El-Enba Benjamin – Džordži Zejdan – Nazir Džejd (Šenuda Treći)
“Dokučio sam da je Amr ibn el-As izaslanik Božanskog Proviđenja, koje je učinilo da živimo u sigurnosti!”
El-Enba Benjamin
Ime mu je El-Enba Benjamin. Bio je patrijarh egipatskih Kopta u razdoblju od 623. do 662. dodine nove ere, što znači da se na tom položaju zadržao 39 godina.
U tom vremenu se upoznao sa pismom vjerovjesnika islama, Muhammeda, s.a.v.s., koje je El-Mukavkisu donio Hafiz ibn Ebi Beltea, izaslanik kojeg mu je uputio Poslanik islama. On je primio izaslanika Časnog Poslanika i otpremio ga s darovima, od kojih je najznačajniji bio: tazbinstvo vjerovjesnika islama s Egiptom, predstavljeno u Mariji, koja je kasnije postala jednom od “majki vjernika”, nakon što je stupila u brak s Poslanikom islama i primila islam.
El-Enba Benjamin, patrijarh egipatskih Kopta, bio je svjedokom potpunog bizantijskog povlačenja, podržanog s devedeset hiljada jevreja, kao što je bio i savremenikom ponovne izgradnje grada Jerusalema, u čemu je Egipat uzeo velikog učešća.
El-Enba Benjamin, patrijarh egipatskih Kopta, bio je očevidac potpunog povlačenja Bizantijaca i ulaska Perzijanaca u Egipat, a zatim i njihova povlačenja i ponovnog povratka Bizantijaca, te povlačenja Bizantijaca uporedo sa dolaskom muslimana.
El-Enba Benjamin je bio i savremenikom vlade Amra ibn el-Asa, od njegovog prvog ulaska u Egipat 639. godine, tj. 18. godine po Hidžri, te od njegova osvojenja Egipta 20. godine po Hidžri, odnosno 640. godine nove ere. Prisustvovao je i pregovorima koje su El-Kajrus, vladar Egipta, i egipatski patrijarh vodili s Amrom ibn el-Asom.
El-Enba Benjamin, patrijarh egipatskih Kopta, bio je također svjedokom izgradnje prve džamije u Egiptu, koja je prozvana – a i danas se tako zove – Džamija Amra ibn el-Asa. El-Enba Benjamin je zatim pripremio sebi sjedište u Aleksandriji, nakon umirujućeg pisma koje je dobio od Amra ibn el-Asa, u kojem ga je pozivao da izvršava svoje vjerske obaveze u punoj sigurnosti i miru.
Benjamin je tada započeo živjeti svoj život duhovnoga vođe u miru i spokojnosti, što se prenijelo na sve njegove sunarodnike, Kopte.
Odnos Amra ibn el-Asa i njegove vlade, te njegovih ljudi i svih muslimana prema njihovoj braći kršćanima, tj. Koptima, bio je prožet ljubavlju, naklonošću i razumijevanjem. Zahvaljujući toj neupitnoj naklonosti vlasti i naroda, ogromno mnoštvo egipatskih Kopta ušlo je u islam.
El-Enba Benjamin, patrijarh Aleksandrije i svih Kopta u Egiptu, izjavio je:
“Dokučio sam da je Amr ibn el-As izaslanik Božanskog Proviđenja, koje je učinilo da živimo u sigurnosti! Prije Amrova dolaska mi smo živjeli kao živi mrtvaci u strahu od tiranije Perzijanaca i mržnje Jevreja. Bojali smo se da se Egipat ne pretvori u more krvi, onako kako se u more krvi pretvorio Jerusalem kada su – uz pomoć Jevreja – prodrli u grad. Mi smo, međutim, s dolaskom Amra ibn el-Asa shvatili da su islam i njegov Poslanik došli kako bi ljudski rod lišili zvjerstava koja nas zamalo nisu uništila.
Amr ibn el-As je bio veličanstven primjer plemenitog držanja i širine. Mi nismo osjećali da živimo u sigurnosti i slobodi sve dok nam nije došla ova zaštita u vidu pažnje i brige o nama, koju nam je poslalo Nebo, otjelovljena u ličnosti Amra ibn el-Asa i njegove vlade. A mislim da Nebo šalje samo ono što je pravedno. Amr ibn el-As i njegovi ljudi bili su poslanje Neba za naše izbavljenje! Zato nema ničeg čudnog u pojavi da je ogroman broj Kopta primio islam, u koji sam ja bio pozivan još ranije.
Moral Amra ibn el-Asa, njegovih ljudi i njegove vlade bio je veličanstven i to je ono što je Kopte privuklo njemu. Tako su zavoljeli islam koji je ogromno mnoštvo njih i prihvatilo kao svoju vjeru. Nama to nije predstavljalo nikakvu neugodnost, štaviše, to je dodatno doprinijelo našoj sigurnosti i spokoju!”
*****
“Ne mislim da je ijedan drugi poslanik, osim Muhammeda, postizao toliku naklonost, koju je jednostavno zasađivao u srce onoga ko bi ga upoznao, makar ga dotični i ne volio!”
Džordži Zejdan
Ime mu je Džordži Zejdan (George Zaidan). Rođen je 1861. godine u Bejrutu. Odrastao je u jednoj siromašnoj porodici, što ga je natjeralo da napusti školovanje u svojoj dvanaestoj godini, kako bi pomagao ocu da održi porodicu u životu. Još kao mali volio je crtati i slikati, ali i čitati. Imao je, međutim, želju da jednoga dana postane liječnik. Pokušavao je završiti studij medicine u Kasr el-Ajniju u Egiptu, ali njegova ljubav prema čitanju i pisanju bila je prevagnula, tako da se i opredijelio da bude pisac. Ali, pisanje mu nije donosilo prihod koji bi mu bio dovoljan za život.
Naučio je čitati i pisati engleski za samo pet mjeseci, pa je nastojao tim novim jezikom poboljšati svoje životne prilike i naći neki posao. Na kraju je postao prevodilac u engleskoj obavještajnoj službi, koja mu je postavila uvjet da, pored prevodilačkog posla, ima nastaviti i pisati za novine za koje je dotada radio. Džordži Zejdan je prihvatio njihove uvjete i nastavio s pisanjem, radeći istovremeno kao prevodilac u engleskoj obavještajnoj službi.
Džordži Zejdan, egipatski pisac i engleski činovnik, bio je u pratnji engleskog izaslanstva koje je išlo u Sudan, i bio joj prevodilac u putovanju niz Nil. Izaslanstvo je u toku 1884. godine imalo zadatak da izbavi Gordon-pašu.
Poželio je da ima svoj novine ili časopis u kojima bi mogao pisati bez ograničenja, pa je za to dobio saglasnost engleske obavještajne službe, koja mu je tako pružila priliku da ima svoje vlastito glasilo, gdje je mogao pisati šta je htio i pozivati koga on hoće da za njega piše. Tako je Džordži Zejdan godine 1892. pokrenuo časopis El-Hilal, pod kojim imenom, osim časopisa, sada djeluje i velika novinska kuća. I kuća i časopis, dakle, nose još uvijek ime koje podsjeća na njega.
Nakon osnivanja i pokretanja izdavanja časopisa El-Hilal, Zejdan se potpuno okrenuo novinarstvu i književnosti.
Ostavio je iza sebe velik broj djela, a mi ćemo navesti samo neka: Povijest Egipta, Povijest islamskog civilizacijskog hoda, Opća historija, Jezička filozofija – povijest normi arapskog jezika, Borba zaljubljenih, Diktatura mameluka, Djevojka Gassan, Egipćanka Armanosa, Geografija Egipta.
Džordži Zejdan je o islamu i muslimanima izjavio sljedeće:
“Nisam vidio da je iko širokogrudiji, čestitiji, draži i iskreniji od prijatelja muslimana. Ja sam ih upoznao još kao mali, kada su se s velikom pažnjom odnosili prema mojoj porodici, i kao veliki, kada su me lijepo pazili. U islamu nisam našao ništa drugo, osim ljubavi, bratstva, širokogrudosti i uzvišenosti.
Pročitao sam Kur'an – u njemu sam otkrio potpunu opskrbu za jedan častan život. Svaka riječ u Kur'anu je život, za sadašnjost i za budućnost, pa savjetujem svakome da ga pročita. Sasvim sigurno, Kur'an, koji je objavljen Muhammedu, poslaniku islama, nije se mogao pojaviti niotkuda.
Muhammed je bio pouzdan čovjek, živio je prema kur'anskom ćudoređu. Njegov život se i danas proučava jer sadrži istinske vrijednosti.
Ne mislim da je ijedan drugi poslanik, osim Muhammeda, postizao toliku naklonost, koju je jednostavno zasađivao u srce onoga ko bi ga upoznao, makar ga ovaj i ne volio!“
*****
“Kur'an je knjiga koja se mora čitati. U njemu se nama izriče počast, i on nema premca!”
Nazir Džejd
Ime mu je Nazir Džejd (Nazeer Gaied). To je pravo ime koptskog vjerskog poglavara Šenude Trećeg, aleksandrijskog patrijarha kraze morkosije. Rođen je u Egiptu 1923. godine. Završio je gimnaziju 1947, a potom je studirao teologiju. Zaređen je1954, a potom je 1956. godine biran za manastirskog igumana. Biskupom je postao 1962. i na tom položaju ostao, pokrivajući područje crkvenog odgoja i obrazovanja, sve dok na njega nije godine 1971. pao izbor za patrijarha, na kojem mjestu se nalazi i danas.
Nazir Džejd, odnosno patrijarh Šenuda Treći, na poglavarskoj stolici je naslijedio patrijarha Ćirila Šestog, čije se obavljanje najviše vjerske dužnosti odlikovalo prijateljstvom, ljubavlju, saosjećanjem, bratstvom i solidarnošću. On je djelatno ispoljavao miroljubivost, s ciljem da Egipat zadrži svoju sigurnost i ostane bezbjednom zemlja.
Patrijarh Šenuda, međutim, bio je intelektualac: pjesnik, esejist, književnik, govornik i pobožnjak. Iza njega je ostao velik broj priloga, koji su vrlo upečatljivi. Neki od tih priloga objavljeni su u izdanjima za širu upotrebu, a neki su snimljeni na audio-kasetama.
Radio je i kao rezervni starješina u oružanim snagama – po vlastitoj želji – nastojeći time izraziti svoju odanost zemlji u kojoj živi i kojoj pripada i svome egipatskom rodoljublju.
Susreo sam se sa njim u drugoj polovini sedamdesetih godina u njegovom uredu, u zgradi saborne crkve na Abbasijji u Kairu. Dugo smo razgovarali u njegovom otmjenom uredu. Razgovor je bio ugodan, jer druženje sa takvim ljudima i ne može biti ništa drugo, doli čisti užitak, iako je razgovor bio obuhvatan i zadirao u širok spektar i vjerskih, i ovosvjetskih tema. Vidio sam da je veoma jednostavan čovjek, doživljavao sam ga kao muslimana, iako posve svjestan da je on zapravo hrišćanin.
Vidio sam da izvanredno poznaje svaku pojavu o kojoj je bilo riječi, da govori kao genijalac, pravi pokrete genijalca, osmjehuje se kao genijalac… I ja sam samo u jednom trenutku bio genijalan sa njim: kada sam ga nasmijao toliko da se on smijao gromko, zabacivši glavu natrag!
Zapazio sam da voli islam, da je ingeniozno pronicljiv i u pogledu poznavanja kur'anskog jezika! Slušao sam ga, a on je govorio jezikom Kur'ana; govorio je Kur'anom!
Nisam se čudio, već sam mu bio samo još bliži, u još tješnjoj vezi s njegovim umom. Uostalom, ništa neobično: Kur'an približava ljudske umove jedne drugima i zbližava ljudska srca. Također briše razlike među njima.
Navest ću samo neke rečenice koje ću izdvojiti iz svoga dugog razgovora koji sam imao sa patrijarhom Šenudom Trećim:
“Kur'an je knjiga koja se mora čitati. U njemu se nama izriče počast, i on nema premca. Islam je, bez sumnje, vjera širine i promjena, a Muhammed je bio najveći društveni reformator koji se ikada pojavio.
Kada je pobjedonosni vojskovođa Amr ibn el-As došao u Egipat i vidio da kršćani nemaju svoga patriijarha, jer je El-Enba Benjamin bio sakriven, poslao mu je pismo, pozivajući ga da preuzme rukovođenje vjerskim životom Kopta u Egiptu pod njegovom zaštitom i pažnjom. U pismu koje je Amr ibn el-As poslao El-Enbi Benjaminu stoji: ‘Gdje god da je koptski patrijarh Benjamin, neka zna da mu mi pružamo zaštitu, jamčimo sigurnost i dajemo mu tvrdu riječ kojom nas je Allah obavezao! Stoga, neka patrijarh dođe kod nas u sigurnost i spokojstvo i neka prihvati rukovođenje pitanjima svoje vjere i neka preuzme brigu o svojim istovjernicima!’
Amr ibn el-As je pomogao izgradnju aleksandrijeske crkve, a učinit će da budu vraćene crkve koje su Bizantijci bili uzurpirali.”
Patrijarh Šenuda Treći i njegovi Kopti i danas žive u okrilju te brige i sigurnosti. Stoga će i reći borcima na ratnom poprištu, koji su se okupljali nasuprot neprijatelju prije Oktobarskog rata: “Mi u ovim danima vodimo protiv cionista odsudnu bitku za opstanak – oni su naš zajednički neprijatelj, oni su neprijatelji i hrišćanstva, i islama! Mi se neprekidno molimo Bogu za vas da vas čuva i nadamo se da će se rat završiti povoljno, da nijedan od vas neće izgubiti ni dlaku sa glave!”
*****
Na kraju: Nadam se da se čitalac bolje upoznao s vrijednošću svoje vjere kroz njeno istinsko razumijevanje od strane ove odabrane skupine, za koju se nadam da sam je predstavio na pravilan način i omogućio da se vjerodostojno izrazi o islamu i o onome šta bi muslimani mogli dobiti ako bi se pridržavali njegovih učenja, koja vode prema svjetskom miru.
Molim čitaoca da mi dostavi i one podatke koje sam možda ispustio u predstavljanju ovih ličnosti. Isto tako, molim čitaoca da me obavijesti o svemu drugom što mu se učini da bi se moglo pridodati ovoj knjizi, čiji bi obim volio proširiti do stotine, pa i više… Nadam se da će čitaoci sarađivati sa mnom, kako bi se povećao broj obrađenih ličnosti u ovoj knjizi.
Molim Allaha da sve nas naputi na ono što je dobro za ljude, a što se krije u miru kojem islam teži! A Allah zna za namjeru!
“Islam i Poslanik u očima drugih”
Ahmed Hamid