Gledanje na stvorenja onako kako Allah gleda na njih

(أُولئِكَ الَّذينَ نَظَرُوا إِلَى المَخْلُوقينَ بِنَظَري إِلَيْهِمْ

“To su oni koji na stvorenja gledaju onako kako Ja to činim.”

 Ajeti

وَ إِنَّكَ لَعَلَى خُلُقٍ عَظِيمٍ

Jer ti si, zaista, najljepše ćudi.[1]

Predaje

Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, je rekao: “Poslan sam da upotpunim pohvalne i plemenite ćudi.”[2]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Uzvišeni Allah je Svoga Poslanika, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, odlikovao plemenitim svojstvima pa se i vi preispitajte, i ako vidite da ih posjedujete, zahvalite Bogu i molite Ga da vam ih još uveća…”[3]

Imam Sadik, mir s njim, također je rekao: “Držite se plemenitih svojstava, jer ih zaista Uzvišeni Allah voli, a čuvajte se ružnih djela, jer ih Allah zaista mrzi…”[4]

Imam Rida, mir s njim, od svojih predaka, mir s njima, prenosi da je Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Držite se plemenitih svojstava, jer me je moj Gospodar poslao s njima, a u plemenita svojstva se ubraja i to da čovjek oprosti onome koji mu je nepravdu učinio, da dadne onome koji mu je uskratio, da uspostavi vezu s onim koji prekida vezu s njim, i da posjeti onoga koji njega ne posjećuje.”[5]

Rekao je Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim: “Poslan sam sa plemenitim svojstvima.”[6]

Jedan Imam, mir s njim, rekao je: “Svevišnji Allah je Svoga Poslanika, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, odlikovao plemenitim svojstvima pa se i vi preispitajte, i ako vidite da ih posjedujete, zahvalite Bogu, a ako vidite da ih ne posjedujete, tražite i molite Ga da vam ih podari.” Prenosilac je kazao: “Naveo je deset tih svojstava: čvrsto uvjerenje, zadovoljstvo, razboritost, zahvalnost, blagost, lijepu ćud, darežljivost, poželjnu ljubomoru, hrabrost i smionost.” U drugoj predaji navode se još i: “Stid, iskrenost i izvršavanje povjerenog.”[7]

Objašnjenje

Prema jasnom tekstu Časnog Kur'ana, Uzvišeni Allah je stvorio ljude sa jednoboštvu sklonom iskonskom prirodom, pa ko ostane pri toj iskonskoj jednobožačkoj prirodi, neizbježno je da poprimi i božansko ćudoređe. Tako vjerovjesnici i njihovi opunomoćenici, mir s njima, budući da između njih i iskonske prirode nema nikakvih zastora, posjeduju božansko ćudoređe. Njima je naređeno da pozivaju svoje narode – koji su se okrenuli svijetu prirode te su time između sebe i iskonske prirode napravili zastore – da se okrenu postizanju božanskog ćudoređa. Neki ljudi, uz Božiju pomoć, istinski slijedeći vjerovjesnike i imame, mir s njima, uklone te zastore pa se kod njih pojavi božansko ćudoređe, a kad se ono kod njih pojavi, na stvorenja gledaju očima božanske iskonske prirode, odnosno isto onako kako ih vidi Svevišnji Allah. Ovo je značenje Allahovih riječi: “…Na stvorenja gledaju onako kako Ja to činim.”

Iz iste ove rečenice može se izvući još preciznije i tanahnije značenje: Kao što Ja gledam na stvorenja kao na ovisna bića i sjene, tako isto i oni, usljed utrnuća u Meni i gledanja na stvari iz ugla utrnuća, gledaju na stvorenja.

Pošto je ova rasprava završila spominjanjem utrnuća, potrebno je da objasnimo njegovo značenje.

Značenje utrnuća

Poznato je da je onima koji su posvećeni istraživanju, osvjedočenju i irfanu značenje pojma utrnuće (fena) sasvim jasno te ga nije potrebno tumačiti ni objašnjavati. Međutim, zbog onih kojima je ovaj pojam stran donosimo njegovo objašnjenje služeći se Kur'anom i Sunnetom.

Znajte da stvari i pojave na Ovom svijetu, kao što imaju vanjska, pojavna obličja, imaju i zbiljska, unutrašnja obličja. Tako je Uzvišeni Allah rekao:

أَلَا لَهُ الْخَلْقُ وَ الْأَمْرُ‌

…Samo Njemu pripada stvaranje i zapovijed.[8] Ovaj ajet ukazuje na činjenicu da je Ovaj vanjski, stvoreni svijet povezan sa drugim svijetom i ovisan o njemu. Allah ga je nazvao “Svijet zapovijedi”, a nazvao ga je i “Carstvo” (melekut) u ajetu:

بِيَدِهِ مَلَكُوتُ كُلِّ شَىْءٍ

…U Čijoj je ruci Carstvo nad svim…[9]

Također je rekao:

أَلَا إِنَّهُمْ فِى مِرْ‌يَةٍ مِّن لِّقَاءِ رَ‌بِّهِمْ أَلَا إِنَّهُ بِكُلِّ شَىْءٍ مُّحِيطٌ

Oni sumnjaju u susret sa Gospodarom svojim, a On obuhvata sve.[10] Iz ovih časnih ajeta postaje jasno da stvorenja imaju Carstvo koje nije materijalno ni izvanjsko, te da svaka pojava, osim aspekta bivanja pojavom, ima i drugi aspekt koji obuhvata njen aspekt bivanja pojavom, a to je Allah Uzvišeni.

Oni koji govore o utrnuću nečega u Njegovoj Biti pod tim misle na Njegovo obuhvatanje svega, ili se jasno osvjedočuju u ovo obuhvatanje i ovom riječju izražavaju ono u šta su se osvjedočili.

Iz onoga što smo dosad iznijeli jasno je da utrnuće nije nepostojanje i nestanak bića, a ni to da sva moguća bića osim Njega postanu nužna bića, kao ni da Nužno Biće postane moguće, jer takvo šta ne tvrdi niko čak ni od običnih ljudi, a kamoli uglednici i veliki učenjaci koji su upoznati sa zbiljama iz Kur'ana, kudsi hadisa, drugih hadisa i dova prenesenih od časnog Poslanika, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, i od njegove čiste porodice, mir s njima.

Također je očigledno da utrnuće u svom pravom značenju koje smo objasnili nije termin koji su izmislili posjednici savršenstva i filozofi. Zapravo, na utrnuće ukazuje više ajeta u Časnom Kur'anu. Uzvišeni Allah je na početku časne sure Hadid spomenuo da Ga sve veliča te da samo Njemu pripadaju vlast nad Nebesima i Zemljom, davanje i uzimanje života te moć, a zatim je rekao:

هُوَ الْأَوَّلُ وَ الْآخِرُ‌ وَ الظَّاهِرُ‌ وَ الْبَاطِنُ وَ هُوَ بِكُلِّ شَىْءٍ عَلِيمٌ

On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve![11]

Jasno je da ovaj ajet ukazuje na aspekt “Carstva” i Svijet zapovijedi svih stvari i na to da Allah Slavljeni obuhvata sve, a ne znači da sva očitovanja zapravo jesu isto što i On. Allah je uzvišen od ovoga i utječemo Mu se od takve loše pomisli.

Uzvišeni Allah također je rekao:

وَ لَا تَدْعُ مَعَ اللهِ إِلَـهًا آخَرَ‌ لَا إِلَـهَ إِلَّا هُوَ كُلُّ شَىْءٍ هَالِكٌ إِلَّا وَجْهَهُ لَهُ الْحُكْمُ وَ إِلَيْهِ تُرْ‌جَعُونَ

I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve je, osim Njegova Lica, propalo! On će suditi, i Njemu ćete se vratiti![12]

Ovaj časni ajet ukazuje na to da je sve i u ovom trenu u stanju iščeznuća, jer je Allah rekao: Sve je, osim Njega, propalo, a nije rekao: “Sve će, osim Njega, propasti.”

Isto uočavamo i u suri Rahman:

كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ ۝ وَ يَبْقَى وَجْهُ رَ‌بِّكَ ذُو الْجَلَالِ وَ الْإِكْرَ‌امِ

Sve što je na Zemlji – iščezlo je, a ostaje samo lice Gospodara tvog, Veličanstvenog i Plemenitog.[13] Nije rečeno: “Sve što je na Zemlji iščeznut će”, kako bi se potvrdilo iščeznuće svih stvari. Pod Licem Gospodara misli se na Njegova imena i svojstva, a ona nisu ništa drugo do Svijet zapovijedi i Carstvo nad bićima.

Na još jednom mjestu u Časnom Kur'anu Uzvišeni je rekao:

وَ لِلَّـهِ الْمَشْرِ‌قُ وَ الْمَغْرِ‌بُ فَأَيْنَمَا تُوَلُّوا فَثَمَّ وَجْهُ اللهِ

A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahovo Lice.[14]

Prethodno smo istakli da Božije Lice ukazuje na Njegova imena i svojstva. Prema tome, ajet nam govori da sve čemu se okrećemo jeste Lice Njegovo, neka je uzvišen, jer ma gdje da se okrenemo, okrećemo se prema očitovanjima Njegovih imena i svojstava, iz razloga što Uzvišeni Allah želi da nam sva očitovanja predstavi kao iščezla u Njegovoj Biti.

Postoje i drugi ajeti koji jasno govore o značenju utrnuća ili na njega ukazuju.

Jasno je da materijalnim očima nije moguće vidjeti utrnuće stvari, a kako bi ograničeno biće i moglo vidjeti Neograničeno Biće!? Zapravo se viđenje odvija posredstvom zbiljskog vjerovanja, očiju srca te Svijeta zapovijedi i Carstva, kao što je predvodnik jednobožaca Imam Ali, mir s njim, rekao:  “Nisu Ga vidjele oči gledanjem, nego su Ga vidjela srca zbiljskim vjerovanjem.”[15]

Rob Uzvišenog Gospodara ustvari vidi posredstvom Svijeta zapovijedi i Carstva, poimanjem položaja svog utrnuća i utrnuća svega drugog. Isto kao što nije moguće svijet nematerijalnog vidjeti materijalnim očima, tako nije moguće vidjeti ni materijalna očitovanja unutrašnjim očima. Ako bi unutrašnje oči morale obratiti pažnju na materijalna očitovanja, to bi bilo moguće samo zahvaljujući tome što su ta očitovanja sjene Apsolutne Istine.

Zato se trebamo obratiti kur'anskim ajetima i objašnjenjima iz predaja i dova, kojih na ovu temu ima mnoštvo, da bi nam ovo pitanje postalo jasnije nego iz ove kratke rasprave i da ne bismo dospjeli u stanje zbunjenosti, jer je poimanje utrnuća i drugih preciznih božanskih pitanja običnim, pa čak i prosječnim ljudima – usljed prisnosti umova sa Svijetom materije – uglavnom povezano sa sumnjama koje se ne mogu dovesti u vezu sa Slavljenim Gospodarom. Zbog toga je Uzvišeni Allah uz svaki ajet koji je takve prirode donio objašnjenje, da bi odbacio ove neispravne sumnje. Na ovome su istrajavali i bezgrješni, mir s njima, pa uz svaki govor i dovu koji govore o jednoboštvu idu objašnjenja da bi se ove sumnje odagnale. Pogledajte njihova objašnjenja, mir s njima, u Biharu-l-envaru[16] i u dovama iz knjige Ikbalu-l-a‘mal da biste se uvjerili u ispravnost ove tvrdnje.

Izvor: Ali Se'adet Perver, Tajne s Miradža, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2012., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Akbaš Lutfi

[1] El-Kalem, 4.

[2] Tenbihu-l-havatir li-l-Verram, sv. 1, str. 89.

[3] Biharu-l-envar, sv. 66, str. 368, predaja 5.

[4] Isto, str. 370, predaja 11.

[5] Isto, str. 375, predaja 24.

[6] Isto, str. 394, predaja 77.

[7] Isto.

[8] El-A‘raf, 54.

[9] Ja-Sin, 83.

[10] Fussilet, 54.

[11] El-Hadid, 3.

[12] El-Kasas, 88.

[13] Er-Rahman, 26–27.

[14] El-Bekare, 115.

[15] Biharu-l-envar, sv. 4, str. 27, predaja 2.

[16] Biharu-l-envar, sv. 4, str. 172.