Stvaranje Adema

Šta znači to da je čovjek stvoren od zemlje? Znači li to da su između zemlje i hazreti Adema postojale druge vrste bića kao posrednici, pa, pošto njihovo stvaranje počinje od zemlje, onda kažemo da je hazreti Adem nastao od zemlje? Da li je između zemlje i Adema prvo nastalo neko jednoćelijsko biće, zatim se ono usavršavalo da bi došlo do neke potpune životinje kakva je majmun, zatim polučovjek, potom čovjek neandertalac, koji je samo imao uspravan stas ali nije imao razuma, a koji se nakon toga usavršio i čija je prva jedinka bio hazreti Adem.
Je li takvo mišljenje u skladu s kontekstom ajeta?
Na prvi pogled ovakva se mogućnost ne može eliminirati. Znači, kad neko kaže da je čovjek stvoren od zemlje, to nije u suprotnosti s mogućnošću da zemlja najprije bude pretvorena u nešto, a zatim se to pretvori u čovjeka.
Međutim, sadržaji nekih ajeta isključuju takvu mogućnost. Najjasniji među njima je 59. ajet sure Ali Imran: Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” ‒ i on bi.
Nakon što su mnogi mnogobošci poraženi i islam se relativno mnogo proširio, kršćani Nedžrana[1] poslali su delegaciju u Medinu s ciljem rasprave s Vjerovjesnikom, s.a.v.a., koja je nazvana Izaslanstvo Nedžrana. Oni su došli u medinsku džamiju, prvo su obavili svoju molitvu, a zatim su započeli raspravu s Vjerovjesnikom, s.a.v.a.:
‒ Čiji ste vi sin?
‒ Abdullahov.
‒ Čiji je sin bio Musa?
‒ Imranov.
‒ Čiji je Isa sin?
U skladu s onim što je preneseno Vjerovjesnik, s.a.v.a., je zastao i spušten mu je ajet koji smo već naveli: Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” ‒ i on bi.
Jevreji su govorili, sačuvaj nas Bože od toga da je Isa nezakonito dijete. Vjerovjesnik, s.a.v.a., otklonio je uvredu dostojanstva Merjeminog nanesenu od jevreja i prihvatio je da Isa nije imao oca. Kršćani su govorili: “Pošto Isa nema za oca nekog čovjeka, onda je Bog njegov otac.” Objavljen je kur’anski ajet kao odgovor na ovu tvrdnju u kojem se kaže: “Zar vi ne vjerujete da Adem nema oca? Isa je kao i on. Isto kao što on nije imao oca i vi to prihvatate, Isa također nema oca i postao je po zapovijedi Božijoj živo biće.”

Ako bismo pretpostavili da je hazreti Adem nastao od neke međuvrste, čiji je položaj između zemlje i njega samoga, naprimjer da je nastao od ljudi koji nisu imali razum, to ne može poslužiti kao argumentacija jer bi kršćani Nedžrana tad mogli reći da je hazreti Adem nastao od životinjske sperme. Ukoliko mi ovu argumentaciju smatramo potpunom, a smatramo da je takva, utoliko moramo prihvatiti da hazreti Adem nije nastao od nekog drugog bića. Neki su upravo zbog ovog ajeta uobrazili da je Adem nastao posredstvom nekog drugog bića jer je u ajetu hazreti Isa uspoređen s Ademom, a Isa je imao majku, prema tome i Adem treba, u najmanju ruku, imati majku! Ovo je već nešto potpuno naopako! Da li Isaa porede s hazreti Ademom ili je obrnuto? Potrebno je ustanoviti na koji vid sličnosti se mislilo i šta je bilo pitanje pa je spušten kur’asnki ajet.

Govorilo se o tome da Isa nema oca i ajet kaže da je Adem kao i on, to jest da nema oca. Poređenje je u određenom smislu utvrđivanje onoga što je zajedničko između dvije stvari, a što se nalazi u “onome sa čime se poredi”. “Ono sa čime se poredi” je hazreti Adem koji je predmet prihvatanja od obje strane. Isaa poredi s Ademom. Ovo poređenje ne podrazumijeva da ono što postoji u Isau da je postojalo i u Ademu. Kad kažemo da je neko poput lava, to ne znači da je neko u svemu poput lava, nego samo po hrabrosti, po kojoj su slični. Dakle, ajet samo ukazuje na to da hazreti Isa kao i hazreti Adem nije imao oca.
Postoje i neki drugi ajeti iz kojih se može izvesti isti zaključak: Koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače, a potomstvo njegovo stvara od kapi prezrene tekućine.[2]

Razdvajanje izneseno u ovim ajetima između stvaranja prvog čovjeka i kasnijih naraštaja jasno ukazuje na činjenicu da se njihovi načini stvaranja međusobno razlikuju. Da su svi ljudi stvoreni od prezrene tekućine tako da se i hazreti Adem ubraja u njih, onda bi ovo objašnjenje bilo nepotrebno.
Neki su o ovoj argumentaciji iznijeli sumnje iz nekoliko aspekata. Ponekad kažu: Kur’an ne govori izričito da je Adem otac ljudi, nego predstavlja jedno biće koje se zove Adem i kaže da ima prednost nad svim ljudima, te da je odabran među ostalim ljudima. Dakle, mora da je u njegovo vrijeme ili prije njega bilo drugih ljudi da bi on među njima bio odabran. Također kažu da je titula otac čovječanstva koju mu pripisuju krivotvorena predaja (jedan od israilijata) i da toga nema u Kur’anu. Oni čak kažu da u Kur’anu postoje ajeti koji ukazuju na to da je prije Adema bilo ljudi. Jedan od njih je i sljedeći ajet: Allah je izabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom.[3]

Njihovi razlozi su sljedeći:
Prvo: riječ izabrao (اصطفاء)znači izabrao najčistije i podrazumijeva odabir najboljeg među onim što je slično. Dakle, potrebno je da postoje i neke druge stvari da bi se među njima moglo odabrati  najbolje. Kad su med i vosak pomiješani, njihovo odvajanje se opisuje riječju izabrao.

Drugo: povezivanje s Nuhom i Ibrahimom ukazuje na to da je odabir hazreti Adema bio poput njihovog odabira. Prema tome, onako kako je izabrao Nuha među njemu sličnima i među njegovim savremenicima, tako i u slučaju hazreti Adema moraju postojati ljudi kakav je on da bi među njima bio odabran. Zato Adem nije otac čovječanstva jer su i drugi ljudi postojali u njegovo vrijeme. Kao odgovor na ovo reći ćemo da sam Kur’an Adema smatra ocem čovječanstva. U nekim kur’anskim ajetima se izričito kaže da su Adem i njegova supruga otac i majka ljudima: O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo…[4]

Dakle, Kur’an Adema i njegovu suprugu predstavlja kao roditelje ljudi. Tačno je da nije upotrijebljen izraz otac čovječanstva ali zar izraz roditelji ne upućuje na isto značenje? Zar u Kur’anu obavezno mora da bude izraz otac čovječanstva?
Dakle, ova tvrdnja da je hazreti Adem otac čovječanstva je ustvari kur’anski izraz.[5]
A to što predajama pripisuju da su krivotvorene (da su israilijati) da li onaj koji ovako govori doista zna šta su to israilijati? Da li se za svaku predaju koja nam se ne sviđa može reći da je jedan od israilijata? Prema kojem kriteriju? Zar za sve ove izraze koja se nalaze u Nehdžu-l-belagi i u mnogim drugim predajama, čiji je lanac prenosilaca pouzdan i u kojima se čak ni za jednog njihovog prenosioca ne sumnja da je musliman i da nije jevrej, da kažemo da su israilijati?

Prvo, nakon što se Kur’an izričito i jasno koristi izrazom ebevejkum (vaše roditelje), kakva je onda potreba za predajom? Drugo, imamo vjerodostojne hadise o ovoj temi. Treće, uz pretpostavku da neka predaja bude od israilijata, u čemu je problem ako je ona u skladu s Kur’anom? A glede pitanja da li je prije Adema bilo drugih ljudi ili nije nešto je o čemu Kur’an nije ništa kazao i mi o tome ne možemo govoriti.
Kad je riječ o izrazu اصطفاء koji ukazuje na odabir među sličnima, naše prvo pitanje glasi: da li onaj čiji je ovo prigovor smatra da se izrazom اصطفاء ukazuje na njegovo zbiljsko značenje ili ovaj izraz znači pohvalu i iskazivanje počasti? Odnosno da li se u Kur’anu misli da je Adem odabran samo po stvaranju ili mu se dodjeljuje neki položaj koji ga u odnosu na druge ljude odlikuje? Čini se da je onaj koji zastupa ovo stanovište zamislio da riječاصطفاء znači cijeđenje (vađenje ekstrakta). Ako je takvo što uobrazio, onda je potrebno reći da se u Kur’anu o nečemu takvom ne govori. Ajet kaže: “Zaista je Allah odabrao (…) nad svjetovima” a ne kaže se “od svjetova”.

Kad se glagol اصطفاء upotrebljava s prijedlogom علی, onda to postaje prijelazni glagol i znači dati prednost. Značenje ajeta nije ništa drugo osim ovoga, to jest u njemu se kaže: “Mi smo njima dali prednost u odnosu na druge ljude.” Dakle, ne radi se o vađenju ekstrakta i stvarala­čkog odabira među sličnima.
Naše pitanje u vezi s ovom temom je sljedeće: kad Bog hoće nekog čovjeka uzdignuti u odnosu na ostale ljude, moraju li ti drugi ljudi postojati prije ili u vrijeme tog čovjeka? Bog, Koji obuhvata sva vremena i mjesta, može reći da nekog čovjeka pretpostavlja svim ljudima koji će doći nakon njega.
On za plemenitog Vjerovjesnika, s.a.v.a., može reći da njemu daje prednost nad svima koji su postojali i koji će postojati na Zemlji. Ako spustimo kriterij i prihvatimo da je nužno da u vrijeme hazreti Adema postoje i drugi ljudi, onda je moguće da to budu sama njegova djeca. A glede jednakosti onih o kojima se govori iz jednog ili nekoliko aspekata i njihova argumenta “zato što je Adem spomenut zajedno s Nuhom i Ibrahimom”, a oni su u svoje vrijeme bili odabrani između njihovih savremenika, pa onda i Adem treba da bude odabran između drugih ljudi svoga vremena, na to dajemo sljedeći odgovor:

Prvo, ovo povezivanje ništa nam ne govori o ovom pitanju, jer ako u nečemu postoji zajednička tačka između nekoliko osoba, onda to ne znači zajedništvo u svim njihovim specifčnostima. Drugo, u pogledu Nuha, Ibrahima i drugih moguće je da se misli i na njihovu prednost u odnosu na ljude koji će postojati u budućnosti, i ako bismo pretpostavili da u njihovo vrijeme nije bilo ljudi, da li bi bio problem ako Bog kaže da njima daje prednost u odnosu na sve ljude?
Dakle, ajet ne ukazuje na to da je Ademovo porijeklo od drugih ljudi, nego obrnuto, postoje kur’anski ajeti koji kažu da su svi ljudi kojima se Kur’an obraća, izravno i potencijalno, porijeklom od hazreti Adema i njegove supruge. Najbolji primjer je sljedeći kur’anski ajet: O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jedne duše, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao…[6]
O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah uistinu sve zna i nije Mu skriveno ništa.[7]
Bog Uzvišeni naglašava da su svi ljudi stvoreni od jednog čovjeka i jedne žene, te iz tog aspekta nema mjesta razlogu da se neko ponosi i hvali svojim porijeklom.
Čudno je da su neki u vezi s ovim dijelom ajeta iz sure En-Nisa, u kojem se kaže: “Stvorio vas je od jedne duše” kazali da se ne radi o jednom ocu i majci, već o univerzalnom principu. “Svi vi ste stvoreni od jednog univerzalnog principa.” Da li govornik sam razumije šta govori?
Izgovara neke riječi, a od Boga traži da im On da značenje!
Šta znači univerzalni princip? Ako se misli na univerzalni zakon, pa univerzalni zakon nije izvor stvaranja!
Kur’an ne kaže: “Stvorio sam vas prema jednom zakonu“, nego kaže: “Stvorio sam vas od jedne duše”. Osim toga kaže: “I stvorio je od njega njenu paricu. Ima li univerzalni princip paricu?
Ove riječi su više smiješne nego što su nekakav razuman govor. A smje­šnije od njih su riječi nekog nepismenog čovjeka koji kaže da je riječ واحدة (jedna) u ženskom rodu, što znači da je prva osoba koja je bila stvorena bila žena. To znači da on nije razumio ni koliko jedno školsko dijete da je riječ واحدة ženskog roda, zato što je riječ نفس figurativno ženskog roda. Osim ovih neosnovanih tvrdnji, neki drugi su u pogledu nekih kur’anskih ajeta, koji očito kažu da su svi ljudi stvoreni od kapi sjemena (نطفه ), rekli da to znači da je i hazreti Adem također stvoren od kapi sjemena, a ako nije tako, onda ovaj ajet nije u skladu s općim značenjima kur’anskih ajeta, kakvi su sljedeći:
On stvara čovjeka od kapi sjemena…[8]
Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili…[9]
Stvara čovjeka od zametka.[10]
Ova argumentacija je u izvjesnoj mjeri stručnijeg karaktera i nije smiješna kao ona prethodna da bi je se čovjek stidio kad se spomene, iako su neki sadržaji ove argumentacije u izvjesnoj mjeri slični. U jednoj takvoj kažu: riječ نطفه (kap sjemena) je neodređena, a neodređenost ukazuje na univerzalnost. Dakle, pod riječju نطفه podrazumijevaju se sve životinje. Čini se da nisu čuli da neodređeno u odričnom obliku ukazuje na općenitost, dok u afrmativnom obliku ukazuje samo na jedno.
U svakom slučaju, dat ćemo dva odgovora na glavni dio prigovora koji je stručniji:
1. Uz pretpostavku da ovaj ajet ima opće značenje, treba reći da u Kur’anu postoji stotine ajeta koji imaju takvo značenje, a koji su zadobili specifčno značenje posredstvom drugih ajeta. Uposebnjavanja i ograničenosti je tako mnogo da je na osnovu njih nastalo poznato pravilo:
“Nema općeg a da nije uposebnjeno” . Dakle, u čemu je problem da milijarde ljudi budu stvorene na ovaj način a da dvije osobe budu izuzetak?
2. Može se reći da se uopće ne radi o pitanju općeg i apsolutnog da bi bilo potrebe za specifciranjem. U ovom i sličnim primjerima “nekvantifcirani sud” je zadovoljavajući.
Ovi ajeti uglavnom nastoje odvratiti čovjeka od oholosti ili mu skrenuti pažnju na mogućnost ponovnog oživljenja. U njima se kaže da oni koji sumnjaju u ponovno oživljenje neka pogledaju kako su sami nastali. Ovdje nema potrebe da jedno opće pravilo bude bez izuzetka ili da čak zadobije univerzalnu sveobuhvatnost, već u formi nekvantifciranog suda kaže: “Čovjek je ovakav.” Ali, trebaju li svi ljudi biti ovakvi pa da stvar bude potpuna? Ne, jer ova tvrdnja ne nameće takav zahtijev. Prema tome, ovo nije razlog po kojem bi i Adem trebalo da je stvoren od kapi sjemena. Postoje i drugi ajeti slični onima koje smo naveli i ista tvrdnja je istinita
i u pogledu njih. Samo jedan ajet ima viši stručniji aspekt: A Mi smo vas stvorili, zatim smo vam oblik dali! A Mi smo i melekima rekli: “Ničice padnite Ademu…”[11]
U vezi s ovim ajetom također su iznosili argumente u kojima se kaže da je prije hazreti Adema bilo ljudi na koje se odnosi dio ajeta “stvorili smo vas”, dok riječ ثمَّ [12]ukazuje na posteriornost. Dakle, prije Adema je bilo ljudi, tako da je nakon njihovog stvaranja i uobličenja rečeno melekima: “Ničice padnite pred Ademom!”

Ovo je, čini se, najstručnija argumentacija u kojoj se kur’anskim ajetima dokazuje postojanje drugih ljudi prije hazreti Adema. Naš odgovor na ovu argumentaciju je sljedeći:
Prvo, pod pretpostavkom da ajet ukazuje na postojanje ljudi prije hazreti Adema, sam ajet ničim ne ukazuje na to da je hazreti Adem stvoren od njih. Ono o čemu se izričito govori u Kur’anu jeste to da je hazreti Adem stvoren od zemlje i nije bilo nikakvog posrednika između Adema i zemlje. Prema tome, uz pretpostavku da su prije Adema postojali drugi ljudi, tvrdnja onih koji iznose ovaj argument time neće biti dokazana. Drugo, riječ ثمَّ ne ukazuje svugdje na posteriornost. U samom Kur’anu postoje primjeri gdje ta riječ ne ukazuje na posteriornost vršenja radnje. U suri El-Beled se kaže:

وَمَا أَدْرَاكَ مَا الْعَقَبَةُ ‎‏ فَكُّ رَقَبَةٍ أَوْ إِطْعَامٌ فِي يَوْمٍ ذِي مَسْغَبَةٍ يَتِيمًا ذَا مَقْرَبَةٍ ‏ أَوْ مِسْكِينًا ذَا مَتْرَبَةٍ ثُمَّ كَانَ مِنَ الَّذِينَ آمَنُوا وَتَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ وَتَوَاصَوْا بِالْمَرْحَمَةِ

A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? Roba ropstva osloboditi, ili, kad glad hara, nahraniti siroče bliska roda, ili ubogoga nevoljnika, a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni
drugima milosrđe preporučuju.[13]

Da li ovaj ajet ukazuje na to da vjerovanje treba doći poslije? Ako neko prvo uzvjeruje pa potom nahrani siroče, znači li to da mu to djelo neće biti primljeno? Ovdje riječ ثمَّ ukazuje na nastavljanje objašnjenja, a ne ukazuje na posteriornost vršenja djela. Kur’anski ajet također kaže: “Sve to smo rekli, ali nije dovoljno, uz sve to treba da bude vjernik.”
Treće, ako bi riječ ثمَّ  ukazivala na posteriornost, onda bi trebalo značiti da su svi ljudi bili stvoreni, a zatim je Bog stvorio Adema.
Zar riječi “stvorili smo vas” ne govore o svim ljudima, pa time i o nama? Ako je tako, jesmo li mi onda stvoreni prije hazreti Adema? Ovo je jedna od kur’anskih metoda i takvih primjera je mnogo; kad se prvo izriče univerzalni sud, a zatim se iz toga izuzima pojedinac zbog neke svoje posebnosti. Naprimjer, u sljedećim ajetima se kaže: On je Taj Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je ženu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kad je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: “Ako nam daruješ dobro dijete, bit ćemo, zaista zahvalni!” I kad im je On darovao dobra potomka, poslije su potomci njihovi izjednačili druge s Njim u onome što im On daje, a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! [14]
U ovim ajetima se prvo govori o stvaranju ljudi od muškarca i žene, zatim o moljenju muža i žene da im Bog dadne dobra potomka, te o njihovom zavjetovanju Bogu da će biti zahvalni Bogu na toj blagodati. Potom se dodaje da nakon što im je Bog dao takvog potomka, pokazali su nezahvalnost i ispoljili idolatriju.
Može li se reći da drugi dio ovih ajeta kao i njihov početak ima opće, sveobuhvatno značenje? Znači li to da svaki otac i majka nakon što im se dijete rodi postaju mnogobošci?
U ajetima o kojima smo raspravljali govor se odnosi na sve ljude, jer svi su prolazili kroz etapu stvaranja i uobličavanja, a zatim na jednog čovjeka, to jest Adema, kojemu su se meleki, po naređenju Uzvišenog, trebali pokloniti. Ovo je jedan od načina objašnjavanja i njime se ne ukazuje na posteriornost Adema kao pojedinca.

Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Kur’anska naučavanja –Kosmologija i Antropologija, Fondacija “Mulla Sadra”, 2018., s perzijskog preveo Refik Razić

[1] Nedžran je u vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.a., bio središte arabijskih kršćana.

[2] Es-Sedžde, 7. i 8.

[3] Ali Imran, 33.

[4] El-A’raf, 27.

[5] U našoj književnosti mnoge rečenice pjesnika Hafza, koji je više od bilo koga pod utjecajem Kur’ana i njegova jezika, koriste upravo ovo značenje: Moj otac (Adem) je Džennet prodao za dva zrna pšenice,
nikakav sam nasljednik ako ga ja ne prodam za ječam.

[6] En-Nisa, 1.

[7] El-Hudžurat, 13.

[8] En-Nahl, 4.

[9] El-Insan, 2.

[10] El-Alek, 2.

[11] El-A’raf, 11.

[12] Riječ je u navedenom prijevodu prevedena rastavnim veznikom a. (Prim. prev.)

[13] El-Beled, 12-­17.

[14] El-A’raf, 189. i 190.