Činioci propasti ljudskih zajednica

Kur'an:

وَكَذَلِكَ مَا أَرْسَلْنَا مِن قَبْلِكَ فِى قَرْيَةٍ مِّن نَّذِيرٍ إِلَّا قَالَ مُتْرَفُوهَا إِنَّا وَجَدْنَا آبَاءَنَا عَلَى أُمَّةٍ وَإِنَّا عَلَى آثَارِهِم مُّقْتَدُونَ

I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedno mjesto nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: „Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu.[1]

Hadis:

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, ono čega se najviše bojim za vas jesu vođe koji vode u zabludu.“[2]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada Bog hoće nekom narodu zlo, povjeri vlast nad njihovim pripadnicima njihovim bezumnim, sudstvo među njima njihovim neznalicama i imetak njihov njihovim tvrdicama.“[3]

 

Napuštanje zabranjivanja nevaljalog

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, Bog neće kazniti obične ljude za djela uglednika, sve dok među njima ne budu vidjeli nevaljalo koje su sposobni spriječiti, a ne sprječavaju ga. A kada tako budu činili, Bog će kazniti i ugledne, i obične.“ [4]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog je uništio ljudske zajednice prije vas zato što su napustile naređivanje dobrog i zabranjivanje nevaljalog. Bog Višnji kaže: ‘Jedni druge nisu odvraćali od nevaljalog koje su činili. Ružno li je zaista to kako su postupali!“[5 

 

Neslaganje 

Kur'an:

وَلَا تَكُونُوا كَالَّذِينَ تَفَرَّقُوا وَاخْتَلَفُوا مِن بَعْدِ مَا جَاءَهُمُ الْبَيِّنَاتُ وَأُولَـئِكَ لَهُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌ

I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im jasni dokazi već došli – njih čeka patnja velika.[6]

Hadis:

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ne podvajajte se, jer su se oni prije vas podvajali pa su propali!“[7]

Pokvarenost uglednih

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao Aliju, mir s njim: „O Ali, moja zajednica će propasti posredstvom svakog licemjera učenog na jeziku.“[8]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, ne strahujem za svoju zajednicu ni od vjernika ni od mnogobošca (mušrika). Vjernika će Bog spriječiti njegovim vjerovanjem, a mnogobošca će Bog spriječiti njegovim mnogoboštvom. Međutim, ja se za vas bojim svakog licemjernog u duši, učenog na jeziku, koji će govoriti ono što odobravate, a činiti ono što osuđujete.“[9]

 

Ljubav za Ovaj svijet

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada moja zajednica bude visoko uzdizala Ovaj svijet, od nje će biti oduzeto strahopoštovanje predanosti Bogu (islama).“[10]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Smatram da ste čuli da je Ebu Ubejda donio nešto iz Bahrejna, pa raširite radosne vijesti i nadajte se onom što će vas usrećiti! Tako mi Boga, ja se za vas ne plašim siromaštva, nego se plašim da vam Ovaj svijet ne bude obilato ponuđen, kao što je bio ponuđen onima prije vas, pa da se oko njega prepirete, kao što su se prepirali oni prije vas, pa da i vas upropasti, kao što je njih upropastio.“[11]

Omalovažavanje prava slabih

Imam Ali, mir s njim, je u pismu Aštaru pisao: „…I odredi vrijeme za one koji imaju potrebe, u kojem ćeš biti slobodan za njih; sjedi s njima u skupu javnom i osjećaj se poniznim pri tome radi Boga Koji te stvori! Moraš od njih udaljiti vojnike svoje i pomoćnike svoje, kao što su stražari i redarstvo, tako da ti svaki koji ti želi govoriti može kazivati bez straha, jer slušao sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., kako više puta kazuje: ‘Zajednica, u kojoj nije bez straha zaštićeno pravo slabog od jakog, nikada neće postići čistotu!'“[12]

 

Kulturne i ekonomske izopačenosti 

Kur'an:

إِنَّ اللَّـهَ لَا يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّى يُغَيِّرُوا مَا بِأَنفُسِهِمْ

Zaista, Bog neće promijeniti ono što je pri nekom narodu, sve dok oni ne promijene što je pri njima samima![13]

Hadis:

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj ko se od moje zajednice uspije sačuvati od četiri osobine, imaće Džennet: od uranjanja u Ovaj svijet, od slijeđenja strasti, od požude trbuha i od požude stidnog mjesta.“[14]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, ono čega se najviše plašim za svoju zajednici su strasti i duga nadanja. Strast odvraća od Istine, a dugo nadanje čini da se zaboravi Drugi svijet.“[15]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, ono čega se najviše plašim za svoju zajednicu su žene i opojno piće.“[16]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, ono čega se najviše plašim za svoju zajednici je postupanje Lutova naroda. Neka moja zajednica očekuje kaznu kad se muškarci budu zadovoljavali s muškarcima, a žene sa ženama!“[17]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „O skupe trgovaca, vi ste zaista zaduženi da brinete o nečemu u čemu su propale prethodne ljudske zajednice: u mjerenju na litru i na kantaru.“[18]

 

Davanje vremena i postepeno odvođenje u propast

Kur'an:

وَلَقَدِ اسْتُهْزِئَ بِرُسُلٍ مِّن قَبْلِكَ فَأَمْلَيْتُ لِلَّذِينَ كَفَرُوا ثُمَّ أَخَذْتُهُمْ فَكَيْفَ كَانَ عِقَابِ

I prije tebe se poslanicima rugalo, pa sam Ja onima koji su poricali ostavljao vremena, i poslije sam ih kažnjavao, a kakva je samo bila kazna Moja![19]

وَالَّذِينَ كَذَّبُوا بِآيَاتِنَا سَنَسْتَدْرِجُهُم مِّنْ حَيْثُ لَا يَعْلَمُونَ ۝وَأُمْلِى لَهُمْ إِنَّ كَيْدِى مَتِينٌ

A one koji Naše riječi poriču Mi ćemo malo po malo, a da oni neće ni znati, u propast voditi, i davaćemo im vremena, obmana Moja zaista je trajna.[20]

Hadis:

U zbirci Musned Ibn Hanbela se prenosi od Ukba ibn Amira da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: „Kada vidiš da Bog daje čovjeku od Ovoga svijeta ono što ovaj voli, usprkos njegovom griješenju, to je postepeno odvođenje u propast. Zatim je proučio ajet: I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih ščepali i oni bi odjednom svaku nadu izgubili.“[21]

 

 

 

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 1, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković



[1]Ez-Zuhruf, 23.

[2]Musnedu ibn Hanbel, sv. 6, str. 441.

[3]El-Firdevs, sv. 1, str. 246, predaja 954.

[4]Musnedu ibn Hanbel, sv. 6, str. 218, predaja 17736.

[5]Kenzu-l-‘ummal, sv. 16, str. 192, predaja 44216; El-Maide, 79.

[6]Ali ‘Imran, 105.

[7]Sahihu-l-Buhari, sv. 3, str. 1282, predaja 3289.

[8]El-Hisal, str. 69, predaja 103.

[9]Nehdžu-l-belaga, knjiga 27.

[10]Nevadiru-l-usul, sv. 2, str. 12.

[11]Kenzu-l-‘ummal, sv. 3, str. 199, predaja 6161.

[12]Nehdžu-l-belaga, knjiga 53.

[13]Er-Ra‘d, 11.

[14]El-Hisal, str. 223, predaja 54.

[15]El-Hisal, str. 51, predaja 117; str. 52, predaja 62.

[16]Tarihu Bagdad, sv. 14, str. 79, predaja 7432.

[17]Mustedreku-l-vesail, sv. 14, str. 347, predaja 16912.

[18]Es-Sunenu-l-kubra, sv. 6, str. 53, predaja 11166.

[19]Er-Ra‘d, 32.

[20]El-A‘raf, 182-183.

[21]Musnedu ibn Hanbel, sv. 6, str. 122, predaja 17313; El-En‘am, 44.

Pitanja i odgovori