Kerbela – mjesto sukoba istine i neistine

Ljudska historija je preplavljena ratovima i sukobima. Od prvih dana kada su ljudi počeli život na planeti Zemlji, počeli su ratovi i sukobi i nastavljeni su sve do danas. Sukobi među sljedbenicima neispravnog puta, zbog prohtjeva njihovih strasti i želja koje su se svodile na materijalne stvari, potpuno su prirodni i ništa se drugo i ne očekuje od čovjekove zemne prirode. Možemo primijetiti da su se kroz prošlost stalno vodili sukobi između sljedbenika Istine i neistine i trajat će sve do konačne pobjede Istine. Naravno, pobjeda Istine je sigurno obećanje Božije i jednog dana će čovjek biti svjedokom njenog ostvarenja.

Među sukobima koji su se vodili između sljedbenika Istine i neistine u historiji su zabilježeni zadivljujući prizori borbe za Istinu, istrajnosti, dostojanstva i požrtvovanosti sljedbenika Istine, te naspram njih, zapanjujući prizori nasilništva, nemilosrdnosti, bezosjećajnosti, okrutnosti, agresivnosti, krvoločnosti i zlobe sljedbenika neispravnog puta. Ovi sukobi ponudili su pravu sliku sljedbenika Istine i sljedbenika neistine i oni su za sljedbenike Istine vrijedni pažnje i čovjek treba da se nad njima zamisli i zastane.

Međutim, ne postoji prizor sukoba sljedbenika Istine i sljedbenika neistine, koji u sebi sadrži sve pokazatelje obje strane na svom vrhuncu i u svojoj potpunosti i koji ih prikazuje u pravom svjetlu i u najvećoj mogućoj mjeri, kao što je prizor Kerbele. Događaj na Kerbeli, među mnoštvom sukoba između Istine i neistine, sličan je Suncu čijim se izlaskom milioni zvijezda sklanjaju ispred čovjekovih očiju i njegova blistajuća svjetlost osvjetljava svaki kutak.

Na Kerbeli su se sljedbenici Istine pojavili na vrhuncu dostojanstva, u krajnjim granicama obespravljenosti, u najtežim okolnostima, na najvećoj razini spoznaje, sa najvećom količinom ljubavi, sa potpunom ustrajnošću i sa neviđenom požrtvovanošću. Sva ova savršenstva su svojom krvlju zabilježili, štaviše uklesali, u srce historije. Naspram njih, i sljedbenici neistine su na tom polju pokazali i zabilježili sve znakove neispravnog puta i zalutalosti.

Ono što se desilo na dan Ašure predočilo je čovječanstvu put Istine i neistine sa svim njihovim obilježjima, kako ne bi ostala nikakva nedoumica ni nejasnoća u procjenjivanju i kako bi to bilo sveobuhvatno i precizno mjerilo sljedbenicima Istine. Jedna od tajni svevremenosti događaja na Kerbeli jeste upravo ova osobina.

Ako Kerbela nadahnjuje i ne zastarijeva, ako je Kerbela uvijek ostavljala traga i prolaskom vremena njena djelotvornost je bivala sve veća i veća, ako je Kerbela živa i nikada se neće zaboraviti, to je zahvaljujući ovim samo njoj svojstvenim osobinama, koje su shvatljive svima onima kojima se ona obraća, a razumijevanje, odnosno i više od razumijevanja, doživljaj i proživljavanje Kerbele mogući su za sve.

I muškarac i žena, i učen i neuk, i mali i veliki, i obični ljudi i oni posebni, i muslimani i nemuslimani, i istočnjaci i zapadnjaci, svi, baš svi, čim ugledaju cjelokupnu sliku Kerbele razlučuju šta je istina, a šta neistina. Hvale Husejnovu stranu, a osuđuju suprotnu. Za jedan korak su bliže iskazivanju ljubavi prema Husejnu i njegovim prijateljima i osjećaju mržnju prema njihovim protivnicima. Oni koji su malo ambiciozniji i imaju više sposobnosti za promjene i prevrate nadahnjuju se Husejnovim pokretom. Njegovu poruku uzimaju kao moto svoga života. Potaknuti su i kreću u borbu protiv neistine.

Ustvari, Kerbela nije samo historija koja se desila u nekom vremenu i tu se završila. Kerbela je živa i vječna poruka, koja je svim sljedbenicima Istine u prošlosti bila nadahnuće i koja ih je usmjeravala. Borcima na putu istine Kerbela je misao vodilja upute i putokaz Istine. Pobornicima Istine, onima koji se žrtvuju na Božijem putu i istinskim sljedbenicima poslaničkog puta, Kerbela je sveobuhvatan i potpun primjer i uzor. Riječju, to je velika i ponosna Božija zastava koja se uzdigla na vrh Istine i poziva sebi sve one koji robuju Bogu i pobornike pravde te im pokazuje put prolaska kroz tjesnace i način suprotstavljanja razbojnicima, nasilnicima i kumirima i u njima učvršćuje i povećava duh istrajnosti i postojanosti.

A danas,

ako je uspostavljena srčana veza ljudi sa Imamom Husejnom,

ako je usađena ljubav prema Prvaku šehida i šehidima Kerbele u dubinama bića vjernika,

ako je ljubav prema Husejnu i njegovim vjernim prijateljima zaposjela srca vjernika,

ako uspomene i sjećanja na Kerbelu izazivaju bujicu suza iz očiju zaljubljenika u Ebu Abdullaha Husejna,

ako Ašura i Kerbela unose najveće promjene u naš ovosvjetski i onosvjetski život,

onda je na našim plećima velika odgovornost za očuvanje ovog ogromnog naslijeđa i svima nama se skreće pažnja na veliku obavezu čuvanja historije Kerbele.

Čuvanje ove dragocjene zaostavštine koja daruje život i čast našem društvu može se posmatrati s različitih stanovišta. Jedan od njih je čuvanje njene historije od iskrivljenja i sprječavanje dodavanja nečeg neutemeljenog, kao i izbjegavanje tumačenja i analiza koje su u suprotnosti sa junačkim duhom i svetošću Ašure – prizora svjedočenja Božije jednoće.

Događaj na Kerbeli je tako bogat i sadržajan. Ako bismo predstavili samo ono što se desilo, bez imalo umanjivanja i bilo kakvog dodavanja, Kerbela bi ovladala srcima koja imaju spremnost, a oči koje vide ostale bi zapanjene.

Vjerodostojne historijske predaje i hadisi koji govore o Ašuri, a koji postoje u našem pisanom naslijeđu, u sebi sadrže takvu jasnoću i sveobuhvatnost da nema potrebe da se obraćamo predajama koje nisu vjerodostojne, a neke su i protivrječne, te štivu koje je neutemeljeno. Zaista, obraćanje slabim izvorima i predajama, koji nisu u skladu sa stvarnošću, jeste nepravda prema Prvaku šehida Kerbele.

Nažalost, neki od uvaženih pisaca koji su posegli za perom i napisali knjigu o ustanku na Kerbeli, a naročito su nastojali da rasvijetle događaje koji su se desili na njoj, nisu se potrudili da se obrate na izvorne tekstove i vjerodostojne izvore i nisu uložili napor da sumnjive predaje tumače sigurnim učenjima, koja se tiču vjerovanja, te potvrđenim historijskim događajima. Pokazujući popustljivost kada je riječ o prihvatanju predaja, ponudili su brojne sadržaje koji se ne nalaze ni u jednom vjerodostojnom izvoru. Upravo to što su oni ponudili drugim piscima poslužilo je kao dokument i postepeno se počelo prihvatati kao nesporni dio historije. Među njima su se nalazile velike ličnosti i ljudi vrijedni poštovanja, koji su zbog obilne ljubavi prema Imamu Husejnu, mir s njime, i njegovim prijateljima na sve što je preneseno o njima gledali s poštovanjem i žurili su da to prošire. Čak nekada ne bi obraćali pažnju na historijske protivrječnosti koje su se primjećivale u ovim predajama. Priča o ovim zapisima veoma je opširna i potrebna je posebna prilika da bi se ona rasvijetlila.

Autor: Muhammed Muhammedijan