Osobine Vjerovjesnika, s.a.v.a.

Njegove porodične odlike

A – Najbolji čovjek po porodici

Kur'an:

إِنَّمَا يُرِيدُ اللَّـهُ لِيُذْهِبَ عَنكُمُ الرِّجْسَ أَهْلَ الْبَيْتِ وَيُطَهِّرَكُمْ تَطْهِيرًا

…Allah hoće da od vas, o Porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.[1]

Hadis:

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ja sam Muhammed, sin Abdullaha, sina Abdulmuttaliba. Bog je stvorio ljude i mene učinio u njihovoj najboljoj skupini. Potom je od njih sačinio dvije skupine i mene je učinio u najboljoj od njih. Zatim je od njih sačinio plemena i mene je učinio u najboljem plemenu. Onda je od njih sačinio porodice i mene je učinio u njihovoj najboljoj porodici i među najboljim osobama.“[2]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: „Njegova porodica jeste najbolja porodica, njegovo porodično stablo jeste najbolje stablo, srazmjernih grana i visećih plodova; on je rođen u Mekki, iselio se u Tibu (Medinu), u kojoj se visoko uzdigao spomen njegov i iz koje se daleko proširio glas njegov.“[3] 

B – Siroče

Kur'an:

أَلَمْ يَجِدْكَ يَتِيمًا فَآوَى

„Zar te On nije našao kao siroče pa ti utočište dao?“[4] 

Hadis:

U djelu Medžme‘u-l-bejan stoji: „Otac njegov, s.a.v.a., je umro dok je on još bio u majčinoj utrobi, a govori se da je umro domalo nakon njegova rođenja; majka mu je umrla kada je imao dvije godine, a djed kada je imao osam godina.“[5]  

C – Nije ni čitao ni pisao (ummijj)

Kur'an:

وَمَا كُنتَ تَتْلُو مِن قَبْلِهِ مِن كِتَابٍ وَلَا تَخُطُّهُ بِيَمِينِكَ إِذًا لَّارْتَابَ الْمُبْطِلُونَ

„Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao: inače, posumnjali bi oni što laži govore.“[6]

Hadis:

Imam Riza, mir s njim, u jednoj od svojih rasprava s pripadnicima drugih vjera o potvrđivanju poslanstva Muhammeda, s.a.v.a., rekao je: „Među njegovim znakovima je da je bio siroče, siromašan, pastir, najamnik, da nije učio pisati i nije odlazio učitelju. A potom je došao s Kur'anom, u kojem su kazivanja o vjerovjesnicima, mir s njima, i vijesti o njima, od riječi do riječi, i vijesti o onima koji su bili i onima koji će biti do Sudnjega dana.“[7]

Njegove osobine po imenima

Kur'an:

مُّحَمَّدٌ رَّسُولُ اللَّـهِ وَالَّذِينَ مَعَهُ أَشِدَّاءُ عَلَى الْكُفَّارِ رُحَمَاءُ بَيْنَهُمْ

Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom...[8]

Hadis:

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ja sam Hvaljenik (Muhammed), ja sam Najhvaljeniji (Ahmed), ja sam Brisatelj (Mahi, sa mnom se briše poricanje), ja sam Sakupljač (Hašir, ljudi će biti sakupljeni iza mene), ja sam Dovršilac (Akib), poslije kojeg neće biti nijednog vjerovjesnika.“[9]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je, na pitanje nekog Jevreja i tome zašto je dobio imena Muhammed, Ahmed, Ebul-Kasim (Otac Kasimov), Obradovalac (Bešir), Opominjalac (Nezir) i Pozivalac (Dai) rekao: „Muhammed zato što sam ja, uistinu, hvaljen na Zemlji; Ahmed zato što sam ja, uistinu, hvaljen na Nebu, Ebul-Kasim zato što će Bog Višnji na Sudnjem danu izvršiti diobu za Vatru, pa ko mene bude poricao od prošlih i potonjih, on će u Vatru, i izvršiće diobu za Džennet, pa ko u mene bude vjerovao i prihvatio moje vjerovjesništvo, on će u Džennet; Pozivalac zato što ja, uistinu, pozivam ljude u vjeru moga Gospodara višnjeg; Opominjalac zato što ja, uistinu, opominjem Vatrom onoga ko mi je neposlušan, a Obradovalac zato što ja, uistinu, navješćujem radosnu vijest o Džennetu onome ko mi je poslušan.“[10]

 

Njegove moralne odlike

A – Uzvišena ćud

Kur'an:

وَإِنَّكَ لَعَلَى خُلُقٍ عَظِيمٍ

Zaista, ti si uzvišene ćudi.[11]

Hadis:

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: „Božiji Vjerovjesnik, s.a.v.a., otkad ga je Bog Višnji poslao, nikad nije jeo oslonjen na nešto. Mrzio je da se uspoređuje s vladarima, a mi nismo u stanju da tako činimo.“[12]

U djelu Et-Tabekatu-l-kubra se prenosi od Aiše da je, upitana o ćudi Vjerovjesnika, mir s njim, u njegovoj kući, rekla: „Bio je od svih ljudi najljepšeg ponašanja, nije bio bestidan, ni poročan, ni bučan na trgovima, i nije na zlo uzvraćao zlom, nego je praštao i velikodušan bio.“[13]

U djelu El-Garat se prenosi od Ibrahima ibn Muhammeda, od potomka Alijeva, mir s njim: „Kada bi Ali, mir s njim, opisivao Vjerovjesnika, s.a.v.a., govorio je: ‘On je Pečat vjerovjesnika, od svih ljudi najdarežljivije ruke, najhrabrijeg srca, najiskrenijeg govora, najpouzdanijeg jamstva, najnježnije duše i najplemenitijeg druženja (onaj ko ga je vidio iznenada, osjećao je strahopoštovanje prema njemu, a onaj ko se s njim družio poznavajući ga, volio ga je). Njegov opisivalac kaže: ‘Ni prije ni poslije nisam vidio nikog kao njega.'“[14]

U djelu Et-Tabekatu-l-kubra se prenosi od Abdullaha ibnul-Harisa: „Nisam vidio nikog nasmijanijeg od Allahova Poslanika, s.a.v.a.“[15] 

B – Pouzdani

Kur'an:

مُّطَاعٍ ثَمَّ أَمِينٍ

Onom koga drugi slušaju, tamo pouzdanog.[16] 

Hadis:

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Boga mi, ja sam, uistinu, pouzdani na Nebu i pouzdani na Zemlji!“[17]

U djelu Siretu Ibn Hišam stoji: „Kurejšije su Allahovog Poslanika, s.a.v.a., prije nego mu je sišla Objava nazvali Pouzdani (El-Emin).“[18] 

C – Iskreni

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „O ljudi, vođa ne laže svojim sljedbenicima. Kad bih lagao, ne bih lagao vama! Tako mi Boga – a nema Boga mimo Njega! – ja sam, uistinu, Božiji poslanik vama posebno, i svim ljudima općenito. Boga mi, vi ćete sigurno umrijeti kao što spavate, bićete sigurno oživljeni kao što se budite, biće vam sigurno sveden račun kako ste radili i bićete sigurno isplaćeni za dobro dobrim, a za loše lošim. Zaista, Džennet je zauvijek i Džehennem je zauvijek!“[19]

 

D – Pravedni

Kur'an:

قُلْ آمَنتُ بِمَا أَنزَلَ اللَّـهُ مِن كِتَابٍ وَأُمِرْتُ لِأَعْدِلَ بَيْنَكُمُ

…I reci: „Ja vjerujem u sve knjige koje je Allah objavio, i naređeno mi je da među vama pravedno sudim…[20]

Hadis:

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: „Božiji Poslanik, s.a.v.a., je raspodijelio svoje trenutke među svojim ashabima tako da je gledao i u ovog, i u onog podjednako.“[21] 

E – Hrabri

Imam Ali, mir s njime, je rekao: „Vidio sam lično na Dan Bedra, dok smo tražili zaklon u Vjerovjesniku, s.a.v.a., da je on od nas bio najbliži neprijatelju, i on toga dana bijaše najhrabriji čovjek.“[22]

U djelu Kenzu-l-‘ummal se prenosi od Ibn Aziba: „Kad god bi se borba rasplamsala mi bismo se štitili Božijim Poslanikom, s.a.v.a. Zaista, hrabar je onaj kojeg se nastoji oponašati!“[23]

F – Premilostivi 

Kur'an:

لَقَدْ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مِّنْ أَنفُسِكُمْ عَزِيزٌ عَلَيْهِ مَا عَنِتُّمْ حَرِيصٌ عَلَيْكُم بِالْمُؤْمِنِينَ رَءُوفٌ رَّحِيمٌ

Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem krenete, a prema vjernicima je blag i premilostiv.[24]

Hadis:

U djelu Mekarimu-l-ahlak se prenosi od Enesa: „Kada Allahov Poslanik, s.a.v.a., ne bi vidio nekog tri dana, raspitivao bi se o njemu, pa ako bi bio odsutan, molio bi za njega, ako ne bi bio odsutan, posjetio bi ga, a ako bi bio bolestan, obišao bi ga.“[25]

U djelu Et-Tabekatu-l-kubra se prenosi od Ebu Seida el-Hudrija: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., bijaše stidljiviji od djevice u njenoj nosiljci. A kada bi nešto smatrao neprijatnim, mi smo to mogli prepoznati na licu njegovom.“[26] 

G – Ponizni

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, Bog Višnji mi je objavio da budete međusobno ponizni, tako da se jedan nad drugim ne uzdiže i da jedan drugom ne čini nepravdu!“[27]

Imam Bakir, mir s njim, je rekao, ističući poniznost i uzdržanost Allahova Poslanika, s.a.v.a.: „Džibril, mir s njim, dolazio mu je u tri navrata s ključevima zemaljskih riznica, ostavljajući mu na volju da sam bira, a da mu Bog Višnji neće ništa umanjiti od onog što mu je pripremio za Sudnji dan. I on je izabrao poniznost svome Gospodaru Svevišnjem.“[28]

U djelu Mekarimu-l-ahlak se prenosi od Ebu Zerra: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., sjeđaše među svojim ashabima pa kad bi došao stranac ne bi znao ko je od njih on sve dok ne bi upitao. Zato smo tražili od Vjerovjesnika, s.a.v.a., da ima određeno mjesto, kako bi ga stranac mogao prepoznati kada mu dođe. I tako smo mu napravili klupu od gline na kojoj je sjedio, a mi smo sjedili okolo njega.“[29]

U djelu Mekarimu-l-ahlak se prenosi od Ibn Mesuda: „Vjerovjesniku, s.a.v.a., je došao neki čovjek da s njim razgovara i počeo je drhtati. Tada mu je on rekao: ‘Smiri se, pa ja nisam vladar!'“[30]

H – Strpljivi

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Niko nikad nije bio uznemiravan kao što sam ja uznemiravan zarad Boga.“[31]

U djelu Tarihu Dimešk se prenosi od Muniba: „Vidio sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., u vremenu paganstva kako govori: ‘O ljudi, recite: Nema boga, osim Boga! – spasićete se.’ Tada su ga neki od njih pljuvali u lice, neki su na nj zemlju bacali, a neki su ga psovali. U tom je naišla neka djevojka sa posudom vode i oprala njegovo lice i ruke. On je rekao: ‘O kćerkice, strpi se, i nemoj tugovati i bojati se za svoga oca ni od poraza, ni od poniženja!’

Upitao sam: ‘Ko je ova?’ Odgovorili su: ‘Zejneba, kćerka Allahova Poslanika, s.a.v.a., ona bijaše mlada djevojka.'“[32]

U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Ibn Mesuda: „Kao da gledam Vjerovjesnika, s.a.v.a., koji kazuje o jednom od vjerovjesnika koga je narod njegov tukao toliko da je krvario, a on je, brišući krv sa svoga lica, govorio: ‘Bože moj, oprosti mome narodu jer oni ne znaju!'“[33] 

I – Uzdržljivi

 Allahov Poslanik, s.a.v.a., je, kada je bio upitan: „A zašto ne uzmeš postelju?“ – jer je on spavao na hasuri, koja je ostavila trag na njegovim bokovima – rekao: „Šta ja imam sa Ovim svijetom? Moj, kao i primjer Ovoga svijeta je kao primjer konjanika, koji je putovao u vrelom danu pa se za jedan časak zaustavio u hladu jednog drveta, a potom nastavio putovanje, ostavivši ga.'“[34]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je umro, a pri sebi je imao dug.“[35]

U djelu Mekarimu-l-ahlak se prenosi: „Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., je došao Ibn Huli s posudom u kojoj su bili med i mlijeko, a on je odbio, rekavši: ‘Dva pića u jednom i dvije posude u jednoj?!’ I odbio je to popiti, a zatim rekao: ‘Ja to ne zabranjujem, ali ne volim raskoš i da sutra odgovaram za bespotrebnosti Ovoga svijeta. Ja volim skromnost, jer ko bude Bogu ponizan, Bog će ga uzvisiti.'“[36] 

J – Stavljanje sebe i svoje porodice (Ehli-bejta) na prvo mjesto u iskušenju

Imam Ali, mir s njim, u pismu Muaviji, između ostalog, je rekao: „Kada bi se borba rasplamsala i ljudi ustuknuli, on bi članove svoje porodice isturao naprijed i njima štitio svoje drugove od kreševa sabalja i kopalja. Tako je Ubejda ibnul-Haris poginuo na Dan Bedra, Hamza je poginuo na Dan Uhuda, a Džafer je poginuo na Dan Mu'te.“[37]

K – Nije se ljutio zarad sebe

Imam Ali, mir s njim, opisujući Vjerovjesnika, s.a.v.a., je rekao: „Nije se svetio za nepravdu prema njemu, sve dok Božije zabrane ne bi bile povrijeđene pa je tada njegova srdžba bila zarad Boga Višnjeg.“[38]

U zbirci Sahihu Muslim se prenosi od Aiše: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., nije nikog udario svojom rukom, ni ženu ni slugu, osim kada se borio na Božijem putu. Nije mu nikad bila učinjena nepravda, a da se on osvetio njezinom počinitelju, osim kada je bilo oskrnavljeno nešto od Božijih zabrana pa bi on kaznio zarad Boga Višnjeg.[39]

 

Njegove političke i društvene osobine 

A – Briga o mladim

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Preporučujem vam da činite dobro mladim, jer su oni najnježnijih srca. Uistinu, Bog me poslao kao obradovaoca i opominjaoca, pa su mi mladi prisegnuli, a stari su mi se suprotstavili, i potom je proučio ajet: …Pa su srca njihova, zato što je prošlo mnogo vremena, otvrdnula…“[40] 

B – Zaštita slabih

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Tražite me tako što ćete paziti one koji su nemoćni, jer vi ćete, zaista, biti opskrbljivani i pomagani s vašim nemoćnima!“[41]

Imam Ali, mir s njim, je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Znajte, onaj ko omalovaži siromaha koji je predan Bogu (musliman), omalovažio je Božije pravo i Bog će ga omalovažiti na Sudnjem danu, osim ako se pokaje.’ Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Onaj ko počasti siromaha predanog Bogu (muslimana) na Sudnjem danu će susresti Boga Višnjeg, Koji će biti njime zadovoljan.'“[42] 

C – Rat protiv oholih

Imam Sadik, mir s njim, je prenio: „Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., je došao imućan čovjek u čistoj odjeći i sjeo do njega. Potom je došao siromašan čovjek u pohabanoj odjeći i sjeo do imućnoga. Imućni je povukao svoju haljinu ispod njegovih stegana pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘Jesi li se pobojao da te ne dotakne nešto od njegova siromaštva?’ ‘Nisam’, odgovorio je. ‘Onda si se pobojao da njega ne dotakne nešto od tvoga imetka?’, upitao je. ‘Nisam’, odgovorio je. ‘Pobojao si se da ne zaprlja tvoju odjeću?’, upitao je. ‘Nisam’, odgovorio je. ‘Pa šta te onda potaklo da to učiniš?’, upitao je. Odgovorio je: ‘O Allahov Poslaniče, ja imam druga koji mi predstavlja lijepim sve što je ružno i ružnim sve što je lijepo. Evo, ja mu dajem pola mog imetka!’ Allahov Poslanik, s.a.v.a., je upitao siromašnog: ‘Prihvataš li?’ ‘Ne’, odgovorio je. Tada ga imućni upita: ‘A zašto?’ ‘Bojim se da i u mene ne uđe ono što je ušlo u tebe’, odgovorio je.“[43]

 

Osobine njegova robovanja

A – Mnoštvo robovanja

Kur'an:

طه۝مَا أَنزَلْنَا عَلَيْكَ الْقُرْآنَ لِتَشْقَى

Ta-Ha. Ne spuštamo ti Kur'an da se mučiš.[44]

Hadis:

Imam Ali, mir s njim, je rekao: „Kada je Vjerovjesniku, s.a.v.a., objavljeno: ‘O ti, umotani! Provedi noć u klanjanju, osim malog dijela!’[45], on je cijelu noć klanjao tako da su mu noge bile otekle pa je jednu podigao, a na drugoj je stajao. Tada mu se spustio Džibril i rekao: ‘“Ta-Ha“ znači zemlja pod nogama tvojim, o Muhammede!’ („Ne spuštamo ti Kur'an da se mučiš!“) i spustio je: ‘Učite, onda, iz Kur'ana onoliko koliko s lahkoćom možete!'“[46]

Imam Bakir, mir s njim, je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je bio kod Aiše, kada je bila njezina noć, pa mu je rekla: ‘O Allahov Poslaniče, zašto zamaraš sebe kada ti je Bog oprostio i pređašnje i potonje grijehe?’ Odgovorio je: ‘O Aiša, zar da ne budem rob zahvalan?!'“[47]

B – Silna ljubav prema klanjanju

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Uistinu, Bog Višnji je učinio moju najveću radost u klanjanju. Omilio mi je klanjanje kao što je omilio hranu gladnom i vodu žednom. Kada gladni pojede hranu, on se zasiti, a kada se žedni napije vode, on žeđ utoli. A ja se ne mogu zasititi klanjanja.“[48] 

D – Revnost prema postu

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je početkom poslanstva postio toliko da se govorilo: ‘Ne mrsi!’, a mrsio je da se govorilo: ‘Ne posti!’ Potom je to napustio i dan postio, a dan mrsio, i to je post Davuda, mir s njim. Onda je i to napustio i postio tri znamenita dana, a zatim je i to napustio i rastavio ih na svakih deset dana, posteći po jedan dan: dva četvrtka, sa srijedom između njih. I preselio je, s.a.v.a., postupajući tako.“[49]

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 1, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković



[1]El-Ahzab, 33.

[2]Sunenu-t-Tirmizi, sv. 5, str. 584, predaja 3608.

[3]Nehdžu-l-belaga, govor 161.

[4]Ed-Duha, 6.

[5]Medžme‘u-l-bejan, sv. 10, str. 765.

[6]El-‘Ankebut, 48.

[7]‘Ujunu ahbari-r-Rida, sv. 1, str. 167, predaja 1.

[8]El-Feth, 29.

[9]Sahihu Muslim, sv. 4, str. 1828, predaja 124.

[10]Me‘ani-l-ahbar, str. 52, predaja 2.

[11]El-Kalem, 4.

[12]El-Kafi, sv. 6, str. 272, predaja 8.

[13]Et-Tabekatu-l-kubra, sv. 1, str. 365.

[14]El-Garat, sv. 1, str. 167.

[15]Et-Tabekatu-l-kubra, sv. 1, str. 372.

[16]Et-Tekvir, 21.

[17]Kenzu-l-‘ummal, sv. 11, str. 457, predaja 32147.

[18]Siretu Ibn Hišam, sv. 1, str. 210.

[19]El-Menakib libni Šehr Ašub, sv. 1, str. 49.

[20]Eš-Šura, 15.

[21]El-Kafi, sv. 8, str. 268, predaja 393.

[22]Mekarimu-l-ahlak, sv. 1, str. 53, predaja 25.

[23]Kenzu-l-‘ummal, sv. 12, str. 419, predaja 35347.

[24]Et-Tevbe, 128.

[25]Mekarimu-l-ahlak, sv. 1, str. 55, predaja 34.

[26]Et-Tabekatu-l-kubra, sv. 1, str. 368.

[27]Kenzu-l-‘ummal, sv. 3, str. 110, predaja 5722.

[28]El-Kafi, sv. 8, str. 130, predaja 100.

[29]Mekarimu-l-ahlak, sv. 1, str. 48, predaja 8.

[30]Mekarimu-l-ahlak, sv. 1, str. 48, predaja 7.

[31]Kenzu-l-‘ummal, sv. 3, str. 130, predaja 5818.

[32]Tarihu Dimešk, sv. 57, str. 188.

[33]Sahihu-l-Buhari, sv. 3, str. 1282, predaja 3290.

[34]Musnedu ibn Hanbel, sv. 1, str. 646, predaja 2744.

[35]El-Kafi, sv. 5, str. 93, predaja 2.

[36]Mekarimu-l-ahlak, sv. 1, str. 79, predaja 124.

[37]Nehdžu-l-belaga, pismo 9.

[38]Mekarimu-l-ahlak, sv. 1, str. 61, predaja 55.

[39]Sahihu Muslim, sv. 4, str. 1814, predaja 79.

[40]Šebabu Kurejš, str. 1; El-Hadid, 16.

[41]Sunenu Ebi Davud, sv. 3, str. 32, predaja 2594.

[42]El-Fakih, sv. 4, str. 13, predaja 4968.

[43]El-Kafi, sv. 2, str. 262, predaja 11.

[44]Ta-Ha, 1-2.

[45]El-Muzzemmil, 1-2.

[46]Ed-Durru-l-mensur, sv. 5, str. 549; El-Muzzemmil, 20.

[47]El-Kafi, sv. 2, str. 95, predaja 6.

[48]El-Emali li-t-Tusi, str. 528, predaja 1162.

[49]El-Kafi, sv. 4, str. 90, predaja 2.

Pitanja i odgovori