Lav Nikolajevič Tolstoj

Tolstoj je poživio 82 godine ispunjene životom koji je njegovoj misli i književnom stvaralaštvu podario sva ona osjećanja sa kojima je izbrusio kristale svojih književnih djela i s kojima se usmeno obraćao, govoreći mudro i filozofski, te na temelju kojih je razmjenjivao pisma s velikim svjetskim književnicima i misliocima. Tolstoj je bio poseban život koji je išao ukorak sa životom i posebna književnost, koja je bila u neposrednoj vezi sa životom i izvirala iz njega, zahvaljujući čemu je stekao slavu koja se tako široko rasprostirala da joj gotovo i nema premca. Njegova djela prevedena su na većinu svjetskih jezika. Kažu da je Tolstoj bio onaj pojedinac koji je, svojom mišlju i svojom književnošću, povukao Rusiju naprijed te da je Rusija po njemu postala poznatija.
Tolstoj se mnogo zanimao za islam, čitao o njemu i iz njega, pa je s tim u vezi razmjenjivao pisma s najistaknutijim velikanima islama, među kojime je i šejh Muhammed Abduhu.
Tolstoj o islamu kaže sljedeće:
“Allah je jedan, nema drugog boga, osim Njega. On je pravedan i milostiv, konačno utočište čovjekovo. To je ono s čime je došao Muhammed, vjerovjesnik islama, u svojoj vjeri. Stoga  nakon pojave ove vjere nije dopušteno obožavati druga božanstva. Dužnost čovjekova jeste da se pridržava uputa Allaha Jedinoga, kako bi mu završnica bila lijepa nagrada, jer ako bude slijedio šejtana i postupao drukčije od onoga što je propisao Allah na Onom svijetu će se suočiti s velikom patnjom. Ako upravo islam nalaže da je Allah Jedan, a da je sve drugo prolazno, da nakon prolaznog svijeta ne ostaje ništa drugo, doli Allah, onda i nema istinskog života, osim u primjeni učenja te vjere, koja poziva onome što je naredio Allah Jedini: da ljudi vole jedni druge i da budu jedni uz druge i u tegobama, i u lagodnosti.
Ja sam jedan od onih koji su oduševljeni vjerovjesnikom Muhammedom, kojeg je odabrao Allah Jedini da preko njega, preko njegova uma i srca, spusti ljudima Posljednju objavu i da on, također, bude posljednji vjerovjesnik, tako da poslije njega više neće doći neki novi vjerovjesnik. Muhammedovo priznavanje svih vjerovjesnika koji su mu prethodili – po nalogu Boga Jedinoga – da bi pokazali ljudima kako da urede svjetsku zajednicu i radi koje je on došao da taj proces dovede dokraja, jeste također jedan nesumnjiv dokaz. Muhammed je, zaista, došao da sa islamom upotpuni društvenu izgradnju na svakome mjestu.
Vjerovjesnik Muhammed nije ni na koji način vršio pritisak na pripadnike drugih religija kako bi ušli u njegovu vjeru, a muslimani tako postupaju i danas. Vjerovjesnik Muhammed je podnio mnoge tegobe kako bi njegova vjera dospjela do svih ljudi, a da pritom nije isukao sablju. S druge strane, vjerovjesnik Muhammed je bio ugnjetavan čak i od onih čije je vjere i vjerovjesnike sam priznavao. Štaviše, oni su predvodili njegove neprijatelje, ali on se i pored toga savladavao i strpiote uspio svoju Objavu prenijeti ljudima u cijelosti, a njegovi sljedbenici su je poslije njega prenosili dalje. Nema nijednog vjerovjesnika koji je uživao poštovanje i svojih neprijatelja, osim vjerovjesnika Muhammeda. Iz tog razloga je velik broj njegovih neprijatelja ušao u islam.
Ono što izaziva čuđenje jeste činjenica da su oni koji su mu izražavali neprijateljstvo sasvim dobro znali da je Muhammed u pravu te da poziva istinitoj vjeri. U dubini svojih duša oni su ga poštovali, ali su to svoje poštovanje tajili, kako ne bi bili optuženi da se udaljavaju od svojih vjerovanja.
Međutim, ono u šta nema nimalo sumnje jeste da je vjerovjesnik Muhammed bio jedan od najvećih reformatora koji su društvenom ustrojstvu dali ogroman doprinos. Dovoljno mu je časti sadržano u okolnosti da je stotine miliona ljudi naputio na svjetlo istine, na mir i spokoj, i što je ljudima otvorio put prema visokom duhovnom životu. To je nešto ogromno, nešto što može učiniti samo neko kome budu podareni snaga, nadahnuće i pomoć s Neba.”