Ponos i hvalisanje
Znajte da život na Ovom svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje… [1]
Zaista Allah ne voli ni jednog gordog ni hvalisavog.[2]
Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista mi je Allah objavio da budete skromni te da se ne uzdižete jedni nad drugima i da međusobno ne pokazujete silništvo.”[3]
Imam Ali, mir s njim: “Dvije stvari upropašćuju ljude: strah od neimaštine i želja za hvalisanjem.”[4]
Imam Ali, mir s njim: “Ostavi hvalisanje, odreci se oholosti i prisjećaj se svoga groba!”[5]
Imam Ali, mir s njim: “Ko uradi nešto radi hvalisanja, proživjet će ga Allah, dž.š., na Sudnjem danu crnoga lica.”[6]
Imam Ali, mir s njim: “U pogledu ljudi čestitih, najgori položaj vladara je onaj da se o njima može misliti da vole slavu, a da se poslovi njihovi uzimaju kao da su osnovani na oholosti.”[7]
Šta sprječava hvalisavost
Imam Ali, mir s njim: “Čime se ima uznositi sin Ademov!? Početak mu je kaplja sjemena, a kraj lešina. Samoga sebe ne može opskrbiti, niti može spriječiti svoju smrt.”[8]
Imam Zejnul-Abidin, mir s njim: “Čudna su stvar oholi hvalisavci koji su još jučer bili kaplja sjemena, a sutra će biti lešina!”[9]
Pokuđenost hvalisanja
Poslanik, s.a.v.a.: “Nesreća plemićkog porijekla je hvalisanje.”[10]
Imam Ali, mir s njim: “Kada bi Poslanik, s.a.v.a., spomenuo neku svoju vrlinu, rekao bi: ‘Tu nema nikakvog hvalisanja.’”[11]
Imam Rida, mir s njim: “Zapovjednik pravovjernih obišao je Sa‘sa ibn Suhana, koji bijaše bolestan. Kada je htio poći, reče: ‘O Sa‘sa, ne hvali se svojoj braći mojom posjetom i budi bogobojazan!’”[12]
Čime se treba ponositi
Poslanik, s.a.v.a.: “Siromaštvo je moj ponos.”[13]
Imam Sadik, mir s njim: “Tri stvari su ponos za vjernika i njegov su ukras i na Ovom i na Onom svijetu: i na Ahiretu: odsustvo znatiželje za ono što imaju ljudi te ljubav i potpuna predanost Imamu iz Muhammedova Ehli-bejta.”[14]
Iz navedenih predaja jasno se očitava da je hvalisanje, u svim njegovim oblicima, osobina koja udaljava čovjeka od istinske duhovne vrijednosti. Kur’anski ajeti i riječi Poslanika (s.a.v.a.) te Imama iz Ehli-bejta neumorno upozoravaju da je sklonost ka uzdizanju, oholosti i pokazivanju pred drugima jedan od najbržih puteva ka propadanju ljudske duše. Čovjekova stvarnost, od početka u obliku kapi sjemena do kraja u obliku beživotne lešine, poništava svaku osnovu za oholost, podsjećajući ga na vlastitu nemoć pred Stvoriteljem.
Prave vrijednosti kojima se vjernik može ponositi nisu materijalne prirode niti su vezane za položaj, porijeklo ili tuđu pohvalu. Umjesto toga, vjernikova čast se ogleda u skromnosti, bogobojaznosti, odsustvu znatiželje za tuđe imetke, privrženosti istini i u odanosti Imamu iz plemenitog Ehli-bejta. Takve vrijednosti uljepšavaju i ovaj i budući svijet, dok hvalisanje zamagljuje srce i udaljava od autentičnog duhovnog rasta.
Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mjera mudrosti 3, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., preveo sa arapskog: Ertan Basarik
[1] El-Hadid, 20.
[2] Lukman, 18.
[3] Et-Tergibu ve-t-terhib, 3/558/1.
[4] El-Hisal, 69/103.
[5] Nehdžu-l-belaga, izreka 408.
[6] El-Bihar, 73/292/20.
[7] Nehdžu-l-belaga, govor 216.
[8] Isto, izreka 463.
[9] El-Kafi, 2/328/1.
[10] El-Kafi, 2/329/6.
[11] El-Bihar, 16/341/33.
[12] Mustedreku-l-vesail, 12/90/13599.
[13] El-Bihar, 72/30/62.
[14] El-Kafi, 8/234/311.