Selam alejkum poštovani!
Već duže vrijeme osjećam strašnu nelagodu i tjeskobu unutar sebe. Osjećaj duboke praznine koja mi često neda spavati, učiti niti ibadet činiti. Slast namaza koju sam nekada imao je nestala. Na koji način mogu svojoj duši donijeti smiraj? Kako da ponovo osjetim namaz? Šta da činim kako bi odklonio od sebe ovu tjeskobu??
Unaprijed veliko hvala na odgovoru, koji će nadam se biti u što skorije vrijeme.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum,
Prije svega zahvaljujem vam se što ste svoje pitanje podijelili sa mnom.
Osjećaj nelagode i tjeskobe kod čovjeka može imate različite uzroke kojima se danas uglavnom bave stručnjaci iz oblasti psihologije. No ipak, iz određenog ugla time su se bavili i vjerski učenjaci, etičari i arifi.
Vjerski znalci su unutarnji pritisak i nelagodu kod čovjeka pripisivali njegovoj prirodi i okarakterizirali ih kao posebno svojstvo Ovog svijeta. Najvažniji uzrok leži u činjenici da je čovjek bio nebesko biće koje je potom otrgnuto iz svog prvotnog boravišta u najniže i najudaljenije boravište. Ono što ovu stvar još dodatno otežava jeste vezanost srca za ovaj materijalni svijet. Pažnja prema Ovom svijetu praćena sjećanjem na Boga uzdiže ruh, a nedostatak sjećanja na Boga uzrokuje nelagode i tjeskobu.
Časni Kur’an sjećanje na Boga navodi kao glavni uzrok smiraja srca:
الَّذِينَ آمَنُواْ وَتَطْمَئِنُّ قُلُوبُهُم بِذِكْرِ اللّهِ أَلاَ بِذِكْرِ اللّهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُو
One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju! (Er-Ra'd,28)
S druge strane, zanemarivanje sjećanja na Boga uzrok je teškoćama na Ovom svijetu:
وَمَنْ أَعْرَضَ عَن ذِكْرِي فَإِنَّ لَهُ مَعِيشَةً ضَنكًا وَنَحْشُرُهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَعْمَى
A onaj ko okrene glavu od sjećanja na Mene, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti. (Ta-Ha, 124)
Časni Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Primjer kuće u kojoj se Bog spominje i one u kojoj se On ne spominje je kao primjer živog čovjeka i mrtvaca.”
Dakle, srce koje se sjeća Boga je smireno, a ono kojemu je uskraćeno sjećanje na Boga je nemirno i tjeskobno. Dakle, najvažniji činilac smiraja kod čovjeka jeste sjećanje na Boga. Što se tiče praktične primjene ovoga, ponudit ću nekoliko prijedloga:
1. Primjena posebnih zikrova, kao što je zikr:
لا حول و لا قوّة إلّا بالله العلی العظیم
Hazreti Bakir, a.s., je rekao: “Zikr: La hawle ve la kuwwete illa billahi-l-alijji-l-azim liječi 99 bolesti, a najmanja među njima je bol žalosti i tuge.”
2. Prisjećanje vlastitih grijeha i propusta, pokajanje s jedne strane i Božiji oprost s druge, sljedećim zikrom:
استفر الله و ربّی و اتوب الیه
Estagfirullahe we rabbi we etubu ilejhi
3. Upućivanje dove Uzvišenom Bogu
Dova je najbolji način da se uspostavi veza sa Uzvišenim Bogom, a u nekim islamskim predajama se kaže da je dova srž ibadeta i da je ibadet bez dove prazan i neuspješan.
U drugoj islamskoj predaji se kaže: “Čestitamo vam na dovi, jer podsredstvom nje Uzvišeni Bog otklanja tugu.”
Prenosi se od hazreti Sadika da je upitao:“Što vas sprečava da u nevolji i brizi uzmete abdest, učinite sedždu, potom klanjate dva rekata namaza i u cilju olakšanja Bogu uputite dovu? Zar niste čuli da je Uzvišeni Bog rekao: Pomozite sebi strpljenjem i namazom?”
Dova povezuje sa beskonačnim utočištem i daje srčanu snagu, budi nadu i odnosi beznađe. Danas, u modernom svijetu najraširenije bolesti su depresija i beznađe. Svjedočimo da psiholozi, pobornici isključivo iskustvenih nauka, koji su neko vrijeme poricali božanske vrijednosti danas dovu i molitvu vide kao jedan od najvažnijih načina za liječenje depresije. Stoga, predlažem da se povremeno osamite i svoje teškoće iznesete pred Uzvišenog Boga kao da Ga vidite da stoji nasuprot vas. Zatvorite oči i s Njim razgovarajte, ukoliko možete i zaplačite jer plač donosi smiraj.
4. Posjeta svetim mjestima
Odlazak na sveta mjesta kao što je džamija, koja u biti predstavljaju mjesto spominjanja Boga i gdje dolaze meleci. Općenito su to mjesta osvjetljenija u duhovnom smislu i čovjek se njima može okoristiti.
5. Svijest o Bogu, molitva i namaz u prvo vrijeme smiruju srce
6. Održavanje rodbinskih veza i usmjeravanje pažnje ka rodbini
Rodbina predstavlja spuštanje Božije milosti na Ovom svijetu, stoga treba obraćati pažnju na rodbinu i s njima održavati kontakt i sačuvati veze.
7. Druženje s vjernicima i ljudima koji u vama bude svijest o Bogu, jer hazreti Sadik, a.s., kaže da se vjernik smiruje uz pomoć vjernika isto kao što se žeđ gasi hladnom vodom.
Nadam se da će Vam Uzvišeni Bog podariti smiraj i zdravlje. Na samom kraju želim uputiti ispriku radi kašnjenja odgovora.
Prof. Šahrijar Sulejmani