Sadruddin Širazi

Sadruddin Muhammed, sin Ibrahima, sina Jahje Kavamija Širazija, poznat kao Mulla Sadra i Sadru-l-mute’ellihin, rođen je 979. godine po Hidžri u Širazu.[1] Njegov otac bio je ugledan čovjek i obavljao je funkciju vezira[2] , te je, koristeći privatne učitelje, podučio svoga sina naukama koje su dominirale u to vrijeme. Sadruddin je do svoje 21. godine ostao u Širazu, te je, zahvaljujući svojoj bistrini i oštroumnosti, u potpunosti savladao književne, racionalne i jurističke znanosti pred istaknutim učiteljima iz Širaza, a onda se, kako bi upotpunio svoje obrazovanje, 1000. godine po Hidžri, zaputio u Kazvin, tadašnju prijestonicu.[3] No, u putu se zadržao u Kašanu, gdje se nekih dvije godine koristio znanjem Šaha Murteze, oca Mulla Muhsina Fejza Kašanija, i Zijaulurefai Razija, a onda je otišao u Kazvin.[4]

Sadruddin je u Kazvinu svoje obrazovanje nastavio pred dvojicom tadašnjih najuglednijih učenjaka, Šejhom Behauddinom Amulijem, poznatim kao Šejh Behai, i Mir Damadom, te je tradicionalne znanosti stjecao pred Šejh Behaijem, a racionalne pred Mir Damadom. Pošto je prijestonica 1006. godine prebačena iz Kazvina u Isfahan, i Sadruddin je, skupa sa Šejhom Behaijem i Mir Damadom, odselio u Isfahan[5] , te je ondje ostao nekih šest godina, što znači da se ukupno deset godina napajao sa zdenaca znanja ove dvojice velikih učenjaka. Prema jednoj pretpostavci, on se u drugoj deceniji 11. hidžretskog stoljeća vratio u Širaz, ondje se oženio i bavio držanjem predavanja. No, uskoro je, zbog ružnog odnosa tamošnje uleme prema njemu, jako uvrijeđen, odselio u Kom, te je vodio povučen život u jednom selu udaljenom dvadesetak kilometara od Koma.[6] Tu se posvetio ibadetu, duhovnom vježbanju, molitvama Bogu i duhovnom putovanju, čime je otvoreno novo poglavlje u njegovom životu.[7]

Ovaj period jeste doba izolacije i duhovnog putovanja (suluk) Mulla Sadraa, i ostavit će potpuni trag u kreiranju njegove misli i ideja te stvoriti pretpostavke za otkrovenje i osvjedočenje u kojem transcendentna teozofija ima svoje ishodište.[8] Krajem četvrte decenije 11. hidžretskog stoljeća, Mulla Sadra je pozvan da se vrati u Širaz. Prihvatio je poziv i počeo držati predavanja u medresi koju je za njega napravio Imam Kuli-han (samostalni vladar Farsa). Tako je otpočeo treći period Mulla Sadraovog života.[9]

Tokom tog razdoblja Mulla Sadra je odgajao učenike i pisao vrijedne knjige koje će kasnije postati glavnom osnovom u učenju i podučavanju Božanske filozofije u šiijskim znanstvenim krugovima. Mulla Sadra je sedam puta pješice putovao na hadždž, a umro je prilikom sedmog putovanja, 1050. godine po Hidžri, i sahranjen je u Basri ili u Nedžefu.[10]

Historijska svedočanstva u pogledu izuzetne predavačke aktivnosti Mulla Sadraa u trećem periodu njegovog života ukazuju na dvojicu njegovih najboljih učenika, a oba su bili glasoviti učenjaci i Mulla Sadraovi zetovi: jedan jeste Muhammed ibn Murteza, poznatiji kao Mulla Muhsin Fejz Kašani (1007-1091. h.g.), a drugi je Mulla Aburrezzak Lahidži (umro 1072. h.g.). Mulla Sadra je imao tri kćerke i dva sina. Njegov stariji sin Ibrahim bio je učenjak, muhaddis, mutekelim, fakih i arif, i iza sebe je ostavio pisana djela. Njegov mlađi sin Nizamuddin Ahmed, poznat kao Ebu Turab, bio je poznat po hikmetu i irfanu.[11]

Djela

Iza Mulla Sadraa je ostalo više od četrdeset djela i sva ona imaju veliku vrijednost i ubrajaju se među temeljne izvore iz kojih su stalno crpili gnostici, filozofi i teozofi nakon njega. Mulla Sadraovi prozni tekstovi su veoma jasni i čitki, tako da je razumijevanje njegovih djela mnogo lakše u odnosu na djela ličnosti poput Mir Damada. Neka od njegovih najvažnijih djela su sljedeća:

  1. El-Hikmetu-l-mute‘alija fi-l-asfari-l-‘aklijjeti-l-arba‘a, djelo poznatije kao Asfar i predstavlja najznačajnije Mulla Sadraovo djelo.[12] Objavljeno je u devet svezaka i obuhvata četiri duhovna putovanja (u skladu s četiri duhovna putovanja evlija i gnostika), a to su: A) Putovanje od stvorenja ka Istini, o općim pitanjima; B) Putovanje od Istine ka Istini sa Istinom, o prirodoslovlju; C) Putovanje od Istine ka stvorenom sa Istinom; o teologiji; D) Putovanje od stvorenog ka stvorenom sa Istinom, o duši.[13]

Pisanje ove knjige trajalo je godinama. Svjedočanstva pokazuju da je Mulla Sadra Asfar pisao uporedo s ostalim svojim knjigama i da je priređivanje ovog djela trajalo cijeli njegov život.[14] Asfar je uistinu jedna cjelovita filozofska enciklopedija u kojoj se Mulla Sadra bavi kritikom i analizom mišljenja svojih prethodnika te prezentira vlastitu filozofsku školu. Ova knjiga je već decenijama u šiijskim znanstvenim krugovima predmet izučavanja i predavanja na najvišoj razini.

  1. Eš-šavahidu-r-rububijje fi-l-menahidži-s-sulukijje predstavlja sažetak Mulla Sadraovih ideja i u pogledu načina na koji sažima duboka filozofska načela i ideje nema mu premca.[15] Mulla Sadra u ovoj knjizi pravi pomirbu između filozofskih principa i gnostičkih istraživanja.
  2. El-Mebda‘u we-l-ma‘ad, koja obrađuje dvije teme: Božiju gospodstvenost (rububijjat) i proživljenje (ma’ad).
  3. Ta’likat ber ilahijjate šifaje ibn Sina – komentari na marginama Poglavlja o teologiji iz Ibn Sinaovog djela Eš-Šifa. Ovaj komentar je nepotpun i seže do šestog članka u Eš-Šifau. Mulla Sadra se ovdje uglavnom bavi objašnjavanjem Ibn Sinaovih riječi i analizom načela peripatetičke filozofije, a ponegdje ukazuje i na vlastita načela te za pojedinosti upućuje na svoje druge knjige. Prema mišljenju nekih istraživača, vrijednost ovih komentara veća je od vrijednosti samog djela Eš-Šifa.[16]
  4. Komentari na fusnotama na komentar djela Hikmetu-l-išrak; u ovoj knjizi Mulla Sadra sudi između peripatetičara i išrakijuna i izlaže svoja načela o svim pitanjima;
  5. El-Hikmetu-l-aršijje, koje sadrži sažetak Mulla Sadraovih stavova glede rasprava o ishodištu (mabda’) i proživljenju (ma’ad);
  6. El-Meša‘ir, sadrži rasprave o egzistenciji i dokazivanju primarnosti egzistencije (asalat-i vudžud), obzirnosti štastva (itibar-i mahijjat), dokazivanja ishodišta i Njegovih svojstava savršenstva;
  7. Mefatıhu-l-gajb, spada među posljednje Mulla Sadaove spise i njegove najbolje knjige, a bavi se tefsirom i kur’anskim učenjima te se smatra uvodom za njegove spise vezane za tefsir;
  8. Tefsir kur’anskih sura: Mulla Sadra je, u zasebnim spisima, prokomentirao neke sure i ajete Kur’ana časnog, naprimjer, suru Fatiha, veliki dio sure Bekare, Ajet svjetlosti, suru JaSin, sure Vaki’a, Hadid, Džuma, Elif lam mim, Sedžda, Tarik, E’ala, Zilzal, Duha i Talak.
  9. Komentar Usulu Kafija; ovaj komentar obuhvata El-Kafi do poglavlja “Innel-eimmete vulatu amrillah” i ostao je nedovršen. Pisanje komentara na El-Kafi dogodilo se u posljednjim godinama Mulla Sadraovog života, a neki ga smatraju njegovim posljednjim radom. Ova knjiga pokazuje upućenost autora u nauku o prenositeljima hadisa, same hadise i stavove uleme, te predstavlja najanalitičniji komentar pisan na Usulu Kafi.

Ostala Mulla Sadraova djela jesu: Zadu-l-musafir, Risaletu ittihadi-l-‘akil ve-l-ma’kul, Risaletu ittisafi-l-mahijje bi-l-vudžud, Edžvibehu-l-masa’il Šemsuddin Muhammed Gilani, Edžvibehu-l-masaili-n-nasirijje, Asraru-l-ajat, Iksiru-l-‘arifın fı ma’rifeti-t-tariki-l-hakk ve-l-jakin, Risaletu-t-tašhis, Risaletu tasavvur ve tasdik, Et-Tankih o logici, traktat Hudus-i ‘alam, traktat Hašr, Ikadu-n-na‘imin, Risaletu halki-l-a’mal, Divan poezije, traktat Se asl, komentar na Hidajetu-l-asirijje, El-Kada’ ve-l-kadar, Kasru-l-asnami-l-džahilijje, Limmi’jja ihtisasi-l-mintakati bimavdui’in muajjenin mine-l-falak, Mutašabihatu-l-Kur’an, El-Mizadž, El-Mazahir ilahijje fi asrari-l-ulumi-l-kemalijje, traktat Ma’adu-l-džismani, El-varidatu-l-kalbijje, Halsa, uvod u ‘Arši-t-takdis, traktat El-Šavahidu-r-rububijje, Fava’id, Asalat-i dža’l-i wudžud, Edžvibehu-l-masa’il Mulla Muzafar Husejn Kašani[17].

 

 

Izvor: Hasan Mo'alemi, Akbar Mirsepah, Ali Širvani…., Historija islamske filozofije, Fondacija „Mulla Sadra“, 2017., s perzijskog preveo Muamer Kodrić

 

[1] Datum Mulla Sadraovog rođenja bio je nepoznat sve dok, kako kaže Henry Corbin, allame sejjid Muhammed Husejn Tabatabai nije došao do njega izračunavanjem datuma nekih Mulla Sadraovih radova. Pogledati: Uvod Henryija Corbina za El-Maša’ir.

[2] Sejjid Muhammed Hamenei, Mokademe El-Mazahiru-l-illahijje, str. 262.

[3] Ali Devani, Mulla Sadra va hikmetu-l-mute’alijje (durnemaji az zendegi-je Mulla Sadra), sv. 1, str. 131.

[4] Isto, str. 131-132; Mokademe El-Mazahiru-l-illahijje, str. 264.

[5] U sklopu ove promjene prijestonice, mnogi učenjaci i umjetnici također su preselili u Isfahan, što je predstavljalo ogroman poticaj tamošnjim naučnim krugovima.

[6] Mokademe El-Mazahiru-l-illahijje, str. 265.

[7] Mulla Sadra u uvodu Asfara o razlozima selidbe u Kom piše: “Nanošene su mi nevolje od ljudi u čijem biću razumijevanje i znanje bijahu zašli, a njihove oči bile su slijepe za viđenje svjetala mudrosti i njihovih tajni – baš poput onih koji su u mraku, te nisu mogli uočiti sjaj svjetla spoznaje…. Kad vidjeh da stvari tako stoje, uočio sam da je grad bez ljudi koji poznaju vrijednost tajanstava i vrijednost znanja slobodnih… Tako me je zatomljenje pameti i zaleđivanje prirode koje slijedi iz onog neprijateljstva našeg vremena i nepostojanja prijatelja prisililo da se povučem ustranu, sklanjajući se u tminu i tjeskobu, te otiđoh u jedno seoce, lišen svojih nadanja i slomljena srca… Tada, slomljenog bića, usmjerih svoje duhovne snage ka obavljanju onog što je obavezno i odlučih da se ostavim svega u čemu sam dotad pretjerivao i da to nadoknadim. Niti sam držao predavanja niti sam šta pisao. Jer, baviti se znanostima i tehnikama, držanjem predavanja, odgovaranjem kritikama, pojašnjavanjem namjere i pojašnjavanjem poteškoća, zahtijeva čistotu misli i odbacivanje mašte budući da uzrokuju potištenost, nesređenost i nervozu, a to traje s obzirom na situaciju, stanje i duševni mir, (Sadruddin Širazi, El-Asfaru-l-Arba’in, sv. 1, str. 6-7)

[8] Ajetullah Dževadi Amuli smatra da je Mulla Sadra u tom periodu povučenosti prošao tri razine duhovnog putovanja te da su se u njemu desile tri duhovne i suštinske promjene: A) Duhovna preobrazba od mnoštva ka jedinstvu, putovanje od stvorenog ka Istinitom, osvjedočenje u Ishodište stvaranja na kraju tog puta i stizanje na početak stepena velajeta; B) duhovna revolucija od jedinstva ka jedinstvu i putovanje od Istinitog ka Istinitom sa Istinitim, te osvjedočenje u Božija lijepa imena (asma-i husna); C) duhovna preobrazba od jedinstva ka mnoštvu te putovanje od Istinitog ka stvorenom i osvjedočenje u tragove Boga Slavljenog u različitim manifestacijama Dželala i Džemala. (Abdullah Dževadi Amuli, Rahik-i mahtum, dio prvi, sv. 1, str. 26-27)

[9] Ajetullah Dževadi Amuli ovaj period Mulla Sadraovog života smatra putovanjem od stvorenog ka stvorenom u pratnji Istinitog, i navodi ga kao njegovo četvrto gnostičko putovanje. (Isto, str. 28)

[10] Oko činjenice da je Mulla Sadra umro prilikom putovanja na hadždž nema spora, no postoje razilaženja oko toga da li je umro pri odlasku na hadždž ili vraćajući se s hadždža. Također, uglavnom se piše da je sahranjen u Basri, dok aga Mustafa Fejzi, unuk Mulla Sadraa po kćeri, piše: “Prema onome što piše Alemulhuda, njegovo tijelo preneseno je u Nedžef te je sahranjen na sofi s desne strane ispod prozora.” (Masnavi-je Mulla Sadra, uvod, str. 40).Što je još važnije, Fejjaz Lahidži, Mulla Sadraov zet, u tužbalici spjevanoj povodom Mulla Sadraove smrti kaže: “Umro je na putu ka Ka’bi i sahranjen u Nedžefu/žrtvovao bih se za te, pa kakav je to stepen?!” (Divan-i Fejz, priredio Parišanzade, str. 107), za više informacija pogledati u: Mulla Sadra va hikmetu-l-mute’alijje (durnemaji az zendegi-je Mulla Sadra)

[11] Mokademe El-Mazahiru-l-illahijje, str. 270.

[12] Rahik-i mahtum, dio prvi prvog sveska, str. 47.

[13] Svakako, uvijek je bilo sporenja i prijepora oko kakvoće sukladnosti između četiri dijela Asfara i četiri razine gnostičkog puta. (pogledati: Golamhosejn Ibrahimi Dinani, Nijaješ-e filsufan)

[14] Među svjedočanstva o ovome spada to što u Asfraru spominje naslove svojih drugih knjiga, baš kao što i Asfar spominje u tim knjigama.

[15] Sejjid Dželaluddin Aštijani, Šarh-e hal va ara-je falsafi Mulla Sadra, str. 262, Allame Muhammed Reza Muzafer bio je uvjeren da je ova knjiga bolja za predavanje filozofije nego Manzuma Mulla Hadija Sabzivarija. (Mukaddemei asfar). Doktor sejjid Husejn Nasr ovo djelo smatra najjasnijim i najmaestralnijim djelom Mulla Sadraa. (Mijan Muhammed Šarif, Tarih-e falsafe dar islam, sv. 3, str. 477).

[16] Profesor Aštijani u vezi s tim piše: “Ovi komentari na Eš-Šifa su za razinu snažniji i analitičniji od samog djela Eš-Šifa, te su u pogledu stila, terminologije, neponavljanja tema i rješavanja problema neuporedivo bolji nego Eš-Šifa.”; Šarh-e hal va ara-je falsafi Mulla Sadra, str. 254.

[17] Sejjid Husejn Nasr  Hašije bar Šarh-e Lum’a ubraja među Mulla Sadraova djela (Tarih-e falsafe dar islam, str. 477) premda se radi o knjizi Mirze Ibrahima, Mulla Sadraovog sina (vidi. Šerhe hal ve araje falsafi Molla Sadra, str. 267.). Za više informacija o Mulla Sadraovim djelima i netačnosti pripisivanja njemu pojedinih naslova, pogledati uvod Hamida Nadžija Isfahanija u zbirci Mulla Sadraovih filozofskih traktata.

Pitanja i odgovori