Granice i kazne

Svaka stvar ima granicu

Imam Bakir, mir s njim: “Zaista je Uzvišeni Allah svakoj stvari odredio granicu, i dao je za nju dokaz koji ukazuje na tu stvar, i odredio je kaznu za onoga koji pređe tu granicu.”[1]

Ustezanje od kazne

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Koliko god mognete ustegnite se od kažnjavanja muslimana. Ako nađete ikakav izlaz za muslimana, otvorite mu ga, jer je bolje da predvodnik pogriješi u oprostu, nego da pogriješi u kažnjavanju.”[2]

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ustegnite se kažnjavanja u sumnjivim slučajevima.”[3]

Provođenje kazni

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Provođenje jedne od Allahovih kazni bolje je od četrdeset dana padanja kiše na Allahovu zemlju.”[4]

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Uspostavljanje jedne Allahove kazne bolje je od šezdeset godina ibadeta.”[5]

Imam Sadik, mir s njim: “Pred Božijeg Poslanika dovedena je žena plemićkoga roda, nakon što je nešto ukrala i on naredi da joj se odsječe ruka. Potom se kod Božijeg Poslanika skupila nekolicina Kurejšija i obratila mu se riječima: ‘O Božiji Poslaniče, odsjeći ćeš ruku ženi plemenitog roda zbog ovako malog prekršaja?!’ Poslanik reče: ‘Da, prethodnici vaši su zbog toga i stradali. Provodili su kazne nad slabima, a nisu nad svojim velikanima i zato su stradali.’”[6]

Nema ni zauzimanja, ni jamčenja, ni zaklinjanja pri izvršenju kazne

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Svako ko se svojim zauzimanjem ispriječi izvršenju kazne izložen je Božijoj srdžbi dok ne povuče svoje zauzimanje.”[7]

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Pri izvršavanju kazne se ne prima ni zauzimanje, ni jamčenje, ni zaklinjanje.”[8]

Imam Ali, mir s njim: “Nema zauzimanja ni za jednu od propisanih kazni.”[9]

Imam Sadik, mir s njim, prenosi od svoga oca, ovaj od djedova, od Poslanika, s.a.v.a.: “Zabranjeno je posredovanje kod kazni. Ko bude posredovao pri jednoj od Allahovih kazni tako da se ona ne provede i uloži trud da se ona dokine, Uzvišeni Allah će ga kazniti na Sudnjem danu.”[10]

Zabrana odgađanja provođenja kazne

Imam Bakir, mir s njim: “Trojica su svjedočila da je čovjek počinio blud. Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, reče: ‘Gdje je četvrti?’ Rekoše: ‘Sada će doći.’ Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, reče: ‘Kaznite ovu trojicu, u kažnjavanju nema odgađanja ni koliko trenutak.’”[11]

Zabrana prelaska granice pri kažnjavanju

To su Allahove granice, pa ih ne prelazite! A oni koji prelaze Allahove granice (propise) nepravedni su.[12]

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Dovest će na Sudnjem danu vladara koji je umanjio kaznu za jedan udarac bičem. On će reći: ‘Gospodaru, to sam učinio iz samilosti prema Tvojim robovima.’ Gospodar će mu reći: ‘Zar si ti milostiviji prema njima od Mene?!’ Potom će se dati naredba da ga bace u Džehennem. Zatim će dovesti vladara koji je povisio kaznu za jedan udarac bičem. On će reći: ‘To sam učinio da bi se ustegnuli od činjenja grijeha prema Tebi!’ Potom stiže naredba da ga bace u Džehennem.”[13]

Imam Bakir, mir s njim: “Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, naredio je Kanberu da izvrši kaznu nad jednim čovjekom. Kanber iz ljutnje udari tri udarca više od kazne. Imam Ali, mir s njim, za naknadu udari tri udarca Kanberu.”[14]

Uloga provođenja kazne u čišćenju od grijeha

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ko učini grijeh i bude kažnjen zbog njega, ta kazna je otkup za taj grijeh.”[15]

Imam Ali, mir s njim: “Kada god Allah kazni svoga roba vjernika na Ovome svijetu na Sudnjem danu je darežljiviji i plemenitiji od toga da ga ponovo kazni.”[16]

Zabrana omalovažavanja kažnjenika

Tenbihu-l-havatir: “Kada je Božiji Poslanik, s.a.v.a., kamenovao bludnika, jedan čovjek reče svome drugu: ‘Dotučen je poput psa.’ Božiji Poslanik, s.a.v.a., prođe sa onom dvojicom pored leša i reče im: ‘Odgrizite zubima od ovoga leša!’ Njih dvojica rekoše: ‘O Božiji Poslaniče, neka je Božiji blagoslov na tebe, da zagrizemo leš?!’ Poslanik reče: ‘Ono što ste uzeli od vašeg brata teže je od zalogaja ovoga leša.’”[17]

Abdurrahman ibn Ebi Lejla: “Ali je proveo kaznu nad čovjekom i ljudi počeše da ga psuju i proklinju. Na to Ali reče: ‘Što se tiče ovoga grijeha njegova, on više neće biti pitan za njega.’”[18]

Ko treći put bude kažnjavan, treba biti ubijen

Imam Kazim, mir s njim: “Oni koji budu kažnjeni dva puta zbog velikih grijeha treći put trebaju biti ubijeni.”[19]

Ukor

Imam Sadik, mir s njim, kada ga je Hamad ibn Osman upitao o ukoru (ta‘zir): “Manji je od kazne.” Hamad je upitao: “Manji od osamdeset udaraca bičem?” Imam reče: “Manji je i od četrdeset udaraca bičem.” Ponovo je pitao: “Koliki je?” Imam reče: “Zavisi kako vladar procijeni čovjekovu grešku i snagu njegovog tijela.”[20]

Imam Sadik, mir s njim, kada je bio upitan kolika je veličina ukora: “Između deset i dvadeset udaraca.”[21]

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mjera mudrosti 1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., preveo sa arapskog: Amar Imamović

[1] El-Kafi, 1/59/2.

[2] Kenzu-l-‘ummal, 12971.

[3] El-Fekih, 4/74/5146; Kenzu-l-‘ummal, 12972.

[4] Kenzu-l-‘ummal, 14599; El-Kafi, 7/174/1.

[5] Mustedreku-l-vesail, 18/9/21843.

[6] Isto, 18/7/21834.

[7] Kenzu-l-‘ummal, 43837.

[8] El-Fekih, 4/74/5146.

[9] Mustedreku-l-vesail, 13/439/15846.

[10] Isto, 18/24/21901.

[11] El-Kafi, 7/210/4.

[12] El-Bekare, 229.

[13] Mustedreku-l-vesail, 18/37/21948.

[14] El-Kafi, 7/260/1.

[15] Kenzu-l-‘ummal, 12964, 12966, 13366, 13367.

[16] Tuhafu-l-‘ukul, 214.

[17] Tenbihu-l-havatir, 1/116.

[18] Kenzu-l-‘ummal, 14002.

[19] El-Kafi, 7/191/2.

[20] ‘Ilelu-š-šerai‘, 538/4.

[21] El-Kafi, 7/240/1.