Porodica kao prva škola
Porodično okrilje je prva škola koja može odgojiti unutrašnje sposobnosti djeteta i pretočiti ih u čast i dostojanstvo. Samo porodica može djetetu dati smionost i odvažnost, praštanje i velikodušnost te ostale ljudske vrline; to ne može učiniti nikakvo obdanište.
Hazreti Ali je, bez pretjerivanja, bio jedan savršen čovjek i uzor ljudskom rodu. Sve ljudske osobine i moralne vrline pojavljuju se u savršenom vidu u ovom božanskom čovjeku. On je učitelj škole ljudskosti i uzvišen primjer upotpunjenog čovjeka. Prijatelji i neprijatelji, muslimani i nemuslimani, u najkraćem, svako ko izučava historijat života ovog velikodušnog čovjeka, obara glavu iz poštovanja pred njim.
Ovaj veliki Božiji čovjek na sasvim jasan način oslonio se na odgoj iz svoje mladosti. On govori o svom emotivnom i intelektualnom odgoju, koji je stekao u djetinjstvu, i ponosi se svojim velikim i istaknutim odgajateljem, odnosno Muhammedom, s.a.v.a. “Vi dobro znate za bliskost koju sam imao sa Poslanikom i za moj iznimni i posebni položaj koji sam imao kod časnog Poslanika. Kad sam bio još malo dijete, Poslanik bi me stavljao u svoje krilo. Grlio bi me i priljubljivao na svoja prsa. Ponekada bi me na postelji uspavljivao, i nadnosio svoje lice nada mnom, i mirisao bi me svojim blagodarnim mirisom.”[1]
“Svakog dana bi me podučavao moralnim vrlinama i prenosio bi mi zastavu svojih dobrih osobina, te bi mi zapovijedao da u djelovanju slijedim njegov moral.”[2]
Sve intelektualne i emotivne sklonosti hazreti Alija u djetinjstvu zadovoljene su u naručju Božijeg poslanika punom ljubavi. On je Alija pazio i mazio, i iz svoje riznice ljubavi prenio na njega dovoljno pozitivnih osjećanja. S druge strane, on mu je dao moralnu poduku i naveo ga da njega i djelatno slijedi.
Osoba koja još u djetinjstvu naslijedi najbolje tjelesne i duševne vrline, koja pored toga, zadobije odgoj u najčistijoj porodici, i čiji je odgojni učitelj bio sam Poslanik, zaslužuje poštovanje i pravo da vodi ka konačnoj ljudskoj sreći te ima prvenstvo da bude predvodnik karavane vjere i bogobojaznosti.
Temeljiti i znalački odgoj Božijeg poslanika pokrenuo je sve skrivene mogućnosti hazreti Alija, koje su ga u kratkom roku dovele do najvećih stepena ljudskosti. Takav Ali je već sa deset godina imao potpun razum i bio spreman da primi islam. Poslije će, u sjeni uzvišenih naučavanja iz svete riznice časnog Poslanika, korak po korak napredovati do kraja svog života, pri čemu ni jednog trena neće skrenuti s Pravoga puta.
Ali je još u djetinjstvu velikan ummeta bio,
iako je po broju godina još mali bio.
Nije bio zatočenik svoga nefsa ni tren Ali “velijj”,
Nije postao zatočenik već Zapovjednik vjernih.
Velika je razlika između zapovjednika ljudi i zatočenika strasti,
Nije uzdignute glave postao onaj što glavu je pognuo.
Ali nepravedno nije davao prava iz bejtu-l-mala
Jer bijaše obaviješten o Božijim računima i knjigama.
Ali ne jede hranu da sit ustane,
osim ako češnjak[3] jede onaj što polugladan je.
Ali nije trpio nasilje i nije ponižen zulumom,
nije postao ponižen, već zalim kraj njega ponižen posta.
Ali se nije obogatio, osim blagoslovom sreće siromaštva,
a njegova vlast podržala je siromašne.
Slava neka je narodu čiji vođa je
Tako slavan i tako vrijedan!
Historijat Husejna ibn Alija, a.s., pun ponosa, također nije nikome skriven. Hrabrost i požrtvovanost, njegovo žrtvovanje i nesebičnost na putu uzdizanja istine i pravde nakon mnogo stoljeća nisu izbrisani iz svijesti ljudi i svijet ga nije zaboravio.
Hazreti Husejn je, također, poput svog vrlog oca, u najosjetljivijem vremenu našao utočište i oslonac u korijenima odgoja svoga oca i svoje majke. Stoga je govorio o odgoju svojih roditelja.