Nemoćni

Pod nemoćnima (mustazaf) se ovdje podrazumijevaju: muškarci, žene i djeca koji nemaju izbora i koji ne nalaze put spasa iz nevjerništva i zablude. Za njih se nadati da će biti obuhvaćeni Božijim oprostom i milošću.

إِلَّا الْمُسْتَضْعَفِينَ مِنَ الرِّجَالِ وَالنِّسَاءِ وَالْوِلْدَانِ لَا يَسْتَطِيعُونَ حِيلَةً وَلَا يَهْتَدُونَ سَبِيلًا

Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta.[1]

فَأُولَٰئِكَ عَسَى اللَّهُ أَن يَعْفُوَ عَنْهُمْ

Allah će njima, ima nade, oprostiti, jer Allah briše grijehe i prašta.[2]

Imam Bakir, mir neka je s njim, rekao je:“Nemoćni (intelektualno) jeste onaj koji nije u stanju ni da ne vjeruje ni da ne vjeruje,… pa se ne smatraju obavezanima.”[3]

Iako ova skupina ne spada ni među vjernike ni među nevjernike, s obzirom na uvjete u kojima se nalaze označena je kao nemoćni (oni koji ostaju u stanje nemoći) i vjernicima su dati posebni propisi u pogledu odnosa i potpore takvima.

Zabrana odbacivanja nemoćnih

Zurare priča: Sa Hamranom ili Bukejrom došao sam kod Imama Bakira, mir neka je s njim, i rekli smo: ‘Mi (u pogledu prijateljstva s ljudima) imamo svoja mjerila: ko se slaže s nama (u pogledu velajeta), bio on alevija ili ne, s njim smo u prijateljstvu, a ko god se u tome ne slaže s nama, odbacujemo ga.’ Imam Bakir, mir neka je s njim, reče: ‘O Zurare, Riječ Božija ispravnija je od onoga što ti govoriš. A gdje su onda oni za koje je kazano: Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci…? I gdje su skupine onih muslimana čija konačnica zavisi od Božijeg naređenja [zato što niti izričito zaslužuju kaznu niti ima razloga da zasluže oprost], također, gdje su oni koji su pomiješali dobra djela i grijehe, gdje su ljudi na bedemima (ashabu a’raf), gdje su oni čija srca treba pridobiti?”[4]

Izvor: Dževadi Amoli, Ključevi života 2, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2018, prijevod: Muamer Kodrić

[1] En-Nisā’, 98.

[2] En-Nisā’, 99.

[3] El-Kāfi, vol. 2, str. 404.

[4] El-Kāfi, vol. 2, str. 372-373