Kur'anske zakletve

Zakletva je naglašavanje koje se upotrebljava za isticanje važnosti nekog pitanja. Naravno, zakletva se upotrebljava kada je posrijedi važno pitanje i kada postoji potreba za višestrukim naglašavanjem[1], i to onda kada riječce koje se koriste za naglašavanje ne budu dovoljne za isticanje važnosti pitanja koje se želi naglasiti.

Zaklinje se onim što ima posebnu vrijednost, i to tako da slušaoci obrate pažnju na to, jer je zakletva, u biti, jedna vrsta poređenja. Znači, onako kako je ono čime se zaklinje postojano i prihvatljivo, tako je i ono u šta se zaklinje postojano i prihvatljivo kod svih.

Stoga zakletva ne samo da je mješavina naglašavanja i upoređivanja nego ukazuje i na značaj onoga čime se zaklinje i onoga u šta se zaklinje.

Sastavni dijelovi zakletve

Dijelovi koji tvore zakletvu su:

1. Ono čime se zaklinje. U govoru ljudi su to Bit i atributi Uzvišenog Boga, a ponekad se zaklinju i dušama jedni drugih, npr: tebe mi, majke mi, djeteta mi… Međutim, zakletva koja povlači odgovornosti koje su propisane vjerozakonom je samo zakletva u kojoj se spominju Bit i atributi Uzvišenog Boga.
2. Ono radi čega se zaklinje. To je svako važno pitanje kojem je potrebno dodatno naglašavanje, zbog čega se i zaklinje.
3. Čestice za zakletvu. To su čestice kojima se tvori zakletva. Ove čestice u arapskom jeziku su: bi (بِ), ve (وَ), te (تَ), le (لَ).

U Kur'anu se od ovih čestica nalaze ve (وَ), te (تَ), le (لَ). Iako je glavna čestica za zakletvu čestica bi (بِ), u Kur'anu nije nijednom spomenuta.

1. Čestica za apodozu zakletve. To su one čestice koje dolaze na samu apodozu zakletve i određuju ono u šta se zaklinje. Te čestice su: le (لَ), inne (إِنَّ), in (إِنْ), la (لا النافِيَة), ma (مَا النَّافِيَة).

Podjele zakletvi u Kur'anu

Kur'anske zakletve je moguće podijeliti u tri skupine:

1. Izričite zakletve

To je ona zakletva čiji se sastavni dijelovi izričito i na odgovarajućem mjestu spominju; znači, prvo se spominje čestica zakletve, zatim ono čime se zaklinje i nakon toga ono u šta se zaklinje. Većinu kur'anskih zakletvi čine izričite zakletve. 81 je primjer izričitih zakletvi koje se nalaze u 29 kur'anskih sura.[2] Ovdje ćemo se zadovoljiti navođenjem tri primjera:

ن ۝ وَ الْقَلَمِ وَ مَا يَسْطُرُونَ ۝ مَا أَنتَ بِنِعْمَةِ رَبِّكَ بِمَجْنُونٍ

Nun. Tako Mi kalema i onoga što oni pišu, ti nisi, milošću Gospodara svoga, lud.[3]

قَالُواْ تَاللهِ لَقَدْ عَلِمْتُم مَّا جِئْنَا لِنُفْسِدَ فِى الْأَرْضِ

“Allaha nam”, – rekoše oni – “vi znate da mi nismo došli da činimo nered na Zemlji.[4]

لَعَمْرُكَ إِنَّهُمْ لَفِى سَكْرَتِهِمْ يَعْمَهُونَ

Života Mi tvog, oni u pijanstvu svome tumaraju.[5]

Uzvišeni Bog se u prvom primjeru zaklinje česticom ve u pero, u drugom sa te u Allaha, a u trećem sa le u život jednog od poslanika, a.s.

2. Odrične zakletve

To je ona zakletva koja se vrši odričnom česticom, npr:

لَا أُقْسِمُ بِيَوْمِ الْقِيَامَةِ

I ne kunem se Danom ustajanja![6]

Većina mufessira smatra da je odrična čestica la u odričnim zakletvama “višak” i potrebno je prevesti govor uz izostavljanje te čestice, npr. značenje ajeta Ne kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi bi bilo: Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi, a čestica la je za naglašavanje. Međutim, istina je da čestica la u ovim zakletvama, nije “višak”. Uzvišeni Bog se ne zaklinje da bi time ukazao na veličinu zakletve, kao u ajetu:

فَلَا أُقْسِمُ بِمَوَاقِعِ النُّجُومِ ۝ وَ إِنَّهُ لَقَسَمٌ لَّوْ تَعْلَمُونَ عَظِيمٌ

I ne kunem se položajima zvijezda, jer zaista je to, da znate, zakletva velika.[7]

Zbog toga je čestica la došla samo za negiranje zaklinjanja položajem zvijezda. Značenje rečenice bi bilo: veličanje onoga čime se zaklinje (položajem zvijezda) zaklinjanjem u to ustvari je njegovo omalovažavanje, tj. njegov položaj je veći od toga da se u to zaklinje. Zato se česticom la negira zaklinjanje kako bi se prikazala uzvišenost položaja onoga o čemu se govori.[8]

Odričnih zakletvi u Kur'anu je 15, a nalaze se u 6 sura i sve njih smo spomenuli u knjizi ‘Ulumu Kur'ani.[9]

3. Skrivene zakletve

Prije nego što uđemo u raspravu o skrivenim zakletvama, potrebno je da se upoznamo sa česticom zvanom lam muvattae (لاَمُ الْمُوَطَّئَة) – pripremni lam. Prema kazivanju Ibn Hišama, ponekad pripremni lam dolazi na pogodbeni veznik kako bi ukazao da je naredna rečenica dopuna zakletve, a ne uvjetna rečenica,[10] kao npr. u rečenici: “Tako mi Allaha, ako mi dođeš, doći ću i ja kod tebe.” (وَ اللهِ لَــئِنْ آتَيْتَنِي لَآتِينَّكَ) Lam koji se nalazi ispred pogodbenog in (إِنْ) naziva se pripremni lam, a nazvan je muvattae, što ima značenje pripremajućeg (مُمَهِّدَة), ili osjetilnog (مُؤْذِنَة, مُشْعِرَة), jer dopunu zakletve, a to je u našem primjeru: Doći ću i ja kod tebe (لَآتِينَّكَ), priprema za zakletvu: Tako mi Allaha (وَ اللهِ), kako se ne bi poistovjetilo sa uvjetnom rečenicom (جَوَابُ الشَّرْط).[11]

Ponekad je ova zakletva, koja se nalazi prije pogodbenog veznika, skrivena. Ovo skrivanje zakletvi je često u Kur'anu, kao naprimjer u ajetu:

لَئِنْ أُخْرِجُوا لَا يَخْرُجُونَ مَعَهُمْ وَ لَئِن قُوتِلُوا لَا يَنصُرُونَهُمْ وَ لَئِن نَّصَرُوهُمْ لَيُوَلُّنَّ الْأَدْبَارَ ثُمَّ لَا يُنصَرُونَ

A ako oni budu prognani, ne bi s njima pošli; i ako bi bili napadnuti, ne bi im pomogli; a ako bi im i pomogli, sigurno bi im zatim leđa okrenuli te ne bi pomognuti bili.[12]

U sve tri rečenice ono čime se zaklinje, tj. Allaha mi!, skriveno je prije le'in (لَئِنْ) pa se ovakve zakletve nazivaju skrivene. U Kur'anu se nalazi 61 primjer pripremnog lama sa skrivenom zakletvom, npr:

وَ مِنْهُم مَّنْ عَاهَدَ اللهَ لَئِنْ آتَانَا مِن فَضْلِهِ لَنَصَّدَّقَنَّ

Ima ih koji su Allahu obećanje dali: Ako nam podari iz blagodati Svoje, mi ćemo zaista udjeljivati…[13]

U ovom ajetu zavjetovanje je izvršeno izrazom: Ako nam podari (لَئِنْ آتَانَا) sa skrivenom zakletvom: Allaha mi! (وَاللهِ).

Ponekad skrivena zakletva dolazi bez pripremnog lama, npr:

وَإِنْ أَطَعْتُمُوهُمْ إِنَّكُمْ لَمُشْرِكُونَ

…I ako biste im se pokorili, zaista biste tada mnogobošci bili.[14]

Ajet sa skrivenom zakletvom izgledao bi ovako: Allaha mi, ako biste im se pokorili… (وَاللهِ لَئِنْ أَطَعْتُمُوهُمْ), a rečenica: zaista biste tada mnogobošci bili (إِنَّکُمْ لَمُشْرِکُونَ) je dopuna zakletve za Allaha mi.

Primjeri zaklinjanja u Kur'anu

Kako smo i naveli, ono čime se zaklinje mora biti postojana i čvrsta stvar, kako bi se na taj način moglo višestruko naglasiti ono u šta se zaklinje. Ono čime se zaklinje u govoru ljudi jesu Bit i atributi Božiji, svetosti i možda duše drugih ljudi. U Kur'anu je mnogo primjera u kojima se zaklinje, a ovdje ćemo u kratkim crtama na njih i ukazati:

1. Izvor postojanja (Bog Uzvišeni)

Zakletva Božijom Biti se u Kur'anu navodi koristeći dva izraza, i to Allah i Rabb.

وَ اللهِ رَبِّنَا مَا كُنَّا مُشْرِكِينَ

Allaha nam, Gospodara nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali! [15]

وَ رَبِّى إِنَّهُ لَحَقٌّ

Jest, Gospodara mi moga, zaista je istina…[16]

2. Kur'an, istiniti vjerozakon i njegov donositelj

وَالْقُرْآنِ الْحَكِيمِ

Tako Mi Kur'ana mudrog.[17]

وَالْكِتَابِ الْمُبِينِ

Tako Mi Knjige jasne.[18]

لَعَمْرُكَ إِنَّهُمْ لَفِى سَكْرَتِهِمْ يَعْمَهُونَ

Života Mi tvog, oni u pijanstvu svome tumaraju.[19]

3. Meleci

Zaklinjanje u meleke koji upravljaju svijetom postojanja i koji su na usluzi čovjeku također se navodi u Kur'anu.

وَالصَّافَّاتِ صَفًّا ۝ فَالزَّاجِرَاتِ زَجْرًا

Tako Mi onih u redove poredanih i onih koji odvraćaju.[20]

فَالْمُقَسِّمَاتِ أَمْرًا

Tako Mi onih koji naredbe provode.[21]

4. Čovjek i njegova unutrašnja svojstva 

وَ نَفْسٍ وَ مَا سَوَّاهَا ۝ فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا وَ تَقْوَاهَا

…I duše i Onog Koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljim učini.[22]

5. Sudnji dan

Zaklinjanje u Sudnji dan, koji je i kraj materijalnog života i početak zbiljskog života i vječne sreće.

وَ الْيَوْمِ الْمَوْعُودِ

Tako Mi dana već određenog.[23]

6. Pojave u svijetu postojanja

Nebo, zemlja, zvijezde, izmjena dana i noći, Mjesec i Sunce, oblak, vjetar, more i sve što se vidi i što je skriveno.

وَ السَّمَاء وَ الطَّارِقِ

Tako Mi neba i Danice.[24]

وَ الْأَرْضِ وَ مَا طَحَاهَا

I Zemlje i Onog Koji je ravnom učini.[25]

وَ الْفَجْرِ ۝ وَ لَيَالٍ عَشْرٍ ۝ وَ الشَّفْعِ وَ الْوَتْرِ ۝ وَ اللَّيْلِ إِذَا يَسْرِ

Tako Mi zore i deset noći, i parnih i neparnih, i noći kada nestaje. [26]

وَ الْمُرْسَلَاتِ عُرْفًا ۝ فَالْعَاصِفَاتِ عَصْفًا ۝ وَ النَّاشِرَاتِ نَشْرًا

Tako Mi onih koji se jedan za drugim šalju, pa kao vihor hite, i onih koji objavljuju. [27]

وَ الْبَحْرِ الْمَسْجُورِ

I mora napunjenog.[28]

7. Sveta mjesta

Kao što su brdo Tur, Bejtu-l-Ma'mur, Kudus, El-Beledu-l-emin (Mekka).

وَالطُّورِ

Tako mi Tura. [29]

Brdo Tur je brdo koji se nalazi u dolini Sina – mjestu gdje je Musa, a.s., razgovarao s Bogom.

وَ الْبَيْتِ الْمَعْمُورِ

I Bejtu-l-Ma'mura.[30]

وَ التِّينِ وَ الزَّيْتُونِ ۝ وَ طُورِ سِينِينَ ۝ وَ هَذَا الْبَلَدِ الْأَمِينِ

Tako Mi smokve i masline i Sinajske gore i grada ovog sigurnog. [31]

Mjesto klijanja dva stabla, smokve i masline, je brdo Kuds, gdje se nalazi Bejtu-l-makdis.

Izvor: Mohammed Hadi Ma'refet, Uvođenje u kur'anske znanosti, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2013., preveo sa perzijskog: Arman Berberac

[1] Pod višestrukim (mugallaz) naglašavanjem misli se na pojačano i dodatno naglašavanje.

[2] Izričite zakletve prema redoslijedu sura se nalaze u ovim ajetima: En-Nisa’, 65; El-En'am, 23 i 30; Junus, 53; Jusuf, 73, 85, 91, 95; El-Hidžr, 72, 92; En-Nahl, 56 i 63; El-Enbija, 57; Eš-Šu'ara, 97; Ja-Sin, 1 i 3; Es-Saffat, 1 i 4; Sad, 1; Ed-Duhan, 1 i 3; Kaf, 1; Ez-Zarijat, 1, 6, 7, 8, 23; Et-Tur, 1 i 7, En-Nedžm, 1 i 2; El-Kalem, 1 i 2; El-Muddessir, 32 i 35; El-Murselat, 1 i 7; En-Nazi'at, 1 i 6; El-Burudž, 1 i 4; Et-Tarik, 1 i 4; El-Fedžr, 1 i 5; Eš-Šems, 1 i 9; El-Lejl, 1 i 4; Ed-Duha, 1 i 3; Et-Tin, 1 i 5; El-‘Adijat, 1 i 6; El-‘Asr, 1 i 2. Vidi: ‘Ulumu Kur'ani, Entešarete et-temhid ve semt, str. 297-298.

[3] El-Kalem, 1-2.

[4] Jusuf, 73.

[5] El-Hidžr, 72.

[6] El-Kijame, 1.

[7] El-Vaki'a, 75-76.

[8] Tefsir Keššaf, sv. 4, str. 657-659.

[9] ‘Ulumu Kur'ani, str. 299.

[10] Mugni-l-lebib, str. 122.

[11] Kada god ispred uvjetne rečenice dođe lam muvattae, obavezno je ispustiti uvjetnu rečenicu.

[12] El-Hašr, 12.

[13] Et-Tevbe, 75.

[14] El-En'am, 121.

[15] El-En'am, 23.

[16] Junus, 53.

[17] Ja-Sin, 2.

[18] Ed-Duhan, 2. Pod knjigom u ovom ajetu misli se na istinitu vjeru.

[19] El-Hidžr, 72. Ako se govor u ovom ajetu smatra Božijim govorom i Njegovim obraćanjem Poslaniku, s.a.v.a., onda, prema riječima Ibn Abbasa: “Bog nije stvorio nijedno stvorenje koje bi bilo bolje od Poslanika, s.a.v.a. Prema tome, nije se zaklinjao u život nikoga drugog osim Muhammeda, s.a.v.a.”  Medžma'u-l-bejan, sv. 6. str. 342. Međutim, autor Keššafa taj govor pripisuje melecima i smatra ga njihovim obraćanjem Lutu, mir s njim.

[20] Es-Saffat, 1-3.

[21] Ez-Zarijat, 4.

[22] Eš-Šems, 7-8.

[23] El-Burudž, 2.

[24] Et-Tarik, 1.

[25] Eš-Šems, 6.

[26] El-Fedžr, 1-4.

[27] El-Murselat, 1-3.

[28] Et-Tur, 6.

[29] Et-Tur, 1.

[30] Et-Tur, 4.

[31] Et-Tin, 1-3.