Ono što potvrđuje poželjnost dobrih djela u mjesecu Ramazanu

Dobrovoljno činjenje nekog dobrog djela

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj ko dobrovoljno učini neko dobro u mjesecu Ramazanu je kao onaj koji je izvršio sedamdeset od strogih obaveza  Boga Svevišnjeg; a onaj ko u njemu izvrši jednu od strogih Božijih obaveza je kao onaj koji je izvršio sedamdeset od strogih obaveza Boga Svevišnjeg u nekom drugom mjesecu.“[1]

Priređivanje iftara postačima

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj ko postaču priredi iftar (hranu kojom postač završi svoj dnevni post) ima nagradu kao i on, a da se pritom ne umanji nagrada postaču, te nagradu i za sva dobra djela koja učini postač snagom koju je zadobio tom hranom.“[2]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao hazreti Aliju, mir s njim: „O Ali, vjernik ima tri radosti na Ovome svijetu: susret s braćom, priređivanje iftara postaču i namaz krajem noći.“[3]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj ko priredi iftar vjerniku u mjesecu Ramazanu ima nagradu kao da je oslobodio roba i oprost za grijehe koje je ranije počinio; a ako ne mogne ponuditi ništa drugo do malo razvodnjenog mlijeka koje da postaču pa on njime okonča svoj post ili vode i hurmi, i ne bude mogao ponuditi više od toga, Bog će mu dati istu nagradu.“[4]

Obilno dijeljenje

U zbirci Sunen Tirimizija se prenosi od Enesa: „Vjerovjesnik, s.a.v.a., je upitan: ‘Koja je milostinja najbolja?’ Odgovorio je: ‘Milostinja u mjesecu Ramazanu.'“[5]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Za svako trošenje imetka čovjek će morati odgovarati, osim za trošenje u mjesecu Ramazanu na ime činjenja dobra ljudima; to će biti iskup za njegove grijehe; onaj ko u mjesecu Ramazanu podijeli milostinju koliko je trun jedan pa više, to će u Boga Svevišnjeg imati veću težinu nego kada bi izvan mjeseca Ramazana podijelio zlata koliko teže planine na Zemlji.“[6]

U djelu Sevabu-l-a'mal se prenosi od Ibn Abbasa: „Kada bi nastupio mjesec Ramazan Allahov Poslanik, s.a.v.a., bi oslobodio svakog zarobljenika i davao svakom potrebitom.“[7]

Učestalo učenje Kur'ana

Vrijednost učenja Kur'ana i poticanje na to

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao o lijepom postupanju u mjesecu Ramazanu: „Često u njemu učite Kur'an!“[8]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko u mjesecu Ramazanu prouči jedan ajet iz Kur'ana ili izgovori Subhanallahi! (Slava pripada Bogu!), imaće vrijednost nad drugima kao ja nad mojim sljedbenicima. Zato, blago li je svakom ko dočeka mjesec Ramazan! I, opet, blago li je njemu!“[9]

Učestalost traženja oprosta

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Uistinu, nakon prve’, (ili je rekao: ‘posljednje’), ‘trećine  noći u mjesecu Ramazanu, glasnik proziva: ‘Ima li onoga koji išće pa da mu bude dato? Ima li onoga koji traži oprost pa da mu bude oprošteno? Ima li onoga koji se kaje pa da mu Bog primi pokajanje?'“[10]

Učestalost moljenja i prisjećanja Boga 

وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِ‌يبٌ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ فَلْيَسْتَجِيبُوا لِي وَلْيُؤْمِنُوا بِي لَعَلَّهُمْ يَرْ‌شُدُونَ

A kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se molbi molioca kada Me zamoli. Zato, neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravom putu.[11]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je u osmoj noći mjeseca Ramazana molio: „Bože moj, ovo je Tvoj mjesec, u kojem tražiš od robova Tvojih da Te mole, a Ti im jamčiš uslišanje i kažeš: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molioca kada Me zamoli…[12]

U djelu Fedailu-l-evkat Bejhekija se prenosi od Aiše: „Kada bi nastupio mjesec Ramazan boja lica Allahova Poslanika, s.a.v.a., bi se promijenila, njegov namaz bi učestao, predano bi se trudio oko moljenja i strahovao za nj.“[13]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onome ko se prisjeća Boga u mjesecu Ramazanu biće oprošteno, a onome koji traži od Boga u njemu neće biti uskraćeno.“[14]

Učestalost namaza

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: „Kada bi nastupio mjesec Ramazan, Allahov Poslanik, s.a.v.a., bi učestao s namazom, a i ja tako činim, pa činite i vi!“[15]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko od vas u ovom mjesecu klanja dva rekata dobrovoljno u ime Boga Svevišnjeg, njemu će Bog oprostiti.“[16]

Umra (hodočašće u Mekku u svako doba godine, osim u vrijeme Hadža)

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Umra u mjesecu Ramazanu ravna je Hadžu.“[17]

U djelu El-Kafi se prenosi od Velida ibn Sabiha: „Rekao sam Ebu Abdullahu (Imam Sadik), mir s njim: ‘Čuli smo da je Umra u mjesecu Ramazanu ravna Hadžu.’ Odgovorio je: ‘To je bio slučaj sa ženom kojoj je Allahov Poslanik, s.a.v.a., to obećao, rekavši joj: ‘Obavi Umru u mjesecu Ramazanu, ona je tebi Hadž!'“[18]

Itikaf (boravak u džamiji posljednjih deset dana mjeseca Ramazana)

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Boravak posljednjih deset dana mjeseca Ramazana u džamiji (itikaf) je koliko dva Hadža i dvije Umre.“[19]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: „Bitka na Bedru bila je u mjesecu Ramazanu i Allahov Poslanik, s.a.v.a., nije boravio u džamiji njegovih posljednjih deset dana pa je sljedećeg Ramazana boravio dvadeset dana: deset za tu godinu, a deset kao nadoknadu za prethodnu.“[20]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je u mjesecu Ramazanu boravio u džamiji prvih deset dana, zatim je naredne godine boravio drugih deset dana, potom je treće godine boravio posljednjih deset dana, a nakon toga bi boravio samo posljednjih deset dana mjeseca Ramazana.“[21]

 

 

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 3, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković


[1] El-Mukni‘a, str. 341.

[2] Tehzibu-l-ahkam, sv. 4, str. 202, predaja 582.

[3] Kitabu men la jehduluhu-l-fekih, sv. 4, str. 360, predaja 5762.

[4] El-Mehasin, sv. 2, str. 158, predaja 1430.

[5] Sunenu-t-Tirmizi, sv. 3, str. 51, predaja 663.

[6] Biharu-l-envar, sv. 96, str. 345, predaja 9.

[7] Sevabu-l-a‘mal, str. 97, predaja 13.

[8] Fedailu-l-ešhuri-s-selase, str. 95, predaja 78.

[9] Biharu-l-envar, sv. 6, str. 345, predaja 9.

[10] Šu‘abu-l-iman, sv. 3, str. 311, predaja 3628.

[11] El-Bekare, 186.

[12] El-Ikbal, sv. 1, str. 269.

[13] Fedailu-l-evkat li-l-Bejheki, str. 49, predaja 84.

[14] El-Mu‘džemu-l-evsat, sv. 7, str. 226, predaja 7341.

[15] Tehzibu-l-ahkam, sv. 3, str. 60, predaja 204.

[16] ‘Ujunu ahbari-r-Rida, sv. 1, str. 293, predaja 46.

[17] Sunenu-t-Tirmizi, sv. 3, str. 276, predaja 939.

[18] El-Kafi, sv. 4, str. 535, predaja 1.

[19] Kitabu men la jehduluhu-l-fekih, sv. 2, str. 188, predaja 2101.

[20] El-Kafi, sv. 4, str. 175, predaja 2.

[21] El-Kafi, sv. 4, str. 175, predaja 3.

Pitanja i odgovori