsto uporište u Kur'anu Časnom. Da nema Kur'ana, kako bi jevreji mogli sebe predstaviti drugima kao narod čiji su preci prošli kroz Crveno more, a da ne budu izvrgnuti podsmijehu!? Da nema Kur'ana Časnog, šta bi kršćani trebali da urade da muslimani povjeruju da je Isa Mesih, a. s., oživljavao mrtve, a da ih ne nazovu skupinom praznovjernih!? Međutim, knjiga koju je Poslanik islama, a. s. v. a., predstavio čovječanstvu bila je razlogom da muslimani smatraju da su sljedbenici jevrejske i kršćanske vjeroispovijesti ljudi koji vjeruju u Jednoga Boga, a ne pregršt nevjernika i praznovjernih ljudi! Zar učenjaci jevrejske i kršćanske vjeroispovijesti ne bi trebali da budu zahvalni zato što postoji Kur'an Časni? Zar ne bi trebali spriječiti diskreditaciju Kur'ana? Zar ne bi trebali zaustaviti skrnavljenje Kur'ana i neprijateljske napade neukih na njega? Ako nisu u stanju poduzeti konkretne korake, zar ne bi trebali bar u formi kratke izjave ili poruke u nekoliko rečenica osuditi taj ružan čin? Pogotovo s obzirom na činjenicu da Kur'an Časni u ajetima 82. i 83. sure al-Maide kršćane naziva istinoljubivim ljudima koji nisu oholi, obrazlažući te intelektualne i duhovne prednosti time što se među kršćanima nalaze svećenici i monasi, pohvaljujući tako kršćanske učenjake i mistike!

Prema tome, oslobođeni utjecaja političkih igara zapadnih zemalja, učenjaci, velikani i mislioci u ovim društvima trebali bi svoje društvo uputiti na činjenice i ne dozvoliti da miran suživot sljedbenika ibrahimskih religija ustupi mjesto mržnji, neprijateljstvu i nesigurnosti. Svjesno i razumno jevrejsko ili kršćansko društvo nikad neće dozvoliti da se izdavanjem dozvole za spaljivanje Kur'ana skrnavi i degradira položaj Knjige koja je uporište mirnog suživota s muslimanima.

Na kraju i jedna napomena sestrama i braći muslimanima

Ne mislite da je vrijeđanje islamske vjere ili svete ličnosti Božijeg Poslanika (s), nešto novo i bez presedana; historija vrijeđanja istine traje koliko i historija čovječanstva. Međutim, istina ne samo da nikad ne iščezne već njen blistavi sjaj postaje izraženiji. Prema tome, ne brinite se i ne tugujte, već obratite pažnju na važne riječi Kur'ana Časnog za ovakve slučajeve:

 يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُونُوا قَوَّامِينَ لِلَّهِ شُهَدَاءَ بِالْقِسْطِ  وَلَا يَجْرِمَنَّكُمْ شَنَآنُ قَوْمٍ عَلَىٰ أَلَّا تَعْدِلُوا  اعْدِلُوا هُوَ أَقْرَبُ لِلتَّقْوَىٰ  وَاتَّقُوا اللَّهَ  إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ

O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže pobožnosti… (al-Ma'ida, 8).

Ovaj ajet znači da i u neprijateljskim odnosima budete pravedni i velikodušni. Ne želimo da kažemo da treba da zanemarimo i zaboravimo spaljivanje Kur'ana, hoćemo da kažemo da nas ovaj čin ne smije podstaknuti na vrijeđanje svetinja drugih ili odvući u nasilje prema nevinima ili potaknuti da učinimo nešto što islam u očima svijeta prikazuje jednom iracionalnom doktrinom. Najsnažniji vid borbe protiv spaljivanja Kur'ana jeste pokazivanje grandiozne veličine islama i kur'anskoga duha svijetu. Ne smijemo zanemariti ovaj intelektualni aktivizam.

والسلام على من اتبع الهدى

I neka je mir i pozdrav onima koji slijede Uputu.

Fondacija “Mulla Sadra”