Nevjerovanje je gorki plod pristajanja uz sljedbenike Knjige – I dio

O vjernici, ako se budete pokoravali nekim od onih kojima je data Knjiga, oni će vas, nakon što ste prihvatili pravu vjeru, ponovo vratiti u nevjernike. A kako možete nevjernici postati kada vam se kazuju Allahovi ajeti i kada je među vama Njegov Poslanik? A ko je čvrsto uz Allaha, taj je već upućen na Pravi put. (Ali ‘Imran, 100-101.)

1. Kako je moguće da se vjernici okrenu nevjerovanju?

Vjernici su putnici koji su tek krenuli na put i koji još uvijek nisu stigli do cilja, a na tom se putu suočavaju sa brojnim opasnostima. Najvažnija zadaća vjerovjesnika je, nakon poziva u Istinu, očuvanje vjerovanja i postojanosti vjernika koji su se odazvali tom pozivu. To je zato što na putu vjernika postoje ozbiljne opasnosti koje se mogu usmjeriti protiv njihovog vjerovanja i koje ih mogu okrenuti u drugom pravcu.

Kada put koji je suprotstavljen vjerovanju ne bi bio privlačan, nema nikakve sumnje da bi iko izabrao išta drugo osim puta vjerovanja i posve bi nestalo iskušavanja i provjeravanja. Sigurno je da put nevjerovanja ima svoje draži, koje obmanjuju ljude i postepeno ih privlače sebi, tako da slabe temelje vjerovanja i konačno ga potpuno uništavaju. Opasnosti koje prijete vjernicima su upravo privlačnosti puta nevjerovanja.

Poznavanje opasnosti koje vrebaju na putu imana ima veliki značaj za vjernike, kako bi sa oštroumnošću mogli očuvati svoj iman i kako se ne bi, ne znajući i ne htijući, našli na ivici provalije. Mnogo kur'anskih ajeta pojašnjava opasnosti koje vrebaju na putu imana, a da bismo sačinili jedan cjelovit i detaljan sažetak svih ovih ajeta, bilo bi nužno posvetiti jednu posebnu i veoma iscrpnu raspravu tom pitanju. Jedan od ajeta koji ima za cilj usmjeravati vjernike u ovom pravcu je upravo gore navedeni ajet.

U ovom ajetu se upozorava na opasnost koja prijeti vjernicima, a to je praćenje sljedbenika Knjige. To je pokoravanje koje rezultira upropaštavanjem vjerovanja i koje vjerovanje zamjenjuje nevjerovanjem.

Svakako, vjera se suočava sa ozbiljnim opasnostima, čak i sa opasnošću uništenja i preobražaja u nevjerovanje. Stoga, biti bezbrižan je daleko od obazrivosti. Neophodno je stalno biti svjestan ove opasnosti.

2. Koje su osobine posjedovali sljedbenici Knjige, ili bar neki od njih, pa je pokoravanje njima vjernike vodilo u nevjerovanje?

Najvažnije osobine sljedbenika Knjige, koje su uzrokovale njihovo zastranjivanje i odlazak u zabludu, jesu sljedeće:

Sljedbenici Knjige su zauzeli ružan stav prema jasnoj Istini i nisu je bili spremni prihvatiti. Određen broj kur'anskih ajeta jasno ukazuje da su sljedbenici Knjige, ili bar njihovi velikani i učenjaci, bili upoznati sa istinitošću poslanstva Muhammeda, s.a.v.a. Prema Kur'anu, oni su Poslanika, s.a.v.a., poznavali kao svoju djecu.

الَّذِينَ آتَيْنَاهُمُ الْكِتَابَ يَعْرِ‌فُونَهُ كَمَا يَعْرِ‌فُونَ أَبْنَاءَهُمْ وَإِنَّ فَرِ‌يقًا مِّنْهُمْ لَيَكْتُمُونَ الْحَقَّ وَهُمْ يَعْلَمُونَ

Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, a neki od njih zaista svjesno istinu prikrivaju.[1]

Zanemarivanje svoje Nebeske knjige, prikrivanje istina koje su objavljene u njoj, pa čak i njeno iskrivljavanje i mijenjanje da bi se postigle kratkotrajne ovosvjetske koristi, predstavljaju, također, neke od značajnih osobina sljedbenika Knjige.

Oni su neke dijelove svoje nebeske knjige prihvatali, a druge odbacivali, drugim riječima, prema svojoj vjeri su se odnosili onako kako im je bilo volja:

أَفَتُؤْمِنُونَ بِبَعْضِ الْكِتَابِ وَتَكْفُرُ‌ونَ بِبَعْضٍ فَمَا جَزَاءُ مَن يَفْعَلُ ذَلِكَ مِنكُمْ إِلَّا خِزْىٌ فِى الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَيَوْمَ الْقِيَامَةِ يُرَ‌دُّونَ إِلَى أَشَدِّ الْعَذَابِ وَمَا اللَّـهُ بِغَافِلٍ عَمَّا تَعْمَلُونَ

Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji čini tako, na Ovome svijetu će samo poniženje stići, a na Sudnjem danu bit će stavljen na muke najteže. A Allah motri na ono što radite![2]

Prihvatanje ovakvog pristupa od strane muslimane uzrokuje uništavanje ili, u najmanju ruku, neučinkovitost vjere, a muslimani su u doticaju sa sljedbenicima Knjige ozbiljno izloženi opasnostima od ove vrste zastranjivanja.

Sljedbenici Knjige su bili prepreka na Božijem putu i, uz pomoć obmana i sumnji koje su ubacivali, praktično su predstavljali branu na putu ka Bogu:

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لِمَ تَصُدُّونَ عَن سَبِيلِ اللَّـهِ مَنْ آمَنَ تَبْغُونَهَا عِوَجًا وَأَنتُمْ شُهَدَاءُ وَمَا اللَّـهُ بِغَافِلٍ عَمَّا تَعْمَلُونَ

Reci: “O sljedbenici Knjige, zašto onoga koji vjeruje od Allahove vjere odvraćate, nastojeći da je krivom prikažete, a znate da je istina? – A Allah motri na ono što radite!”[3] 

Pored toga što su sami izabrali stranputicu, imali su za cilj da zavedu i muslimane:

أَلَمْ تَرَ‌ إِلَى الَّذِينَ أُوتُوا نَصِيبًا مِّنَ الْكِتَابِ يَشْتَرُ‌ونَ الضَّلَالَةَ وَيُرِ‌يدُونَ أَن تَضِلُّوا السَّبِيلَ

Zar ne vidiš kako oni kojima je dat dio Knjige Pravi put zamjenjuju za zabludu i žele da i vi sa Pravog puta skrenete?[4]

Najveća želja sljedbenika Knjige bila je da skrenu muslimane sa puta koji su izabrali i da ih odvrate od vjere koju su odabrali, te da pripreme teren kako bi muslimani zanijekali islam.Najvećim uspjehom u borbi protiv nove vjere sljedbenici Knjige su smatrali to da izazovu kajanje kod onih koji vjeruju i da njihovim odvraćanjem od vjere potvrde istinitost svojih tvrdnji o neispravnosti te vjere:

وَدَّ كَثِيرٌ‌ مِّنْ أَهْلِ الْكِتَابِ لَوْ يَرُ‌دُّونَكُم مِّن بَعْدِ إِيمَانِكُمْ كُفَّارً‌ا حَسَدًا مِّنْ عِندِ أَنفُسِهِم مِّن بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمُ الْحَقُّ

Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zavisti svoje, nakon što im je Istina jasna postala.[5]

وَدَّت طَّائِفَةٌ مِّنْ أَهْلِ الْكِتَابِ لَوْ يُضِلُّونَكُمْ وَمَا يُضِلُّونَ إِلَّا أَنفُسَهُمْ وَمَا يَشْعُرُ‌ونَ

Neki sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas na stranputicu odvedu; međutim, oni samo sebe odvode, a da i ne slute.[6]

Sljedbenici Knjige su poricali Božije ajete:

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لِمَ تَكْفُرُ‌ونَ بِآيَاتِ اللَّـهِ

Reci: “O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove dokaze ne vjerujete?”[7]

Oni su ismijavali i izigravali islam:

اتَّخَذُوا دِينَكُمْ هُزُوًا وَلَعِبًا

…koji vašu vjeru za podsmijeh i zabavu uzimaju…[8]

Sljedbenici Knjige su miješali Istinu i neistinu, pravili su neku vrstu privida sačinjenog od istine koja je ispunjena neistinom, te su na taj način svojim šejtanskim prijedlozima djelovali na neke naivne osobe:

يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لِمَ تَلْبِسُونَ الْحَقَّ بِالْبَاطِلِ وَتَكْتُمُونَ الْحَقَّ وَأَنتُمْ تَعْلَمُونَ

O sljedbenici Knjige, zašto istinu neistinom zaogrćete i svjesno istinu krijete?[9]

O vjernici, ne prijateljujte sa onimsljedbenicima Knjige koji su pravili i ostvarivali neke planove kako bi uzdrmali iman vjernika:

وَقَالَت طَّائِفَةٌ مِّنْ أَهْلِ الْكِتَابِ آمِنُوا بِالَّذِى أُنزِلَ عَلَى الَّذِينَ آمَنُوا وَجْهَ النَّهَارِ‌ وَاكْفُرُ‌وا آخِرَ‌هُ لَعَلَّهُمْ يَرْ‌جِعُونَ

Neki sljedbenici Knjige govore: “Pokažite da i vi vjerujete u ono što se objavljuje vjernicima, i to na početku dana, a pri kraju dana to porecite ne bi li i oni svoju vjeru napustili.”[10]

Oni su prema muslimanima gajili i gaje ogromnu mržnju. Na svojim posebnim skupovima iskazuju ovu mržnju i raduju se nevoljama muslimana, a kada vide njihov uspjeh, osjećaju se jako nezadovoljno i neraspoloženo:

وَإِذَا خَلَوْا عَضُّوا عَلَيْكُمُ الْأَنَامِلَ مِنَ الْغَيْظِ قُلْ مُوتُوا بِغَيْظِكُمْ إِنَّ اللَّـهَ عَلِيمٌ بِذَاتِ الصُّدُورِ‌ ۝ إِن تَمْسَسْكُمْ حَسَنَةٌ تَسُؤْهُمْ وَإِن تُصِبْكُمْ سَيِّئَةٌ يَفْرَ‌حُوا بِهَا

A čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prstiju svojih. Reci: “Umrite od muke!” Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije. Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se.[11]

Oni su izgovarali jako uznemiravajuće riječi i svojim uvredljivim jezicima zadavali mnogo glavobolje muslimanima:

وَلَتَسْمَعُنَّ مِنَ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ مِن قَبْلِكُمْ وَمِنَ الَّذِينَ أَشْرَ‌كُوا أَذًى كَثِيرً‌ا

Vi ćete doista slušati mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca.[12]

Imali su neraskidive veze sa tagutom i idolima, a nevjernike su pretpostavljali vjernicima:

أَلَمْ تَرَ‌ إِلَى الَّذِينَ أُوتُوا نَصِيبًا مِّنَ الْكِتَابِ يُؤْمِنُونَ بِالْجِبْتِ وَالطَّاغُوتِ وَيَقُولُونَ لِلَّذِينَ كَفَرُ‌وا هَـؤُلَاءِ أَهْدَى مِنَ الَّذِينَ آمَنُوا سَبِيلًا

Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i taguta vjeruju, a o neznabošcima govore: “Oni su na ispravnijem putu od vjernika.”[13]

Jedna skupina sljedbenika Knjige je, uz pomoć neispravnih opravdavanja, prevaru smatrala dopuštenom i, naravno, nisu prezali od nje:

وَمِنْهُم مَّنْ إِن تَأْمَنْهُ بِدِينَارٍ‌ لَّا يُؤَدِّهِ إِلَيْكَ إِلَّا مَا دُمْتَ عَلَيْهِ قَائِمًا ذَلِكَ بِأَنَّهُمْ قَالُوا لَيْسَ عَلَيْنَا فِى الْأُمِّيِّينَ سَبِيلٌ وَيَقُولُونَ عَلَى اللَّـهِ الْكَذِبَ وَهُمْ يَعْلَمُونَ

A ima i onih koji ti neće vratiti ako im povjeriš samo jedan dinar, ako ga ne budeš stalno pratio. Tako je, jer oni govore: “Nama nije grijeh što učinimo neukima” – i o Allahu svjesno govore laži.[14]

3. Šta može uzrokovati pojavu da vjernici prate sljedbenike Knjige, a da to izazove njihovo nevjerovanje?

Promišljanja, vjerovanja, ponašanja i djelovanja predstavljaju pogodan prostor za slijeđenje i pokoravanje. U intelektualnom pogledu sljedbenici Knjige su bili sujevjerni, što nije bilo u skladu s vjerovanjem. U praktičnom pogledu djelovali su i ponašali se tako da su u korijenu uništavali vjeru. Da bi se sljedbenici Knjige upoznali sa ovim pitanjima, potrebno je mnogo više prostora, a i sam Kur'an se iscrpno bavi ovim pitanjima. Slijeđenje sljedbenika Knjige kod vjernika je uzrokovalo udaljavanje od ispravnih vjerovanja i lijepog i doličnog ponašanja. Upravo zbog toga je takvo što zabranjeno.

4. Šta privlači vjernike sljedbenicima Knjige?

Postojanje dunjalučkih koristi kao što su bogatstvo, slava i uživanje u zadovoljstvima i strastima predstavlja jedan od razloga za pokornost sljedbenicima Knjige. Zaljubljenost ili ushićenost nekom osobom, skupinom ili posebnim idejama, također, predstavlja razlog pokornosti. Zastrašenost i potpadanje pod uticaj nekog toka mogu uzrokovati slijepo slijeđenje njega ili njegovih posljedica. Navike, tradicije, običaji i uobičajena praksa imaju, također, veliku ulogu u slijeđenju bez prethodnog istraživanja i razmatranja.

Sljedbenici Knjige su posjedovali sve navedene osobine, zbog čega se osjećala velika opasnost da će jedan broj vjernika privući sebi. Upozorenja u Kur'anu predstavljaju mjere zaštite prije nego što vjernici padnu u zamku sljedbenika Knjige.

Prednost sljedbenika Knjige i svih onih koji nasrću na iman vjernika je to što pozivaju odavanju ovosvjetskim uživanjima, koja odgovaraju tjelesnim prohtjevima svih ljudi. Naravno, taj poziv je upućen u jednom veoma lijepom i razumski prihvatljivom obliku, čak je potkrijepljen vjerskim tekstovima, manje jasnim kur'anskim ajetima i detaljima iz sunneta Božijeg Poslanika. Upravo zbog jednog takvog oblika vjernici nesvjesno potpadaju pod njihov uticaj i slijede ih.

Dobro ekonomsko stanje sljedbenika Knjige je uzrokovalo to da veliki broj vjernika potraži posao kod njih, a čak su to tražile i osobe poput hazreti Alija. Jasno je da su mnogobrojne mogućnosti i posjedovanje velikih ekonomskih dobara mnogim siromašnim, ali i pripadnicima srednjeg staleža bili privlačni. To je dovodilo do ushićenja, a nesvjesno je djelovalo i na to da pojedinci potpadnu pod uticaj razmišljanja i ponašanja onih koji su posjedovali bogatstvo.

Na početku islama sljedbenici Knjige su bili ljudi koji su veoma dobro poznavali kulturu, a bavili su se i vjerskim i intelektualnim pitanjima. Zahvaljujući činjenici da su prije imali poslanike i nebeske knjige, oni su bili jako dobro obaviješteni i imali su veoma dobru podršku, zahvaljujući tome što su kršćani i jevreji vladali značajnim dijelom svijeta. Silom prilika, muslimani su potpadali pod uticaj njihovih znanja i civilizacije suočavajući se s određenim opasnostima.

Muslimani su zbog ljubavi prema prošlim vjerovjesnicima gajili određene naklonosti i prema njihovim sljedbenicima, kršćanima i jevrejima, a zbog dugogodišnjeg zajedničkog življenja u Medini i njenoj okolini, prema njima su gajili svojevrsnu ljubav. Međutim, plamen zavisti je plamtio u srcima sljedbenika Knjige i oni nisu gajili nikakvu naklonost prema muslimanima:

وَإِذَا خَلَوْا عَضُّوا عَلَيْكُمُ الْأَنَامِلَ مِنَ الْغَيْظِ قُلْ مُوتُوا بِغَيْظِكُمْ إِنَّ اللَّـهَ عَلِيمٌ بِذَاتِ الصُّدُورِ‌

A čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama, grizu vrhove prstiju svojih. Reci: “Umrite od muke!“ Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije.[15]

Jedan dio sljedbenika Knjige, iako su se prividno pridržavali vjere, isticao je svoju pobožnost i odanost vjeri smatrajući se jedinim vjernicima (takvi su uglavnom bili među učenjacima sljedbenika Knjige). Međutim, djelovali su potpuno suprotno od srži vjere, a to djelovanje nije u skladu sa Istinom, tj. pokoravanjem i predanošću Bogu. Ustvari, vjera je bila paravan za njihove želje, strasti i tjelesne prohtjeve, kako bi lakše ostvarili ovosvjetske ciljeve i udovoljili svojim prohtjevima. Ova skupina je bila veoma opasna za iskrene muslimane koji nisu bili upoznati sa njihovom pravom prirodom i koji su bili zavarani njihovim civiliziranim izgledom.

5. Zbog čega je rečeno nekima od sljedbenika Knjige (فَرِ‌يقًامِّنَالَّذِينَأُوتُواالْكِتَابَ) i zašto nije općenito rečeno “sljedbenicima Knjige” (أهلالکتاب)?

Nisu svi sljedbenici Knjige bili takvi, već je samo jedna skupina sljedbenika Knjige (فَرِ‌يقًامِّنَالَّذِينَأُوتُواالْكِتَابَ) imala takve osobine. Ovaj način prikazivanja ukazuje na pravičnost i potpunu iskrenost Kur'ana. Treba znati da nije u potpunosti zabranjena saradnja sa sljedbenicima Knjige. Upravo se iz ajeta može zaključiti da jedna skupina sljedbenika Knjige nije kako treba, ali ne svi. Zabranjena je ona saradnja koja djeluje štetno na vjerovanje, ali nisu zabranjene i druge vrste.

U kur'anskim ajetima se pohvalno govori o dobrim pripadnicima sljedbenika Knjige:

الَّذِينَ آتَيْنَاهُمُ الْكِتَابَ يَتْلُونَهُ حَقَّ تِلَاوَتِهِ أُولَـئِكَ يُؤْمِنُونَ بِهِ وَمَن يَكْفُرْ‌ بِهِ فَأُولَـئِكَ هُمُ الْخَاسِرُ‌ونَ

 Neki od sljedbenika Knjige čitaju je onako kako je objavljena; oni u nju vjeruju. A nastradat će sigurno oni koji u nju ne vjeruju.[16] 

لَيْسُوا سَوَاءً مِّنْ أَهْلِ الْكِتَابِ أُمَّةٌ قَائِمَةٌ يَتْلُونَ آيَاتِ اللَّـهِ آنَاءَ اللَّيْلِ وَهُمْ يَسْجُدُونَ ۝ يُؤْمِنُونَ بِاللَّـهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ‌ وَيَأْمُرُ‌ونَ بِالْمَعْرُ‌وفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ‌ وَيُسَارِ‌عُونَ فِى الْخَيْرَ‌اتِ وَأُولَـئِكَ مِنَ الصَّالِحِينَ

Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji po svu noć Allahove ajete čitaju i mole se;oni u Allaha i u Onaj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i jedva čekaju da učine dobročinstvo; oni su čestiti.[17]

وَإِنَّ مِنْ أَهْلِ الْكِتَابِ لَمَن يُؤْمِنُ بِاللَّـهِ وَمَا أُنزِلَ إِلَيْكُمْ وَمَا أُنزِلَ إِلَيْهِمْ خَاشِعِينَ لِلَّـهِ لَا يَشْتَرُ‌ونَ بِآيَاتِ اللَّـهِ ثَمَنًا قَلِيلًا أُولَـئِكَ لَهُمْ أَجْرُ‌هُمْ عِندَ رَ‌بِّهِمْ إِنَّ اللَّـهَ سَرِ‌يعُ الْحِسَابِ

 Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što se objavljuje vama i u ono što je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove riječi za nešto što malo vrijedi; oni će nagradu od Gospodara njihova dobiti. Allah uistinu brzo račune svodi.[18]