Kur'anska kazivanja

Govor koji sadrži savjet i uputu, koliko god bio retoričan i zanimljiv, djeluje suhoparan i uzrokuje zamor kod sagovornika. Za otklanjanje ovog nedostatka može se koristiti priča. Priča govor izvlači iz jednoličnog i zamornog oblika i daruje mu živost i sočnost, a sagovornika održava opčinjenim.

Pored ovoga, prepričavanje gorkih i slatkih iskustava iz života ljudi uzrokuje usavršavanje čovjeka:

فَاقْصُصِ الْقَصَصَ لَعَلَّهُمْ يَتَفَكَّرُونَ

…Zato kazuj događaje da bi oni razmislili![1]

Kazivanje u Kur'anu predstavlja pripovijedanje događaja koji se tiču istinskih i objektivnih događaja[2] koje je ljudski rod iskusio i čija je i slatka i gorka iskustva doživio. Kazivanja o događajima u Kur'anu su tu da bi se prikazala zbilja ljepote i ružnoće te da bi na taj način ljepote zauvijek bile primjeri koje treba slijediti, a da se ružnoće više ne ponove. Kur'anska kazivanja, koja su došla radi pouke, ne mogu imati imaginarni i simbolički vid, jer je kazivanje poučno kada proizlazi iz same zbilje i kada nema imaginarni aspekt, budući da imaginacija nikada ne može prikazati suštinu ljepote i ružnoće, a također ne može predstavljati jak argument ljepote i ružnoće. 

Odlike kur'anskih kazivanja

Odabir u kazivanju

Kur'an nije knjiga historije i priča, nego je knjiga upute i upućivanja te samo radi pouke i savjeta pripovijeda o vrijednostima i bezvrijednostima koje su se pojavile kroz historiju. Stoga se u prenošenju priča zadovoljava onim čime se nosi poruka i nijednu priču ne prenosi u potpunosti, nego metodom odabira, te pojašnjava dijelove koji su povezani sa glavnim ciljem govora. U skladu s tim, dijelovi kazivanja podliježu uticaju cilja i poruke. Za razliku od uobičajenih književnih priča, kur'anska kazivanja se elementima priče koriste u mjeri koja je dovoljna za osiguravanje cilja i dostavljanje poruke. Primjera radi, u mnogim kazivanjima imena osoba i ljudski činioci su nejasni, kao u primjeru stanovnika pećine (أَصْحَابُ الکَهفِ), vlasnika slonova (أَصحابُ الفِيل), faraonove supruge, Musaove, a.s., majke itd. Ustvari, imena ličnosti su spomenuta samo kada je to bilo neophodno, kao u primjeru Merjem, s.a., a gdje spominjanje imena nije imalo ulogu u ostvarivanju cilja, umjesto imena korišteni su opisi kojima se postiže namjera, ili se govorilo uopćeno, a naglašavao se sami cilj. Zanimljiv primjer toga se vidi u kazivanju o narodu Semud u suri Šems:

كَذَّبَتْ ثَمُودُ بِطَغْوَاهَا ۝ إِذِ انبَعَثَ أَشْقَاهَا ۝ فَقَالَ لَهُمْ رَسُولُ اللَّهِ نَاقَةَ اللَّهِ وَ سُقْيَاهَا ۝ فَكَذَّبُوهُ فَعَقَرُوهَا فَدَمْدَمَ عَلَيْهِمْ رَبُّهُم بِذَنبِهِمْ فَسَوَّاهَا ۝ وَ لَا يَخَافُ عُقْبَاهَا

Narod Semud je poricao u svojoj obijesti. Kada se najveći nesretnik njihov podigao, pa im se Poslanik Allahov obrati: “Pazite na devu Allahovu i kada je treba pojiti!” Ali ga u laž utjeraše pa devu zaklaše, te ih Gospodar njihov zbog grijeha uništi i istrijebi. Bez bojazni kakve će posljedice za to biti.[3]

Glavna svrha u ovom kazivanju jeste poricanje poslanstva i njegova znaka (deve). Zato su se metoda i stil izražavanja oblikovali samo oko ove osovine i elementi kazivanja su usmjereni na pojašnjenje ove namjere. U ovom kazivanju navedeno je ime naroda Semud, ali glavna ličnost ovog kazivanja (Salih, a.s.) je spomenuta izrazom Allahov poslanik, a negativna ličnost kazivanja je najveći nesretnik među njima. Dakle, svi elementi kazivanja su podređeni njegovom cilju.

Realnost

Kur'anska kazivanja se sa književnog stanovišta ubrajaju u realna, jer su kur'anska kazivanja istina. Ispričat ćemo ti povijest njihovu – onako kako je bilo… (نَّحْنُ نَقُصُّ عَلَيْكَ نَبَأَهُم بِالْحَقِّ)[4] Drugim riječima, ono što ćemo ti objaviti kazujući njihovu povijest (radi se o stanovnicima pećine) u potpunosti je istina koja se dogodila i u tome nema nikakve mašte. Prema tome, nadnaravni događaji spomenuti u kur'anskim kazivanjima se ubrajaju u zbilje i istiniti su, bilo da se ubrajaju u mu'džize, poput štapa hazreti Musaa, a.s., daha hazreti Isaa, a.s., bilo da su to začudni događaji poput hazreti Musaova, a.s., putovanja, stogodišnjeg sna Uzejra i tristogodišnjeg sna stanovnika pećine.

Odgoj i obrazovanje

Iz prethodne dvije osobine postalo je jasno da Kur'an nije nikada pripovijedao povijesne događaje da bi zabavio ili privukao pažnju neznabožačkih Arapa, već kur'anska kazivanja imaju svete ciljeve, a to su podučavanje i odgajanje ljudi. 

Ciljevi kur'anskih kazivanja

Kur'anska kazivanja imaju mnogobrojne ciljeve. Sejjid Kutb navodi nekoliko ciljeva koje ćemo navesti sljedećim redom:

Potvrđivanje Poslanikove, s.a.v.a., poslanice i objave. Poslanik islama, s.a.v.a., je bio osoba koja se nije školovala i nikada nije viđeno da je boravio kod učenjaka. Iznenada je počeo navoditi velika kazivanja, poput događaja vezanih za Ibrahima, a.s., Jusufa, a.s., Musaa, a.s., i Isaa, a.s., koja su imala posebnu opširnost i preciznost. Jedna osoba koja se nije školovala i koja nema nikakvu naučnu karijeru ne može posjedovati takve duboke i precizne informacije. Stoga su začudna kur'anska kazivanja najveći argument da je Kur'an objava. Sam Kur'an jasno ističe ovo. Na početku sure Jusuf kaže se:

إِنَّا أَنزَلْنَاهُ قُرْآنًا عَرَبِيًّا لَّعَلَّكُمْ تَعْقِلُونَ ۝ نَحْنُ نَقُصُّ عَلَيْكَ أَحْسَنَ الْقَصَصِ بِمَا أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ هَذَا الْقُرْآنَ وَ إِن كُنتَ مِن قَبْلِهِ لَمِنَ الْغَافِلِينَ

Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku da biste razumjeli. Objavljujući ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo, iako prije njega nisi zaista ništa znao.[5]

Ovaj ajet naglašava da Poslanik prije nije imao nikakvo znanje o ovim događanjima, ali su mu putem objave ove vijesti prenijete. Ovo je argument da je Kur'an objavljen.

Pojašnjenje da je vjera objavljena. Vjera je ona zbilja koja je od vremena hazreti Nuha, a.s, pa sve do vremena okončanja vjerovjesništva hazreti Muhammeda Mustafe, s.a.v.a., bila slana od Uzvišenog Boga, a Uzvišeni Bog, Koji je Jedan, Gospodar je ummeta svih poslanika, a.s.

Ako obratimo pažnju na ajete sure Enbija, od 48. pa do 92, vidimo da je donošenje opširnog izvještaja o stanjima prethodnih poslanika, a.s., bilo radi dolaska do zaključka da se svi kreću ka jednom cilju i govore jedno te da su svi vjernici, u svim ummetima, jedan ummet.

Pojašnjenje jedinstvenosti metoda poziva poslanika, a.s., u različitim razdobljima. Ovo podrazumijeva da se svi kreću jednim putem i da svi dolaze do jednog cilja. S druge strane, djelovanja protivničkih skupina koje su pružale otpor su, također, u svim razdobljima bila ista i oni su stali naspram poslanika, a.s., na isti način.[6]

Pojašnjenje zajedničkih tački ibrahimovskih vjera. Svi Božiji vjerozakoni, naročito islamski Šerijat, nastali su iz Ibrahimova, a.s., Šerijata, a veza između triju vjera (judaizam, kršćanstvo i islam) i Ibrahimova, a.s., Šerijata je takva da se ne može naći kod drugih vjera. Ovo je ponavljano mnogo puta u kazivanjima o Ibrahimu, a.s, Musau, a.s., i Isau, a.s.:

إِنَّ هَذَا لَفِى الصُّحُفِ الْأُولَى ۝ صُحُفِ إِبْرَاهِيمَ وَمُوسَى

Zaista je ovo u prvim (prethodnim) spisima. Spisima Ibrahima i Musaa.[7]

مِّلَّةَ أَبِيكُمْ إِبْرَاهِيمَ هُوَ سَمَّاكُمُ الْمُسْلِمينَ مِن قَبْلُ

….Vjera vašeg oca Ibrahima, on vas je nazvao muslimanima ranije…[8]

وَ قَفَّيْنَا عَلَى آثَارِهِم بِعِيسَى ابْنِ مَرْيَمَ مُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ التَّوْرَاةِ وَ آتَيْنَاهُ الْإِنجِيلَ فِيهِ هُدًى وَ نُورٌ وَ مُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ التَّوْرَاةِ وَ هُدًى وَ مَوْعِظَةً لِّلْمُتَّقِينَ

Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali.[9]

Pojašnjenje da konačna pomoć pripada poslanicima, a.s., a uništenje onima koji su ih u laž utjerivali. Navođenje ovih kazivanja je smirivalo srce Poslanika, s.a.v.a., kao i misli sljedbenika istine:

وَ كُلاًّ نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاء الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ وَ جَاءكَ فِى هَذِهِ الْحَقُّ وَ مَوْعِظَةٌ وَ ذِكْرَى لِلْمُؤْمِنِينَ

I sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.[10]

Dokaz istinitosti radosne vijesti i plašenja strašnim događajima koji će nastupiti. Događaji i svršeci poslova prethodnika svjedoče o istinitosti radosne vijesti i plašenja strašnim događajima koji će nastupiti, a koje su poslanici, a.s., iznijeli:

نَبِّئْ عِبَادِى أَنِّى أَنَا الْغَفُورُ الرَّحِيمُ ۝ وَ أَنَّ عَذَابِى هُوَ الْعَذَابُ الْأَلِيمَ

Obavijesti Moje robove da sam Ja zaista Onaj Koji prašta, Samilostan. I da je Moja kazna, bolna kazna.[11]

Pojašnjenje blagodati i posebne naklonosti Božije prema dobrim robovima, a naročito velikim poslanicima i plemenitim iskrenim prijateljima. Možda je glavni cilj kazivanja o prošlim događajima bilo upravo to da dobri robovi znaju da su uvijek u zaštiti Božijoj i da im misli i um budu smireni:

أُوْلَئِكَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللَّهُ عَلَيْهِم مِّنَ النَّبِيِّينَ مِن ذُرِّيَّةِ آدَمَ وَ مِمَّنْ حَمَلْنَا مَعَ نُوحٍ وَ مِن ذُرِّيَّةِ إِبْرَاهِيمَ وَ إِسْرَائِيلَ وَ مِمَّنْ هَدَيْنَا وَ اجْتَبَيْنَا

To su oni koje je Allah obasuo blagodatima, od vjerovjesnika iz potomstva Ademova, i od onih koje smo sa Nuhom nosili, i od potomstva Ibrahimova i Israilova, i od onih koje smo uputili i učinili izabranima…[12]

وَ مَن يُطِعِ اللّهَ وَ الرَّسُولَ فَأُوْلَئِكَ مَعَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللّهُ عَلَيْهِم مِّنَ النَّبِيِّينَ وَ الصِّدِّيقِينَ وَ الشُّهَدَاءِ وَ الصَّالِحِينَ وَ حَسُنَ أُولَئِكَ رَفِيقًا ۝ ذَلِكَ الْفَضْلُ مِنَ اللهِ وَ كَفَى بِاللهِ عَلِيمًا

Ko se pokorava Allahu i Poslaniku, pa oni su uz one kojima je Allah blagodati podario, od vjerovjesnika, iskrenih, šehida i dobrih, a divni li su oni prijatelji. Ta blagodat je od Allaha, a dovoljno je Allahovo znanje.[13]

Podsjećanje ljudi da se paze da ne postanu ponovo primamljeni šejtanskim igračkama. Između čovjeka i šejtana uvijek su bili čvrsti temelji neprijateljstva. Cilj prenošenja kazivanja o Ademu, a.s. – koje se mnogo spominje u Kur'anu – je upravo radi ovoga.[14]

Općenito, ono što možemo shvatiti iz ajeta jeste da se ciljevi kur'anskih kazivanja tiču sljedećih osnova:

1. Odgoj i obrazovanje na neizravan način;
2. Pouka i razmišljanje;
3. Pojašnjenje istina i oživljavanje ispravnog vjerskog razmišljanja zasnovano na odstranjivanju izmišljotina;
4. Dokazivanje istinitosti poslanstva i priprema preduvjeta za širenje poziva;
5. Umirivanje Allahova Poslanika, s.a.v.a., i stvaranje nade u srcima vjernika dobrim vijestima o uspjehu.[15]

Tajna ponavljanja u kur'anskim kazivanjima

Nekada se u Kur'anu jedno kazivanje prenosi nekoliko puta sa određenim razlikama. Ove razlike zavise od različitosti ciljeva i u svakoj postoji mudrost. Naprimjer, o zabrani ubijanja djece zbog straha od siromaštva i neimaštine Kur'an kaže:

وَ لاَ تَقْتُلُواْ أَوْلاَدَكُم مِّنْ إِمْلاَقٍ نَّحْنُ نَرْزُقُكُمْ وَ إِيَّاهُمْ

…Da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo…[16]

وَ لاَ تَقْتُلُواْ أَوْلادَكُمْ خَشْيَةَ إِمْلاقٍ نَّحْنُ نَرْزُقُهُمْ وَ إِيَّاكُم

Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo…[17]

U prvom ajetu – Mi i vas i njih hranimo – djeca su spomenuta poslije vas zamjenicom njih, a u drugom ajetu – i njih i vas Mi hranimo – spomenuta su prije vas. Tajna je u tome što su u prvom ajetu neimaština i siromaštvo bili uzrok da ljudi ubijaju svoju djecu pa se stoga oni ajetom uvjeravaju da je njihova opskrba u ovom trenutku, kao i opskrba njihove djece u budućnosti, od Boga. Dakle, i njih i njihovu djecu opskrbljuje Bog. Međutim, u drugom ajetu strahuju da će u budućnosti zbog troškova djece postati siromašni i biti u neimaštini te ih ajet uvjerava da opskrba njihove djece nije u njihovim rukama, pa da bi mogla uzrokovati osiromašenje, nego je opskrba njihove djece i njih samih od Boga Uzvišenog.[18]

Izvor: Mohammed Hadi Ma'refet, Uvođenje u kur'anske znanosti, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2013., preveo sa perzijskog: Arman Berberac

[1] El-A'raf, 176.

[2] Ispričat ćemo ti povijest njihovu – onako kako je bilo... (El-Kehf, 13)

[3] Eš-Šems, 11-15.

[4] El-Kehf, 13.

[5] Jusuf, 2-3.

[6] Za opširnije pojašnjenje vidjeti knjigu ‘Ulumu Kur'ani, izdanje Semat, i djelo Et-Temhid, str 278.

[7] El-A'la, 18-19.

[8] El-Hadždž, 78.

[9] El-Ma'ide, 46.

[10] Hud, 120.

[11] El-Hidžr, 49-50.

[12] Merjem, 58.

[13] En-Nisa’, 69-70.

[14] Za više informacija pogledati: Et-Tasviru-l-fenni fi-l-Kur'an, str. 112-120.

[15] Za više informacija pogledati: El-Fennul-kasasi fi-l-Kur'ani, str. 226; Et-Tasviru-l-fenni fi-l-Kur'an, str. 112. I dalje; Razi: Tefsir kebir, sv. 17, str. 135.

[16] El-En'am, 151.

[17] El-Isra’, 31.

[18] Esraru-t-tekrar fi-l-Kur'an, str. 75, br. 115.K