Smatranje mnoštva dobrih djela ljudi malim

 كَثِيرُ النَّاسِ عِنْدَهُمْ قَلِيلٌ

“Kada drugi ljudi učine nešto veliko, to smatraju neznatnim.”

Ajeti

وَ لَا تُصَعِّرْ خَدَّكَ لِلنَّاسِ وَ لَا تَمْشِ فِي الْأَرْضِ مَرَحًا إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ كُلَّ مُخْتَالٍ فَخُورٍ

I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.^[1]

اعْلَمُوا أَنَّمَا الْحَيَاةُ الدُّنْيَا لَعِبٌ وَ لَهْوٌ وَ زِينَةٌ وَتَفَاخُرٌ بَيْنَكُمْ وَ تَكَاثُرٌ فِي الْأَمْوَالِ وَ الْأَوْلَادِ

Znajte da život na Ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece!^[2]

وَ لَا تَمْشِ فِي الْأَرْضِ مَرَحًا إِنَّكَ لَن تَخْرِقَ الْأَرْضَ وَ لَن تَبْلُغَ الْجِبَالَ طُولًا ۝ كُلُّ ذَٰلِكَ كَانَ سَيِّئُهُ عِندَ رَبِّكَ مَكْرُوهًا

Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići, sve je to ružno, Gospodaru tvome mrsko.^[3]

فَأَمَّا عَادٌ فَاسْتَكْبَرُوا فِي الْأَرْضِ بِغَيْرِ الْحَقِّ وَ قَالُوا مَنْ أَشَدُّ مِنَّا قُوَّةً أَوَلَمْ يَرَوْا أَنَّ اللَّهَ الَّذِي خَلَقَهُمْ هُوَ أَشَدُّ مِنْهُمْ قُوَّةً  وَكَانُوا بِآيَاتِنَا يَجْحَدُونَ

Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. “Ko je od nas jači?” – govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih – a i znamenja Naša su poricali.^[4]

قَالُوا أَنُؤْمِنُ لَكَ وَ اتَّبَعَكَ الْأَرْذَلُونَ ۝ قَالَ وَ مَا عِلْمِي بِمَا كَانُوا يَعْمَلُونَ ۝ إِنْ حِسَابُهُمْ إِلَّا عَلَىٰ رَبِّي لَوْ تَشْعُرُونَ ۝ وَ مَا أَنَا بِطَارِدِ الْمُؤْمِنِينَ

Oni rekoše: “Kako da te poslušamo, kad te slijede oni koji su najmizerniji?” “Ne znam ja šta su oni radili” – reče on, “svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati, a ja vjernike neću otjerati.”^[5]

Predaje

U El-Kafiju se od Hakima prenosi da je rekao: “Pitao sam Imama Sadika, mir s njim, o najnižem stepenu bezbožništva, pa mi je odgovorio: ‘Najniži stepen bezbožništva je oholost.’”[6]

Imam Sadik od Imama Bakira, mir s njima, prenosi: “Veličanstvenost je haljina Božija, a Veličina ogrtač Njegov, pa ko sebi prisvaja nešto od toga, Allah će ga baciti licem u Džehennem.”[7]

Imam Sadik, mir s njim, kaže: “Oholost je da prezireš ljude, i da zaboravljaš na Istinu.”[8]

Imam Ali, mir s njim, rekao je: “Dvije stvari ljude uništavaju, a to su strah od siromaštva i slavoljublje.[9]

Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, je rekao: “Oholost je najgora mahana.”[10]

“Oholost je isto što i glupavost.”

“Oholost je razorna narav, ko posredstvom nje želi veličinu postaje mali.”

“Oholost napada srca poput smrtonosnog otrova.”

“Uobraženost je jezik zablude i neznanja.”

“Čuvaj se oholosti, jer je ona korijen obijesti i nepokornosti prema Milostivom.”

“Oholost je najveća nesreća za razum.”

“Onome ko je spoznao Allaha, ne priliči da se uzdiže.”

“Čuvaj se uzdizanja nad Božijim robovima! Onoga ko to čini Allah će zdrobiti.”[11]

“Čuvaj se nadmetanja s Allahom u Njegovoj Veličanstvenosti. On će, zaista, poniziti svakog silnika.”

“Onog ko se oholi, Allah će učiniti prezrenim i spustiti ga na zemlju.”

“Djelo ohola čovjeka se ne razvija i nema dobre plodove.”

Objašnjenje

Iz navedenogdijela hadisa  zaključujemo da kod osobe koja je zadivljena sobom jača egoizam i njome ovladava oholost. Ona vidi samo sebe i svoja savršenstva, pa joj slavoljublje, gordost i uobraženost, postaju ustaljene osobine i stalni način ponašanja, te će se kod nje (s lahkoćom) javljati obijest i neposlušnost, kao i nepravda i neprijateljstvo (prema Bogu). Ovim će se pokvariti stanje društva i uništit će se usjevi i potomstvo; dotle da se ljudi neće ustručavati ni ubijanja poslanika i njihovih nasljednika, mir s njima, onih kojima su prava uskraćena te slabih. Doista, ljubav prema sebi i zadivljenost sobom uzrokuju da se osoba osmjeli na bilo koji zločin i izdajstvo. Samoljublje je plod ljubavi prema Ovom svijetu i njegovim ukrasima. Na ovo ukazuje dio hadisa koji ubraja spomenutu ćud u osobine ljubitelja Ovog svijeta.

Rob na putu ibadeta Allahu, ili još bolje, svako ko vjeruje u Allaha i Budući svijet, treba da nadzire sebe, pa ukoliko ustanovi na sebi tragove ljubavi prema Ovom svijetu i osobine ljudi Ovog svijeta, njegova obaveza je da učini ozbiljan napor na uklanjanju tih svojstava i da se trudi kako bi ih otklonio prije nego se razviju i postignu puni razvoj. Kao što je rečeno, bolje je spriječiti nego liječiti.

Slavljeni Allah nam kaže:

تِلْكَ الدَّارُ الْآخِرَةُ نَجْعَلُهَا لِلَّذِينَ لَا يُرِيدُونَ عُلُوًّا فِي الْأَرْضِ وَ لَا فَسَادًا وَ الْعَاقِبَةُ لِلْمُتَّقِينَ

Taj drugi svijet daćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj.^[12]

Bože naš, sačuvaj nas od posrtaja, i sačuvaj nas od zla naših duša i loših djela!

Izvor: Ali Se’adet Perver, Tajne s Miradža, sv. 2., Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2019., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Elmedin Karaman

[1] Lukmān, 18.

[2] El-Hadīd, 20.

[3] El-Isrā’, 37-38.

[4] Fussilet, 15.

[5] Eš-Šu'arā, 111-114.

[6] Bihāru-l-envār, sv. 7, str. 190, predaja 10.

[7] Isto, str. 213, predaja 3.

[8] Isto, str. 217, predaja 8.

[9] Bihāru-l-envār, sv. 7, str. 290, predaja 12.

[10] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje o oholosti, kao i naredne predaje.

[11] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje o oholosti, kao i naredne predaje.

[12] El-Kasas, 83.