Osamljivanje
فَقالَ: يا رَبِّ! فَكَيْفَ أَدُومُ عَلى ذِكْرِكَ؟ فَقالَ: بِالخَلْوَةِ عَنِ النّاسِ
“Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, upita: ‘O Gospodaru, kako da Te se stalno sjećam?’ Uzvišeni Allah reče: ‘Time što ćeš se osamljivati.’”
Ajeti
ثُمَّ قَفَّيْنَا عَلَى آثَارِهِم بِرُسُلِنَا وَ قَفَّيْنَا بِعِيسَى ابْنِ مَرْيَمَ وَ آتَيْنَاهُ الْإِنجِيلَ وَ جَعَلْنَا فِى قُلُوبِ الَّذِينَ اتَّبَعُوهُ رَأْفَةً وَ رَحْمَةً وَ رَهْبَانِيَّةً ابْتَدَعُوهَا مَا كَتَبْنَاهَا عَلَيْهِمْ إِلَّا ابْتِغَاءَ رِضْوَانِ اللهِ فَمَا رَعَوْهَا حَقَّ رِعَايَتِهَا فَآتَيْنَا الَّذِينَ آمَنُوا مِنْهُمْ أَجْرَهُمْ وَ كَثِيرٌ مِّنْهُمْ فَاسِقُونَ
Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim Naše poslanike slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo Indžil dali, a u srca sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili, dok su monaštvo oni sami, kao novotariju, uveli – Mi im ga nismo propisali, nego samo da traže Allahovo zadovoljstvo, ali oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa ćemo one među njima koji budu vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su prestupnici.[1]
فَأَعْرِضْ عَن مَّن تَوَلَّى عَن ذِكْرِنَا وَ لَمْ يُرِدْ إِلَّا الْحَيَاةَ الدُّنْيَا ذَلِكَ مَبْلَغُهُم مِّنَ الْعِلْمِ إِنَّ رَبَّكَ هُوَ أَعْلَمُ بِمَن ضَلَّ عَن سَبِيلِهِ وَ هُوَ أَعْلَمُ بِمَنِ اهْتَدَى
Zato se ti okani onoga koji Kur'an izbjegava i koji samo život na Ovome svijetu želi – to je vrhunac njihova znanja – Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravome putu.[2]
Predaje
Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Allah je objavio jednom vjerovjesniku iz Benu Israila: ‘Ako želiš da me sutra sretneš u Džennetu, budi na Dunjaluku usamljen, stranac, zabrinut, tužan i otuđen od ljudi, poput ptice koja leti iznad puste zemlje, jede s vrhova drveća i pije vodu sa izvora, a kada nastupi noć, utočište nalazi sama, a ne s drugim pticama. Prisna je sa svojim Gospodarom, a otuđena od drugih ptica.’”[3]
Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Ako možete postići da za vas ljudi ne znaju, učinite to, jer kako ti može nauditi to što te ljudi ne hvale, i kako ti može nauditi što te ljudi kore, ako si kod Allaha hvaljen.”[4]
Rekao je Zapovjednik pravovjernih, mir s njim: “Blago onome koji se drži svoje kuće, jede ono što zarađuje, a zauzet je pokornošću Gospodaru svome, i plače nad pogreškama svojim. Zauzet je vlastitom dušom, a ljudi su mirni i sigurni od njega.”[5]
Imam Bakir, mir s njim, je rekao: “Rob neće istinski obožavati Allaha sve dok ne prekine vezu sa svim stvorenjima, posvetivši se Njemu. Tada će Allah reći: ‘Ovaj je Moj iskreni rob’, te će ga plemenitošću Svojom primiti.”[6]
U predaji s Miradža stoji: “O Ahmede, tako Mi Moje moći i uzvišenosti, početak robovanja, pokajanja i postizanja blizine nije ništa drugo do post, gladovanje, duga šutnja i osamljivanje. A zaista je početak nepokornosti koju pokazuje rob punjenje trbuha, pričanje o onome što ga se ne tiče i druženje s ljudima u njihovim prohtjevima.”[7]
“O Ahmede, ne voli me svako ko kaže: ‘Volim Allaha’, sve dok (…) se ne bude udaljavao od stvorenja odlučno.”[8]
Imam Kazim, mir s njim, rekao je Hišamu ibn Hakemu: “O Hišame, strpljivost zbog usamljenosti znak je jačine razuma, pa ko razmisli o Allahu, taj će se udaljiti od ljudi posvećenih Ovom svijetu i onih koji žele Ovaj svijet, a žudjet će za onim što je kod Allaha, pa će Allah biti njegov prijatelj u otuđenosti i u samoći, njegovo bogatstvo u oskudici i osnažit će ga i ako nema srodnika.”[9]
Prenosi se da je neki čovjek rekao Imamu Sadiku, mir s njim: “Žrtvovao bih se za tebe, čovjek koji spozna vjeru i položaj Ehli-bejta neprestano je u svojoj kući i ne upoznaje se s ni s kim od svoje braće?” Imam reče: “Kako će onda takav upoznati svoju vjeru?”[10]
Objašnjenje
Odvajanje od ljudi jedno je od pitanja koja se obrađuju u etici. Znajte da osnovu ispravnog odvajanja Šerijat prihvata, a za potvrdu ovog stava dovoljni su ajeti i hadisi koje smo naveli. Tako se pod monaštvom u navedenom ajetu iz sure Hadid misli na ispravno odvajanje od ljudi koje vodi postizanju Božijeg zadovoljstva, neka je On uzvišen.[11] Isto tako, navedeni ajeti iz sure Nedžm jasno ukazuju na izbjegavanje nemarnih, koji žele samo život na Ovome svijetu.
Međutim, pod šerijatski pohvalnim odvajanjem ne podrazumijeva se izbjegavanje svih ljudi, pa čak i vjernika, bogobojaznih i učenjaka koji čine dobra djela. U istoj ovoj predaji s Miradža Allah nam je naredio da u ime Njega budemo saosjećajni prema vjernicima i da budemo s njima povezani. Brojne su predaje u kojima se podstiče na posjećivanje bogobojaznih ljudi i učenjaka koji čine dobra djela. Prema tome, ako druženje donosi dobro i korist, poput upoznavanja vjere, podsjećanja na položaj imama, mir s njima, oživljavanja njihovih učenja te postizanja saosjećajnosti i povezanosti u ime Allaha, onda nije štetno, već je, naprotiv, poželjno i pohvalno.
Što se tiče naredbe o otuđenosti od ljudi u predaji od Imama Sadika, očito je da se u njoj misli na obične ljude, koje je Uzvišeni Allah na više mjesta u Svojoj Časnoj Knjizi opisao kao nemarne, neznalice i udaljene od puta ispravnog obožavanja. Na isti način se i druženje s ljudima u njihovim prohtjevima, a ne druženje općenito, ubraja u prve primjere nepokornosti. Iz svih navedenih ajeta i hadisa proizlazi da je poželjno osamljivanje i udaljavanje od ljudi – a tu se misli na obične ljude koji su uglavnom nemarni – jer sjedenje i druženje s njima duže nego što neophodni poslovi nalažu uzrokuje nemar prema sjećanju na Allaha i uglavnom odvraća od zaokupljenosti priskrbljivanjem vrlina i Onoga svijeta, a to stanje je veoma nepoželjno.
Izvor: Ali Se'adet Perver, Tajne s Miradža, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2012., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Akbaš Lutfi
[1] El-Hadid, 27.
[2] En-Nedžm, 29–30.
[3] Biharu-l-envar, sv. 67, str. 108, predaja 1.
[4] Isto, str. 108, predaja 2.
[5] Isto, str. 111, predaja 13.
[6] Isto, predaja 14.
[7] Predaja s Miradža, poglavlje 33.
[8] Isto, poglavlje 37.
[9] Biharu-l-envar, sv. 67, str. 111, predaja 14.
[10] Vesailu-š-ši‘a, sv. 15, str. 354, predaja 20722.
[11] Pogledati: El-Mizan, sv. 19, str. 180.