Značenje Kur'ana

Pitanje nadnaravnosti Kur'ana u pogledu značenja zahtijeva širu raspravu, u najmanju ruku traži zasebnu knjigu, ali se može ukratko ponuditi jedna uvodna slika. Prije svega, trebamo znati kakva je knjiga Kur'an. Da li je filozofska? Da li je naučna? Da li je književna? Da li je historijska? Ili je umjetničko djelo?

Odgovor je da Kur'an nije ništa od toga. Isto kao što Časni Poslanik, štaviše, svi poslanici imaju zaseban profil: nisu filozofi, ni naučnici, ni književnici, ni historičari, ni umjetnici, niti zanatlije, a istovremeno imaju odlike svega toga – i uz to i neke druge odlike – i Kur'an kao nebeska Knjiga nije ni filozofska, ni naučna, ni historijska, ni književna, niti je umjetničko djelo, ali istovremeno ima odlike svih njih, pored niza drugih odlika.

Kur'an je Knjiga za uputu čovjeka i ustvari je Knjiga čovjeka, ali čovjeka na način na koji ga je Bog stvorio i poslanici su došli da ga upoznaju sa njim samim, da mu pokažu put sreće.

Budući da je Kur'an Knjiga čovjeka, onda je i Knjiga Boga, jer čovjek je upravo ono biće čije stvaranje počinje prije Ovoga svijeta i završava na onome što dolazi poslije Ovoga svijeta. Znači, čovjek je, sa stanovišta Kur'ana, dah božanskog duha i, htio to ili ne, vraća se svome Gospodaru. Zbog toga, spoznaja Boga i spoznaja čovjeka nisu međusobno odvojive. Sve dok čovjek ne spozna sebe, ne može pravilno spoznati Boga. Sa druge strane, jedino uz spoznaju Boga čovjek otkriva svoju pravu suštinu.

Čovjek u ideologiji poslanika – gdje je Kur'an njegov najsavršeniji izraz – umnogome se razlikuje od čovjeka koji se upoznaje putem nauke. Znači, ovaj čovjek je mnogo otvoreniji. Čovjek kojeg čovjek spoznaje putem nauke nalazi se između dvije krajnosti: rođenja i smrti. Prostor prije i poslije ovih krajnosti je obuhvatila tama i nepoznat je sa stanovišta ljudskih znanosti.

Međutim, kur'anski čovjek nema ovih ograničenja. Došao je sa drugog svijeta i u školi Ovoga svijeta treba se usavršiti. Njegova budućnost na Drugome svijetu ovisi o načinu djelovanja i zalaganja ili lijenosti i pasivnosti koju pokazuje u školi Ovoga svijeta. Na koncu, čovjek između života i smrti – kao što ga čovjek poznaje – umnogome je površniji od onoga kakvim ga poslanici predstavljaju.

Kur'anski čovjek treba znati:

Odakle je došao?

Kamo ide?

Gdje se nalazi?

Kakav treba biti?

Šta treba raditi?

Kada praktično i ispravno odgovori na ovih pet pitanja, kur'anski čovjek osigurat će svoju stvarnu sreća na Ovom svijetu u kojem se nalazi i na svijetu u koji treba da ide.

Da bi saznao odakle je došao i sa kojeg izvora je potekao, ovaj čovjek treba spoznati Boga, a da bi spoznao Boga, treba proučavati svijet i čovjeka kao znakove na obzorju i u sebi samom te pomno promišljati o suštini postojanja.

Da bi znao kamo ide, čovjek se treba zamisliti nad onim što Kur'an naziva povratak Bogu, tj. nad proživljenjem i sakupljanjem mrtvih, nad žestokim strahovima Sudnjeg dana, nad vječnom blagodati i teškom kaznom, i na kraju, nad razinama i postajama koje čovjek ima pred sobom. Čovjek treba da se upozna sa njima, da povjeruje u njih, da spozna Boga kao početak i početnu tačku bića, ali i kao kraj i tačku povratka bića svom izvoru.

Da bi znao gdje se nalazi, čovjek treba spoznati poredak i zakone u svijetu, shvatiti svoj položaj među ostalim stvorenjima i pronaći sebe među tim stvorenjima.

Da bi znao kakav treba biti, čovjek treba spoznati ljudske ćudi i moralna svojstva te na temelju njih izgraditi sebe.

Da bi znao šta treba raditi, čovjek se treba povinovati nizu pojedinačnih i nizu društvenih pravila i propisa.

Kur'anski čovjek, pored svega ovoga, treba povjerovati u niz neosjetilnih i nevidljivih bića ili, kur'anskim izrazom, u gajb kao mjesto očitovanja i korito provedbe Božije volje u poretku postojanja. Također, treba znati da Uzvišeni Bog ni u jednom vremenu nije zanemario čovjeka koji je imao potrebu za nebeskom uputom. Također, treba vjerovati u jednu skupinu odabranih ljudi koji su bili Božiji poslanici i upućivači ljudi, koji su poslani od strane Boga i dostavili Božiju poruku.

Kur'anski čovjek gleda na prirodu kao na znak (ajet), a na historiju kao stvarni laboratorij, koji pokazuje ispravnost poslaničkih učenja.

Ovakav je čovjek i ovakva pitanja su, pored nekih drugih, ljudima predočena u Časnom Kur'anu.

Izvor: Murteza Mutahari, Uvod u islamski svjetonazor 2 – Objava i poslanstvo, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2011., sa prezijskog prevela: Mediha Imamović