Poticanje na obavljanje obaveza

Poslanik, s.a.v.a.: “Radi u skladu sa Božijim farzovima, bit ćeš najbogobo­jazniji čovjek!”[1]

Imam Ali, mir s njim: “Farzovi, farzovi! Odnesite ih Allahu, od­vest će vas u Džen­net!”[2]

Imam Ali, mir s njim: “Učinite ciljevima traženja vaših ono što vam je Allah sta­vio u dužnost i molite Ga za ispunjenje prava Njegovih, koja On od vas traži.”[3]

Imam Ali, mir s njim: “Vješto privoli svoj nefs na ibadet, budi blag prema njemu, a ne prisiljavaj ga! Iskoristi spontanost njegovu i živahnost, osim kada su u pitanju dužnosti koje su ti naređene. Zaista se one moraju obavljati u za njih određeno vrijeme.”[4]

Imam Ali, mir s njim: “Nema služenja Allahu kao što je iz­vršavanje farzova.”[5]

Imam Ali, mir s njim: “Uistinu, ako budeš odvraćen od obavljanja far­zova zbog vrline mustehaba, neće opstati nikakva zarađena vrlina zbog napuštanja farza.”[6]

Imam Hasan, mir s njim: “Zaista vam je Uzvišeni Allah propisao farzove zbog toga što je ljubazan i milostiv, a ne zbog toga što ima pot­rebu za njima, dakle to je iz milosti Njegove – nema boga, osim Njega! – prema vama, da bi odvojio čiste od uprljanih i da bi iskušao ono što je u vašim prsima i da bi pročistio ono što vam je u srcima.”[7]

Imam Zejnul-Abidin, mir s njim: “Ko radi u skladu sa onim što mu je Allah, dž.š., propisao, taj spada među najbolje ljude.”[8]

Imam Sadik, mir s njim: “Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Ničim Mi se Moj rob nije više omilio od činjenja onoga što sam Ja učinio farzom.’”[9]

Ono što je Allah, dž.š., propisao ljudima

Imam Ali, mir s njim: “Uzvišeni Allah je zaista naložio predvodnicima pravde da zadrže sebe na razini ljudi najnemoćnijih, tako da siromaštvo ne bi uzrujalo siromašnog.”[10]

Imam Ali, mir s njim: “Uzvišeni Allah je propisao u imetku imuć­nih izdržavanje za siromašne. Ne ogladni siromah, osim stoga što se imućni okoristio njegovim pravom.”[11]

Imam Ali, mir s njim: “Uzvišeni Allah propisao je vjerovanje radi čišćenja od idolopoklonstva, namaz radi udaljavanja od oholosti i zekat da bude uz­rokom opskrbe.”[12]

Imam Ali, mir s njim: “Zaista je Allah, dž.š., propisao dužnosti stroge za sve udove tvoje i On će se pozivati na njih na Danu sudnjem protiv tebe.”[13]

Sveobuhvatne obaveze

Imam Ali, mir s njim: “Granice obaveza koje je Allah, dž.š., propisao svojim stvorenjima ogledaju se u pet velikih farzova: namaz, zekat, Hadždž, post i vilajet, koji je čuvar četiriju prethodnih obaveza.”[14]

Navedene predaje dosljedno uspostavljaju farz kao središnju osovinu vjerskog života, mjerilo bogobojaznosti, ljudske izvrsnosti i bliskosti Allahu, dž.š. Izvršavanje farzova nije tek formalna obaveza, već najviši oblik ibadeta, temelj na kojem se gradi svaka druga vrlina. Zbog toga se naglašava da nijedna pohvalna praksa (mustehab) ne može nadomjestiti zapostavljanje onoga što je strogo naređeno.

Predaje također ukazuju da su farzovi izraz Božije milosti, a ne potrebe, jer njihov krajnji cilj jeste pročišćenje srca, ispitivanje unutarnjih namjera i odvajanje istinskih vjernika od formalnih sljedbenika. U tom smislu, farzovi imaju i individualnu i društvenu dimenziju, oni ne oblikuju samo odnos čovjeka prema Bogu, nego i pravedne odnose unutar zajednice, posebno kroz odgovornost imućnih prema siromašnima i obavezu nosilaca vlasti da dijele životne okolnosti najnemoćnijih.

Konačno, naglašavanjem pet temeljnih farzova, uz vilajet kao njihovog čuvara, predaje ukazuju da je vjerski poredak koherentan i hijerarhijski uređen sistem, u kojem svaka obaveza ima svoje mjesto i svrhu. Time se jasno poručuje da je vjerska zrelost u islamu nerazdvojiva od dosljednog izvršavanja Božijih zapovijedi, jer upravo one čine najkraći i najsigurniji put ka duhovnom usavršavanju i konačnom spasu.

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mjera mudrosti 3, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., preveo sa arapskog: Ertan Basarik

[1] El-Kafi, 2/82/4.

[2] Nehdžu-l-belaga, govor 167.

[3] Isto, govor 113.

[4] Isto, pismo 69.

[5] Isto, izreka 113.

[6] Gureru-l-hikem, 3793.

[7] El-Bihar, 23/99/3

[8] El-Kafi, 2/81/1.

[9] Isto, 2/82/5.

[10] Nehdžu-l-belaga, govor 209.

[11] Isto, izreka 337.

[12] Isto, izreka 253.

[13] Isto, izreka 392.

[14] El-Bihar, 68/388/39.