Razmišljanje i promišljanje

Značaj razmišljanja i promišljanja

U časnom Kur’anu i u hadisima se ljudi pozivaju na razmišljanje.

U Kur’anu se razmišljanje spominje kao odlika pametnih.

إِنَّ فِي خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَاخْتِلَافِ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ لَآيَاتٍ لِّأُولِي الْأَلْبَابِ ‎ الَّذِينَ يَذْكُرُونَ اللَّهَ قِيَامًا وَقُعُودًا وَعَلَىٰ جُنُوبِهِمْ وَيَتَفَكَّرُونَ فِي خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ رَبَّنَا مَا خَلَقْتَ هَٰذَا بَاطِلًا سُبْحَانَكَ فَقِنَا عَذَابَ النَّارِ

U stvaranju Nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju Nebesa i Zemlje razmišljaju. “Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!” [1]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže:

“O Ibn Mes’ude. Kad god želiš nešto uraditi, uradi to znanjem i razumom, i čuvaj se djela bez razmišljanja i znanja, jer Veličanstveni Gospodar kaže: I ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela.”[2]

Također, kaže: „ Dva rekata lahkog namaza protkana promišljanjem su bolja od namaza tokom čitave noći.”[3]

I također kaže:

“Znak pametnog je da kada želi govoriti – razmisli; pa ako bude dobro – govori i okoristi se, a ako bude loše – ne govori i ostaje siguran.”[4]

Prema riječima Imama Sadika, mir neka je s njim:

Jedan čovjek je otišao kod Poslanika, s.a.v.a., i rekao: “O Božiji Poslaniče, posavjetuj me.” Poslanik ga je tri puta pitao: “Ako te posavjetujem, hoćeš li poslušati moj savjet?” Čovjek je tri puta odgovorio: “Da, Božiji Poslaniče!” Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Savjetujem te da kada god želiš nešto uraditi razmisliš o posljedici toga djela. Uradi to ako će biti ispravno, a napusti to ako će biti pogrešno.”[5]

Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, je rekao:

“Znajte! Nema koristi u ibadetu u kojem nema razmišljanja.”[6]

Također je rekao: .

“Znajte! Nema koristi od učenja Kur’ana bez razmišljanja.”[7]

Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, u oporuci Muhammedu ibn Hanefiji, kaže:

“Ko god se upusti u djelo bez obraćanja pažnje na posljedice, izložio se jako lošim i ružnim posljedicama. Razmišljanje prije djelovanja će te sačuvati od kajanja.”[8]

Ibn Kavva’ je pitao Zapovjednika pravovjernih, mir neka je s njim, o osobinama islama. On je odgovorio: “Uzvišeni Gospodar je propisao islam. Učinio ga je odjećom onih koji razmišljaju o posljedicama i uzrokom razumijevanja razboritim.”[9]

Također je rekao:

“Najbolji ibadet je neprekidno razmišljanje o Gospodaru i Njegovoj moći.”[10]

Imam Rida, mir neka je s njim, kaže: “Ibadet nije u mnoštvu namaza i posta. Istinski ibadet je razmišljanje o djelima Uzvišenog Gospodara.”[11]

Promišljenost i planiranje u poslu

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao jednom čovjeku: “Savjetujem ti da, kada god želiš uraditi nešto, razmisliš o posljedicama. Uradi to ako će biti ispravno, a napusti to ako će biti pogrešno.”[12]

Poslanik, s.a.v.a., je, također, rekao:

“Uzvišeni Gospodar voli kada god neko od vas čini neko djelo da ga učini čvrstim i postojanim.”[13]

Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže: “Postojanost života je u dobrom planiranju i mjera mu je u dobrom predviđanju.”[14]

Imam Sadik, mir neka je s njim, je rekao: “Tri stvari sputavaju čovjeka da dostigne visoke položaje: niska stremljenja, slabo planiranje i slabost mišljenja.”[15]

Imam Sadik, mir neka je s njim, o planiranju Selmana Farsija, r.a., kaže: “Što se tiče Selmana, r.a., kada bi uzeo godišnju platu, on bi iz nje izdvojio troškove za godinu, dok ne bi ponovo dobio platu.”[16]

Imam Dževad, mir neka je s njim, je rekao: “Razotkrivanje nečega prije njegovog ustaljivanja uzrokuje njegovu propast.”[17]

Čuvanje od stvaranja poteškoća

U islamu postoje planovi za različite aspekte čovjekovog života i ni u jednoj odgojnoj, materijalnoj i duhovnoj oblasti nema obavezu koju ne može izvršiti. Porodica Božijeg Poslanika (Ehli-bejt), na svim poljima svojim sljedbenicima je preporučila lahak i umjeren život, bez stvaranja poteškoća.[18]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., u više hadisa kaže:

“Ja ne volim one koji sebi otežavaju.”[19]

“Ne prisiljavaj svoga gosta na ono što mu je teško.“[20]

“Nemoj sebi otežavati radi gosta.”[21]

“Poštovanje brata po vjeri podrazumijeva da čovjek primi njegov poklon i da mu dâ od onoga što ima, te da sebi ne otežava zbog njega.”[22]

Zapovjednik pravovjernih, mir nek je s njim, je rekao:

“Najugodniji život je onaj u kojem se odbacuje otežavanje.”[23]

Također svome sinu govori:

“Sine! Postoje dvije vrste opskrbe: ona koju ti tražiš i ona koja tebe traži. Pa, ako ti ne odeš njoj, ona će doći tebi i zato ne nameći brigu čitave godine na brigu jednog dana – dovoljan ti je onaj dan u kojem si.”[24]

Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže:

“Vjernik sebi ne otežava zbog prijatelja.”[25]

Također je rekao:

“Onaj koji me najviše opterećuje među mojom braćom je onaj koji se zahmeti zbog mene i ja sam suzdržljiv prema njemu, a onaj koji me najmanje opterećuje je onaj prema kome sam ja onakav kakav sam prema sebi.”[26]

Cijenjeni Imam, mir neka je s njim, još je rekao:

“Kada ti brat dođe (nenajavljen), ponudi ga onim što imaš. Ali, kada ga pozoveš, potrudi se oko njega.”[27]

Također kaže:

“Ne priliči vjerniku da sebe ponizi.” Pitali su: “Kako sebe ponižava?” Odgovorio je: “Posvećuje se djelu koje nije u njegovoj mogućnosti.”[28]

Prenosi se od Imama Sadika, mir neka je s njim:

“Otežavanje (i stvaranje sebi poteškoća) nije u karakteru dobrih i nije obilježje bogobojaznih. Gospodar je rekao Poslaniku: “Reci: ‘Ne tražim od vas nagradu za ovo (poslanstvo) i ja nisam od onih koji otežavaju.’” I Poslanik je rekao: “Mi poslanici i prvaci mrzimo otežavanje, pa budi bogobojazan, i imaj strpljenja i istrajnosti da bi te Gospodar zaštitio od otežavanja i podario ti suštinu vjere. I ne budi zauzet jelom čiji je kraj izmet, i odjećom čiji je kraj truhlost, i kućom čiji je kraj ruševina, i imovinom čiji je kraj nasljedstvo, i prijateljima čiji je kraj rastanak, i ponosom čiji je kraj poniženost, i dostojanstvom čiji je kraj surovost, i uživanjem čiji je kraj gubitništvo.”[29]

Procjenjivanje razuma

Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže:

“Šest je stvari koje obavještavaju o razumu ljudi: druženja, kupoprodaja, dostizanje položaja, gubljenje položaja, imućnost i siromaštvo.”[30]

Izvor: Dževadi Amoli, Ključevi života sv.1, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2017, prijevod: Mohsen Zarean i Mirsad Hadžajlić

[1] Alu Imrān, 190-191.

[2] Mekārimu-l-ahlāk, str. 458; En-Nahl, 92.

[3] Mekārimu-l-ahlāk, str. 300.

[4] Tuhafu-l-‘ukūl, str. 28-29.

[5] El-Kāfī, vol. 8, str. 150.

[6] Isto, vol. 1, str. 36.

[7] Isto.

[8] Vesāilu-š-šī‘a, vol. 15, str. 281-282.

[9] El-Kāfī, vol. 2, str. 49.

[10] Isto, str. 55.

[11] Isto.

[12] Kurbu-l-isnād, str. 32, 65, 66.

[13] Džāmi‘u-s-sagīr, vol. 1, str. 284.

[14] Gureru-l-hikem, str. 354.

[15] Tuhafu-l-‘ukūl, str. 318.

[16] Isto, str. 351.

[17] Isto, str. 457.

[18] Pod stvaranjem poteškoća se misli na to da čovjek sebe pomuči nečim što sam sebi stavi u obavezu, iako mu to niko ne naredi.

[19] El-Kāfi, vol. 6, str. 276.

[20] Mekārimu-l-ahlāk, str. 135.

[21] Džāmi‘u-s-sagīr, vol. 2, str. 688.

[22] El-Kāfi, vol. 6, str. 276.

[23] Gureru-l-hikem, str. 478.

[24] Men la jahduruhu-l-fekīh, vol. 4, str. 386.

[25] El-Kāfi, vol. 2, str. 47.

[26] Mustedriku-l-vesāil, vol. 9, str. 155.

[27] El-Mehāsin, vol. 2, str. 410.

[28] El-Kāfi, vol. 5, str. 64.

[29] Bihāru-l-envār, vol. 70, str. 394-395.

[30] Gureru-l-hikem, str. 343