23:6 “osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju” Nisam baš najbolje razumio ovaj ajet. 1.Dali to znači da ako npr. netko ima robinju može sa njom imati seksualne odnose makar nisu u braku? 2.Ako već smije imati,dali ga robinja ima pravo odbiti? 3.Ako ga nema pravo odbiti,a ipak ga odbije šta je u tom slučaju musliman dužan učiniti? 4.Ako i vlasnik robinje i robinja žele imati seksualne odnose,ali to ženi od vlasnika smeta,šta je u tom slučaju dužan musliman učiniti?
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu
Gada govorimo na temu ropstva u islamu onda možemo reći kako su propisi vezani za ropstvo jedni od najsvjetlijih društvenih propisa islama, a da bi to bolje pojasnili osvrnut ćemo se na nekoliko stavki:
1. Robovlasništvo
Od vremena bilježenja ljudske povijesti, pa sve do prije otprilike 120 godina postojalo je robovlasništvo, a trgovina robljem je bila poznata i raširena. Pa čak i danas, postoji u nekim ruralnim područjima daleko od civilizacije.
2. Osnovno zanačenje robovlasništva
Osoba postaje rob kada joj se oduzme sloboda od strane pojednica, koji postaje njegov vlasnik i slobodno s njime raspolaže. U biti, kada osoba postane rob ili robinja onda za nju važe propisi koji važe za ostalu trgovačku robu.
3. Povijesni tok robovlasništva
Iako povijest ne bilježi precizno tradiciju robovlasništva u ljudskom društvu, znamo da je ona postojala u drevnim civilizacijama poput Indije, Grčke, Rima, Irana. Islam je kada se pojavio po pitanju robovlasništva nastojao obratiti pažnja na dvije stvari:
a) Načelno ga prihvatiti
b) Provesti stroge mjere za njegovo iskorjenjivanje
4. Uzroci robovlasništva
Uzroke robovlasništva pronalazimo u tri stvari:
a) Rat i porobljavanje nekolicine ljudi od strane neprijatelja.
b) Nasilništvo – neki su zbog posjedovanja političke i vojne moći porobljavali slabije da bi radili za njih i služili im.
c) Pravo skrbništva, kao što je skrbništvo oca nad sinom ili muža nad ženama.
Kada se islam pojavio i objavio svoje propise, rekao je da niko nema pravo biti vlasnik drugog i gaziti njegova temeljna prava, pa je ovaj uzrok polahko isčeznuo. S druge strane je objavljeno da je skrbništvo oca nad djecom i supruga nad ženom ograničeno i štićenici nikako nisu u vlasništvu svog skrbnika te se moraju poštivati njihova prava.
Što se tiče porobljavanjau ratu, islam je to dozvolio, ali je propisao odgovarajuće mjere, a mi ćemo ukazati samo na nekoliko njih:
a)Upućivanje u nauke i podučavanje
Poslanik je zapovijedo da svako ko postane zarobljenik ako poduči deset osoba muslimana i napravi od njih učene ljude postaje slobodan i niko ga nema pravo uzeti za roba ili robinju.
b)Samo u ratovima koji se vode između muslimana i nevjernika može se uzeti zarobljenik, jer ako su obje zaraćene strane muslimani nema zarobljenika.
c) Trudnoća – ako se robinja uda i rodi dijete te njezin vlasnik umre ili je ostavi svojoj djeci, ona postaje slobodna, jer dijete nema pravo biti vlasnikom ili skrbnikom oca ili majke i baš zbog ovog načela u Kur'anu je vjenčavanje sa robovima i robinjama naglašeno, kako bi to bio jedan od način njihovog oslobađanja.
d)Iskup za neka djela muslimana – Poslanik islama, s.a.v.a., je zapovijedio da je musliman, ako u mjesecu Ramazanu bez opravdanja prekine post, dužan dati iskup tako što će osloboditi jednog roba. Ovakvu vrstu iskupa vidimo i u mnogim drugim obaveznim djelima muslimana kao što je remećenje obreda Hadža, zaklinjanje i zavjetovanje, post mjesec Ramazana i dr.
5. Poticanje na brak sa robovima i robinjama
Kur'an jasno kaže da muslimani moraju znati da je vrijednost jednog roba vjernika i robinje vjernice veća kod Bog od slobodnih nevjernika, ma koliko bili lijepi, imućni, na visokim društvenim položajima ili imali brojno potomstvo.
I na kraju:
Spolni odnos između vlasnika i robinje nije dozvoljen bez šerijatskog vjenčanja ili bez isteka vremena ideta ako je robinja bila već prije u braku pa se razvela i bez poštivanja pravnih i šerijtskih propisa.
S ozbirom da danas nema “robova” i “robinja” ili se barem taj naziv više ne upotrebljava i s obzirom da je 1815. godine donesena Deklaracija o općem ukidanju trgovine robljem, a islam je od svog početka radio na iskorjenjavanju ropstva, više nema porebe za pravnim propisima vezanim za robovlasništvo. U svakom slučaju, za bilo koju temu i područje o kojem je islam dao svoje mišljenje on je ponudio i argumente i kada ih čovjek shvati osjeća se ponosnim što je sljedbenik jedne takve božanske vjere koja je uvijek u skladu sa prvotnom prirodom (fitretom), razumom i intelektom.
prof. Akbar Eydi